Kolona demonstranata kreće se prema Općoj bolnici, uz glasne povike podrške vozaču tramvaja: “Pravda za Adnana”, dok pojedini učesnici protesta nose transparente s porukama: “Svi smo mi Adnan”.
Tri dana nakon stravične tramvajske nesreće koja je potresla Sarajevo, građani su ponovo izašli na ulice tražeći odgovornost i pravdu.
Kolona demonstranata kreće se prema Općoj bolnici, uz glasne povike podrške vozaču tramvaja: “Pravda za Adnana”, dok pojedini učesnici protesta nose transparente s porukama: “Svi smo mi Adnan”.
Građani poručuju da ne žele unaprijed presude, već transparentnu i pravednu istragu o svim okolnostima koje su dovele do tragične nesreće.
Ističu da se odgovornost mora utvrditi institucionalno, bez pritisaka i politizacije.
Podsjetimo, Sud danas odlučuje o prijedlogu za određivanje pritvora vozaču tramvaja, a odluka se očekuje u toku dana. Upravo ta odluka dodatno je mobilizirala građane koji smatraju da se mora voditi računa o svim činjenicama prije donošenja konačnih mjera.
“Uzrok nesreće je tehnička neispravnost vozila. Osumnjičeni je kao vozač tramvaja pokušao da zakoči ali nije uspio. Isti dan na terminalu na Ilidži došlo je do istog problema (zalijepljene vožnje), ali nije bilo veće nesreće (zaustavi ga tramvaj ispred njega”, rekao je branilac vozača.
Vozač tramvaja Adnan Kasapović tokom današnjeg ročišta na Općinskom sudu u Sarajevu obratio se Sudu kazavši da je do iskakanja tramvaja iz šina došlo zbog tehničkih faktora.
Postupajući tužilac Tužilaštva Kantona Sarajevo predložio je jednomjesečni pritvor vozaču tramvaja Adnanu Kasapoviću zbog sumnje da je odgovoran za tešku saobraćajnu nesreću koja se dogodila u blizini Zemaljskog muzeja kada je tramvaj koji se kretao iz pravca Željezničke stanice iskočio iz šina usmrtivši mladića i teško povrijedio djevojku koji su se nalazili na tramvajskog stanici. Pored toga povrijeđene su još tri osobe.
Postupajući tužilac Edin Šarčević kazao je da vozač tramvaja nije prilagodio brzinu tramvaja.
“U ovoj fazi sa velikom stepenom vjerovatnoće uzrok nesreće je ljudski faktor. Vještak saobraćajne struke (koji raspolaže svim podacima) je preliminarno rekao da je vozač tramvaja propustio da smanji brzinu. Radilo se o neprilagođenoj brzini. Tramvaj je išao više od dozvoljene brzine”, kazao je tužilac.
Dodao je da je vještak elektro struke (bez kompletnih podataka) preliminarno rekao da nije mogao na tramvaju utvrditi tehničke neispravnosti iz oblasti svoje struke.
“Rekao je da nije utvrdio poremećaj napona. Vozač je mogao isključiti struju na prekidač”, kazao je tužilac.
“Vozač tramvaja koji je upravljao vozilom prije osumnjičenog Adnana Kasapovića je rekao da je tramvaj bio ispravan. Nismo utvrdili da je bilo nekih problema sa šinama”, kazao je tužilac.
Također, vještaci mašinske struke nisu utvrdili da je na tramvaju bio neispravan kočioni sistem, kazao je tužilac.
Pritvor je predložen zbog opasnosti da bi boravkom na slobodi osumnjičenog moglo doći do uznemirenja javnosti.
“Građani su vidno uznemireni zbog učestalosti sličnih događaja. Puštanje na slobodu osumnjičenog bi poljuljalo povjerenje u pravosuđe”, kazao je tužilac Šaćirović obrazlažući posebne pritvorske razloge.
Odbrana osumnjičenog je negirala navode Tužilaštva.
