Mark Roulends, vlasnik seoske kuće stare 450 godina, odlučio je urediti dvorište i napraviti mali ribnjak. Međutim, tijekom tih radova naišao je na iznenađujuće predmete koji su mu otkrili dio prošlosti kuće i njezine povijesti. Kako je sam rekao, kupovina ovakve nekretnine znači i kupovina njezine povijesti, jer ona svjedoči o generacijama koje su kroz nju prošle u posljednja četiri stoljeća.

Dok je radio na obnovi dvorišta, Mark je otkrio nekoliko zanimljivih predmeta koji su vjerojatno zakopani prije više od 100 godina. U to vrijeme ljudi nisu imali deponije, pa su često zakopavali otpad. Među stvarima koje je pronašao našle su se bijele glinene posude i staklene boce raznih oblika i boja.

Jedan od predmeta koji je izazvao posebnu pozornost bila je staklena boca s natpisom “Hall’s Wine and Tonic”, dok je na drugoj bočici pisalo “Hankinson’s Alterine”, što ukazuje na to da su te boce proizvodile kompanije iz tog kraja. Zanimljivo je da se boca s natpisom Hankinson’s Alterine prodaje na internetskim aukcijama za oko 70 eura, dok boca iz 1910. godine s natpisom Hall’s Wine and Tonic ima cijenu od oko 50 eura.

Gledatelji su bili oduševljeni snimkom, a mnogi su podijelili dodatne informacije o značenju tih otkrivenih predmeta. Jedan je komentator napomenuo da su takve posude obično korištene za džem, dok su zelene boce često služile kao posude za lijekove. Također, boca “Hankinson’s Alterine” najvjerojatnije je bila veterinarski lijek za stoku iz ranih 1900-ih.

Ova neočekivana otkrića nisu samo obogatila renovaciju Markove kuće, već su mu omogućila da poveže prošlost sa sadašnjim trenutkom i osjeti duboku povijesnu povezanost koju kuća nosi sa sobom.

@markshouseandgardenuk #gardening #gardens #gardener #hacks #hacksandtips #howtogarden #yardwork ♬ original sound – markshouseandgardenUK

Na popularnoj Facebook stranici osvanuo je video koji prikazuje vozača koji je zaspao za volanom automobila.

Njegovo buđenje ubrzo je postalo hit na internetu, izazvavši val smijeha među korisnicima.

Ovaj trenutak je dodatno zabavio gledatelje jer se, nakon što je shvatio što se događa, vozač bez ljutnje pridružio smijehu na vlastiti račun, pokazavši da ima odličan smisao za humor.

(index.hr)

Priča o Gumingu Martensu, rođenom u Kini, koji je nakon 28 godina otkrio istinu o svom porijeklu, privukla je pažnju cijelog svijeta. Kada je imao samo četiri godine, Gumingu se izgubio na jednoj željezničkoj stanici u Kini, što je obilježilo početak potpuno novog životnog puta.

Nakon što su ga policajci pronašli, bezuspješno su pokušavali stupiti u kontakt s njegovom porodicom. Tako je Guming završio u domu za nezbrinutu djecu, gdje su roditelji tragali za njim, ali ga, nažalost, nisu pronašli. Nekoliko godina kasnije, usvojio ga je holandski par, Jozef i Marija Martens, koji su mu pružili topli dom na drugom kraju svijeta. Martensi su mu zadržali ime koje su čuli da ima u sirotištu – Gou Iongming – i odrastao je s njima pod imenom Guming Martens. Oni mu nikada nisu skrivali istinu o njegovom porijeklu, već su ga uvijek podržavali u namjeri da pronađe svoju biološku porodicu.

Kada je odrastao, Guming je završio studije na Univerzitetu u Lajdenu u Nizozemskoj, a kasnije se preselio u Kanadu gdje je diplomirao lingvistiku na Univerzitetu McGill. Danas radi kao stručnjak za prepoznavanje govora u okviru AI tehnologije.

Godine 2007. Guming je s usvojiteljima prvi put posjetio Kinu, nadajući se da će pronaći svoju biološku porodicu. Posjetili su sirotište u kojem je boravio kao dijete, ali nisu našli nikakve tragove, jer je sirotište bilo zatvoreno. Ipak, potraga nije prestala, a on je narednih pet godina učio kineski jezik i ponovo odlazio u Kinu u nekoliko navrata.

Tokom 2012. godine Guming je registrovao svoje podatke u Udruženju volontera Babi Huijia u gradu Tonghua, koje se bavi ponovnim ujedinjenjem razdvojenih članova porodice. Konačni proboj u potrazi desio se 2017. godine, kada je njegov brat, Gao Ksianjun, zatražio od njihove majke da registruje svoj DNK u policijskoj bazi. Uz pomoć DNK podudaranja, napokon je potvrđeno srodstvo između Guminga i njegove porodice, što je omogućilo njihov ponovni susret.

