Istražitelji navode da je vozač tokom bijega vozio izrazito brzo, preticao druga vozila s desne strane i dodirivao ih pri tome.
U blizini njemačkog grada Branšviga dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj su poginule tri osobe – 34-godišnji Srbijanac i dvojica muškaraca iz Hrvatske, stari 25 i 31 godinu.
Njemačka policija saopćila je da su stradali vozač i njegovi saputnici, kada je automobil sletio s mosta i završio u Mittelland kanalu. Prema prvim informacijama, vozač je prethodno pokušao izbjeći policijsku kontrolu na autoputu A2. Nakon što je ubrzao i udaljio se velikom brzinom, patrola je izgubila vozilo iz vida. Oko deset minuta kasnije stigli su pozivi o teškoj nesreći.
Istražitelji navode da je vozač tokom bijega vozio izrazito brzo, preticao druga vozila s desne strane i dodirivao ih pri tome. Na jednom dijelu puta udario je u zaštitnu ogradu, prešao u suprotnu traku i frontalno se sudario s drugim vozilom. Od siline udara, automobil je probio ogradu mosta i pao u kanal.
U vozilu koje je dolazilo iz suprotnog smjera nalazili su se 47-godišnja žena i 53-godišnji muškarac iz Hamburga. Žena je zadobila teške povrede, ali nije životno ugrožena, dok je muškarac helikopterom prebačen u bolnicu, a njegovo stanje ostaje kritično.
Za izvlačenje automobila iz kanala korišteno je specijalno plovilo, a vozilo je zaplijenjeno radi daljnje istrage. Policija čeka nalaz vještaka koji bi trebao rasvijetliti okolnosti nesreće, dok će tužilaštvo odlučiti o obdukciji poginulih.
Ne psuje, ne vrijeđa, ne glumi autoritet. On jeste autoritet. (Foto: Schalke 04)
Njemačka kiša nije ista kao ona ostrvska. Pada tiho, gotovo pristojno, kao da zna da ne bi trebala smetati onima koji rade svoj posao. U tišini, precizno i s vjerom.
U rudarskom gradu Gelsenkirchenu, gdje se nekada vadio prvoklasni ugalj, radi jedan naš čovjek, koji Nijemce uči njihovom sportu. Jer, fudbal, iako nastao u Engleskoj, jeste njemački. Zbog njih je nastala ona slavna izjava o „utakmici dva tima u kojoj uvijek pobjeđuju – Nijemci“. Klub iz Gelsenkirchena, Schalke, u seriji je pobjeda, četvrtu je ostvario u gostima kod Hannovera.
Ekipu predvodi naš čovjek. Miron Muslić, rođeni Bišćanin, trener s vizijom i – što je u današnjem fudbalu rijetkost – dušom.
U posjeti klubu u rodnom gradu, 2025. (Foto: FENA)
Nema razlike između Serie A i Jedinstva – ako voliš fudbal
U zemlji u kojoj je fudbal strast, treneri su mete, potrošna roba, jer je kapitalizam odavno nagrizao ovu popularnu igru. Koliko god bio pod pritiskom medija i navijača, Miron živi svoj mir. Prvi put je u tako velikom klubu, koji nije glamurozan, ali ima tradiciju. I to kakvu… Schalke, iako drugoligaš, svaku utakmicu na svom terenu ima podršku 60 hiljada navijača. Oni žive za povratak u Bundesligu, za okršaje sa Borussijom Dortmund. Upravo je taj „Revierderby“ najveći u Njemačkoj.
Priče o trenerima često počinju na stadionima, uz reflektore i čunjeve. Ova počinje kraj rijeke Une, u Bihaću, tamo gdje su dječaci nekad igrali lopte dok ne smrkne. “Miroooone, hajd’ kući!“ vikala bi majka Mersada, a on bi, kao i svi mi nekad, trčao da završi napad.
