Šesnaestogodišnji Adnan Šehić iz Ripča ,već jedanaest godina bori se sa spinalnom mišićnom distrofijom,tip 3. Do sada su roditelji uz pomoć rodbine i prijatelja uspijevali pokriti troškove liječenja.

Nažalost,iako nerado, prinudjeni su tražiti pomoć dobrih ljudi. Adnan je prikopčan na respirator i invazivnu ventilaciju u KBC Banja Luka.

Kako se radi o dječaku, sinu našeg kolege i mi se u RTV USK uključujemo u akciju pomoći. Pozivamo zato sve ljude dobre volje, da nam se pridruže i pomognu nam da Adnan ima sredstva za adekvatno liječenje.

Tekući račun otvoren je u Uni-credit banci, na ime Almir Šehić, broj :3385002506712816. Pokažimo još jednom da nam je stalo,jer ko spasi jedan ljudski život, kao da je spasio cijelo čovječanstvo.

Vrhunski spot za pjesmu ‘Da si mi bliže’ benda Nolimitnow iz Sanskog Mosta.

Nolimitnow band iz Sanskog Mosta izdao je spot za svoju novu pjesmu Da si mi bliže a sudeći po reakcijama okoline ova rock balada mogla bi postati pravi hit.

“Da si mi bliže” je rock balada snimana u stilu velikih hitova osamdesetih a rezultat je dugogodišnjeg drugarstva članova benda. Spot za pjesmu je sniman na različitim lokacijama, Starom gradu u Ključu, Sanskom Mostu i Münchenu.

Ovaj bend smo imali priliku gledati i slušati u Bihaću u lokalnim klubovima.

Košarkaši Cedevite savladali su večeras ekipu Vrijednosnice rezultatom 98:70, u utakmici 16. kola A1 lige Hrvatske, a do pobjede ih je vodio bh. reprezentativac Džanan Musa.

Musa je postigao 22 poena, za 31 minut koliko je proveo na terenu. U svoju statistiku Musa je upisao i tri skoka, pet asistencija i tri ukradene lopte, pa je na kraju bio jedan od najzaslužnijih za trijumf Cedevite u Osijeku.

Drugi bh. reprezentativac u redovima Cedevite, Markus Lončar, večeras je pružio solidnu partiju.

U igri je proveo 21 minut i za to vrijeme je upisao šest poena i skokova, četiri asistencije i dvije ukradene lopte.

Musa je za tri poena gađao četiri od šest, a publika u Osijeku imala je komentar na mirnu ruku našeg dragulja:

– Gle ovog, samo trice…

Nakon što se snijeg povukao, pokazale su se mnoge udarne rupe na regionalnim cestama koje su jako opasne te je direktor Direkcije regionalnih cesta USK, Enver Mustafić odlučio da odmah počne sa krpanjem istih.

Za sada se radovi izvode na cestama R 401 i R 402, a po završetku tih radova, odmah će se preći i na ostale ceste koje održava Direkcija.

U Unsko-sanskom kantonu će se u maju ove godine realizirati program Ljetne škole pod nazivom „Sigurnost u obrazovno-odgojnim ustanovama“.

Cilj programa koji će se provesti u osnovnim i srednjim školama jeste podizanje svijesti o važnosti suzbijanja svih negativnosti koje su prisutne u školama, počev od sigurnosti u prometu do raznih kriminalnih radnji. Kako bi se projekat što bolje proveo, u Bihaću je potpisan Sporazum o suradnji između Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, Ministarstva obrazovanja kantona USK, Kantonalnog MUP-a i RTV USK.

Stvoriti što bolje okruženje za učenike

Unsko-sanski kanton je prvi kanton u Federaciji BiH koji je prepoznao važnost programa za bezbjednost djece u osnovnim i srednjima školama. Edukacijom koja će se provesti preventivno će se djelovati na mnoge devijacije i probleme koji se dešavaju u obrazovnim ustanovama. Time će se, kazao je dekan Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, Nedžad Korajlić, značajno povećati sigurnost djece.

Cilj je, kako je istako dekan, stvoriti što bolje okruženje za učenike kako bi se izbjegle eventualne štetne posljedice.

