Ustavni sud Bosne i Hercegovine je danas donio odluku koja stavlja van snage dio nastavnog plana i programa za predmet Historija za IX razred osnovnih škola u Republici Srpskoj. U obrazloženju odluke navedeno je više spornih stvari zbog kojih je udžbenik zabranjen.
Ustavni sud je istaknuo da su određene odredbe Pravilnika o nastavnom planu i programu, kao i sadržaj udžbenika, u suprotnosti s Ustavom BiH i standardima iz Okvirnog zakona o obrazovanju. Konkretno, Ustavni sud je utvrdio da se u spornim dijelovima udžbenika previše naglašava perspektiva srpskog naroda, dok se zanemaruju gledišta drugih konstitutivnih naroda, čime se krši načelo multiperspektivnosti koje je ključno za obrazovanje u multietničkim društvima.
Ustavni sud je naglasio da obrazovni sadržaji moraju biti usklađeni s pravnim normama i demokratskim vrijednostima, te da je obrazovanje ključno za oblikovanje društvene svijesti i razumijevanje važnosti poštovanja vladavine prava. U tom kontekstu, Ustavni sud je ukazao na potrebu da se u nastavi historije obuhvate različite perspektive kako bi se učenicima pružila cjelovita slika prošlih događaja.
Jedan od ključnih razloga za zabranu dijela udžbenika je bio način na koji se obrađuju teme vezane za rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995).
Obrazloženje odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svom obrazloženju odluke podsjetio je na dosadašnju praksu tumačenja člana I/2. Ustava BiH, koji ustanovljuje načelo vladavine prava. Prema sudovoj interpretaciji, vladavina prava podrazumijeva da svi zakoni, propisi i postupci nositelja vlasti moraju biti u skladu s Ustavom. To znači da pravni sistem u BiH funkcioniše na principu hijerarhije pravnih akata, od Ustava kao najvišeg pravnog akta do podzakonskih akata. Također je istaknuto da svi entitetski i kantonalni zakoni moraju biti usklađeni s ustavnim načelima, što implicira obavezu poštovanja državnih zakona, te da donošenje entitetskih zakona koji su u suprotnosti s državnim zakonima može pokrenuti pitanje njihove ustavnosti prema članu III/3.b) Ustava BiH.
Sud je ponovio svoje razumijevanje da Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju predstavlja osnovni normativni instrument kojim se regulira obrazovanje na principijelan način, dok federalnim jedinicama ostaje pravo da tu oblast detaljnije reguliraju, ali uvijek u skladu s državnim zakonima. Ovaj zakon uspostavlja pravni okvir koji obavezuje entitetska ministarstva, u ovom slučaju Ministarstvo obrazovanja i kulture Republike Srpske, da obrazovanje organiziraju na način koji, između ostalog, zasniva se na vladavini zakona i poštovanju ljudskih prava. Ciljevi obrazovanja uključuju razvoj svijesti o pripadnosti Bosni i Hercegovini, vlastitoj kulturnoj samosvijesti, jeziku i nasljeđu, pri čemu se mora voditi računa o civilizacijskim tekovinama, te da se obrazovni sadržaj predstavlja tako da podržava i njeguje različite kulture, jezike i vjeroispovijesti učenika, promovišući toleranciju, multiperspektivnost, kritičko mišljenje i razumijevanje konteksta.
U tom kontekstu, Ustavni sud je analizirao sadržaj nastavnog programa koji je bio predmet spora, posebno prilog koji se odnosi na temu „Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat“. Sud je zaključio da ovaj prilog, koji obuhvata teme kao što su nastanak Republike Srpske, Vojska Republike Srpske, stradanje srpskog naroda i kultura pamćenja, ne uključuje perspektive pripadnika drugih etničkih grupa, što je u suprotnosti s obavezama iz Okvirnog zakona. Nastavni plan i program koji se fokusira isključivo na jedan narod i jedan entitet ne može se smatrati usklađenim s ciljevima obrazovanja koji podrazumijevaju podržavanje i njegovanje različitosti, kao i razvoj tolerancije i razumijevanja različitih perspektiva.
Ustavni sud također ukazuje na problem nedostatka multiperspektivnosti u obrazovanju, posebno u multietničkoj državi kao što je BiH, naglašavajući da su preporuke međunarodnih organizacija, kao što su OSCE i Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije, jasno ukazale na potrebu za ovim načelom u izučavanju historije. Sud smatra da je za period 1992.-1995. godine potrebno razviti nastavni program koji će omogućiti učenje iz više perspektiva kako bi se dobila objektivnija i cjelovitija slika prošlih događaja, što je ključno za pomirenje i razvoj demokratskog društva.