Rat je prekinuo dječje igre. Maja 1992. godine desetogodišnji Miron s porodicom napušta Bosnu i odlazi u Austriju, u Innsbruck. To je ono putovanje sa kojeg se čovjek nikad ne vrati. Domovina se pretvori u pepeo, ostanu odbljesci uspomena, blijede slike, kamen u džepu, svjetlo u srcu.
Austrija je Muslićevima postala drugi dom. Tamo je Miron naučio red, tačnost i preciznost. Ali nije zaboravio Bihać, Kapetanovu kulu, miris trave poslije kiše. „Bosna, moj rodni kraj, to je srce, krv i ljubav“, kaže danas, i te riječi nisu ukras već temelji njegovog života i profesionalne karijere.
Naš kapiten me pitao zašto nikad ne psujem. To nije moj način.
Dok su topovi tutnjali Bosnom i Hercegovinom, a Krajina bila opkoljena, boreći se za opstanak, Miron je 1994. ozvaničio ljubav prema fudbalu u klubu Wacker Innsbruck. Tu je, zapravo, sve postalo ozbiljnije. Nije bio zvijezde, niti je ikad pomislio da će biti. Vrijedno je trenirao, upijao znanje. Nije stigao do Bundeslige, ali je, kako bi rekao jedan stari trener, “navukao miris svlačionice”.
‘‘Ako voliš fudbal, nema razlike između Serije A i Jedinstva iz Bihaća‘‘ reći će Miron.
I tu je sve rekao. Njegova filozofija fudbala ne poznaje rangove. Fudbal se igra zbog osjećaja i ljubavi, a ne zbog slave. Još kao igrač, počeo je zapisivati vježbe, planirati treninge, analizirati. Znao je…
Prizemljenje, pad, učenje
Dok su drugi sanjali transfere i luksuz, on je sanjao – trenersku ploču. Njegov trenerski put je makadamski, i to ne bez brazdi i lokvi. Počeo je u Riedu, a poslije ide Floridsdorfer AC, mali bečki klub s još manjim budžetom.
U Austriji ga je konkurencija gledali s visine – nije bio fudbalski profesionalac, nije imao poznato prezime. Ali je, za razliku od njih, bio gladan fudbala. U FAC-u je, s igračima koji su zarađivali koliko i konobar u kafiću, uspio pobjeđivati bogatije. “Tamo sam dokazao da nisam samo trener za juniore,” kaže.
A onda se vratio u Ried. Bio je to prvi pravi test. I, kako to u životu obično biva, doživio je debakl. Prizemljenje. Lekciju da ne ide sve kako zamišlja. Deset utakmica bez pobjede. U Austriji su ga prekrižili, novine su napisale „mladi trener bez iskustva“, ali Miron nije tražio izgovore.
„Bilo je to gorivo“, kaže danas. „Važno je da padaš. Da bi znao ustati.“ To je onaj krajiški inat: „Ne možeš me slomiti, možeš me samo naučiti.“
„Branimo visoko, napadamo visoko. Fudbal mora biti živ.“ (Foto: Schalke 04)
Tim koji je najviše trčao u Evropi
Ubrzo je dobio poziv koji je promijenio sve. Stigao je iz Bruggea – grada magle. I novog početka.
Zazvonio je telefon, javio Paul Mitchell, tadašnji sportski direktor. U međuvremenu je bio šef u Monacu, a sada u Newcastleu. „Analiziraj tri utakmice“, rekao mu je. Miron je to uradio za nekoliko sati. Ubrzo je sjeo u avion, otišao u Zürich, pa u Brugge. Tamo ga je čekala nova šansa – na stolu ponuda da bude asistent glavnog trenera Cercle Bruggea.
„Šetao sam šumom sa sinom Hamzom, imao je četiri godine, i kad sam rekao da idem u Belgiju – zaplakao je. Znao je da tata odlazi“, priča Miron.
Nije znao što ga čeka, ali znao je da ide u pravom smjeru. To su oni trenuci koji bole, ali od njih se prave karakteri. Jer pravi trener ne uči iz pobjede, nego iz tišine rastanka.