Sporazum su veoma važnim ocijenili i drugi potpisnici, RTV USK-a, koja će medijski podržati program, te resorna ministarstva obrazovanja i unutrašnjih poslova USK.

Kako je kazano, program će se realizirati u maju. Edukacija koja se sastoji u teoretskom i praktičnom predavanju, trebala bi trajati pet dana. Predavači će uglavnom biti sa Fakulteta iz Sarajeva i jedan dio sa Sveučilišta iz Velike Gorice, Republika Hrvatska. Značajnu ulogu imaće i RTV USK, MUP, kao i stručna lica iz pedagoških i drugih kantonalnih ustanova.

Jaja, med ili novčanice, nije važno ali firma Mešić d.o.o. Bosanski Petrovac morala je dati neki mito ukoliko žele da im čelnici Šuma USK-a dodijele „pojedinačnu liniju za sječu drveta“. Novac i ostale darove vlasnik firme Mešić Jasmin morao je predavati Fadilu Šehiću, dugogodišnjem upravniku Šumarije Bosanski Petrovac, kojem se u predmetu Šume USK-a sudi na Kantonalnom sudu u Bihaću.

Prvooptuženi u tom predmetu je Đevad Muslimović, bivši direktor Šuma USK-a, bivši SDA-ov kandidat za premijera USK-a i jedan od najbližih saradnika decenijskog krajiškog vladara iz sjene – Asima Kambera, inače zastupnika SDA u Predstavničkom domu FBiH.

Piše: Avdo Avdić za Žurnal

„Zločinačka organizacija“, naslovio je Asim Kamber svoj posljednji blog u kojem pokušava da diskredituje Tužilaštvo USK-a, tvrdeći da su Muslimović i ostali nevini, te da pravosuđe pokušava da iscenira njegovu umiješanost u predmet Šume USK.

Prije nekoliko mjeseci, upravo na Žurnalu, objavili smo da istražni organi posjeduju snimke u kojem optuženi u predmetu Šume neposredno prije hapšenja, a nekoliko minuta nakon preuzimanja mita govore kako „pare treba nositi Asimu u stranku“. Novac tada nije stigao. No, da je Muslimović kojeg je upravo Asim Kamber svojim angažmanom progurao na poziciju direktora Šuma USK-a godinama uzimao novac – jasno je navedeno i u optužnici koju je potvrdio i nadležni sud u Bihaću.

Tako je navedeno da je „Muslimović Đevad rukovodio organiziranom kriminalnom grupom na način da je neposredno ili putem drugih članova grupe dogovarao poslovne aktivnosti s vlasnicima privrednih društava koji su pristali na davanje mita“.

KO DAJE VIŠE

„Od Melić Mirzada, vlasnika privrednog društva Mahovina d.o.o. Bosanski Petrovac, …, Muslimović je zahtijevao davanje te lično ili putem posrednika periodično primao novac u rasponu od 500 do pet hiljada maraka“, piše u optužnici Kantonalnog tužilaštva Bihać.

Upravo je Mirzad Melić morao Muslimoviću kupiti i vikendicu na Vlašiću čija je vrijednost 30 hiljada maraka. Dao je još i traktorsku kosilicu, felge za automobil, te odjevne predmete kako bi dobio dozvolu za sječu šume.

Od poduzetnika Šabana Melića, vlasnika Mele Company d.o.o. Bosanski Petrovac, Muslimović je, prema optužnici, periodično primao novac u iznosu od 1000 do 5000 KM. Za četiri godine, ukupno je od Melića primio 70 hiljada maraka mita.

Edin Mujanić, poduzetnik iz Sanskog Mosta, dozvole za sječu šume također je plaćao Muslimoviću i njegovim saradnicima. Prema optužnici, on je za dvije godine dao oko 30 hiljada maraka mita.

