Tek što je završeno zaduživanje u sarajevskim studentskim domovima za studente koji dolaze iz Unsko-sanskog kantona, pojavljuju se i prvi problemi, a uprave studentskih domova Nedžarići i Bjelave, po ko zna koji put, pozivaju Kanton da što prije izmiri svoje obaveze na ime dugovanja za učestvovanje u finansiranju smještaja i ishrane krajiških studenata.

“Studenti iz kantona koji ne budu izmirili dugovanja, od 1. novembra će plaćati punu cijenu smještaja i ishrane, pa neka od njih traže odgovor na pitanje zašto je to tako”, kaže Emir Kadrić, direktor JU Studentski centar Sarajevo.

Plaćanje za većinu studenata znači zapravo samostalno plaćanje jedog dijela, a drugi dio plaća kanton iz kojeg student dolazi. Međutim, student nikada ne zna šta ga očekuje sljedeće godine jer su upravo kantoni ti koji odlučuju o njihovoj budućnosti, o tome koliko će sredstava izdvojiti za plaćanje smještaja studentima, čime ograničavaju broj korisnika subvencija.

Zbog velikih dugovanja, Studentski centar je primoran povećavati dio koji studenti plaćaju jer svako povećanje cijene smještaja znači povećanje onog dijela koji studenti plaćaju, a ne povećanje obaveza koje kantoni imaju.

Prosječna kalkulativna cijena smještaja i ishrane studenata u domovima je 365 KM. Od tog iznosa kantoni plaćaju 219 KM, a ostatak studenti. 

Redovno izmirivanje obaveza za smještaj i ishranu studenata u sarajevskim studentskim domovima je preduslov za normalno funkcionisanje i redovno izmirivanje obaveza prema dobavljačima. Studentski centar u Sarajevu ima potraživanja od preko 2.5 miliona KM, najveći dužnici su kantoni, a Unsko-sanski kanton neslavno se pozicionirao među najvećim dužnicima.

U Unsko-sankom kantonu su na prošlogodišnju informaciju da će Kanton morati izdvajati dodatnih 45.000 KM za smještaj svojih studenata, vratili fakturu i rekli da nemaju taj dodatni novac, te da je najbolja odluka da se u ovom Kantonu smanji broj subvencija.

Dakle, prijedlog je da se izbaci jedan dio studenata kako bi se ta subvencija podijelila na preostale studente.

Ovakvo ponašanje Uprava doma smatra kao nepoštivanje mladih ljudi, Kanton nije u stanju pokriti potrebe studenata čiji roditelji nemaju uvjete da izdvoje novac, kako bi im dijete moglo nastaviti školovanje.

Krajiški studenti u sarajevskim studenstkim domovima žive u vječitoj strepnji, a vječita je briga da li će biti u mogućnosti izmiriti obaveze prema domu u kojem borave, s obzirom da na Kanton svake godine manje računaju. Najveći razlog tome je konstantna promjena politike, mijenjanje odluka o subvencijama i neodgovornosti izabranika iz Krajine prema studentima koji su budućnost i kantona i države.

U budžetu Unsko-sanskog kantona za 2015. godinu subvencioniranje studenata predviđeno je kroz tri stavke:

• Subvencije javnim preduzećima – smještaj i ishrana u studentskim domovima – 357.000 KM
• Ostali grantovi pojedincima – zdravstveno osiguranje učenika i studenata – 220.000 KM
• Ostali grantovi pojedincima – učenicima i studentima – 20.000 KM

Dakle, novac u budžetu za subvencioniranje smještaja u domovima je planiran, međutim zbog netransparentnosti budžetskog stanja, teško je vidljivo na kojim stranama predviđen novac stvarno završi, te koliko je uopšte ovog novca uplaćeno JU Studentski centar Sarajevo.

Stiče se dojam da ministri i odgovorni, koji mogu uticati da se obaveze na koje su pristali vrše redovno, to jednostavno ne rade dobro ili uopšte ne osjećaju odgovornost za ono za što su imenovani i za budućnost naših studenata vide u Sarajevu.