Probio se ubrzo i postao glavni trener, ali u klubu su mnogi sumnjali. Belgijska liga nije laka, navijači ne praštaju, a budžet Cerclea nije ni približno visok kao budžet njihovog bogatog susjeda – Club Bruggea.
Ali Miron je imao ideju. Htio je tim koji će napadati, trčati, pritiskati. Njegova taktika nije čekanje, nego akcija. „Branimo visoko, napadamo visoko. Fudbal mora biti živ.“
Ne mogu biti drugačiji čovjek od trenera!
I zaista, Mironov fudbalje učinio da igrači Cercle Bruggea trče najviše u Belgiji. Najviše sprinteva u ligi, drugi u Evropi. To nije slučajnost. To je rezultat filozofije. Takav je Muslić. Nije se plašio mladima dati šansu. „Ti momci moraju trčati. Ako neće sada, kad će?“ kaže kroz smijeh.
Čita o geopolitici, historiji, inkviziciji
Igrače je kupio i ponašanjem. Kod njega nema psovki. Kad viče, ne traži neprijatelje. „Naš kapiten me pitao zašto nikad ne psujem“, kaže. „To nije moj način.“ Njegov način je mir, disciplina, razumijevanje. On nije trener koji bol i suze svojih igrača kači sebi na rame kao činove.
„Trener mora biti i psiholog“, kaže. „Ova nova generacija želi sve odmah. Moj posao je da im objasnim da ništa ne dolazi bez rada.“
Miron Muslić nije trener iz naslova. On je trener iz knjige. (Foto: Cercle Brugge)
Miron govori četiri jezika. Ima tu socijalnu inteligenciju koju se ne može naučiti iz knjige. Zna kad treba zagrliti igrača, kad ga treba pustiti. U svijetu gdje su treneri često generali bez vojske, on je – učitelj.
Kada govori o uzorima, ističe Kloppa, ali kod njega nema idolopoklonstva. Govori o Rogeru Schmidu, Oliveru Glasneru, Arneu Slotu – ljudima koji imaju svoj rukopis.
„Važno je da se vidi šta tvoja ekipa želi“, kaže. „I kada vidiš kako mi igramo, znaš odmah: hoćemo napad, hoćemo presing, hoćemo energiju.“
Nogomet, kaže, nije samo taktička tabla. To je emocija, ritam, zajedništvo.
U svijetu u kojem treneri često govore samo o rezultatima, Miron govori o vjeri. „Meni je vjera jako važna“, kaže. „Ne mogu biti drugačiji čovjek od trenera.“
Ne psuje, ne vrijeđa, ne glumi autoritet. On jeste autoritet. Ali to pokazuje drugačije – dostojanstvom.
Kada završi s treninzima, ne ide u noćne barove, nego uzme knjigu. Čita o geopolitici, o historiji, o inkviziciji, o vjeri. Kaže da je pročitao desetine knjiga – o Jugoslaviji, Sovjetskom savezu, američkim predsjednicima, islamskoj historiji i kineskim ustancima.
„Možda zato mogu razumjeti svijet. I zato me boli ono što vidim.“
Napravit ću još milion grešaka
Iz Belgije se preselio u Englesku. U Plymouthu je naslijedio legendarnog Rooneya. Pokušao ih je zadržati u Championshipu, ali je stigao prekasno. Najveći trenutak njegovog mandata bio je trijumf od 1:0 nad budućim prvakom Premier lige, Liverpoolom, u četvrtom kolu FA Cupa. Postao je junak dana na Otoku.
Onda se suočio i s Guardiolinim Manchester Cityjem. Španski stručnjak mu je odao priznanje za ono što radi. Mironu je bila puna duša. Ostvario je san o Engleskoj. O iskonskom fudbalu. Ali kratko je trajalo, da ne bi poželio da se vrati. Jednom…
Njegov fudbal je brz, intenzivan, s pritiskom i emocijom, savršeno se uklopio u atmosferu otočkih stadiona. „Imam 43 godinu, i još milion grešaka koje moram napraviti“, kaže sa smiješkom.
