Home Blog Page 3

Premijer Velike Britanije ima plan da šalje migrante u BiH?!

Premijer Velike Britanije Keir Starmer najavio je mogućnost uspostavljanja centara za povratak odbijenih tražilaca azila u zemljama zapadnog Balkana, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.

The Times prenosi da je Starmer osmislio novu migracionu politiku britanske vlade, koja za cilj ima smanjiti ilegalne migracije i efikasnije upravljati deportacijom osoba čiji su zahtjevi za azil odbijeni.

Starmer je početkom juna poručio kako Velika Britanija vodi razgovore sa “nekolicinom zemalja” o formiranju ovakvih centara, koje je opisao kao “važnu inovaciju”.

Prema pisanju The Timesa, među zemljama koje su razmatrane kao potencijalne lokacije nalaze se Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo i Sjeverna Makedonija.

Od ove ideje, čini se, više strahuju Britanci, nego što se osjeti uznemirenost država u koje će migranti biti poslati. Prema navodima The Timesa, obavještajna služba MI6 upozorava da su pomenute zemlje “pod ruskim utjecajem, zbog čega bi britanska infrastruktura mogla biti podložna ruskim agentima”. Posebno je naglašeno da bi ruski državljani mogli lako pristupiti ovim objektima.

Britanska vlada planira da do jeseni objavi konačne destinacije za centre za povratak, kada će u Londonu biti održan samit lidera zapadnog Balkana. Očekuje se da će upravo pitanje ilegalnih migracija biti jedna od ključnih tema sastanka.

Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva za sada odbijaju komentarisati detalje plana.

(Vijesti.ba)

Bihać i dalje bez deficita: Sedam godina fiskalne stabilnosti

Na 9. redovnoj sjednici Gradskog vijeća Bihaća razmatran je Izvještaj o izvršenju Budžeta te Informacija o trošenju tekuće budžetske rezerve za 2024. godinu, kao i plan za tekuću 2025. godinu. Istaknuto je da je Budžet Grada Bihaća zaključno s krajem prošle godine bio u suficitu, čime je nastavljen pozitivan fiskalni trend koji traje od 2018. godine.

Ovaj rezultat posljedica je odgovorne i disciplinirane budžetske politike, zasnovane na principu uravnoteženog trošenja sredstava, u okviru raspoloživih prihoda, bez novih zaduženja. Grad Bihać tako već sedmu godinu uspješno izbjegava budžetski deficit, čuvajući stabilnost javnih financija.

„Ono što je možda problem, to je realizacija kapitalnih projekata, posebno za one koji se provode preko javnih nabavki, budući da imamo “profesionalne žalitelje”, koji se pojavljuju na tenderima isključivo da ruše tendere, kako bi priskrbili za sebe imovinsku korist kroz troškove koje mogu naplatiti u postupku. To je nešto čime se ne suočava samo Grad Bihać, nego i druge lokalne zajednice, ali i viši nivoi vlasti. Mislim da Zakon o javnim nabavkama često predstavlja prepreku za realizaciju projekata. U najavi su i neke izmjene i dopune Zakona i zaista se nadam da će nam to olakšati“, istakao je gradonačelnik Elvedin Sedić.

Dodao je i da je pozitivan pokazatelj rast Budžeta iz godine u godinu, a posebno značajno povećanje zabilježeno je tokom prošle godine. Također, parafiskalni i neporezni prihodi su u porastu, a u prva tri mjeseca 2025. godine planirani prihodi u iznosu od oko 14 miliona KM gotovo su u potpunosti ostvareni, što potvrđuje realnu i stabilnu budžetsku projekciju.

U dosadašnjem dijelu sjednice razmatrani su i izvještaji te finansijski planovi javnih ustanova Centra za socijalni rad Bihać, Zavoda za prostorno uređenje Bihać, Gradske galerije Bihać, Kulturnog centra Bihać, te JP RTV Bihać. Izjveštaj o radu za prošlu godinu i plan rada za ovu, JU Stanouprava Bihać, nije dobio potrebnu podršku većine.

Pojavio se snimak: Nejmar “glumio” Maradonu pa dobio crveni karton

Očajnička želja za postizanjem gola ponekad nas dovodi do grešaka, poručio je fudbaler.

Brazilski fudbaler Nejmar (Neymar) dobio je crveni karton na sinoćnjoj utakmici između Santosa, koji je izgubio od Botafoga u 11. kolu brazilske Serije A, rezultatom 1:0.