Od Besima Mujanića, vlasnika Dafina d.o.o. Bihać, Muslimović i saradnici uzeli su oko 15 hiljada maraka mita. Mirka Latkovića iz Bosanskog Petrovca slične usluge koštale su 30 hiljada maraka. Đevad Muslimović je od poduzetnika Hasiba Kasupovića iz Bihaća dobio najmanje 5000 KM mita, dok je od Mustafe Lozića primio najmanje 6750 KM. Svi navedeni poduzetnici potvrdili su da su morali davati mito Đevadu Muslimoviću, a Tužilaštvo je u posjedu dokaza da je bivši direktor Šuma USK-a u svom mandatu na taj način inkasirao najmanje 324 hiljade maraka. Oni koji su odbili dati mito, bili su primorani ugasiti firme.

ASIMU U STRANKU

Nihad Denić je bio vlasnik kompanije Denić Comerce d.o.o.  Bihać. Od njega je zahtijevano da ovoj organizovanoj kriminalnoj grupi preda 6500 KM kako bi dobio dozvole za eksloataciju šume.

„Denić Nihad nije pristao na taj zahtjev, pa svjestan da zbog toga neće moći rentabilno poslovati, ugasio je privredno društvo čiji je bio vlasnik“, navedeno je u optužnici.

I sve je ovo trajalo dok se Almir Čirić, poduzetnik iz Bihaća nije odlučio na saradnju sa  pravosuđem.Od njega su, naime, putem optuženog Enesa Karića, uposlenika u Šumama USK-a, dva puta tražili 20 hiljada KM mita. Čirić je, međutim, o svemu obavijestio Tužilaštvo USK-a, da bi potom, u saradnji sa istražnim organima predao označene novčanice Enesu Kariću, s namjerom da se preda Đevadu Muslimoviću. Upravo tada, prilikom simuliranog otkupa, osumnjičeni su putem telefona kazali da „novac treba odnijeti Asimu u stranku“.

Dvije godine poslije, čovjek po imenu Asim Kamber piše kolumne protiv Tužilaštva USK-a. I to zbog predmeta Šume USK-a.

Večeras je u amfiteatru Tehničkog fakulteta u Bihaću održana VII sesija “Bihaćke građanske incijative” na temu “Društveno-ekonomski aspekti kriznog stanja i putevi oporavka Grada Bihaća”.

Pored uvodničara, profesora Halida Dedića i Jusufa Lonića, skupu su se obratili mnogi akademski, kao i građani iz javnog i društvenog života grada Bihaća iznoseći svoje viđenja oko rješavanja postavljanje problematike.

Za razliku od pesimističnih statističkih pokazatelja, optimistična opažanja poput toga da Bihać mora vratiti svoj identitet kroz ljude kao nekada kada su postojale generacije Bišćana koji su mogli otvoriti vrata ovom gradu gdje god su željeli, da je u ovakvim vremenima potrebno graditi zajedništvo u cilju boljitka Grada, te da je krizno stanje potrebno posmatrati kao priliku za razvoj, dominirale su skupom.

Među prisutnim gostima bili su i predsjedavajući Gradskog vijeća Bihać Davor Župa, kao i gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić koji se u svom govoru dotako nekih zanimljivih ideja.

Fazlić je u svom šaljivom stilu prokomentarisao i da se krvoločno bori da svaku marku u budžetu zaštiti od nesavjesnog trošenja, te da su ga zbog toga neki prijatelji već etiketirali kao najvećeg “škrticu”.

“Najlakše je trošiti tuđe pare, ali moja posao je da branim interese grada, nikako nečije druge. Adresa Gradske uprave i kabineta nije da se traže sredstva za raznorazne manifestacije, takmičenja i razne druge troškove kolektiva i pojedinaca. Ljudi moraju shvatiti da para nema i da svaku marku moramo dva puta okrenuti prije nego je potrošimo. Svi kažu jeste tako, tako i treba Šuhrete, dobro je to, al daj meni. Za sada sam uspio zadržati svoj stav, a ni ne slutite koliko pritiska imam i ako ne pokleknem u tome smatram da sam već uspio odraditi pola posla. Mnogi koji me poznaju kaž da veći čifut od mene nije bio u Gradskoj upravi, ali to je moj posao, da branim javna sredstva. Krvavo se borim da zadržim svaku marku u budžetu, ako padnem na jednoj marki u budžetu i ode tamo gdje ne treba isto je kao da sam pao na milion maraka. Sve to je stvar principa i tako ću nastaviti dijelovati” – istako je Šuhret Fazlić.