Ali zna da ide pravim putem. Njemu je fudbal misija. Nije od trenera koji misle da sve znaju.
Miron Muslić je mlad, ali je stara škola. Romantizam prošlosti. Kad znaš odakle si krenuo. (Foto: Pylmouth Argyle)
U Schalkeu je dobio sve: povjerenje, stabilnost, mogućnost da gradi. On im uzvraća radom, znanjem i poštenjem. Mete sve pred sobom i hita ka Bundesligi. Tamo gdje je ovom velikanu mjesto. Dugo su se borili za opstanak u Cvajti, a sada su u vrhu. Sezona je duga, prijevremeno slavlje bi se vratilo kao bumerang.
Zato Miron ne žuri. „Ne želim preskakati stepenice. Sve će doći u svoje vrijeme. Niko ne može uzeti tuđu nafaku.“
Ta rečenica mogla bi stajati na zidu svake svlačionice.
Izbjeglice koje se nikada nisu odvojile od domovine
Kad god nam ne ide kako treba, prizivamo neke trenere, bivše igrače, tako i Muslića. Reprezentaciju Bosne i Hercegovine prati kao navijač, ne kao kritičar. Ne želi komentirati selektore, ali osjeća bol kad ne ide.
„Imamo talente, odlične pojedince, individualni kvalitet koji treba skupiti u tim. Sigurno vrijedimo.“ S Barbarezom je u odličnim odnosima, viđaju se, razgovaraju.
Ali, on je dio te izgubljene strukture koja bi mogla nešto promijeniti u budućnosti. Međutim, iz Saveza ga niko nije zvao. Nije se ni nudio, svjestan da mu je klupski fudbal ispred reprezentativnog… „Doći će vrijeme.“
Muslić pripada onoj generaciji izbjeglica koja se nikada nije do kraja odvojila od domovine. „Živimo za Bosnu i Hercegovinu“, kaže. „To je srce.“ Na njegovim prsima je cvijet Srebrenice. Kad govori o genocidu, jasno se izražava.
Novinarima je prilazio tako da su ga poslije još više cijenili. Njegova priča je blaga, nema skandala. Poznaje se put, rad, čovjek. U Gelsenkirchenu, dok sve ključa na tribinama, gdje se ne čuje onaj do tebe, on stoji kraj aut-linije, s rukama u džepovima, zuri duboko u teren. Samo gleda.
U tih 90 minuta, njegove se uloge isprepliću. I ono dijete pokraj Une, i izbjeglica iz Krajine, i trener koji vjeruje da se pošten rad na kraju isplati.
Trener iz knjige, onaj koji pobjeđuje
Miron Muslić je mlad, ali je stara škola. Romantizam prošlosti. Kad znaš odakle si krenuo. I šta si naučio. Kad znaš da pobjede ništa ne znače ako čovjek izgubi sebe.
On je privilegovan da radi tamo gdje publika voli trenera koji se bori, koji diše s ekipom. Baš kakav je Miron. Jednom kad se vrati u Bihać, sići će do Une i pogledati u njenu zelenu vodu. Možda će pomisliti: „Sve ovo što sam radio, bilo je zbog tebe.“
Taj miris Bosne i Hercegovine, Krajine, ljubav prema domovini, želja da pokaže da i jedan Bišćanin može trenirati u srcu Evrope – to ga vodi.
Miron Muslić nije trener iz naslova. On je trener iz knjige. Onaj koji pobjeđuje.
Rukometašice Ženskog rukometnog kluba Bihać upisale su uvjerljivu pobjedu u prvom kolu prvenstva, savladavši ekipu ŽRK Jajce rezultatom 47:30. Bišćanke su već u prvom poluvremenu pokazale da su ozbiljno ušle u sezonu, vodeći sa 21:14, dok su u nastavku meča potpuno kontrolisale igru i zasluženo slavile s velikom razlikom.
