U Bihaću je, u petak, 9. januara upriličena izložba Arhiva Federacije pod nazivom “9. januar- Put u genocid” i promocija knjige “Nastanak RS: Od regionalizacije do strateških ciljeva (1991– 1992)” čiji su autori Muamer Džananović, Jasmin Medić i Hikmet Karčić, a izdavači su Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Institut za historiju UNSA.
U ime Vlade USK promociji i izložbi prisustvovali su kantonalni ministar Edvin Alijanović i sekretar Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Albijana Trnavci.
(Vlada USK)
Ministar za pitanja boraca i RVI u Vladi Unsko-sanskog kantona, Almir Zulić prisustvovao je danas obilježavanju 31. godišnjice oslobođenja Vedroga Polja i podplješevičkih sela, koju su organizirala braniteljska udruženja proistekla iz HVO-a regije Bihać i Armije Republike BiH.
Upriličen je obilazak centralnog spomen-obilježja na Gradskom mezarju Humci i spomen obilježja u Vedrom Polju, te odana počast svim poginulim u odbrambeno- oslobodilačkom ratu.
Veterani, učesnici ove oslobodilačke operacije prisjetili su se zajedničke akcije oslobađanja, u kojoj su učestvovale jedinice HVO-a i 501. slavne brdske brigade 5. korpusa ARBiH.
– Oslobođeno je područje Vedroga Polja i potplješevičkog platoa, odbranjen gradski vodovod i tadašnja Regionalna bolnica, Bihać. Zaustavljena je agresorska višemjesečna blokada i pokušaji osvajanja Bihaća,
istakli su, u svojim obraćanjima, ratni komandanti HVO regije Bihać i 501. slavne brigade Franjo Grgić i Senad Šarganović.
– Ne smijemo dopustiti da se zaboravi naša bliža historija, kada smo branili i odbranili grad Bihać, ali i državu BiH. Saradnja HVO-a i Armije R BiH primjer je kako se zajedničkim snagama može boriti za svoju državu, istakao je ministar Zulić te dodao da će resorno ministarstvo Vlade USK uvijek pružati podršku ovakvom vidu njegovanja kulture sjećanja, saopšteno je iz Ministatstva za pitanja boraca i RVI.
U sklopu obilježavanja ovog značajnog datuma, upriličena je i posjeta Kantonalnoj bolnici u Bihaću, odbranjenoj od višemjesečnih neprijateljskih nasrtanja na ovu ključnu zdravstvenu ustanovu u ratnom okrugu Bihać.
Portal BiscaniNET večeras od 20:00 sati donosi četvrtu epizodu dokumentarnog serijala „Jedinstvo kroz vrijeme“, posvećenog bogatoj historiji i ljudima koji su obilježili NK Jedinstvo Bihać.
Gosti nove epizode su tri istaknuta imena bihaćkog nogometa i sporta uopće – Hamdija Abdić, Jozo Petrović i Ahmet Kečalović.
Hamdija Abdić važi za najuspješnijeg predsjednika NK Jedinstvo Bihać, a iza sebe ima i dva mandata kao jedan od najproduktivnijih članova Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH. Njegov period vođenja kluba ostao je upamćen po stabilnosti, rezultatima i snažnom institucionalnom razvoju.
Jozo Petrović, nogometni i malonogometni mađioničar bihaćke regije u periodu socijalizma, bio je neizostavan dio NK Jedinstvo i u postratnom periodu – prvo kao igrač, a zatim i kao član stručnog štaba prvog tima. Njegovo ime i danas se s poštovanjem spominje među ljubiteljima nogometa.
Ahmet Kečalović, višedecenijski trener u NK Jedinstvo Bihać u različitim uzrasnim kategorijama, bio je i dio stručnog štaba juniorske reprezentacije BiH zajedno s rahmetli Selimotićem, Ticom i Kresom. Kečalović je i osnivač MNK „Litra vina litra kisele“ Bihać te osvajač prvog malonogometnog novogodišnjeg turnira u Bihaću 1983. godine. Kasnije je, zajedno s brojnim poznatim imenima, činio tim koji je dominirao malonogometnim terenima širom Bihaća i regiona.