Nadalje se osvrnuo na budžetske politike, mjere uštede i metode iznalaženja novih javnih prihoda koje planira poduzeti, kao i na kadrovske promjene u Gradskoj upravi koje se od njega očekuju. Posebno zapažena bila je teza da Bihać i Cazin trebaju raditi na međusobnom povezivanju i na taj način, zajednički sa preko 200 hiljada stanovnika, postati nezaobilazan faktor u BiH.

“Siguran sam da ovaj grad ima budućnost. Veza između Bihaća i Cazina je naš potencijal i ona mora biti još bolja i jača. Tvrdim da možemo napraviti urbanu sredinu koja će imati preko 200 hiljada stanovnika i koja će se nešto pitati u ovoj državi. Za to su potrebna dugoročna promišljajna i moguće je ako se sitni partikularni interesi stave u stranu” – rekao je Fazlić i najavio beskompromisnu i principijelnu borbu da se stabiliziraju prilike i stvore pretpostavke za iskorištavanje razvojnih mogućnosti koje Grad Bihać ima.

“Hoću da mijenjam paradigmu politike. U četiri godine mog mandata ne želim nikakve političke kompromise. Ja i ljudi iz stranke kojoj trenutno pripadam, s kojima radim i oni koji su u većini u Gradskom vijeću opredijeljeni smo da radimo ono što se mora i ne razmišljamo o narednim izborima, pa makar više nikad ne bili izabrani. Smatram da su ovakve otvorene komunikacije s građanima nužne i ne smijem ih izgubiti jer mi one daju najbolju inspiraciju i ideje. Posebno cijenim dobronamjernu kritiku jer je ona najbolji korektiv za posao koji obavljam” – dodao je Gradonačelnik.

U svom skeču Dedalić priča o čudnim stvarima koje se dešavaju u Unsko-sanskom kantonu gdje je zavladala panika nakon saznanja da bi bilo ko od građana mogao biti ministar u vladi, pomoćnik ministara ili direktor neke kantonalne ustanove, a “Vijestima” je objasnio šta ga je navelo da počne da se bavi satirom.

Kemal Delaić, frontmen bosanskohercegovačkog benda “Dede putra” snimio je skeč koji podsjeća na one koje smo gledali s kraja 80-ih u okviru emisije “Top lista nadrealista”, a inspirisan je društveno-političkim dešavanjima u svojoj zemlji.

U svom skeču Dedalić priča o čudnim stvarima koje se dešavaju u Unsko-sanskom kantonu gdje je zavladala panika nakon saznanja da bi bilo ko od građana mogao biti ministar u vladi, pomoćnik ministara ili direktor neke kantonalne ustanove, a “Vijestima” je objasnio šta ga je navelo da počne da se bavi satirom.

“Cazinski humor je nadaleko poznat. Ljudi iz Krajine su tvrdi, ali jako gostoprimljivi, drčni, ali jako šaljivi i imaju puno smisla za humor. U nekim stvarima smo dosta slični ljudima u Crnoj Gori. Gordi, ponosni, ali sa dosta ljudskosti i smisla za humor. Priča nadrealista pripada nekom prošlom vremenu, ali kada bi tražili sličnosti, ona se najviše ogleda u činjenici da je i tih nekoliko godina kad su se nadrealisti snimali situacija u tadašnjoj državi, odnosno prostoru u kojem svi mi ex- Jugoslaveni obitavamo, bila krajnje napeta, a znamo i kako je i čim rezultirala. Prvo smo se smijali, a onda smo plakali. Nadam se da tako neće biti i ovaj put”, ističe u razgovoru za Vijesti Delalić i dodaje da je njegov skeč posljedica apsurdnosti političke situacije, kako u Unsko-sanskom kantonu, tako i u kompletnoj državi i regionu.

Vlast je davno prestala da brine o dobrobiti naroda, a sagovornik “Vijesti2 smatra da je nije problem u lošim političarima.