Upravo zbog svega nabrojanog, studenti iz Krajine ovih dana na oglasnim pločama studentskih domova primorani su da čitaju sljedeći natpis:

“Obavještavamo sve studente-stanare SN “Bjelave” i SD “Nedžarići” koji dolaze iz Unsko-sanskog kantona da će od 01.11.2015. godine morati plaćati punu cijenu, ukoliko do tada Unsko-sanski kantona ne izmiri svoja dugovanja, studenti-stanari će moći da se zaduže po normalnim cijenama.”

/ABC.ba

Mr.sci.Emdžad Galijašević, gradonačelnik Bihaća darovao je danas 149 beba rođenih u periodu juni –septembar 2015.godine. Time se nastavlja sada već tradicionalna akcija podrške gradske uprave Bihaća novorođenim bebama njihovim roditeljima. I ovaj put novorođene bebe dobile su novčani dar od 150 KM, a grad Bihać ove godine izdvojio je 90.000 KM u budžetu za novorođene bebe.

“ Ono što sam u kampanji prije tri godine obećao to evo kao prvi čovjek Bihaća i ispunjavam i zaista sam sretan kada se svaki put susretnem sa bračnim parovima koji su uprkos teškim vremenima odlučili se za djecu I to je najveće bogastvo koje oni imaju,ali i bogatstvo našeg grada Bihaća “-kazao je gradonačelnik Galijašević.

On je istakao da je zahvaljujući i podršci grada Bihaća, natalitet u posljednje dvije godine u Bihaću u porastu , a do sada je grad Bihać izdvojio 180.000 KM za 1370 novorođenih beba u 2013,2014 i prvih devet mjeseci 2015.godine.

„ Kad uzmete u obzir da je ekonomska situacija u našoj zemlji izuzetno teška i da su radničke plate male, da kasne sve pripadajuće naknade porodiljama , onda je ovaj naš dar izuzetno bitan i uz besplatan prijevoz srednjoškolaca za mene izuzetno bitan „- dodao je grado               načelnik Galijašević.

Centar za poslovnu afirmaciju (CPA) kreirao je Zbirni indeks “veličine vlade” uzimajući u obzir potrošnju izvršne vlasti na državnom, entitetskim, kantonalnim i općinskim nivoima radi boljeg uvida u nivo trošenja institucija Federacije BiH. Indeks ukazuje na to u kojim područjima organi vlada koštaju građane više, a gdje manje.

Svi nivoi

– Što je veća potrošnja vlade, manje ostaje na raspolaganju građanima koji proizvode novac koji vlade troše. Po indeksu je 0 najslabija ocjena (vlada košta građane najviše), a 10 najbolja (vlada košta građane najmanje u poređenju s drugim općinama) – kaže Edo Omerčević, direktor CPA, centra čije je sjedište u Zenici.

On dodaje da su posljednji detaljni prikazi o utrošku budžeta dostupni za 2013. godinu, koja je bila osnov ovog izračuna. Omerčević navodi da su uključeni faktori: lična primanja (troškovi zaposlenih) i materijalni troškovi i usluge, a indeks uključuje i sredstva koja vlade putem transfera i subvencija ustupaju trećim licima, a sve u odnosu s bruto društvenim proizvodom svake pojedinačne općine, kantona ili Federacije u cjelini.

– Ostali smo “pozitivno zapanjeni” koliko su vlade transparentne u prikazivanju ovih podataka, gotovo sve je online, samo što javnost ne reagira, odnosno ostaje zbunjena u gomilama podataka koje niko kvalitetno ne protumači – kaže Omerčević, dodajući da je namjera istraživanja da “objektivno ukažu na mjesta u kojima vlada relativno više troši”.

Po pitanju zbirnog indeksa (svi nivoi vlasti) najmanju izloženost troškovima vlade imaju stanovnici Grada Sarajeva.