U okviru ove epizode zabilježena su i javljanja bivših nogometaša i trenera NK Jedinstvo Bihać – Sarajlije, Dujmovića, Ibrahimovića i Arslanovića, kao i igrača iz protivničkih ekipa, koji se s velikim respektom prisjećaju duela s bihaćkim crveno-bijelima.
Četvrta epizoda serijala „Jedinstvo kroz vrijeme“ donosi snažne priče, emocije i svjedočanstva o jednom vremenu koje je obilježilo sportsku historiju Bihaća, a premijerno će biti emitovana večeras u 20:00 sati na portalu BiscaniNET.
Danas, na godišnjicu smrti, s poštovanjem i tugom, prisjećamo se Elvira Čirića, inženjera mašinstva i bivšeg profesora u Elektrotehničkoj školi u Bihaću. Bio je osoba velikog srca, čija je dobrota ostavila neizbrisiv trag u životima svih onih koji su ga poznavali. Pamtimo ga po odlučnosti, predanosti i neumornoj volji da uvijek da najbolje od sebe. Sjećanje na Elvira živi dalje kroz mnoge uspomene koje je ostavio svojim voljenima, prijateljima i zajednici.
Smrt Adema Jušića u Bihaću, potresla je taj grad i Unsko-sanski kanton, a kako je „Avaz“ ranije pisao, na društvenim mrežama se oglasio Kemal Miskić, koji je bio učesnik ove nesreće, vozač Golfa 4.
On je iznio svoje tvrdnje, koje su se odnosile na to da je vozač iz suprotnog Golfa vozio prekomjernom brzinom, gdje je ograničenje bilo 50 kilometara po satu.
Nakon što je „Avaz“ objavio informacije iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, obratili smo se i Kantonalnom tužilaštvu Unsko-sanskog kantona, gdje smo ih pitali da li će eventualno Kemal Miskić biti pozvan u MUP USK i Tužilaštvo USK na ispitivanje, te ukoliko hoće, u kojem svojstvu kao svjedok ili osumnjičeni.
– Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona kontinuirano radi na utvrđivanju svih okolnosti kako saobraćajne nesreće koja se dogodila dana 01.01.2026. godine tako i osnovanosti navoda o nepravoremenom ukazivanju medicinske pomoći i nesavjesnom liječenju lica A.J. od strane ordinirajućeg medicinskog osoblja Kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“ Bihać odnosno u toku je provođenje istražnih radnji. Detaljnije informacije u ovom trenutku Vam nije moguće dostaviti jer bi se takvim postupanjem ugrozio tok istrage u predmetnom postupku – odgovor je na upit „Avaza“.
– Ja sam izlazio na raskrsnicu, s tim da semafor nije radio, pogledao sam desno, lijevo u mom vidokrugu nije bilo drugih vozila. Taman kad sam krenuo izaći drugo vozilo marke Golf 7 (bijeli) kojim je upravljao Adijan Ramakić, u kojem su se nalazili Adem Jušić (sjedio nazad), Harun Konjević (suvozač) i Merim Mulalić koji je sjedio na zadnjem sjedištu pored Adema Jušića, udario je u moje vozilo (naprijed, u ćošak vozila) nenormalno velikom brzinom. Kad se desila saobraćajka sat na mom autu je zakucao na 30 i ostao tako, što vam tvrdi da nisam ni krenuo kako treba, a udar se desio – naveo je Miskić između ostalog prije nekoliko dana na svom Facebooku.
Podsjećamo, Adem Jušić je podlegao povredama u Kantonalnoj bolnici “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću.
On nije ni znao da mu je noga slomljena dok nismo snimili, a policija još nije uzela izjave od ovih ostalih, kazao je Mario.
Ivan Mihaljević, muškarac je koji je pretučen u Busovači 27. decembra 2025. godine, a prema njegovim i navodima njegovog brata, pretukli su ga Ante Petrović, Ivan Petrović, Denis Petrović, koja su trojica braće, te Darko Golub, Marijano Mravak i Petar Petrović.
Kako je za “Dnevni avaz” izjavio Mario Mihaljević, brat muškarca koji je zadobio povrede, ovaj događaj se desio na području Busovače, u selu Ravan. Prema njihovim tvrdnjama, Ante Petrović je časnik, potporučnik oružanih snaga BiH.