“Uzrok nesreće je tehnička neispravnost vozila. Osumnjičeni je kao vozač tramvaja pokušao da zakoči ali nije uspio. Isti dan na terminalu na Ilidži došlo je do istog problema (zalijepljene vožnje), ali nije bilo veće nesreće (zaustavi ga tramvaj ispred njega”, rekao je branilac vozača.
Nakon izlaganje odbrane Sudu se ponovo obratio osumnjičeni Kasapović.
“Smatram da nisam kriv. Uzrok je tehničke prirode. Ovo je dobro poznato svim radnicima GRAS-a. Ovo se dešava na ovom tipu vozila vrlo često. Imao sam sličan slučaj na početku karijere (prije 20 godina). Ima još video nadzor koji će pokazati dosta toga. Žao mi je zbog djece. U teškoj sam situaciji. Žao mi je”, kazao je Kasapović.
Na Kantonalnom takmičenju „Ljubav i bratstvo“, učenici JU OŠ „Harmani II“ iz Bihaća ostvarili su zapažene rezultate i još jednom potvrdili kvalitet rada ove obrazovne ustanove.
Najuspješniji među njima bio je Faris Dervišević, koji je osvojio prvo mjesto u kategoriji matematika, informatika i logika, čime je pokazao izuzetno znanje, analitičke sposobnosti i talenat u oblasti prirodnih nauka.
Vrijedan rezultat ostvarila je i Tejma Sedić, koja je osvojila peto mjesto u kategoriji njemački jezik, demonstrirajući sigurnost, predanost i visok nivo poznavanja stranog jezika.
Iz škole su uputili čestitke nagrađenim učenicima, ali i svim ostalim takmičarima koji su dostojanstveno predstavljali JU OŠ „Harmani II“ i dali svoj maksimum na ovom kantonalnom nadmetanju. Posebna zahvalnost upućena je i mentorima koji su svojim radom i podrškom doprinijeli ostvarenim uspjesima.
Jasmin Hasić: U budućnosti sebe vidi u istom prostoru u kojem je i sada, između teorije i prakse, između Bosne i Hercegovine i svijeta (Raport.ba)
Prof. dr. Jasmin Hasić je autor udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2.
Promocija udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine dr. Jasmina Hasića (38) pobudila je veliki interes.
Tom prilikom je Hasić kazao da postoji veliki interes za učenje bosanskog jezika u Bosni i Hercegovini, kako kod stranaca koji borave u našoj zemlji tako i u inostranstvu kod osoba koje su bh. porijekla ili su supružnici nekoga iz BiH.
Prof. dr. Jasmin Hasić rođen je 1987. godine u Sarajevu. U ratu je sa porodicom izbjegao najprije u Švedsku, a potom u Poljsku, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu pohađao je u Mariboru i potom ostavrio veoma uspješnu aklademsku karijeru.
Jezik koji se nosi sa sobom
Njegova istraživačka polja obuhvataju vanjsku politiku, komparativnu politiku, studije dijaspore, izgradnju mira i tranzicijsku pravdu, s posebnim fokusom na politike memorije.
Govori više slavenskih i neslavenskih jezika, što je i inspiracija za nastanak ovog udžbenika.
Kada za Raport govori o promociji udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, Jasmin Hasić ne govori o uspjehu, nego o kontinuitetu.
Biblioteka za njega nije tek zgrada ili institucija, nego simbol ideje da znanje, jezik i pamćenje imaju svoj dom. Kao dijete koje je Sarajevo napustilo prerano, kaže, bosanskom jeziku se cijelog života vraćao s određene distance, ponekad nesigurno, ponekad s nostalgijom.
Vidjeti knjigu o bosanskom jeziku, i to u nestandardnom, praktičnom formatu, u prostoru koji čuva kolektivnu memoriju zemlje, doživio je kao tiho zatvaranje jednog kruga. Ne kao ličnu pobjedu, nego kao potvrdu da ima smisla ulagati trud da se bosanski jezik učini dostupnim drugima, tzv. neizvornim govornicima, strancima, ali i nama samima. U tom smislu, njegova knjiga nije samo udžbenik, nego i diskretna gesta povratka.