“Problem je u onom ko bira. Posljednja dva gradonačelnika u Bihaću su završila iza rešetaka. Većina birača koja je dala glas tim ljudima i danas misli da su nevini. Najveća ironija je da u politici danas najbolje i prolaze ljudi s ulice, a ne oni koji su išli u školu i završavali političke nauke”, objašnjava situaciju Delalić. U njegovom skeču “posebno  ugroženi” mogućnošću da postanu ministri su građani koji znaju da koriste računar i imaju fakultetsku diplomu. Međutim u stvarnosti je ipak situacija drugačija, a upravo takvi su najčešće na birou rada. Delalić tvrdi da nikad ne bi prihvatio funkciju ministra.

“Kad bih mogao da biram ukinuo bih funkciju ministra u potpunosti. Ukinuo bih sve njihove zamjenike, vozače i ljubavnice”, oštar je on.

Humor je uvijek bio dobar način da se podiže svijest građana, međutim uglavnom  se sve završi na prepričavanju i imitiranju jednih istih skečeva. Delalić se nada da će ovaj njegov uticati na one koji ga budu odgledali.

“Političari/ministri će se isto tako dobro nasmijati kao i obični građani – glasači dok budu gledali skeč. Političare/ministre kod nas uglavnom najviše dotiče lova. A meni konkretno bi najdraže bilo da ovaj skeč potakne na razmišljanje običnog čovjeka-glasača, ali s obzirom na to da sam prelistavao malo komentare na internetu ispod skeča, situacija baš i nije sjajna. Blejanje ovaca je još uvijek u dominantnom položaju, što u konačnici i pokazuje trenutna socio-ekonomska situacija u državi i zemljama regiona. Nažalost, kod nas su ovce još uvijek za klanje, to jest nisu kućni ljubimci”, osvrće se Delalić.

Nakon ovog skeča uspijedilo je puno poziva i poruka podrške, no Delalić obećava da ga snimanje ovakvih videa neće odvući od muzike.

“Snimanje skečeva mi je kao usputna zabava. Treba istaći da ovaj skeč nije samo moje autorsko djelo i da iza njega stoji još jedna osoba koja je željela da ostane anonimna. Ali sa sigurnošću mogu reći da ovo neće biti posljednji  i da će ih biti još, ali u kojem obimu to ne mogu reći”, obećava Delalić, koji je do sada poruke slao i svojim pjesmama.

“Neko želi da pošalje poruku skečem, a neko dobrom pjesmom. Ja sam to uglavnom radio putem muzike. Poenta je u radu onoga što voliš i onoga što ti najbolje leži”, zaključuje Delalić.

Ukoliko krenete magistralnim putem M-14 Bosanska Krupa-Bihać, relaciju od Cazin-Srbljana do ulaska u Bosansku Krupu, prema odluci Federalne direkcije za ceste, vozićete na vlastitu odgovornost. Naime, zbog čestih odrona, kako bi odgovornost skinula sa sebe zbog eventualnih posljedica putovanja kanjonom, Federalna direkcija za ceste prošle sedmice okarakterisala je ovu dionicu nesigurnom, te preporučila korištenje alternativnog pravca koji znači više od 15 kilometara duže putovanje.

Kako u donošenju ove odluke nisu kontaktirane ni lokalne ni kantonalne vlasti, a građanima ostavljena mogućnost da voze pomenutom dionicom, ali na vlastitu odgovornost, razloga za negodovanje sve je više.

Magistralni put M-14 koji vodi kroz kanjon Une, jedan je od najljepših, ali i rizičnih putnih pravaca kojima se saobraća već desetljećima.

U vrijeme naglih promjena temperatura odroni su česti, međutim ovom relacijom kao jedinim magistralnim pravcem ka Bosanskoj Krupi  putovalo se bez ograničenja ili zabrana. I dalje je tako, samo ovaj put uz upozoravajući znak koji je nedavno postavljen. Tako će oni koji uredno uz registraciju vozila plaćaju održavanje puteva, ovu dionicu prelaziti na vlastitu odgovornost.