Pozvao policiju
– To je bila neka seoska kafana. Ne radi svaki dan već kada se sastanu mještani. Tu je moj brat bio i njih šest ili sedam ih je došlo iz šume. Tu je počela prepirka, Darko Golub ga je prvi udario, pa Mravak, pa Ante Petrović, Petar Petrović. Tu su ga isprebijali i brat je otišao kući i nije htio ništa poduzeti. Ja sam to sutradan prijavio policiji, odveo ga doktoru. On nije ni znao da mu je noga slomljena dok nismo snimili, a policija još nije uzela izjave od ovih ostalih. To je bilo između 1 i 3 sata iza ponoći. Tek sam ja sutra pozvao policiju kad sam to saznao. Brat nije htio ništa da zove jer je mislio da su male ozljede, ja sam mu rekao hajde da idemo doktoru da vidimo šta je – tvrdi naš sagovornik Mario Mihaljević, koji je dodao da su vidjeli da je noga Ivanu napukla.
Mihaljević je dodao kako je slučaj prijavio u Policijsku stanicu Kiseljak gdje je prijavio događaj.
Srušio sto
Kako je istakao povrijeđeni Ivan Mihaljević, sjedili su u ugostiteljskom objektu.
– Sjedili smo s društvom, mijenjala se muzika, ja nisam dao da se zamijeni. Kako su zamijenili muziku, ja sam srušio jedan sto. Oni su krenuli na mene i tako je krenulo do tučnjave. Ja sam bio s jednim kolegom. Napali su me moji susjedi, bilo ih je sedam ili osam. To je nastalo zbog muzike, ništa više – kazao je Mihaljević, koji je dodao da je njegov brat pozvao policiju sutra.
Ivan je dodao kako je tek sutradan saznao da mu je noga slomljena.
– Otišao sam u Novu Bilu, pa Travnik na kontrolu. Ljekari su mi rekli da mirujem. Prvo su mi bili rekli da bi trebala operacija. Oporavljam se i nosim langetu. Oni su svi mlađi desetak godina od mene, ovaj jedan radi u vojsci. Inače sam zaposlen u Njemačkoj – prepričava za “Dnevni avaz” Ivan.
Dodao je kako ne zna da li je iko od napadača bio priveden. Tvrdi kako su ga pretukli trojica braće prezimena Petrović. Naglasio je da se ranije nisu događali ovakvi sukobi te da nije ranije bio u svađi s njima, a Antu je znao iz viđenja.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona nismo dobili informaciju o ovome događaju prije objave članka.
Prošlo je osam mjeseci otkako je Adnan Alibabić nestao iz Kantonalne bolnice u Bihaću, a do danas nema nikakvih potvrđenih informacija o njegovoj sudbini.
Porodica Alibabić navodi da i dalje gaji nadu da je Adnan živ i zdrav, te apeluje na građane da, ukoliko imaju bilo kakvu informaciju koja bi mogla pomoći u njegovom pronalasku, to prijave porodici ili najbližoj policijskoj stanici.
Iz porodice također upućuju molbu građanima i medijima da podijele njegovu fotografiju, ističući kako i najmanji trag ili saznanje mogu biti od velike važnosti u potrazi.
Porodica se unaprijed zahvaljuje svima koji na bilo koji način mogu pomoći u rasvjetljavanju ovog slučaja.
Bihać će 31. januara 2026. godine biti domaćin velikog sportskog događaja – turnira u olimpijskom boksu “USK OPEN”, u okviru kojeg će se održati i prvo kolo Bokserske lige Federacije Bosne i Hercegovine.
Kako portal “BiscaniNET” saznaje od organizatora, publiku očekuje cjelodnevni program u kojem će nastupiti više od 30 bokserskih klubova iz Federacije BiH. Posebnu pažnju privući će večernja gala priredba, tokom koje će se u seniorskoj konkurenciji predstaviti domaći bokseri iz Bihaća: Nijaz Ljubijankić, Nedim Malkoč, Rasim Alunović, Eman Rekanović, Almir Mujagić, Hassan Selimović i Danijal Alagić, koji će se boriti za šampionske pojaseve.