– Ako se uzme u obzir da građani Sarajeva imaju dodatno i najveći bruto društveni proizvod po stanovniku, to znači da u prosjeku najviše zarađuju u FBiH i da im se najmanje uzima od te zarade, tj. kupovna moć im je drastično veća nego kod ostatka populacije u FBiH. Najgore stanje je u općinama Pale-Prača, Trnovo i Prozor, gdje je veličina vlade ekstremno represivna, tj. veličina vlade je u odnosu na ostale općine nesrazmjerno velika – navodi Omerčević.

Općine i kantoni

Nakon sarajevskih općina, slijede Mostar, Čitluk, Fojnica, Zavidovići… S druge strane, na listi “negativaca” su Sapna, Bosanski Petrovac, Bosanski Šamac-Domaljevac, Bužim, Bosanska Krupa, Ravno i Kupres.

CPA je napravio sličan indeks i na općinskom te kantonalnom nivou, uzimajući u obzir rashode pojedinačno na svakom od tih nivoa vlasti. Gledajući isključivo općinske troškove, situacija je vrlo slična. Najbolje stoje sarajevske općine, a najlošije Prozor, Prača-Pale i Trnovo.

Omerčević nam je prezentirao i podatke koje je CPA izveo iz rashoda po kantonima. Zanimljivo, tu najbolje stoje građani Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji je ispred Kantona Sarajevo. Slijede Srednjobosanski, Zeničko-dobojski, Tuzlanski, Zapadnohercegovački, Livanjski, Unsko-sanski, Bosanskopodrinjski i na kraju Posavski kanton. Cijeli detaljan izvještaj CPA je objavio online na adresi www.indeks.cpa-bih.org te je dostupan i u PDF izdanju.

Najbolji i najgori

Gledajući od najboljeg ka najgorem, redoslijed je sljedeći: Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Stari Grad Sarajevo, Hadžići, Mostar, Ilidža, Čitluk, Fojnica, Zavidovići, Vogošća, Visoko, Konjic, Kakanj, Tešanj, Breza, Jablanica, Olovo, Zenica, Vitez, Vareš, Glamoč, Travnik, Banovići, Čapljina, Bugojno, Kiseljak, Novi Travnik, Lukavac, Tuzla, Gračanica, Livno, Donji Vakuf, Busovača, Gornji Vakuf-Uskoplje, Orašje, Maglaj, Neum, Stolac, Žepče, Kreševo, Ilijaš, Srebrenik, Usora, Goražde, Gradačac, Doboj-Istok, Široki Brijeg, Čelić, Odžak, Velika Kladuša, Jajce, Doboj-Jug, Kladanj, Kalesija, Tomislavgrad, Teočak, Bihać, Sanski Most, Živinice, Cazin, Foča-Ustikolina, Posušje, Ključ, Grude, Bosansko Grahovo, Drvar, Ljubuški, Kupres, Ravno, Bosanska Krupa, Bužim, Domaljevac Šamac, Bosanski Petrovac, Sapna, Prozor, Trnovo te Pale-Prača.

/avaz

U okviru odbrane Republike Bosne i Hercegovine(1992-1995), bihaćki okrug je imao jedno od najznačajnijih mjesta. A imao je zato što je  oslobođena ogromna energija naroda koja je bila u funkciji odbrane na ovim prostorima. Imao je zato što je herojstvo pokazao cijeli narod bihaćkog okruga, koji je sve svoje ljudske i materijalne snage stavio u službu te borbe.

Dvadesetitreća godišnjica formiranja 5. korpusa Armije RBiH je upravo podsjećanje na narod bihaćkog okruga, kojeg u odlučnosti da istraje nisu pokolebali ni genocid ni jačina agresora. To je vrijeme da još jednom ponovimo da su najljudskije stranice historije proteklog odbrambeno-oslobodilačkog rata baš one, koje govore o tom, većem nego ikad u našoj historiji masovnom herojstvu ljudi, koji su svojim ličnim primjerom, svojom organizatorskom i rukovodilačkom ulogom služili kao živa snaga i primjer za ostale pripadnike Petog korpusa Armije R BiH, kako se treba boriti za svoj narod i svoju državu..