Nejmar je dobio dva žuta kartona, a potom i onaj za isključenje nakon što je pokušao “glumiti” Diega Armanda Maradonu (Maradonu) i rukom postići gol.

Nejmar je u sudijskoj nadoknadi tokom prvog poluvremena dobio prvi žuti karton zbog prekršaja, a u 76. minuti nakon ubačaja s lijeve strane rukom gura loptu u gol, što nije promaklo sucu koji mu pokazuje drugi žuti karton.

Bilo je to pri rezultatu 0:0, a deset minuta kasnije Botafogo preko Artura stiže do pobjedonosnog gola za 1:0.

Nejmar je nakon utakmice pokazao kajanje i molio saigrače i navijače da mu oproste.

– Očajnička želja za postizanjem gola ponekad nas dovodi do grešaka. Želim se izviniti saigračima, a i navijačima. Pogriješio sam, oprostite mi – bila je poruka Nejmara.

(avaz.ba)

Temperatura i do 36 stepeni, a Una nas zove na predah – pogledajte čarobnu fotografiju iz Ripča!

U Bosni i Hercegovini narednih dana očekuju se izuzetno visoke temperature, a građanima se preporučuje poseban oprez. Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH, u utorak, srijedu i četvrtak dnevne temperature će rasti i do 36 stepeni Celzijevih.

Utorak: sunčano uz malu do umjerenu oblačnost, dnevne temperature do 33°C

Srijeda: vedro i toplo, dnevne temperature do 34°C

Četvrtak: sunčano i sparno, ponegdje čak i do 36°C

Kako portal “Biscani.net” saznaje, u takvim uslovima preporučuje se izbjegavanje boravka na direktnom suncu u najtoplijem dijelu dana, korištenje krema sa zaštitnim faktorom i konzumacija dovoljno tekućine. Birajte hladovinu, šešire i laganu odjeću.

Upravo hladovina i prirodna svježina rijeke Une mogu biti pravo utočište u ovim danima. Naš sugrađanin Haris Demirović zabilježio je prekrasan trenutak na Uni u Ripču – fotografiju koja nas podsjeća koliko smo sretni što imamo ovakve prirodne dragulje nadomak ruke, objavo je portal “Biscani.net”.

Ljepota Une nema konkurenciju – naše, a svjetsko. I dok uživamo u njenim prizorima, ne zaboravimo se zaštititi od štetnog UV zračenja i ponašati se s poštovanjem prema prirodi.

NATAŠA KANDIĆ: “Dodik kao da ne vidi da se povećao jaz između Vučićeve Srbije i one druge pobunjene, koja je snažno uzdrmala Vučićevu vlast i moć i koja zahtijeva…”

U intervjuu za Slobodnu Bosnu, Nataša Kandić podsjeća da je te 1995. godine Dejtonski mirovni sporazum, koji se danas i osporava i tumači na različite načine, ostvario najvažniji cilj: prekinuo je rat u Bosni i Hercegovini.

Razgovarala: TAMARA NIKČEVIĆ

Nakon genocida u Srebrenici, a onda i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, očekivalo se da će za najduže deset godina biti zatvorena neka važna pitanja, koja će, vjerovalo se, ključno determinisati odnose među državama nekadašnje Jugoslavije: odgovornost za ratove devedesetih, odnos prema žrtvama i počinjenim zločinima. Prošlo je deset godina, pa narednih deset i još deset…

Nažalost, tri decenije kasnije, možemo reći da su prilike u regionu u nekom smislu čak i gore nego što su to bile kada su se na prostoru bivše SFRJ i pripremali i dogodili najstrašniji zločini, uključujući genocid u Srebrenici. Mnogo toga nije urađeno na političkom, na međudržavnom, međuregionalnom i međunarodnom planu. Jesu li samo regionalni politički lideri, političke elite odgovorni za to što nije urađeno više? Zašto nam danas sve djeluje tako zabrinjavajuće i uznemirujuće? Ima li snage ponovno krenuti u procese koji bi obiteljima žrtava donijeli kakvo-takvo zadovoljenje i pravdu, pita se predsjednica beogradskog Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić.

U intervjuu za “Slobodnu Bosnu”, Nataša Kandić podsjeća da je te 1995. godine Dejtonski mirovni sporazum, koji se danas i osporava i tumači na različite načine, ostvario najvažniji cilj: prekinuo je rat u Bosni i Hercegovini.