Osim elitnih seniora, priliku da se predstave domaćoj publici imat će i bokseri u kategorijama pionira, školaraca, juniora i mladih, i to u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Iz Bokserskog saveza Unsko-sanskog kantona poručuju kako se očekuju kvalitetni mečevi i bogat scensko-tehnički program, te pozivaju ljubitelje sporta da prisustvuju ovom bokserskom spektaklu u Sportskoj dvorani Luke.
Bosna i Hercegovina je ušla u izbornu godinu, a stranke su već “zategle” redove. Iako su izbori tek za deset mjeseci, imena za Predsjedništvo se sve glasnije spominju, a pojedini kandidati su već i zvanično potvrđeni. Ukratko kampanja je počela i prije nego što je zvanično startala.
Semir Efendić je i zvanično potvrdio da će biti kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka. Odluku je donijela Stranka za BiH, a Efendić je poručio da je kandidatura odgovor na nezadovoljstvo radom “Trojke”, ali i na, kako tvrdi, poteze Denisa Bećirovića od kojih se nije dovoljno distancirao.
Bećirović se zasad direktno ne oglašava, ali iz SDP-a je potvrđeno da ima njihovu podršku, a djeluje i da će iza njega stati ostatak “Trojke”.
U političkim kuloarima se već računa ko kome uzima dio biračkog tijela. Efendićeva kandidatura bi, prema procjenama, mogla prije svega “zakačiti” SDA-ov bazen, jer se obraća sličnim glasačima, javlja N1.
U SDA još ne otkrivaju ko će biti njihov kandidat kažu da će odluku donijeti izvršni organi stranke. U opticaju se spominju Bakir Izetbegović, ali i Sebija Izetbegović, pa čak i Edin Ramić. Kako god, SDA će sigurno imati svog kandidata.
Pored Efendića i Bećirovića, kao moguće ime u bošnjačkoj trci spominje se i Ramo Isak, u ime “Snage naroda”.Na hrvatskoj političkoj sceni stvari se još vagaju, ali je već jasno da će i tu biti ozbiljne utakmice. Slaven Kovačević je prijedlog Demokratske fronte. U HDZ-u BiH se, prema navodima, ide s kandidatkinjom najviše šansi ima Darijana Filipović, šefica kluba HDZ-a u Predstavničkom domu.
Svojeg kandidata najavljuje i opozicija na čelu s HDZ-om 1990, ali se govori da bi to mogla biti nestranačka osoba.
Kada je riječ o srpskom članu Predsjedništva, Nebojša Vukanović je već zvanični prijedlog Liste za pravdu i red. Da li će ga podržati i ostale opozicione stranke – još je rano reći.
U Republici Srpskoj, međutim, mnogi tvrde da je izbor za predsjednika RS-a još važniji, jer je tu najveća politička i finansijska moć. Zbog toga se očekuje da će se kandidatura Željke Cvijanović “držati” do kasnije faze.
Vukanović tvrdi i da bi SNSD mogao prešutno podržati Draška Stanivukovića, što bi onda promijenilo odnose snaga u utrci za predsjednika RS-a.
Iako su izbori daleko, već sada se vidi da nas čeka buran period. Neka imena su već potvrđena, druga se tek “kuhaju”, ali jedno je sigurno – svaka stranka gura kandidata koji joj može donijeti i glasove i zamah za opšte izbore.
(CH)
Delegat Haris Zahiragić objavio je status na Facebooku u kojem je kritikovao ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Dinu Konakovića, tvrdeći da se ministar ponovo oglasio na društvenim mrežama o temi koja, prema njegovim riječima, nije u fokusu njegovog resora.
Zahiragić u objavi navodi da Konaković komentariše fotografije prof. Sebije Izetbegović i “filtere”, te to opisuje kao “opsesiju”, uz poruku da se ministar ne oglašava o, kako kaže, važnijim pitanjima iz svoje nadležnosti.
Objavu prenosimo u cjelosti: “Ministar vanjskih poslova Elmedin Dino Konaković se opet javio na facebook-u, naravno ne na važne teme za koje je on kao Ministar zadužen, nego da pokuša ohrabriti i zaštititi svoje izvršioce radova sramotnog poništenja diplome Sebije Izetbegović.
Komentariše taj opskurni političar i fotografije prof. Izetbegović objavljene na nekom portalu i konstatuje da su provučene kroz “filtere koji značajno podmlađuju”.