Godišnjica Petog korpusa Armije RBiH je povod da se još jednom podsjetimo na  vrijeme organizacijskog ustrojstva Petog korpusa Armije RBiH, jačanja njegove organizacijsko-formacijske strukture i slobodarski hod. Naravno u periodu, od polovine do kraja 1992. godine nisu stvoreni neki specifični oblici vojnog organiziranja, koji su nepoznati u teorijama i praksama vođenja ratova, ali jesu primjenjene specifične mjere, postupci i radnje pomoću kojih se organizirao narod bihaćkog okruga u potpunom okruženju, te koncentrisao svoju moć i izrazio je preko Petog korpusa Armije R BiH. Neosporno je da su navedene mjere, postupci i radnje, pomoću kojih je uspješno organizirana odbrana bihaćkog okruga u potpunom okruženju, predstavljale svojevrstan fenomen, zbog toga što je malo primjera u historiji u kojoj se jedna vojna formacija ili dio naroda u višegodišnjem okruženju opstali.

Razvoj oružanih snaga na bihaćkom okrugu 1992. godine

Godina 1992., je godina organiziranja i formiranja komandi i jedinica TO na bihaćkom okrugu, godina formiranja brigada, Unsko-sanske operativne grupe i 5. korpusa Armije R BiH kao viših taktičkih i operativnih sastava. Početni oblik vojnog organizovanja, kroz Patrotsku ligu,, čemu je SDA dala glavni smisao i pečat, profilisan kroz stvaranje manjih manevarskih jedinica, koje su omogućile uvezivanje štabova i jedinica Teritorijalne odbrane na području bihačkog okruga, vezan je za mart, april i maj 1992. godine. Stvaranju vodova, četa a kasnije i odreda po mjesnim zajednicama prethodilo je organizovano djelovanje dobrovoljačkih jedinica i jedinica rezervnog sastava policije, koji su uspjeli zadržati automatsko naoružanje, u obimu i količini koji su u tim historijsakim okolnostima bili mogući. Poslije donošenja uredbe Predsjedništva R BiH o objedinjavanja svih naoružanih sastava i grupa, kojom se iste do 15 aprila stavljaju pod jedinstvenu komandu Teritorijalne odbrane R BiH, Okružni štab TO Bihać, opštinski štabovi TO i odjeljenja Ministarstva odbrane općina Bihač, Bosanska Krupa, Cazin i Velika Kladuša djelovali su brzo, odlučno i koordinirano na mobilizaciji, formiranju i ustroju jedinica i štabova na svojim općinama.

Komanda Okružnog štaba TO Bihać, kao najstarija komanda, objedinjavala je rukovođenje i komandovanje jedinicama TO na okrugu. Nakon završene mobilizacije i formiranja štabova, komandi i jedinica TO na okrugu, pristupa se obučavanju mobiliziranog ljudstva u sastavu svojih matičnih jedinica, komandi i štabova TO. U isto vrijeme se vrši ubrzano prikupljanje i nabavka raznim kanalima naoružanja i opreme za potrebe tih jedinica koje su bile slabo naoružane. Samo šest dana kasnije 21. aprila srpski rezervisti i dobrovoljci, potpomognuti ostacima bivše JNA napadaju i zauzimaju dio Bosanske Krupe na desnoj obali Une. U borbama za odbranu Bosanske Krupe učestvovalo je i nekoliko jedinica iz Cazina, Velike Kladuše, Bužima i Bihaća. Jedinice su bile malobrojne i slabo opremljene, a pored nedostatka naoružanja najveći problem je predstavljao nedostatak municije. Polovinom maja 1992. godine srpske jedinice potpomognute bivšom JNA su postavile liniju: Bosanski Novi-Bosanska Otoka-Bosanska Krupa-Veliki Radić-Pritoka

U toku 18. i 19. maja 1992. godine snage bivše JNA su napustile Bihać, transportirajući opremu i naoružanje koje su mogli ponijeti. Sve ostalo su uništili i onesposobili uključujući i aerodorom na Željavi. Povlačenjem bivše JNA Bihać su napustili i brojni Srbi. Pretresanjem njihovih kuća i stanova, pronađena je veća količina naoružanja, municije i vojne opreme, čime je poboljšano ukupno stanje slabo opremljenih jedinica. Prvi put su srpske jedinice granatirale Orljane 22. maja, blokirale Ripač 23. maja, 25. maja granatirale Založje, Vinicu i Čekrlije a 27. maja zauzele i dio Bosanske Otoke na desnoj obali Une. Nedugo zatim, 10. i 11. juna srpske jedinice su napale Ćukove, Orašac, Klisu i Kulen Vakuf. Bošnjačko stanovništvo je pružilo otpor ali nije uspjelo da spriječi okupaciju ovog područja, genocid i egzodus naroda..