U Federalnoj direkciji za ceste tvrde da je odluka donesena na osnovu rješenja koje je donijelo Federalno ministarstvo prometa i komunikacija. U Ministarstvu prometa i komunikacija pak tvrde da je sve urađeno na zahtjev Direkcije, koja na ovaj način skida sa sebe odgovornost od eventualnih posljedica.

Nadalje, kako i stoji u rješenju ministarstva, trebalo se raditi o privremenom preusmjerevanju i obustavi saobraćaja za sva vozila na ovoj dionici uz obavezu  upravitelja ceste, u ovom slučaju Federalne direkcije, da uskladi privremenu signalizaciju, a navedene izmjene ostvari u saradnji sa MUP USK.

Recimo i to, vlasti su, kako bi rješile ovaj problem, planirale izgradnju putnog pravca Bihać – Bosanska Krupa preko srbljanskog platoa, o čemu se govori od završetka rata. Ovaj putni pravac, kako je tokom nedavne posjete USK izjavio federalni premijer Fadil Novalić, ponovo se našao na listi prioriteta Vlade Federacije, međutim još nema nagovještaja kada bi se to trebalo desiti.

Obilaznica koja se preporučuje kao alternativni pravac  podrazumjeva relaciju dužu za više od 15 kilometara.

Načelnik Bosanske Krupe Armin Halitović kaže da će poduzeti niz aktivnosti  kako bi se ova situacija riješilai kako sigurnost i interes građana ne bi bili dovedeni u pitanje.

Dopis JP Ceste F BiH uputio je i premijer USK Husein Rošić, u kojem u kojem navodi da je kao i svi građani Unsko-sanskog kantona neugodno iznenađen načinom na koji se federalno poduzeće odreklo odgovornosti za loše stanje ovog puta.

Nesigurnost i strah su preovladavajuće emocije koje su se uvukle u građanstvo, a Bihać treba drastični zaokret.

Pročitajte uvodne riječi profesora Halida Dedića i zainteresujte se za Bihaćku inicijativu:

bihacka.inicijativa@yahoo.com

Bihać, 06.02.2017.g.

BIHAĆ TREBA DISKONTINUITET

Dragi prijatelji,

Postoje vremena i tačke kada se društveni život ljudi odvaja od volje i poput bujice počinje sa nepredvidivim kretanjima. Pojavno, to su destruktivna kretanja, suštinski to su procesi u kojima se društvo obračunava  sa dešavanjima koja su dovela do bujice.

Te situacije se ne javljaju podmuklo, bez upozorenja, kao zemljini potresi. Prethodno se javljaju simptomatična stanja koja gotovo ispisuju nepogrešivu dijagnozu. Ljudi koji hoće i znaju, jasno uviđaju šta valja činiti. Ako se ne zna ili neće, krajnja opcija može biti cunami.

U našem gradu se već pojavio dovoljan broj opasnih simptoma krize, koji upozoravaju na moguće socijalne eksplozije. Ti znaci traže političku i socijalnu akciju, koje trebaju zaustaviti dalje propadanje grada i pokretanje procesa oporavka. Zbog toga smo se i mi večeras sastali ovdje.

Šta nam se događa? Valja kratko podsjetiti da je 90-tih godina prošlog vijeka naše društvo ušlo u novi kvalitetan društveni proces koji se zove tranzicija.

Tranzicija je trebala biti zdrav i pozitivan društveni proces čije značenje je „prijeći“. Zadatak vlasti je bio da izgrade okvir za prelazak na novu društveno-ekonomsku i pravno-političku strukturu društva sa najmanjim mogućim štetama. U ekonomiji je trebalo uspostaviti sistem  privatnog vlasništva. Trebalo je dovesti ili stvarati kapitaliste, koji bi sigurno povećali efikasnost privređivanja, koji bi postali nosioci razvoja. U pravno-političkoj sveri je trebalo vladavinu revolucionarne ideologije zamijeniti vladavinom prava i sl.

U našem gradu, kao ni u cijeloj našoj zemlji, na žalost, nije išlo tako. Tranzicija je prevedena i sprovedena u značenju „uništenje“.

Državno bogatstvo je bezobrazno i drsko oduzeto od onih koji su ga stvarali i dato ljudima koji nisu imali ni smisla ni namjere da ga čuvaju i razvijaju. I sve to pod okriljem legalne državne politike.