Guming je u februaru ove godine ponovo vidio svoju majku, posjetio očev grob u Đangsuu i upoznao polubraću, sestre, te ostalu rodbinu. Njegova porodica ga je srdačno primila, a ujak mu je predao novac koji je njegov otac godinama čuvao za njega, nakon što je dobio odštetu za rušenje njihove kuće.

Guming se sada redovno čuje sa svojom porodicom u Kini i planira posjećivati ih barem jednom godišnje. Njegov ponovni susret sa porodicom nije samo ispunjenje njegovog životnog sna, nego i inspiracija mnogima da nikada ne odustanu od traganja za svojim korijenima.

U nevjerovatnom medicinskom fenomenu koji se dešava jednom u milion slučajeva, britanski par Alison Spooner i Dean Durrant ponovo su postali roditelji bliznakinja različite boje kože. Nedavno su na svijet stigle njihove djevojčice, Maya i Leah – jedna sa svijetlom kožom poput mame, a druga tamne puti poput tate. Prije sedam godina, Alison i Dean već su doživjeli ovaj rijedak slučaj kada su se rodile njihove prve bliznakinje, Lauren i Hayleigh, koje takođe imaju različite boje kože.

Obje djevojčice iz novog para bliznakinja naslijedile su boju kože roditelja na različite načine: svjetlija put dolazi od majčinih gena, dok je tamnija naslijedila gene oca. Ovaj genetski fenomen i stručnjake ostavlja bez riječi, a objašnjava se tako da se geni za boju kože mogu kombinirati u različitim proporcijama, što je dovelo do ovog izuzetno rijetkog rezultata kod obje generacije bliznakinja u istoj porodici.

Alison se našalila na račun ovog neobičnog porodičnog fenomena:

„Mislim da se ovako nešto ne bi moglo dogoditi treći put! A i ne planiram imati treći par blizanaca,“ rekla je kroz smijeh.

Njihove starije sestre, Lauren i Hayleigh, oduševljene su dolaskom Maye i Leah. “To je nešto posebno,” izjavila je Hayleigh, ponosna na svoje mlađe sestre i ovaj izuzetni primjer kako genetika može kreirati raznolikost čak i unutar jedne porodice.

Admir Omerčević (36), mladi poljoprivrednik iz sela Ragale kod Fojnice, započeo je svoj poslovni put prije dvije godine kada je odlučio nabaviti koze. Njegov uspjeh nevjerojatan je, a u kratkom vremenskom periodu stekao je kuću, auto, konje i kafić, sve zahvaljujući kozarstvu.

Kako je ispričao u intervjuu za Jutjub kanal Alena Avdića, sve je počelo spontano. Nakon što ga je kontaktirao čovjek koji je prodavao koze, Admir je odlučio ući u posao. Iako su takve koze rijetko dostupne, on je kupio 15 belih koza koje su, kako kaže, daleko isplativije od drugih vrsta. “Za dvije godine, od tih 15 koza, dnevno namuzem 45 litara mlijeka, a prodaja ide dobro”, rekao je Admir. Uz mlijeko, prodaje i sir, surutku, a jarići su također traženi, posebno za vikend.

Njegova dnevna zarada od mlijeka iznosi oko 100 maraka, a od prodaje sira 20 maraka po kilogramu. Mjesecima zarada od samo mlijeka doseže 3.000 maraka (oko 1.500 eura), a godišnje može zaraditi 36.000 maraka (18.000 eura), bez uračunatih jarića i drugih proizvoda.

Admir ističe kako ništa nije došlo preko noći. Iako su mnogi željeli početi s kozarstvom, upozorava da posao zahtijeva puno truda i ulaganja. “Možda se čini lako, ali štednja i ulaganje su ključni. Ne možete očekivati uspjeh bez napora”, naglasio je.

Njegov uspjeh ne mjeri se samo novcem. Admir ističe kako je važno biti iskren i pošten prema kupcima jer loša reputacija brzo se širi. Dodaje kako se i ne opterećuje zaradom, već je važno da on i njegova obitelj žive dobro. Za njega je najvažnija stabilnost i zadovoljan život.

Osim koza, Admir posjeduje i konje te se bavi turizmom. Planira organizirati ture s turistima u prirodi, a ima i plan za nove poslovne poduhvate poput uzgoja luka. Iako se suočava s izazovima, kao što su štete od predatora, Admir je odlučan u svojim namjerama i planovima za budućnost.

Njegov kafić u kojem se kava prodaje po cijeni od jedne marke, postao je omiljeno mjesto za mještane. Admir je poznat po tome što u svom kafiću nikada ne poslužuje brzu hranu poput hamburgera ili pomfrita jer je, kako kaže, izričito protiv toga.

U razgovoru s prijateljima, Admir naglašava da mladi ljudi danas ne cijene pravu vrijednost rada. “Danas mnogi samo traže lagan život, a ja sam cijeli život radio s konjima i stokom. Znanje i radna etika su ključni”, rekao je Admir, koji s ponosom može reći da je već sa 36 godina postigao više nego mnogi drugi.