Kao odgovor na ove događaje bio je napad jedinica TO općinskih štabova Bihać, Bosanska Krupa i Cazin na širokom frontu od Pritoke, Grabeža i Jezera do Grmuše i Bosanske Otoke, te od Željave do Tržačkih Raštela. Desilo se to 12. juna 1992. godine, a intezivni sukobi sa srpskim jedinicama trajali su do kraja juna, i u tom periodu su jedinice TO nanijele srpskim snagama značajne gubitke u ljudstvu i tehnici, došle do novih sredstava ratne tehnike i stekle nova borbena iskustva.

Formiranje 5. korpusa

Razvojni put oružanih snaga na bihaćkom okrugu od jula 1992. godine odvijao se ubrzano i lakše nego u prethodonom periodu. Ključni moment za odbranu i oslobođenje bihaćkog okruga predstavlja 19. juli, historijski datum kada su formirane prve manevarske jedinice: 1. bihaćka pješadijska brigada i 2. bihaćka  muslimansko-hrvatska pješadijska brigada. Deset dana kasnije Štab Vrhovne komande je 29. jula 1992. godine izdao naredbu da se formira Unsko-sanska operativna grupa(USOG). Kao komanda privremenog karaktera Unsko-sanska operativna grupa je formirana 13. avgusta 1992. godine i omogućila je završetak uvezivanja i organiziranja svih odbrambenih subjekata. U njen sastav su ušle već formirane 1. i 2. bihaćka brigada, te brigade u formiranju: 101. Muslimasko-krajiška pješadijska brigada, postrojena još 09. aprila 1992. godine, ali tek ulaskom u USOG uklopljena u organizacijsko-formacijsku strukturu(kasnije 504. lbr), 105 Bužimsko-krajiška, pješadijska brigada, formirana 15. avgusta(kasnije 505. vbbr),  1. cazinska pješadijsaka brigada, formirana 17. avgusta(kasnije 503. sbbr), 1. velikokladuška pješadijska brigada, formirana 17. avgusta(kasnije 521. bbr) i 111. bosanskokrupska pješadijska brigada, formirana 1. septembra(kasnije 511. sbbr)

U pismu Predsjedniku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću 6. septembra 1992. godine, doktor Irfan Ljubijankić navodi da je formirana Unsko-sanska operativna grupa koju čine sedam brigada, ističe kako je sam uložio mnogo truda u balansiranju odnosa među komandantima, kao uostalom i u balansiarnju političkih odnosa između najrazličitijih struja i partija i posebno naglašava; «U funkciji predsjednika Okružne skupštine, kao i Mirsad Veladžić u funkciji predsjednika Okružne vlade, imamo ključnu ulogu u rukovođenju i organizaciji ovo snaga što imamo. Cilj nam je ove jedinice upetostrućiti i formirati, ako Bog da, armiju od 50.000 ljudi koja bi mogla dati odlučujući doprinos u borbi za Bosnu i Hercegovinu» 

U skladu sa naređenjima Štaba Vrhovne Komande od 29. 09 i 11. 10. 1992. godine izvršeno je 21. oktobra 1992. godine formiranje 5. korpusa Armije R BIH, u čiji sastav je, pored navedenih brigada ušao i Odred za specijalna dejstva. U skladu sa naredbom Štaba Vrhovne Komande od 14. 10. 1992. godine izvršena je primopredaja dužnosti Komandanta Korpusa kao i dužnost u užem djelu Komande 5. korpusa. Do kraja 1992.   godine jedinice 5. korpusa su vodile borbe za spriječavanje okupacije slobodnog dijela okruga, ali I izvele prvu ofanzivu «Plamen 92» i napadni boj «Gorica 03».