“Istovremeno, ključna zamjerka je tada da Dejtonski sporazum nije predvidio razmjere nacionalizama koji, trideset godina kasnije, ponovo prijete uspostavljenim mirom. istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, koje predstavlja prvo službeno priznanje i potvrdu da je u Srebrenici započet genocid. Riječ je o Izvještaju koji je 2004. godine sačinila Komisija Vlade Republike Srpske, a koju aktuelna vlast u tom bosanskohercegovačkom entitetu proglašava krivotvorenjem povijesti, pokušavajući da mu stavi van snage”, kaže Nataša Kandić.

“DODIK SE BORI SAMO ZA VLAST”

Uspijeva li?

Pokušavate, ali ne možete dokumentu Vlade RS, koji je i međunarodno priznat, oduzeti stečenu snagu. Milorad Dodik je tu ključna figura; bori se za vlast, ne za interese entiteta čiji je predsjednik. Ma koliko pokušavao da dokaže da je entitet RS u tom smislu jedinstven i da ga politički podržava, jasno je da je Dodik u političkom smislu u silaznoj fazi i da haos koji proizvodi entitet RS iu Bosni i Hercegovini ne može da traje u nedogled. Pored ostalog i zato što unutar samog entiteta RS Dodik ima ozbiljnu opoziciju, koja problematizira pitanje njegove lične političke moći u odnosu na interes entiteta i dobrih odnosa u Bosni i Hercegovini.

Koliko je u tom smislu Miloradu Dodiku važna podrška predsjednika Vučića?

Vučić nije iz RS, nego iz Srbije i njegova zamisao o “srpskom svetu”, o jedinstvu Srba u regionu, o “odbrani” entiteta RS više se ne drži tako čvrsto kako se držala prije tri ili četiri godine. Dosta toga se promijenilo, prije svega u Srbiji.

S druge strane, Dodik je sveprisutan u Srbiji: na svim je važnijim državnim manifestacijama, komentira događaje, odluke i poteze vlasti i Beograda, pokušavajući sebe predstaviti kao važnu podršku vlasti Aleksandra Vučića. Dpdik kao danas ne vidi da se u međuvremenu povećao jaz između Vučićeve Srbije i jedne druge, pobunjene, koja je snažno uzdrmala Vučićevu vlast i moć i koja zahtijeva obnovu odavno porušenih institucija.

Očekivali ste, kažete, da će se, deset godina nakon Dejtona, situacija u regionu koliko-toliko raspetljati. Iako smo te 2005. godine imali suđenja optuženima za ratne zločine, ali i mnogo informacija i dokumenata o počinjenim zvjerstvima, kako to da Srbija, tri decenije kasnije, nije barem imala snage da kaže – jeste, u Srebrenici je počinjen genocid ?

Najveći pomak u tom smislu imali smo upravo 2005. godine, kada smo mi iz Fonda za humanitarno pravo objavili snimak strijeljanja zarobljenih Bošnjaka iz Srebrenice. To je izazvalo gotovo nepodijeljenu reakciju javnosti.

SUĐENJE “ŠKORPIONIMA”

Kakav?

Prvi put je javnost u Srbiji bila na strani žrtava svojih vojnih formacija. Naravno, mislim na Škorpione, jedinu MUP-a Srbije, koja je taj zločin počinila. Javnost je zahtijevala kažnjavanje počinilaca, nakon čega je reagovala vlast. Sjećam se da je tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić rekao da će svi koji su u ime države počinili zločine biti uhapšeni. Ipak, dan ili dva kasnije, nakon konzultacija s političkim i državnim vrhom, rekao je – da, uhapsićemo ih, ali pripadnici Škorpiona nemaju veze s državom, to je paravojna jedinica; sudiće im se, ali država Srbija nema veze s tim zločinom. Bio je to jasan signal da, ako je riječ o „interesu države“, nema mnogo razlika između različitih struktura državne vlasti.

U to vrijeme se pred Međunarodnim sudom pravde nalazila tužba Bosne i Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije. Kada je krenulo suđenje pripadnicima Škorpiona, veoma se vodilo računa da se u prvom planu ne izađu dokazi o tome da su Škorpioni jedinica MUP-a Srbije, te da njihovo prisustvo na Jahorini i strijeljanje bošnjačkih zarobljenika ne ukazuje na umiješanost Beograda u događaje u Bosni i Hercegovini, kao i na sve što će se kasnije dogoditi u Srebrenici.