Trener ekipe Andreis Albrecht pohvalio je borbenost svojih igračica i zahvalio se publici koja ih vjerno prati:
“Prvo želim da se zahvalim našoj vjernoj publici koja nas bodri iz utakmice u utakmicu. Ove cure zaslužuju svaki aplauz i još veću podršku. Današnjom igrom pokazale su da žele i mogu, i siguran sam da će se svaka ekipa dobro namučiti s njima. Igrali smo bez pet važnih igračica, ali sve djevojke koje su bile u sastavu pokazale su da se na njih može ozbiljno računati.”
Najefikasnije u redovima Bišćanki bile su Emina Ljubljankić sa 12 golova, Una Fazlić sa 9, Erna Muhamedagić sa 7 i Džejlana Vukalić sa 6 pogodaka. Po 4 gola postigle su Latifa Kozlica i Sara Fazlić, dok su se Dalila Zukić, Amna Suljić i Rejhana Vukalić također upisale u listu strijelaca. Na golu su briljirale Ajla Kozlica sa 7 i Lejla Mustedanagić sa čak 16 odbrana.
Kod gošći iz Jajca istaknule su se Lejla Škiljan sa 9 i Sajra Keran sa 8 pogodaka.
Ovom pobjedom rukometašice ŽRK Bihać su na najbolji mogući način otvorile novu sezonu, potvrdivši da su i ove godine među ekipama koje ciljaju vrh tabele.
Narednog vikenda Bišćanke gostuju u Mostaru, gdje ih očekuje derbi kola protiv ŽRK Galeb. Klub se nada da će u tom susretu nastupiti u kompletnom sastavu.
Grad Bihać ulaže preko 450.000 KM u obnovu lokalnih puteva na šest lokacija
– Račić – proširenje ceste (III faza), vrijednost radova: 56.000 KM, u toku pripreme za asfaltiranje
– Asfaltiran lokalni put – Haćami – Izačić, vrijednost: 105.350 KM
– Ripač (Podstrana) – novi asfalt, radovi u vrijednosti 25.000 KM
– Pecikovići – asfaltiranje lokalnog puta, vrijednost: 60.750 KM
-Cesta između sportske dvorane Luke i zapadne tribine stadiona, asfaltiranje u vrijednosti 120.000 KM
– Ceravci – prilaz Fočanskoj ulici (završena kanalizacija, slijedi asfaltiranje), ukupna vrijednost: 85.812 KM
Pri kraju su i radovi u Ulici Vasif-bega Bišćevića, a s vama dijelimo informaciju i da je pomoćni teren stadiona Pod borićima već pripremljen i nasut, te u narednim danima slijedi postavljanje umjetne trave iz Belgije i instalacija rasvjete. Očekuje se da će radovi biti završeni u roku od dva mjeseca.
Radovi na više lokacija u gradu i prigradskim naseljima pokazuju kontinuiran tempo ulaganja Grada Bihaća u obnovu i unapređenje lokalne infrastrukture s ciljem stvaranja sigurnijih i kvalitetnijih uslova za svakodnevni život.
(Grad Bihać)
Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović sastala se sa ministrom finansija BiH Srđanom Amidžićem kako bi razgovarali o vraćanju budžeta u ustavne okvire.
Razgovarala sam danas sa ministrom finansija BiH o tome kako da vratimo budžet u ustavne i zakonske okvire i kako da se radnici u institucijama dijelom obeštete za izostanak povećanja plata, istakla je Cvijanović u objavi na društvenoj mreži X.
Stav, kaže Cvijanovićeva, je da s obzirom na raspoloživost finansijskih sredstava svaki radnik treba da dobije jednokratnu naknadu u visini od 1000 KM neto, a da nakon toga po usvajanju budžeta nastave primati svoju zakonski uvećanu platu.
Naš prijedlog je, također, da se jednokratna naknada ne odnosi na funkcionere, navodi Cvijanović.
Općinski sud u Živinicama odredio je mjeru jednomjesečnog pritvora za N.H. i S.S., zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo nasilje u porodici.