Bosanski kao strani, ali ne i dalek
Ideja za udžbenik nije nastala iz akademske ambicije, nego iz vrlo konkretne praznine. Tokom studija i rada u različitim evropskim gradovima, Hasić je stalno susretao ljude koji su iz profesionalnih, privatnih ili emotivnih razloga željeli naučiti bosanski jezik, ali nisu znali odakle početi. Postojeći materijali bili su rijetki, često zastarjeli i metodološki neujednačeni.
Zato je udžbenik oblikovao po uzoru na one za “velike” jezike, oslanjajući se na Zajednički evropski referentni okvir (tzv. CEFR), ali bez gubljenja onoga što bosanski čini živim: kulture, navika, humora i svakodnevnih situacija. U njemu se uči kako se pozdravlja, razgovara telefonom ili popunjava formular, ali se usput saznaje i o bosanskoj kafi, gradovima, imenima i običajima. Jezik se ne tretira kao apstraktni sistem, nego kao sredstvo snalaženja u svijetu.
Za Hasića, bosanski jezik nije u opasnosti da nestane, on se govori, piše, pjeva i voli. Ali jeste u opasnosti da se svede na politički simbol, umjesto da se razvija kao funkcionalan, otvoren i samopouzdan jezik. Upravo zato smatra da je jedan od načina njegove zaštite pomalo i paradoksalan: otvoriti ga drugima. Kada ga uče neizvorni govornici ili stranci, bosanski prestaje biti samo “naš” i postaje univerzalan.
Između jezika, zemalja i tišine
Pitanje jezika za Hasića je neraskidivo vezano za iskustvo migracije. Maternji jezik, kaže, često je posljednja stvar koju čovjek ponese i prva koju počne gubiti, ne zato što ga zaboravlja, nego zato što ga rijetko ima s kim dijeliti. Za njega je bosanski oduvijek bio prostor intime, tj. jezik u kojem misli o stvarima koje nisu nužno akademske, jezik u kojem se šuti i pamti.
Zato na gubitak jezika kod djece bh. dijaspore ne gleda kao na isključivo moralno pitanje. To vidi kao realnost migracija, a ne kao neuspjeh ili poraz roditelja ili same djece. Ona prirodno usvajaju jezik sredine u kojoj žive, jer im je potreban da bi pripadala. Problem nastaje tek kada se zaboravi da je dvojezičnost bogatstvo, a ne teret. Bosanski ne mora biti savršen da bi bio živ, nekad je dovoljno da postoji kao jezik povratka.
Nakon nekoliko godina rada u međunarodnim institucijama izvan BiH, uključujući i nedavni angažman u Misiji UN-a u Prištini, Hasić kaže da je naučio da se najvažnije stvari često dešavaju tiho. U budućnosti sebe vidi u istom prostoru u kojem je i sada, između teorije i prakse, između Bosne i Hercegovine i svijeta. Ne privlače ga gotove pozicije koliko procesi učenja.
Privatno, kaže, vodi prilično običan život. Voli duge šetnje gradovima koje ne poznaje i razgovore bez jasnog zaključka. Jezik mu je i posao i hobi. Često sluša ljude više zbog načina na koji govore nego zbog onoga što govore. Možda ga najbolje opisuje to što je stalno negdje između: jezika, zemalja i disciplina. Vremenom je, kaže, naučio da je to sasvim u redu mjesto za “biti”.
Iz Udruženja likovnih umjetnika BiH oprostili su se od Erdoana Morankića, mladića iz Brčkog koji je u 23. godini poginuo u tramvajskoj nesreći u Sarajevu.
Kako navode u objavi koju su podijelili na Facebooku, Erdoana su upoznali u Galeriji “Roman Petrović” među slikama i razgovorima koji bi trajali duže od planiranog.
Od prvog susreta bilo je jasno da pred nama stoji mlad čovjek izuzetne finoće, kulture i rijetkog talenta. U komunikaciji je uvijek bio odmjeren, poštovao je starije kolege, pitao, slušao i učio.