Kakva je opsesija, čovječe?
Nije Konaković komentarisao fotografije i filtere Dalile Hakalović kada je ista uhapšena.
Nije, doduše, nikako ni komentarisao to hapšenje.
Vjerojatno su te fotografije više po njegovom ukusu, a Hakalovićka mu je svakako pomogla i da “posuši” svoju diplomu stečenu za par sedmica i polaganje ispita nakon što je “diplomirao”, pa ga to obavezuje.
Kada je već ova tema ponovo aktuelna, imam potrebu da napišem par redaka na istu.
U historiji političari i stranke su u međusobnoj borbi za prevlast znali svašta loše uraditi svojim političkim oponentima, od progona, negativnih kampanja, pa sve do slanja u zatvor.
Međutim, rijetki su primjeri u historiji demokratije, da se na desetine “liderčića”, stranih i domaćih obavještajnih službi, ambasada, medija, akademske zajednice i analitičara, udružilo da porazi jednu ženu.
Kada nisu uspjeli sa kampanjom, medija planom i medijskim progonom, pa ni sa krivičnim montiranim procesima – a pročešljali su i pokušali su sve – došli su na ideju, zamislite, da joj ponište titulu magistra, a kako bi joj nakon toga mogli poništiti doktorat i izbore u zvanja od asistenta do redovnog profesora.
U tu svrhu su prvo morali, mimo Poslovnika SKS i procedura, izmijeniti Zakon o visokom obrazovanju, ne kako bi reformisali i unaprijedili visoko obrazovanje ili popravili oronulu poziciju UNSA, nego kako bi predvidjeli mogućnost političkog poništenja diplome bez sudske presude.
Izvršioci toga su bili opskurna inspektorica za visoko obrazovanje Dalila Hakalović i u najmanju ruku kontroverzni dekan stomatologije Muhamed Ajanović – koji je bio sve osim dekan – a koji je kao predsjednik famozne Komisije Senatu UNSA, kojim je predsjedavao Rifat Škrijelj, a u kojem su sjedile uglavnom kukavice – čast izuzecima koji su tada ustali protiv te nepravde poput moje prof. i dekanese Pravnog fakulteta Zinke Grbo, predložio poništenje zvanja magistra Sebiji Izetbegović.
I sve to pred sami kraj ljekarske i akademske karijere, nakon stotina, možda i hiljada poroda i operacija, nakon stotina naučnih radova i mentorstava, doslovno pred penziju…
Dalila Hakalović i Muhamed Ajanović su uhapšeni, Rifat Škrijelj je, kao što smo imali priliku vidjeti u panici nakon Ajanovićevog svjedočenja, a Konaković facebook statusima poprilično neuvjerljivo pokušava ohrabriti ostale učesnike tog montiranog procesa i pokušava zaustaviti rušenje tog UZP-a, koji se ovih dana ruši kao kula od karata.
Sudski postupak vezan za to skandalozno poništenje diplome je odveć u toku, sve su prilike da će, ako bude bilo pravde i sistema koliko je zrno pijeska, odluka Ajanovićeve Komisije i Škrijeljevog Senata biti poništena od strane Suda.
Dobar znak je to što se ovih dana svi akteri međusobno utrkuju, ko će koga više uvaliti u ovom slučaju, ko će protiv koga svjedočiti i ko će prvi, pokajnički, istinu posvjedočiti, kako bi se barem malo spasio moralne odgovornosti.
Međutim, uprkos konačnom ishodu, taj cijeli proces ostat će kao trajna mrlja na obrazu Univerziteta u Sarajevu, akademske zajednice, ali i na obrazu našeg društva u cijelosti, koje se pravilo da ne vidi kako po nalogu ljudi sa kupljenim i naštimanim diplomama poput Konakovića, nitkovi i kriminalci poput Ajanovića i Hakalovićke, uz pomoć obavještajnih službi iz regiona, pokušavaju poniziti jednu doktoricu i profesoricu pred sami kraj njene karijere.
I ne, nisu oni ponizili profesoricu Sebiju Izetbegović, ponizili su samo sebe, a to će im vrijeme koje je pred nama, ako Bog da, najbolje pokazati.”I reci: Došla je istina, a nestalo je laži;
laž, doista, uvijek nestaje.”
(CH)