Kako su kazali iz Općinskog suda u Živinicama, ovaj par se tereti da je nasilje u porodici počinio u periodu od septembra 2023. godine pa sve do 6. oktobra 2025. godine u njihovoj porodičnoj kući, u kojoj su živjeli u vanbračnoj zajednici.
“Oni su živjeli sa troje maloljetne djece N.H. i dvoje maloljetne djece S.S., a nakon što je N.H. u ranijem periodu fizički zlostavljao dijete i nanosio mu povrede i nakon što su se doselili u Živinice, konstantno su fizički zlostavljali troje djece. Nasilnim i bezobzirnim ponašanjem ugrozili su mir i tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice, djeteta prema kojem je počinjeno djelo”, naveli su iz suda.
U slučaj su uključene i sve ostale nadležne institucije.
(klix.ba)
U subotu je legendarna Neda Ukraden održala koncert u zagrebačkoj Areni, gdje je oduševila publiku svojim najvećim hitovima. Među posjetiteljima našli su se i njezina kći Jelena Bilbija Minović te zet Predrag Minović. Par se rijetko pojavljuje u javnosti, no ovaj put rado je pozirao fotografima. Jelena je za medije priznala koliko je ponosna na svoju majku. “Ona je to zaslužila, za ovo se živi”, rekla je.
Jelena se 2009. godine udala za Predraga Minovića, s kojim ima troje djece, blizanke Aleksandru i Nedu te sina Dušana. Obitelj živi u Beogradu, u istom domu s Nedom Ukraden, s kojom dijele svakodnevne obiteljske trenutke. Na prvi pogled, Jelena je mamina kopija, a mnogi komentiraju koliko nalikuje svojoj majci.
Iako je Neda cijeli život posvetila glazbi, njezina kći odabrala je drukčiji put. Jelena se uspješno bavi poduzetništvom, vlasnica je kozmetičkog salona u Beogradu, a aktivna je i u marketingu. Bliski prijatelji ističu da joj posao odlično ide.
Neda Ukraden bila je u braku s redateljem Milanom Bilbijom, koji je bio 14 godina stariji od nje. Milan je preminuo 2013. godine u 77. godini od posljedica moždanog udara. S njim ima kćer Jelenu, a od tada pjevačica rijetko govori o svom ljubavnom životu.
Na koncertu u Areni Neda je publici priredila svoj repertoar najpoznatijih pjesama. “Dragi moji prijatelji, ne samo iz regije nego i iz cijeloga svijeta. Ja sam večeras najsretnija žena na svijetu, hvala vam na tome. Imati ovako divnu, generacijski raznoliku publiku prava je privilegija za svakog izvođača. Večeras sam vam pripremila svoje najbolje pjesme! Najprije pozdravljam naše najmlađe, a zatim i moju ekipu 18+. Veliki poljubac svima, a posebno mojoj obitelji, kćeri, zetu i unucima. Oni su moja najveća podrška i moj ponos”, rekla je pjevačica tijekom nastupa.
Jelena svoj privatni život drži podalje od očiju javnosti, a mnogi ističu da je svoju ljepotu naslijedila upravo od majke.
(dnevno.hr)
Građani Bosne i Hercegovine rast cijena komunalija, hrane, odjeće i svega drugog što je poskupjelo preživljavaju i dalje uz pomoć dijaspore. Prema podacima Centralne banke BiH, za pola godine u zemlju je iz inostranstva stiglo više od 2,74 milijarde maraka.
Tako je ove godine oboren prošlogodišnji rekord kada je u istom periodu kroz tekuće transfere u zemlju došlo 2,676 milijardi KM.
Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, u ovoj godini od ukupnih tekućih transfera na novčane doznake u prvih šest mjeseci odnosilo se 2,062 milijarde maraka. Zabilježen je i rast priliva novca u odnosu na isti period lani kada je kroz doznake pristiglo 1.959 milijardi maraka.