Mediji su kasnije pisali da je i tadašnji ministar vanjskih poslova Savezne Republike Jugoslavije Goran Svilanović opstruirao istragu tako što je, prije nego što ih je predao međunarodnim istraživačima, zatamnjivao dokaze i djelove dokumente koji upućuju na umiješanost države Srbije u rat u BiH .

To nije dokazano. Uostalom, Međunarodni sud pravde je imao snimak likvidacije Bošnjaka. Pored toga, transkripti sa beogradskog suđenja toj grupi bili su veoma jasni: svi pripadnici Škorpiona govore o tome da im je država Srbija isplaćivala ploču, da su uniforme i oružje dobijali od Državne bezbednosti Srbije, od koje su, rečeno im je, i bili angažovani. Sve je to pisalo u transkriptima, koje niko nije mogao falsificirati i koji su prenosili ono što su na suđenju govorili pripadnici Škorpiona.

S druge strane, bilo je potpuno jasno da je službeni stav države bio da se moraju zaštititi sve strukture i da je državni interes da Srbija bude odbranjena pred Međunarodnim sudom pravde. Sjećam se da je profesor Rade Stojanović, kao državni agent koji je vodio pravni tim, kada se vratio iz Haga, sa suđenja pred Međunarodnim sudom pravde, rekao da je zadovoljan jer je odbranio Republiku Srbiju, i to tako što je jasno utvrđeno da je započet genocid u Srebrenici odgovorna Vojske RS.

U presudi se kaže da je Srbija znala, ali da nije učinila ništa da spriječi taj genocid.

Tako je. Zbog toga što presudom za izvršenje genocida Srbija nije proglašena krivom, u drugom planu je palo na to što Beograd nije preduzeo mjere i što nije uhapsio Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Tek je, nakon toliko godina, presudama Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću, utvrđena direktna umiješanost Srbije u oružani sukob u Bosni i Hercegovini. Dokaz su bili Škorpioni i druge paravojne formacije.

Da li je lažima o svojoj ulozi u jugoslavenskim ratovima Srbija zaista “odbranjena”?

Ogroman napor je uložen da se ne potvrdi odgovornost Srbije za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, posebno za genocid u Srebrenici. A sve su činjenice odavno već bile općepoznate.

IZVINJENJE TOMISLAVA NIKOLIĆA

Što?

Finansijska pomoć, dobrovoljci, autobusi, logistika… Na kraju, sud je utvrdio da nije bilo namjere da se Vojska RS pomaže u cilju izvršenja ratnih zločina. Zastupajući taj stav, Boris Tadić se, kažem, nije mnogo razlikovao od ostalih. Iz pozicije predsjednika Srbije, čak je i Tomislav Nikolić rekao da se izvinjava za ono što se događalo u Srebrenici. Međutim, ispostavilo se da je sve to bilo beznačajno, budući da je maksimum svake vlasti u tom smislu bio stav da se Srebrenica tretira u skladu s međunarodnim presudama. Tako se deklaracija Skupštine Srbije o osudi zločina u Srebrenici poziva na događaje utvrđene presudom Haškog tribunala, odnosno na krivično djelo utvrđeno presudom Međunarodnog suda pravde.

Iako je postojala suglasnost da se Srbija u tom smislu mora odbraniti, njeni odnosi sa entitetom RS bili su drugačiji. Srbija, naime, tada nije bila ovako politički povezana sa entitetom RS, pa je politički i državni vrh u Beogradu odgovornost za genocid prebacio na Vojsku RS. Danas je očito na snazi ​​dogovor Beograda i Banjaluke da se od međunarodnih presuda više ne govori, da se ne pominju i da se, kada je riječ i Srebrenici, prizna „strašan zločin“ ali ne i genocid.

Da je Srbija priznala ulogu agresora u ratovima devedesetih, uključujući genocid u Srebrenici, da li bi to pomoglo i samoj Srbiji i regionu to sam Vas zapravo pitala.

Prvo, postoji više presuda međunarodnih sudova koje pokazuju da su Srbija i Hrvatska odgovorne i da su sudjelovale u međunarodnom oružanom sukobu. Nažalost, cijela regija negira činjenice o prošlosti; i to one koje ne idu u prilog političkoj borbi garnitura na vlasti u svakoj zemlji pojedinačno. Svaka zemlja definirala je svoj „nacionalni interes“, koji vremenom postaje sve ekstremniji, koji isključuje ostale žrtve, jača poziciju vlastite žrtve, kao i narativ o povijesnoj nepravdi.

