Zašto se presuda Dodiku odugovlači i kako se međunarodna zajednica nosi sa sve učestalijim ucjenama iz RS-a.
Iako je ročište pred Apelacionim vijećem Suda BiH u slučaju Milorada Dodika održano još 12. juna, konačna presuda i dalje nije saopćena. Iako sud nema striktan rok, teško je ignorisati da se odluka odlaže, uprkos činjenici da je riječ o pravno jednostavnom predmetu.
U pozadini, sve češće se nagađa – da li Sud čeka politički signal?
Naime, izostanak ambasadora SAD-a u Sarajevu usporio je ranije vrlo direktan američki angažman. Ipak, ni u tom vakuumu Washington ne miruje – visoki dužnosnici iz Ureda za evropske i euroazijske poslove SAD-a, poput Brendana Hanrahana, preuzeli su ključne kontakte i razgovore. Njegova nedavna posjeta Sarajevu i sastanak sa Željkom Cvijanović, a zatim i susret s Vučićem u Beogradu, dodatno su zakomplicirali dinamiku.
Christian Schmidt je, prema ranijim planovima, imao pripremljene odluke o finansiranju CIK-a, kulturnih institucija i dugovanja prema Viaductu. No, dolazak Hanrahana sve je to stavio na čekanje. Schmidt bez podrške SAD-a očigledno nije spreman da povuče nove poteze, naročito kada je jasno da bi oni izazvali otpor iz SNSD-a i potencijalno novu krizu.
Milorad Dodik, s druge strane, igra svoju uhodanu igru. Nakon višemjesečnog ignorisanja državnog pravosuđa, iznenada se pojavio u Tužilaštvu BiH, tumačeći to kao “deeskalaciju” i poruku normalizacije. Time je, barem privremeno, neutralizirao zahtjev za njegovim pritvaranjem. U političkom smislu, to je doživljeno kao još jedna demonstracija njegove snage.
Zbog toga se i sam Schmidt nalazi između dvije vatre – jedne u vidu američkog diplomatskog opreza, a druge u vidu domaće nemoći da sankcioniše Dodika. U tom kontekstu, sve više se vjeruje da Schmidt neće ići s nametanjima bez jasne podrške, dok se presuda Dodiku može svesti na simboličan čin – čak i ako bude osuđen na godinu dana zatvora, Dodik može platiti kaznu i ostati politički aktivan.
Ukoliko ne dođe do sistemske reakcije, Bosna i Hercegovina bi mogla izgubiti još jednu šansu za stabilizaciju: budžet za 2025. i 120 miliona KM za CIK-ovu modernizaciju vjerovatno neće biti usvojeni. A sve dosadašnje priče o poštenim izborima, vladavini prava i odlučnoj borbi protiv destruktivnih politika, past će u vodu.
(crna-hronika.info)