Njegove poruke – jednostavne, radne, posvećene umjetnosti, govorile su o ozbiljnosti i odgovornosti koju je nosio kao mlad čovjek, kao student Akademije likovnih umjetnosti i kao mladi stvaralac koji je tek ulazio u svijet umjetnosti”, navode.
Također, iz UlUuBiH-a navode da njegove slike nisu bile obične, već se u njima vidjela zrelost, osjećaj za kompoziciju i iskrena potreba da govore kroz poseban likovni jezik.
“Bio je jedan od onih rijetkih mladih umjetnika za koje odmah znate da obećava mnogo. Udruženje likovnih umjetnika u Bosni i Hercegovini izražava duboku tugu zbog njegovog preranog odlaska. Njegov mladi život i stvaralački put je prekinut, ali trag koji je ostavio u svom kratkom, a plodnom umjetničkom stvaranju i vremenu ostaje vječno. Porodici iskreno saučešće”, naveo je sekretar UlUuBiH-a Denis Jeina.
Podsjećamo, mladić iz Brčkog Erdoan Morankić, koji je studirao u Sarajevu tragično je preminuo u tramvajskoj nesreći u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Bio je student Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, a svoje radove je izlagao na više samostalnih i grupnih izložbi.
Njegova umjetnička istraživanja bila su usmjerena na vizualizaciju tajne kao suštine trajanja i umjetničkog izraza.
Jučer je održan sastanak Stručnog tijela i predstavnika Centar za razvoj inkluzivnih praksi Bihać i Cazin, na kojem se razgovaralo o tekućim izazovima u radu, kao i o planovima za naredni period.
Tokom sastanka definisane su važne smjernice daljnjeg djelovanja i budućih aktivnosti s ciljem unapređenja inkluzivnih praksi i pružanja kvalitetnije podrške korisnicima.
Učesnici su naglasili značaj međusobne saradnje i koordinacije, ističući da je zajednički rad ključan za izgradnju inkluzivnijeg društva i osiguravanje jednakih prilika za sve.
Djevojke iz Bihaća u svijetu cyber sigurnosti: Koraci ka ravnopravnijoj digitalnoj budućnosti
U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja, pitanje ko će oblikovati digitalnu budućnost postaje sve važnije. Posebno mjesto u toj priči zauzima uključivanje djevojaka u IT sektor, gdje su još uvijek nedovoljno zastupljene. Upravo zato, primjeri poput učenica Elektrotehničke škole Bihać pokazuju koliko je važno ulagati u znanje, prilike i samopouzdanje mladih.
Devetnaest učenica ove škole učestvovalo je na završnom CybHER BiH Cyber kampu u Sarajevu, trodnevnom programu posvećenom cyber sigurnosti, razvoju digitalnih vještina i osnaživanju djevojaka za aktivniju ulogu u tehnološkim oblastima.
Kroz radionice, panel diskusije, rad u Cyber Smart Labu i interaktivne aktivnosti, učenice su imale priliku učiti o savremenim izazovima digitalnog svijeta, ali i razvijati praktične vještine koje su danas sve traženije. Osim tehničkog znanja, poseban fokus stavljen je na izgradnju samopouzdanja i razmjenu iskustava, što je ključni korak ka dugoročnom uključivanju djevojaka u IT sektor.
Ovakvi programi imaju širi značaj jer doprinose smanjenju rodnog jaza u tehnologiji, ali i stvaranju generacije mladih koja je spremna odgovoriti na izazove digitalne ekonomije. Učenice iz Bihaća tako ne predstavljaju samo svoju školu, već i primjer kako lokalne zajednice mogu biti dio globalnih trendova.
Podršku učesnicama pružio je i ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini Julian Reilly, koji je kroz motivacijske poruke dodatno naglasio važnost uloge žena u oblasti cyber sigurnosti i tehnologije uopće.
Organizaciju kampa podržali su Ambasada Velike Britanije u Bosni i Hercegovini i British Council, dok je učešće bihaćkih učenica omogućeno uz podršku profesora Admira Džaferovića. Upravo ovakva saradnja obrazovnih institucija i međunarodnih partnera pokazuje kako zajednički pristup može otvoriti vrata novim generacijama.