Ako državama regiona zaista želimo bolju budućnost, onda je nužno pronaći zajednički interes. A zajednički isnteres su – žrtve. Imam utisak da su civilne žrtve svuda manje bitne od ostalih. Političari poput Sulejmana Tihića u Bosni i Hercegovini, Ive Josipovića u Hrvatskoj, pa i Borisa Tadića u Srbiji razumjeli su nužnost okupljanja oko žrtava, priznanja žrtava. A kada se priznaju žrtve, postaje jasno šta je ko učinio, koje je zločine počinila koja vojska i ko je gdje i na čijoj teritoriji ratovao. Do 2015. godine, postojali su pokušaji – Tihić i Josipović su ih podržali, Tadić je imao strah i rezervu zbog Kosova – da se, okupljanjem oko žrtava, temeljno razjasni prošlost, da se sagleda iz svih uglova, uključujući zahtjeve određenih političkih snaga, koje su tražile da se utvrdi tko je u ratovima devedesetih bio agresor.

Govorite o aktivnostima REKOM-a da se utvrdi tačan broj i imena svih žrtava?

da Već 2015. godine, kada je Josipović izgubio izbore, a Sulejman Tihić, nažalost, više nije bio u poziciji da odlučuje, postalo je jasno da žrtve, iako su političari u njihovom zaklinju, ipak nisu najvažnije. Riječ je o složenoj manipulaciji, koja svake godine dobiva novu dimenziju, novi element.

POPIS ŽRTAVA RATA

Na prostoru bivše Jugoslavije trenutno ne vidim političare koji bi pomogli da se taj proces popisa žrtava ratova devedesetih dovede do kraja. A prikupljeno je toliko dokumenata, materijala, presuda, činjenica… Kada bi se pokupilo sve što smo pronašli u okviru REKOM procesa, dobili bismo više od šezdeset postotaka podataka, što bi znatno smanjilo prostora za manipulaciju. E, to bi bilo okupljanje za budućnost. Nažalost, muški su šanse. Međunarodna zajednica je izgubila energiju, žrtve više nisu tema, daleko smo od rješenja.

Kada je riječ o Srbiji, mjesecima gledamo veliku studentsku pobunu protiv korupcije, a za vladavinu prava. Studenti se bune protiv institucija koje se ne primjenjuju zakon, koji imaju jednog vođu, ali ne otvaraju pitanja prošlosti. Stotine i stotine hiljada građana Srbije mjesecima su na ulici, traže vladavinu prava, ali ne pominju prošlost.

Zašto?

Pobunu ne predvode studenti koji su godinama ponavljali ekstremističke poruke „Dogodine u Prizrenu“ ili „nož, žica, Srebrenica“; ne. Oni ćute. Ovi koji vode pobunu i koji traže da institucije rade svoj posao u ovom trenutku su, čini se, možda malo izgubljeni – nikako da se postigne potrebna politička artikulacija, u kojoj teško da će biti prostora za otvaranje pitanja prošlosti. Zanimljivo, studenti ne pitaju čak ni šta se događa na Kosovu. Ni Kosovo nije tema o kojoj razgovaraju.

Simptomatično je i to što studenti od prvog daba iskazuju otpor prema nevladinim organizacijama.

Kao i prema opozicionim političkim partijama.

Tako je. U tom smislu, daleko su čak i od onoga što se o zajedničkoj prošlosti već zna, što je odavno utvrđeno. Možda bi samo njihova pobjeda i eventualna promjena postojeće vlasti ipak stvorila prostor za otvaranje pitanja prošlosti koja su bitna za društvo.

Unatoč svemu, moram reći da su tijekom protesta studenti poslali dvije veoma snažne poruke ne samo srpskom društvu, nego i regionu.

“NOVI PAZAR JE POSTAO DIO POBUNE”

Koje?

Prvo, Novi Pazar je postao dio pobune. Vrijeme je pokazana jednakost, zajedništvo, solidarnost, ali i, vjerujem, upućena vrsta izvinjenja za represiju koju je taj kraj godina živio od strane vlasti u Beogradu. Društvo je oduševljeno reagovalo na pridruživanje novopazarskih studenata pobuni, što je vrlo važno.