U drugom kvartalu je stiglo više novca kroz doznake u odnosu na prvi kvartal 2025. godine. Na ostale tekuće transfere od januara do juna ove godine odnosilo se 678,25 miliona maraka. Od toga se 619,25 miliona KM odnosilo na socijalna davanja, dok se u istom periodu lani na ostale tekuće transfere odnosilo 717,3 miliona KM, od čega se 647,93 miliona maraka odnosilo na socijalna davanja.
“Centralna banka Bosne i Hercegovine ne raspolaže podacima iz kojih zemalja BiH prima najviše novčanih doznaka. Još nema zvanične procjene istih po zemljama, ali se može reći da uglavnom dolaze iz zemalja zapadne Evrope, Skandinavije i Sjeverne Amerike, gdje je bh. dijaspora najprisutnija”, naveli su za Nezavisne novine iz Centralne banke BiH.
“Penzioneri ne bi mogli živjeti”
Građani preživljavaju zahvaljujući novcu iz inostranstva.
Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača “Zvono” iz Bijeljine, ističe u razgovoru za “Nezavisne novine” da bez novca iz inostranstva penzioneri ne bi mogli živjeti.
“Da nije tih doznaka iz inostranstva i da nije tog mladog svijeta koji radi tamo, mi penzioneri koji smo ovdje, a i ja sam penzioner, vjerovatno bismo jedva sastavljali kraj s krajem”, kaže on.
Kako dodaje, situacija bi se, prema njegovom mišljenju, u budućnosti mogla promijeniti.
“Problem je što porodice odlaze. Ja mogu to da kažem za prostor oko Bijeljine. Ali sigurno nije ništa bolje ni u Banjaluci. To što sad imamo toliki priliv doznaka nije dobro. Tj. dobro je za ove trenutno, ali šta je perspektiva? Perspektiva je nikakva. Jednostavno, kada mi poumiremo što živimo ovdje, naša djeca se ne vrate, a naši unuci su već tamo, taj priliv će da prestane. Šta ćemo onda”, pita se Vasilić u razgovoru za “Nezavisne novine”.
Dijaspora održava socijalni mir
Ekonomisti upozoravaju na zavisnost od dijaspore.
Admir Čavalić, ekonomista, komentarišući ovu temu ranije za “Nezavisne novine” istakao je da dijaspora kroz novac koji šalje zadržava socijalni mir i održava životni standard građana u BiH.
“Uopšteno, Bosna i Hercegovina spada u red zemalja koje značajno ovise o dijaspori. To vidimo po nivou doznaka. Ono što je bitno naglasiti jeste da, pored stare dijaspore, imamo novoformiranu dijasporu. Ona se formira iz godine u godinu u kontekstu odlaska mlade radne snage na tržište Zapada, prije svega Njemačke”, rekao je Čavalić za “Nezavisne novine”, dodajući da upravo ti mladi koji odlaze vani vjerovatno svakog mjeseca šalju novac.
On je dodao da upravo sva poskupljenja i troškove života građani pokrivaju doznakama iz inostranstva.
(crna hronika)
Naše Lavice otvorile su novu sezonu na najbolji mogući način!
U derbiju prvog kola Premijer lige BiH, OŽRK Krajina Cazin slavila je na teškom gostovanju u Zavidovićima protiv favorizovane ekipe Krivaje rezultatom 33:34!
Prvo poluvrijeme bilo je u znaku domaćina, koji su većim dijelom imali prednost i na odmor otišli s vodstvom 19:16.
Nakon početka drugog poluvremena, Lavice prave impresivnu seriju 7:1, prelaze u vodstvo i odlaze na +2, što uspješno održavaju do samog kraja utakmice!
Najefikasnija u redovima Krajine bila je Dautović Adelisa sa čak 13 pogodaka, dok su Džakmić Amela i Kostovikj Angela dodale po 6.
Među stativama su briljirale Burzić Merjem sa 6 odbrana i Vuksanović Nina sa 7 odbrana, koje su u ključnim trenucima zaustavljale šuteve domaćih i bile ogromna podrška ekipi.
Cijela ekipa zaslužuje ogromne pohvale, jer je ova pobjeda ostvarena u desetkovanom sastavu, bez nekoliko igračica koje su van terena zbog povreda.