Iz Elektrotehničke škole Bihać ističu da su ponosni na svoje učenice, naglašavajući kako je ovo iskustvo važan korak ka njihovom profesionalnom razvoju, ali i aktivnijem uključivanju u digitalnu budućnost.
Priče poput ove pokazuju da Bihać ima potencijal, znanje i mlade ljude spremne da budu dio savremenog svijeta – svijeta u kojem tehnologija ne poznaje granice, ali traži jednake prilike za sve.
Ovaj sadržaj je nastalo uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Podrška malim medijima na Zapadnom Balkanu, koji provodi CPCD. Sadržaj je isključiva odgovornost medijske kuće i autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije.
U Dispanzeru za zdravstvenu zaštitu žena ZU Dom zdravlja Bihać otvoren je Antistres kutak, čime je, kako navode iz ove zdravstvene ustanove, napravljen značajan iskorak u pružanju podrške ženama kroz različite životne izazove.
Iz Doma zdravlja ističu da korisnice mogu bez prethodnog zakazivanja termina posjetiti Antistres kutak i ambulantu, gdje im je, uz klinički pregled, na raspolaganju i sveobuhvatan razgovor te empatičan pristup stresu i traumi. Naglašavaju da je cilj pružiti individualiziranu brigu prilagođenu potrebama svake žene, uz poruku da razumijevanje i podrška ne smiju biti privilegija, već standard zdravstvene zaštite.
U realizaciji ove aktivnosti učestvuju timovi doktorice Halide Lubić i doktora Orhana Džinića, uz podršku organizacije Medica Zenica te menadžmenta Doma zdravlja.
Iz ustanove navode i da posebnu pažnju posvećuju povratnim informacijama korisnica putem sistema e-zadovoljstva, kako bi kontinuirano unapređivali kvalitet pruženih usluga.
Tužnu vijest o njegovoj smrti za naš portal potvrdila je njegova Dika Bejdić, novinarka u penziji.
Dervišević je iza sebe ostavio bogat književni rad i dubok trag u kulturnom životu Bihaća i Bosne i Hercegovine. Bio je autor brojnih zbirki poezije, proznih djela, romana i knjiga za djecu, a generacije čitalaca odrastale su uz njegove stihove i priče.
Husein Dervišević rođen je u Bihaću 28. decembra 1948. godine. Više od pola vijeka živio je i stvarao u svom rodnom gradu te je objavio više od dvadeset naslova – od poezije i pripovjedaka do romana i slikovnica za djecu. Njegov roman za djecu „Prodavač osmijeha“ proglašen je knjigom godine 1984. na književnoj manifestaciji „Pjesnička drugovanja“, nakon čega je preveden i uvršten u mađarsku školsku lektiru.
Osim književnosti, bliska mu je bila i muzika, posebno rokenrol, pa ga mnogi Bišćani pamte i kao voditelja radijskih emisija posvećenih toj vrsti muzike.
Dobitnik je više književnih priznanja, a 2021. godine dodijeljena mu je i prestižna međunarodna nagrada „Branko Radičević“.
Među njegovim najznačajnijim djelima su: „Praznik“ (1969), „Nigdina“ (1973), „Kad me uzma luda rima“ (1978), „Napadne basne“ (1979), „Medvjed ima dječje srce“ (1980), „Prodavač osmijeha“ (1983), „Grob-mladoženja i druge priče“ (1984), „Demonska plavet“ (1988), „Ćuti i plivaj“ (1990), „Ulicom Bišća“ (1997), „Borhes i mjesečina“ (2003), „Čudesno putovanje Hipa i Hopa“ (2004), „Snovi za večeru“ (2007), „Čitač samoće“ (2008), „Pseći bluz“ (2009), „Porijeklo nule“ (2012), „Cross-Road Blues“ (2019), „Reciklaža nije laža“ (2020) i „Ponavljanje gradiva“ (2021), kao i brojna druga djela koja su obilježila savremenu književnost ovih prostora.