Slobodarski hod 5. korpusa Armije R BiH

U 1993. godini 5. korpus Armije RBiH je izrastao u respektabilnu snagu, sa stečenim velikim borbenim iskustvom i znatno izgrađenijim sistemom rukovođenja i komandovanja. U ovoj godini agresor je imao svoj «Septembar 93», 5. korpus Armije R BiH «Munju 93» i borbe za Bosansku Bojnu i Hasin vrh, a bihaćki okrug Abdićevu «Autonomiju 93». U 1994. godini agresor je pokušao da preko Bihaća slomi 5. korpus Armije R BiH i tako prisili državne organe RBiH na prihvatanje nepovoljnih političkih rješenja. Tako je 5. korpus Armije R BiH pretrpio u februaru, septembru i novembru tri neprijateljske ofanzive, izveo tri uspješne odbrambene operacije, a potom operaciju «Sloboda 94», napadnu operaciju za oslobođenje Velike Kladuše i napadnu operaciju pod nazivom «Grmeč 94», u kojoj su jedinice 5. korpusa Armije R BiH  oslobodile Kulen Vakuf, izbile na prilaze Bosanskog Petrovca i Bosanske Krupe, ukupno oslobodivši oko 250 km.

Uspješno odupiranje agresoru, vojnićko zrijenje, pljenidba oružja i oruđa i vjera u vlastite snage i sposobnosti, ispoljene u napadnim borbama, bojevima i operacijama tokom 1994. godine, krunisano je velikim oslobodilačkim uspjesima jedinica 5. korpusa Armije RBiH u završnim operacijama za oslobađanje u 1995. godini. Na početku ove godine vođene su teške i odsudne bitke za Bihać, a od marta do jula protiv Abdićevih paraformacija, koje su se u međuvremenu predpočinile agresoru. Nakon što su jedinice 5. korpusa Armije R BiH početkom jula 1995. godine izvele šira ofanzivna dejstva na Banjanima, Baštri i Suhoj međi, uslijedila je jedna od najžešćih ofanziva agresora pod nazivom «Spržena zemlja». Jedinice 5. korpusa Armije R BiH su vodile teške odbrambene borbe tokom jula, koje su nastavljene sve do operacije hrvatske vojske «Oluja», nakon čega su uslijedila ofanzivna dejstva 5. korpusa prema zapadu i jugu i oslobođenje Velike Kladuše 7. avgusta 1995. godine. Sve ovo je predstavljalo uvertiru za operaciju «Sana 95» u kojoj su oslobođeni Bosanski Petrovac, Kulen Vakuf, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most. U završnici operacije, tačnije od 23. septembra, skupa sa jedinicama 5. korpusa Armije R BiH djeluju i jedinice ostalih armijskih korpusa i sastava Armije R BiH, te MUP-a.

Kroz prezentirane segmente vidljivo je da je 5. korpus Armije R BiH postao sinonim otpora, a iz sinonima otpora izrastao je fenomen nepobjedivosti, a iz fenomena nepobjedivosti cjelokupna fenomenologija otpora i uspješnog vođenja odbrambeno-oslobodilačkog rata.

/bisce.ba

Petnaest miliona maraka duga proizvodjačima mlijeka u Unsko-sanskom kantonu (USK) za poticaje iz prošle i ove godine, niska otkupna cijena mlijeka, politika gušenja domaće proizvodnje u korist uvoznika, nulta ulaganja u mljekarski sektor i koruptivne radnje bivšeg federalnog ministra kada su u pitanju i tzv. kapitalna ulaganja, problemi su koji se više ne mogu tolerisati i za čije rješavanje se ne može više tražiti „kompromis“ preko leđa poljoprivrednika.