“Matica Srbija”
Dodatno, Ustavni sud je posvetio pažnju udžbenicima koji su napisani na osnovu osporenih odredbi nastavnog plana. Sud je konstatovao da se udžbenici, fokusirajući se isključivo na srpski narod i Republiku Srpsku, ne bave nužno potrebnim načelima demokratije, vladavine zakona i poštovanja ljudskih prava. Navođenje datuma kao Dana Republike Srpske bez poveznice s konačnim i obavezujućim odlukama Ustavnog suda, kao i kritički prikaz Ustavnog suda i drugih državnih institucija, može dovesti do narušavanja svijesti o pripadnosti Bosni i Hercegovini i ugrožavanja procesa pomirenja.
Ustavni sud zapaža da je već u predgovoru udžbenika navedeno: “U žiži su srpski narod i Bosna i Hercegovina.” Također, nakon uvida u sadržaj udžbenika, Ustavni sud zapaža da je “9. januar” označen kao Dan Republike Srpske, rat u Bosni i Hercegovini je predstavljen kao građanski rat, prezentirana je “Deklaracija Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”, navedeno je da su institucije Bosne i Hercegovine zajedničke institucije.
Osim toga, navedeno je da Republika Srpska “[nj]eguje bliske veze sa svojom maticom Srbijom”, da je “[o]dluka o statusu Brčkog, koje je u ratu bilo u Srpskoj, bila […] na štetu srpskog entiteta”. Zatim, Ustavni sud naročito naglašava da je navedeno: “[p]rotiv interesa Republike Srpske nerijetko su bile odluke Kancelarije visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH”, a zatim je u dijelu koji nosi naziv “Pitanja i zadaci” postavljeno pitanje “Koje su dvije institucije služile za podrivanje nadležnosti Republike Srpske i centralizaciji BiH?”.
Osim toga, navedeno je “[u] Ustavnom sudu BiH bošnjačke i strane sudije preglasavale su u važnim predmetima srpske i hrvatske sudije. Tako je Ustavni sud donio odluke o: konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom prostoru BiH, osporavanju znamenja Republike Srpske (grb i himna), kao i Dana Republike (9. januar) itd.”.
Stoga, Ustavni sud zaključuje da nastavni program i udžbenici u spornom dijelu ne zadovoljavaju standarde postavljene u Okvirnom zakonu i Zajedničkoj jezgri, budući da ne podržavaju multiperspektivnost, ne promovišu razumijevanje različitosti i ne poštuju vladavinu zakona, što je ključno za obrazovanje u multietničkoj i demokratskoj državi kao što je Bosna i Hercegovina.
Šta stoji u udžbeniku
U udžbeniku za 9. razred osnovne škole, autora Dragiše Vasića, u lekciji koja je naslovljena kao RS u postdetonskoj BiH naglašeno je da su političke prilike obilježene nacionalnim pitanjem. Pa je tako u udžbeniku navedeno: “Hrvati se nakon rata bore za ravnopravnost s Bošnjacima. Bošnjaci pak žele centralizaciju i unitarizaciju pa je RS zbog toga počela težiti ka što bližim vezama sa maticom Srbijom”.
Međunarodna zajednica, predstavljena kroz djelovanje EU i SAD-a u udžbeniku je opisana kao strana koja podržava samo Bošnjake. Učenicima je u predstavljena priča kako je u želji da se BiH centralizira na RS vršen i finansijski pritisak. Pa je tako navedeno da je od 5,3 milijarde dolara pomoći RS-u je pripalo manje od petine.
U udžbeniku je naglašeno da su protiv interesa RS-a radili često Ustavni sud i OHR. Istaknuto je da je OHR prenosio nadležnosti sa entiteta na državu te da su tako formirane brojne institucije. Dalje, učenicima je servirana priča da su strane i sudije iz reda Bošnjaka često preglasavali sudije iz reda Srba i Hrvata te da su tako osporeni grb i himna RS-a kao i Dan RS-a.
Kraj rata je opisan tako što je vojska RS-a zauzela Srebrenicu i Žepu. Naravno, zločini se nigdje ne spominje, a kamoli genocid nad Bošnjacima.
Učenicima se na kraju lekcije nudi kompletan tekst Deklaracije skupštine srpskog naroda iz 1991. godine. U istoj lekciji rat od 1992. do 1995. je predstavljen kao građanski rat. Alija Izetbegović je opisan kao vođa muslimana i kao krivac što je došlo do rata jer je odbio Kutiljerov plan za decentralizaciju BiH.
Ratko Mladić je opisan kao važna figura za Srbe, kao general i načelnik Glavnog štaba vojske RS-a. Njegovi zločini za genocid i ostalo se nigdje ne spominju, izuzev rečenice da su ga vlasti Srbije 2011. isporučile sudu u Hagu. Gotovo identično je predstavljen i Radovan Karadžić. Niti slova o zločinima i presudama.
Za provođenje ove odluke, odnosno uklanjanja spornog udžbenika, Ustavni sud je zadužio ministra obrazovanja i kulture Republike Srpske i direktora pedagoškog zavoda Republike Srpske.
(klix.ba)