Također, vrlo je važno i to što su studenti koji su trčali do Brisela prošli kroz Hrvatsku. Iako kontrolirani mediji konstantno napadaju Hrvatsku, iako ovdašnja vlast hapsi i protjeruje hrvatske državljane, građani Srbije imali su priliku da vide kako su studenti primljeni u toj zemlji, tko ih je sve i kako tamo dočekao. Vidjeli ste kako su dočekani u Osijeku, a znate što se devedesetih tamo događalo. Studente je ugostio i gradonačelnik Varaždina, dok su ih u Europskom parlamentu primili poslanici iz Hrvatske i Slovenije, koji su pomogli da se jasnije razumiju njihovi stavovi. Vrijeme je dotaknuta i prošlost, ali na dobar način.

Vidite li potencijal?

Uvijek se plašim velikih riječi i očekivanja. Ipak, nadam se da tu nečega ima… Sjećate se kada je na prosvjedu ispred Radio-televizije Srbije govorio ratni vojni invalid, koji je kazao nešto što ovdje odavno nije niko? Rekao je, naime, da je RTS generisao mržnju i da je on, koji je tada imao 21 godinu, u rat otišao vjerujući da se bori protiv “balija” i sl.; Istovremeno, dao je punu podršku zajetništvu sa Bošnjacima u Srbiji, pozivajući se na otklon prema ratnoj politici devedesetih.

Ovih nekoliko događaja ulivaju nadu, a da li će sve ovo dovesti i do otvaranja nekih važnih pitanja, vidjet ćemo. Toliko je negativne energije, negativnih emocija, otrova, primitivizma, prostačkog populizma koje podstiču vlast i medije pod njihovom kontrolom.

Ta Vas vlast nedjeljama optužuje da ključno utječe na studente, da financira pobunu.

Vlast je potpuno izgubila i razum i orijentaciju. Pokušavajući da što više ocrni studentsku pobunu, Vučić je odabrao mene kao osobu za koju se vjeruje da je srpski narod proglasio genocidnim. Što je glupost, naravno. Ipak, vlast ponavlja da pomoću financijskih sredstava Europske unije studentima i njihovim protestima. Što dokazuje da je Vučić zaista izgubio orijentaciju. Ako vlast ljude hapsi na temelju tajno snimanog privatnog razgovora, ako studenti nazivaju teroristima i traži da im se sudi za pokušaj državnog udara, onda to pokazuje stupanj njene mentalne i političke krize.

Nažalost, problem je u tome što još nema političke snage koja bi bila u stanju da demokratskim putem ovu agoniju konačno prekine.

(Slobodna-Bosna.ba)

GORE DRUŠTVENE MREŽE: Oštre poruke Miloradu Dodiku iz Srbije, nakon pisma Vladimiru Putinu…

-Pogođeno je 34% nosača strateških krstarećih raketa u glavnim zračnim lukama Ruske Federacije, dodaje se.

Ne stišavaju se reakcije na društvenim mrežama, nakon što je Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska uputio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu telegram saučešća povodom gubitka života u napadima u Brjanskoj i Kurskoj oblasti u Rusiji.

“Sa neizmjernom tugom i iskrenim žaljenjem primio sam vijest o tragičnom gubitku života u napadima u Brjanskoj i Kurskoj oblasti. U ime građana Republike Srpske i u lično ime, upućujem Vam izraze dubokog saučešća. U ovim teškim trenucima duboko saosjećamo sa porodicama nevino stradalih civila i sa cijelim bratskim narodom Ruske Federacije, uz nadu da će se povrijeđeni što prije oporaviti”, navodi se u telegramu koji je uputio Dodik.

Sedam osoba je poginulo, a 71 je povrijeđeno, nakon što se srušio nadvožnjak na putnički voz koji je išao ka Moskvi u blizini ruskog grada Brjansk.

Nesreća dogodila se i u Kurskoj oblasti kada se željeznički most se srušio dok se po njemu kretao teretni voz, prenijeli su ruski mediji. Istražni komitet Rusije saopćio je ranije danas da su incidenti sa eksplozijama na željezničkim prugama u Brjanskoj i Kurskoj oblasti klasificirani kao teroristički napadi.

Uslijedile su burne reakcije iz Srbije, a Dodikov istup osudio je i beogradski profesor Ivan Videnović.

Dodikov telegram Putinu komentirao je i lider Grupe Oktobar Čedomir Stojković.

Podsjetimo, Ukrajina je izvela dosad najveći koordinirani napad na ruske zračne snage, pod kodnim imenom “Paukova mreža”, ciljajući četiri ključne vojne baze duboko unutar ruskog teritorija.