Umjesto promjene vlasništva i racionalizacije procesa rada na profitabilnim tehnologijama kojima je bihaćka privreda raspolagala, bestraga je nestao „Kombiteks“, „Krajinametal“, kapaciteti „PPPK Krajina“, „Polietilenke“, „Energoinvesta“, četiri fabrike u oblasti drvne industrije, „Bira“ i drugi, koji su do rata zapošljavali oko 12.000 radnika. Taj ogromni kapital je jednostavno nestao i ne pojavljuje se nigdje.

Grad je ekonomski  devastiran. Ostalo mu je da jede rezerve vlastite supstance. I tome je po svemu sudeći došao kraj.

Simptomi bujica su se javljali više puta. Mnogima je još u živom sjećanju mučni i dugački štrajk radnika „Žitoprerade“ pred vratima kantonalne vlade, višekratne manifestacije nezadovoljstva prosvjetnih i zdravstvenih radnika, boraca, poljoprivrednika, februarski protesti iz 2014.g.  Sve te manifestacije vlasti su prikrivale i ublažavale raznim potezima koji su se povremeno  priviđali kao učinkoviti.

Najveći problem grada, nezaposlenost, se rješavao na najlošiji način. Uglavnom  gomilanjem ljudi  u upravi i općenito tzv. javnom sektoru. Dakle na račun budžeta. Naši ljudi su došli u situaciju da se i ministarske pozicije i članstvo u zakonodavnim organima vlasti (parlamentima i skupštinama), doživljava kao način rješavanja problema zaposlenja. Za to u toj oblasti i susrećemo svašta. Korupcija je u tom poslu bila glavni alat. Mađioničarskom vještinom korumpirane vlasti su do sada uspijevale manipulirati nezaposlenim i ugroženim građanima. To je bila čudna mješavina straha, očaja, nade, objektivne prisile, nametnute pokornosti, lažnih obećanja, rezignacije i sitnih davanja.

Držeći ljude u stalnoj egzistencijalnoj nesigurnosti, strah je postao  prevlađujuća emocija kod mnogo ljudi. Puno ljudi se nije usuđivalo doći na mjesto gdje se javno i otvoreno govori o životnim pitanjima. Neki mediji, poput radio-Bihaća o nama nikad nisu prozborili ni jednu riječ.

Čini se da je sposobnost i volja građana da dalje podnose takvu nebrigu i neodgovornost vlasti došla do kraja.

Manjak novca u kasi se uredno nadoknađivao kreditima. Za publiku se kao preporuka za kredit pojavljivao tzv. grace period. Realno, grace period je u biznisu poželjan i dobar. U budžetskom zaduživanju to je puko bezobrazno prebacivanje tereta na leđa onih koji će doći poslije mene. U Bihaću je upravo to na sceni.

Ostali smo i bez fabrika i bez kapitalista. Dobili smo 12 do 15.000 nezaposlenih. Naši sugrađani su tu činjenicu primili sa čudnim mirom. Grad je u dugu većem od 2,5 godišnjih budžeta, krediti su dospjeli na naplatu, nezaposlenost je postala gotovo nerješiv problem, ovaj grad napustilo oko 10.000 njegovih stanovnika, beznađe, strah  i obespravljenost i zaposlenih i nezaposlenih, besperspektivnost i nesigurnost su postale osnovne karakteristike društvenog i psihološkog stanja građana. Građani sve teže žive, preglomazna administracija sve lošije funkcionira, dopustila je da se srce grada ozbiljno ošteti, svako malo se bezobrazno i drsko nasrće na rijeku Unu, kriza hara u sportu, kulturi, školstvu, zdravstvu, javnom informiranju. Živimo neviđenu krizu morala. Do jučer pošteni i časni ljudi, kada se nađu u prilici, prave kalkulacije; milion za par godina zatvora ili čist obraz bez miliona. Nerijetko se opredjeljuju za prvu varijantu. Pri tome računaju na korumpirano i politici podređeno sudstvo koje dozvoljava da radni sporovi traju decenijama. Pompezna hapšenja i glamurozne optužnice su teatarske predstave za mase iza kojih nema ništa. Samo kod nas ljudi iz pritvora idu u zgradu Predsjedništva da vode razgovore o državnim stvarima. Samo kod nas se otpušteni zatvorenici postavljaju na ista ili slična mjesta odakle su otišli u zatvor. Naše sudstvo služi kao alat politici za gušenje demokratskih sloboda građana, za suzbijanje javne riječi. (AS). Kojekakvim piksama i taksama malom čovjeku je onemogućeno da se bori za svoja prava. Protiv njega stoje galantna prava na korištenje državnih novaca