Riječi su ovo poljoprivrednika okupljenih u Savezu općinskih udruženja poljoprivrednika USK koji su zbog svega navedenog održali sjednicu Upravnog odbora.
Ono na što su posebno ukazali je ponovo loša komunikacija sa federalnim ministrom poljoprivrede Šemsudinom Dedićem s kojim su se pokušali sastati već nekoliko puta, ali im to nije pošlo za rukom te su ga i ovaj put pozvali da sjedne s poljoprivrednicima za sto, jer se jedino na takav način može naći rješenje za probleme koji se iz dana u dan gomilaju.
Da stanje ne bi eskaliralo mljekari USK su donijeli i zaključke kojima traže da se zbog nastupajuće jesenje sjetve odmah, a najkasnije do 1. novembra isplate sredstva po osnovu poticaja za primarnu poljoprivrednu proizvodnju po programu za 2015. godinu, te zaostala dugovanja iz prošle godine. Takodjer, da Federalno ministarstvo poljoprivrede na osnovu Zakona o poljoprivredi FBIH Vladi Federacije BiH predloži donošenje odluke o propisivanju tržišnih redova i uređenju tržista FBiH, u cilju sprečavanja još većih poremećaja na domaćem tržistu.
Na osnovu istog zakona traži se i donošenje garantovanih minimalnih otkupnih cijena i uvozni prag cijena. Ukoliko u navedenom roku ne budu ispunjeni zahtjevi, masovni protesti se organizuju 10. novembra i trajat će sve do ispunjenja njihovih zahtjeva.
Pozitivne pomake vide u tematskoj sjednici Skupštine USK koja je zakazana za 30. oktobar na kojoj će pokušati iznijeti sve nagomilane probleme, te zatraziti pomoć od skupstinskih zastupnika da sa svoje strane učine što je u njihovoj moći, piše RTVUSK.

Biciklisti kluba “Japod” iz Bihaća stigli su jučer na mezarje Kovači u okviru Drugog biciklističkog maratona “Alija Izetbegović” koji su organizirali na relaciji od Bihaća do Sarajeva povodom 12. godišnjice smrti prvog predsjednika BiH.

Sekretar kluba Šemsudin Dizdarević izjavio je da je 15 članova krenulo iz Bihaća u subotu 17. oktobra, te da se nada da maraton postaje tradicionalan.

Dodao je da su prvu etapu vozili od Bihaća do Jajca, a drugu od Jajca do Sarajeva i da ih je vrijeme služilo, osim polaska jer su po pljusku krenuli iz Bihaća.

Dizdarević je istakao da svaki put kada dođu na mezar Alije Izetbegovića osjete istinsku ljubav prema prvom predsjedniku BiH, “jer je on živio, radio i umro za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a njegova veličina se ogleda u tome da je bio predsjednik svih bh. naroda”.

Radi se o trahani bez koje je nezamisliva nacionalna kuhinja koju sve više hotela i ugostiteljskih objekata promiču.

Tradicionalna manifestacija “Trahanijada 2015” održana je danas na gradskoj otoci u Bihaću gdje je podijeljeno oko hiljadu besplatnih porcija od tridesetak različitih majstora kuhinje. Učestvovali su ugostitelji iz Bihaća, kulturno umjetnička društva, općinske službe, mediji, udruženja žena, domaćice i domaćini, a bilo je i par stotina ljubitelja i degustatora trahane koji su sebi odabrali favorite bez obzira na odluke stručnog žirija.

Na gradskoj otoci u Bihaću, idealnom mjestu za ovakvu manifestaciju, dimilo se na sve strane i kvrcali su kotlići. Bihaćki gradski hor i orkestar, sa starogradskim melodijama uljepšavali su ambijent ispunjen mirisima kuhanja.

Ovu jedinstvenu kulinarsku manifestaciju organizirala je Služba za poduzetništvo i obrt pri upravi grada Bihaća a uz podršku gradonačelnika Emdžada Galijaševića.

Želja organizatora bila je promovisanje tradicije i kultura Općine Bihać, kroz takmičenje u pripremi poznatog specijaliteta – trahane, koji treba zaštititi kao domaći brend jer u posljednje vrijeme ovaj domaći specijalitet krenuo je i u osvajanje zapadnog tržišta i kuhinja.

/Anadolija