Posebno vrijedi istaći i one koje su igrale unatoč povredama, pokazujući nevjerovatnu hrabrost, želju i ljubav prema dresu Krajine.
Lavice su oktobar počele evropskom pobjedom, a završile ga velikim trijumfom u Zavidovićima — još jednom potvrdivši da Krajina ima ekipu koja može igrati sa svima!
Sljedećeg vikenda u Cazin stiže ŽRK Borac Banja Luka, koji je također slavio u prvom kolu — očekuje nas pravi rukometni derbi!
Lavice su pokazale da zaslužuju punu podršku svojih navijača u narednim utakmicama!
(cazin.net)
Projekat izgradnje bihaćkog aerodroma napravio je veliki korak naprijed. Nakon dugotrajnog procesa pribavljanja dokumentacije, ispunjeni su uslovi za izdavanje načelnog odobrenja za građenje, što otvara put početku prve faze radova.
Ispunjeni su uslovi za izdavanje načelnog odobrenja za građenje bihaćkog aerodroma. Važan je to korak ka dobijanju građevinske dozvole, ključnog dokumenta koji otvara vrata za početak prvih radova na izgradnji aerodroma kojeg Krajišnici sa nestrpljenjem isčekuju, piše BHRT.
Direktor JP Aerodrom Bihać Anel Hadžić objašnjava da je u februaru potvrđena pravosnažnost urbanističke saglasnosti nakon čega se čekalo sedam mjeseci na odgovor Federalnog ministarstva prostornog uređenja o odobrenju za građenje.
“Prva faza je faza izgradnje poletno-sletne staze dužine 1800 metara, druga faza izgradnja platforme za tri putnička mlazna aviona, treća izgradnja objekata visoke gradnje i objekata na južnom parteru kompleksa aerodroma Golubić, četvrta faza je izgradnja osnovno-poletne staze vodnih kanal i aerodromske rasvjete”, kazao je Hadžić. Idejno rješenje za Međunarodni aerodrom Bihać Foto: Facebook
Do kraja godine ili početkom naredne očekuje se da će biti upućen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za prvu fazu koja se odnosi na izgradnju poletno-sletne staze.
“Ostali su nam određeni dokumenti koje zakonski moramo dobiti za građevinsku dozvolu. Jedan od tih dokumenata je ishodovanje vodne saglasnosti, taj dokument je u procesu realizacije. Dokumen izdaje Agencija za sliv rijeke Save, a mi smo već u postupku izdavanja tog dokumenta. Drugo je završetak glavnog projekta i revizija, kao i odobrenje Direkcije za civilnu avijaciju BiH i rješavanje komunalija, ono što je neophodno za ishodovanje građevinske dozvole”, pojašnjava Hadžić.
Radi se o složenoj građevini koja će se graditi u nekoliko faza i načelno odobrenje Federalnog ministarstva prvi je korak u izdavanju pojedinačnih odobrenja za svaku novu fazu, ističe gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić.
“Ukoliko sve bude išlo svojim tokom, iskreno sam uvjeren da ćemo se u narednoj godini posvetiti izgradnji piste a onda i terminalu i da ćemo osigurati potrebna sredstva preko federalnog nivoa vlasti kako bi ovaj projekat već u dogledno vrijeme mogao zaista biti živ u smislu da imamo i prve putnike na aerodromu u Bihaću”, rekao je Sedić.
Do sada su u projekat aerodrom u Bihaću utrošena 23 miliona KM, od čega je najveći dio uložen za eksproprijaciju zemljišta.
Prema procjenama, gradnja samog aerodroma mogla bi početi 2026.godine, a trajala bi minimalno tri godine, uz uslov da se u međuvremenu obezbijedi stabilan model finansiranja. Aerodrom Bihać je projekt strateškog značaja za Unsko-sanski kanton i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Njegova realizacija omogućila bi razvoj turizma, povećanje privredne aktivnosti i bolju povezanost ovog dijela zemlje s Europom.
(crna hronika)