Grad je potonuo u najveću krizu u posljednjih skoro 70 godina.

Grad Bihać ultimativno treba promjene.

Šta da se radi? Kojim putem i kuda dalje?

Na posljednjim lokalnim izborima je dobio novu vlast. Formirana je prije 100-tinjak dana i preuzela teško breme  Četiri stranke koje čine većinu u gradskom vijeću su se dogovarile da „zajednički djeluju u Gradskom vijeću grada Bihaća na jedan potpuno drugačiji, pravedan, pošten i odgovoran način prema građanima.

Pismeno su utvrdile i prioritete svoje akcije.  To su:

-zaustavljanje daljeg zaduživanja grada, otvoreno planiranje i trošenje budžetskih sredstava;

-popis imovine grada i zaustavljanje prodaje  kapitalnih vrijednosti;

-nastavak reforme javne uprave, zaustavljanje daljeg zapošljavanja na račun budžeta;

-donošenje prostorno-planskih dokumenata, posebno plana užeg centra grada;

-program GV za borbu protiv korupcije uz aktivno uključivanje građana u taj proces;

-stvaranje povoljnog ambijenta za investicije i porast zapošljavanja;

-pokretanje svih turističkih potencijala grada;

-visok nivo ostvarenja ljudskih prava.

Već na početku je vidljivo da nova vlast nailazi na sistemske ili montirane prepreke, koje su u funkciji trošenja puno energije na skromne rezultate.

Ovaj grad mora napraviti zaokret. Njemu nužno treba razvojni i društveno-politički diskontinuitet. Definitivan razlaz sa dosadašnjim politikama vođenja grada i stvarno vraćanje realnoj prirodi društva koje se u BIH gradi i razvija, zakonu i moralu, a napose građaninu, kao najvećem i neuništivom bogatstvu grada. Vjerujem da je iluzorno očekivati velike razvojne zahvate, zasnovane na desetinama miliona maraka investicija. Sklon sam vjerovati da treba široko buditi i oslanjati se na inicijativu i energiju građanina. Građani ovog grada to očekuju i žele. Na svakom koraku se osjeća spremnost i želja da se bez ikakvih uvjeta pruži puna podrška i pomoć ljudima koji grad vode. Biće velika greška ako se to ne bude maksimalno koristilo.

Pomenuti diskontinuitet se neće glatko ostvarivati. Neki konstitutivni dijelovi vlasti, i nakon što je struka oborila i  građani odbacili, i dalje javno zagovaraju  urbicidne projekte koji prijete da unište jedan od samo dva objekta u gradu koji imaju višestoljetnu historiju, džamiju Fethiju. Ako se nastave tako ponašati i kod traženja rješenja za druge goruće probleme grada, značajno će usporiti i otežati izlazak grada iz krize. Rizikuju da postanu gradska opstrukcija i da snose posljedice za to.

Građani nisu nikom dali glas da bi se mogao neodgovorno ponašati i kočiti promjene koje se moraju desiti. Za sada kroz legalne institucije vlasti čija je to zadaća i koje imaju kapacitet za to.

Zbog stanja u kojem se grad našao i teškoća sa kojima se susreće smatrali smo svojom obavezom da o tome javno govorimo. Ovaj forum će nastojati  da nam se u tome pridruže sve ostale građanske strukture, javni radnici, dobronamjerni mediji, stručnjaci i akademska zajednica.

U protivnom bi se mogla povratiti 2014.g. ili u tom smislu nastati 2017.g.

Halid Dedić, prof.