U napadu je uništeno ili oštećeno više od 40 zrakoplova, uključujući strateške bombardere Tu-95, Tu-22M3 i zrakoplove za rano upozoravanje i kontrolu (AWACS) A-50.

Procijenjena financijska šteta na neprijateljskom strateškom zrakoplovstvu, koje je pogođeno kao rezultat specijalne operacije SBU-a “Paukova mreža”, iznosi sedam milijardi dolara, objavila je Ukrajinska sigurnosna služba.

-Pogođeno je 34% nosača strateških krstarećih raketa u glavnim zračnim lukama Ruske Federacije, dodaje se.

(Slobodna-Bosna.ba)

Vučić danas sa delegacijom studenata koji se protive blokadama

Nakon sastanka, studenti će saopćiti da li će stupiti u ranije najavljen štrajk glađu.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić danas će se u 11 sati sastati s delegacijom studenata iz Pionirskog parka.

Nakon sastanka, studenti će saopćiti da li će stupiti u ranije najavljen štrajk glađu.

Student Miloš Pavlović kaže da su šokirani što je dvojici njihovih kolega zabranjen ulazak na fakultete u Beogradu i Novom Sadu.

(avaz.ba)

Ukrajinci slave: Uništili smo trećinu ruskih bombardera, šteta je 7 milijardi dolara

UKRAJINSKA sigurnosna služba (SBU) potvrdila je da je izvela veliku operaciju dronovima na ruske vojne aerodrome, u kojoj je, prema njihovim tvrdnjama, uništeno ili oštećeno 34 posto strateških bombardera koje Rusija koristi za napade na ukrajinske gradove. Operacija je nosila kodni naziv “Paukova mreža”, a procijenjena šteta iznosi čak sedam milijardi dolara.

“Sedam milijardi dolara – tolika je procijenjena vrijednost strateške avijacije neprijatelja pogođene današnjom specijalnom operacijom SBU-a ‘Paukova mreža’”, objavio je SBU. Napadi su bili usmjereni na aerodrome na kojima su stacionirani ruski bombarderi dugog dometa. Izvori Kyiv Posta iz ukrajinskih obavještajnih krugova tvrde da je uništen ili oštećen najmanje 41 zrakoplov.

U priopćenju je objavljena i fotografija šefa SBU-a, general-pukovnika Vasilja Maljuka, kako stoji pokraj karte operacije. Dronovi su lansirani danas, a ciljali su pet ruskih aerodroma: Belaja, Djažilevo, Olenja, Ivanovo te još nekoliko u regijama Murmansk, Irkutsk, Rjazan i Amur.

Dronovi lansirani s kamiona

Prema informacijama iz obavještajnih izvora i lokalnih vlasti, ukrajinski FPV dronovi lansirani su s kamiona parkiranih u blizini zračnih baza. Uništili su ili teško oštetili niz strateških zrakoplova koji se svakodnevno koriste u bombardiranju ukrajinskih gradova – uključujući bombardere Tu-95 i Tu-22M3, kao i jedan izviđački zrakoplov A-50 za rano upozoravanje i nadzor.

SBU je ranije za Kyiv Post otkrio da je operacija planirana više od 18 mjeseci te da su je osobno nadzirali predsjednik Volodimir Zelenski i šef SBU-a Maljuk sa svojim timom. Dronovi su tajno ubačeni na teritorij Rusije i skrivani ispod drvenih kućica montiranih na kamione. Kad je došao trenutak, dronovi su daljinski aktivirani i lansirani prema ciljevima.

“Ovo je prekretnica”, rekao je jedan izvor iz SBU-a. “Naši dronovi sada pogađaju duboko u neprijateljsku pozadinu, ondje gdje polijeću zrakoplovi koji bombardiraju naše civile. Njihova nekažnjivost je gotova.”

Kyiv Post objavio je i videosnimke na kojima se navodno vide eksplozije i požari na više aerodroma. U jednoj snimci s baze Belaja vide se veliki plamenovi, a čuje se i glas za koji izvori tvrde da pripada Vasilju Maljuku, kako napad naziva uspješnom “bavovnom” – ukrajinskom igrom riječi za eksplozije na okupiranom teritoriju.

Jedna od najsloženijih i najambicioznijih akcija

Na dodatnim snimkama, koje su navodno dostavili izvori iz sigurnosnih službi, vide se trenuci kad dronovi pogađaju zrakoplove parkirane na pisti. Kyiv Post nije neovisno potvrdio autentičnost tih snimki.