O vremenu i mjestu posljednjeg ispraćaja javnost će biti naknadno obaviještena.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da je Srbija ozbiljno ugrožena formiranjem vojnog saveza između Prištine, Zagreba i Tirane te je izrazio zabrinutost zbog, kako kaže, globalne šutnje o tom pitanju.ž
“Formiranjem vojnog saveza Hrvatske, Prištine i Tirane mi smo ozbiljno ugroženi i pozabavit ćemo se tim problemom. Ovo je pitanje koje moramo shvatiti ozbiljno”, rekao je Vučić novinarima u Münchenu, gdje učestvuje na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji.
Predsjednik Srbije najavio je da će uskoro prisustvovati sastanku Kolegija Glavnog štaba Vojske Srbije i Ministarstva odbrane te posjetiti fabrike namjenske industrije. Također je rekao da će biti uloženi dodatni značajni resursi u proizvodnju oružja i vojne opreme s ciljem jačanja odbrambenih kapaciteta zemlje.
“Morat ćemo izvoziti oružje kako bismo zaradili, ali ćemo povećati udio proizvodnje koji ide direktno vojsci, što dosad nije bio slučaj. Do 30, možda čak 40 posto naše proizvodnje sada će ići direktno Vojsci Srbije”, naglasio je Vučić.
Vučić je također izrazio zabrinutost zbog toga što, prema njegovim riječima, međunarodna zajednica ignoriše pitanje formiranja ovog vojnog saveza, kazavši da nije riječ samo o vojnim vezama, nego o savezu s jasnim političkim i sigurnosnim implikacijama.
“Brine me što se svi prave gluhi i govore bajke o saradnji. Pitanje nije kome prodajete oružje, nego s kim ste u vojnom savezu, koga branite ili napadate”, rekao je Vučić, ponovo postavljajući pitanje zašto je taj savez formiran.
Naglasio je da Srbija ozbiljno shvaća sigurnosne prijetnje i da će učiniti sve što je potrebno kako bi zaštitila svoj narod i teritorij.
“Srbija je spremna braniti svoj teritorij i narod snažnije nego ikada, a iz mjeseca u mjesec bit ćemo sve snažniji”, zaključio je Vučić.
Na marginama Minhenske sigurnosne konferencije ministar odbrane Hrvatske Mario Anušić u petak je održao trilateralni sastanak s ministrima odbrane Albanije i Kosova, Pirrom Venguom i Ejupom Maqedoncijem, poručivši da saradnja nije “usmjerena protiv bilo kojeg komšije”.
Tema razgovora bila je buduća saradnja u okviru Deklaracije o saradnji na području odbrane i sigurnosti, kojom tri zemlje zajednički razvijaju projekte u odbrambenoj industriji i unaprjeđuju saradnju svojih oružanih snaga.
Anušić je u objavi na društvenoj mreži X naglasio da Deklaracija nije usmjerena protiv bilo kojeg komšije te da joj je cilj jačanje stabilnosti i sigurnosti u jugoistočnoj Evropi, kao i produbljivanje partnerstva među prijateljskim državama.
“Ova saradnja jasno je usmjerena na jačanje stabilnosti u regiji i ne ugrožava nikoga. Naš je cilj produbiti partnerstvo i savezništvo između Hrvatske, Albanije i Kosova”, rekao je Anušić.
Ranije tokom dana visoki ooficiri Vojske Srbije izrazili su zabrinutost zbog trilateralne vojne saradnje, ocijenivši je ozbiljnim sigurnosnim izazovom. Ministarstvo odbrane Srbije kritikovalo je aktivnosti Albanije, Hrvatske i Kosova, navodeći da su u suprotnosti s Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN-a i Kumanovskim sporazumom.
Reakcija je uslijedila nakon što je Albanija najavila prvu trilateralnu vojnu vježbu triju zemalja za 2026. godinu.
Memorandum o saradnji u području odbrane i sigurnosti Albanija, Hrvatska i Kosovo potpisali su 18. marta 2025. u Tirani.