Riječ je o jednom od najsloženijih i najambicioznijih napada dronovima koje je Ukrajina do sada izvela – i značajnom iskoraku u sposobnostima za napade duboko unutar ruskog teritorija. “Imamo fotografije koje prikazuju kako su dronovi pripremljeni i skriveni unutar tih mobilnih struktura”, rekao je jedan izvor.

Više ruskih Telegram kanala potvrdilo je da su FPV dronovi koji su gađali vojne ciljeve u Irkutskoj i Murmanskoj oblasti lansirani s kamiona parkiranih uz obližnje ceste.

Guverner Irkutske oblasti Igor Kobzev potvrdio je na Telegramu da su dronovi pogodili vojnu jedinicu u selu Srednji – što je prvi zabilježeni napad dronovima na Sibiru. “Izvor s kojeg su dronovi lansirani već je identificiran i blokiran. Riječ je o kamionu”, napisao je. “Najvažnije je da se ne širi panika. Nema prijetnje za živote i zdravlje civila.”

Rusko ministarstvo obrane priznalo je napade dronovima na pet aerodroma u regijama Murmansk, Irkutsk, Ivanovo, Rjazan i Amur. U priopćenju su napade nazvali “terorističkim činovima koje je izveo kijevski režim”.

Naveli su da su napadi na aerodrome u Ivanovu, Rjazanu i Amuru “odbijeni”, dok je u Murmansku i Irkutsku nekoliko zrakoplova “planulo” nakon lansiranja dronova iz obližnjih područja. Prema njihovim tvrdnjama, nema poginulih među vojnim ili civilnim osobljem, a svi požari su ugašeni.

“Nekoliko sudionika terorističkih napada je uhićeno”, dodalo je ministarstvo. Kyiv Post zasad nije mogao neovisno potvrditi te tvrdnje.

(index.hr)

Oglasio se gradonačelnik Sedić: “Ne, ne čudimo se asfaltu – to se podrazumijeva”

Nakon asfaltiranja parkinga u Harmanima oglasio se gradonačelnik Sedić: “Ne, ne čudimo se asfaltu – to se podrazumijeva”.

Gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić oglasio se povodom završetka radova na dugo očekivanom asfaltiranju parking prostora između zgrada H10 i H11, poznatog kao P1, u naselju Harmani.

Kako je naveo, ovaj projekat je bio jedan od prioriteta koji su definisani u saradnji sa Zavodom za prostorno uređenje, a potrebu za njegovom realizacijom stanari ovog dijela grada izražavali su posljednje dvije decenije.

„Ne, ne čudimo se asfaltu! I ne trebamo jer se podrazumijeva da u 21. stoljeću težimo uslovima za život kakav u gradu i treba biti. Ali sam sretan što smo uspjeli odgovoriti na višegodišnji zahtjev građana“, poručio je Sedić.

Završne radove su okončali radnici firme HC–ING d.o.o., koja je pohvaljena za efikasnost i brzinu u izvođenju radova, na radost brojnih stanara koji svakodnevno koriste ovaj prostor.

Gradonačelnik je istakao kako gradska administracija, u skladu s budžetskim mogućnostima, nastavlja s realizacijom infrastrukturnih projekata koji imaju za cilj unapređenje kvaliteta života u Bihaću.

Nepropisno odlaganje otpada stvara probleme u Bihaću – JKP Komrad poziva građane na odgovornost

Javno komunalno preduzeće “Komrad” Bihać uputilo je apel građanima zbog sve učestalijih slučajeva nepropisnog odlaganja krupnog otpada na javnim površinama i pored kontejnera koji su namijenjeni isključivo za kućni komunalni otpad.

Kako portal “Biscani.net” saznaje, iz preduzeća ističu da ovakvo ponašanje narušava izgled grada i otežava svakodnevni rad komunalnih službi, uključujući odvoz otpada i održavanje javne higijene.

Građanima je ponuđeno nekoliko rješenja i preporuka:

  • Krupni otpad može se besplatno odložiti u prihvatnu stanicu JKP Komrad u Vedrom polju.

  • Informacije o pravilnom odlaganju dostupne su na zvaničnoj stranici: komrad-bihac.ba/krupni-otpad

  • Nepropisno odlaganje može se prijaviti Komunalnoj inspekciji Grada Bihaća putem platforme: ecitizen.ba/bihac

Iz JKP Komrad pozivaju sve građane da se odgovorno ponašaju i time doprinesu očuvanju čistoće i uređenosti grada.