Svi znamo kako mala djeca ispuštaju razne slatke, sitne zvukove.
Nažalost, nikada nećemo znati šta nam pokušavaju reći, ali izgleda da se napokon našao neko ko to zna! Mačke!
U sljedećem videu imamo primjer male djevojčice koja razgovara sa svojim kućnim ljubimcem, a ispostavilo se da ovo nije sasvim slučajan susret.
Gotovo svakog jutra, ova mala beba vodi ‘iscrpne’ razgovore sa svojom mačkom, a njen tata je odlučio da napokon kamerom sve zabilježi.
Pogledajte video koji će vam sigurno uljepšati dan:
Beba Mickey postala je internet senzacija nakon što je snimljen kako pleše Git Up ples. No, ta je snimka mnogo više od toga.
Ona je objavljena nekoliko mjeseci nakon što je dječak prošao operaciju srca.
Na toj snimci je pokazao da nitko ne može ukrasti njegovu radost.
Snimila ga je teta Jolene Taylor koja je podijelila zanimljivu informaciju da je maleni dječak naučio hodati tek tjedan dana prije nego je pokazao svoje fantastične plesne pokrete. Upravo je zbog toga postao prava senzacija.
Po njegovoj radosti dok pleše nitko ne bi mogao pogoditi da je on prije nekoliko mjeseci bio prošao jako ozbiljnu operaciju srca.
Njegova obitelj kaže da je Mickey pravi heroj te da je odlično sve to podnio, a sada se može radovati, veselo plesati i svojim plesom uveseljavati ljude diljem svijeta.
Snimka je to koja je rasplakala ljude diljem svijeta: nastala je negdje u Portugalu, a na njoj vidimo kujicu, koja je očito prije nekog vremena imala malene. Nesretna je životinja gladna, pa je došla ispred malog fast fooda kako bi pokušala dobiti nešto jestivo. No, to joj ne polazi na rukom.
Zna ona sve trikove: šapom privlači pozornost, onda poslušno sjeda uz svakoga tko stoji u redu. Daje do znanja da je gladna i da bi voljela da netko odvoji maleni djelić onoga što je sebi kupio. Ljudima par zalogaja ne bi puno značilo, a ovoj gladnoj kujici to bi bilo sasvim dovoljno da preživi dan.
Kad je prvi čovjek ignorira, ona ne odustaje. Sjedi ispred fast fooda koliko god treba, sve dok se rešetke ne spuste i zadnja mušterija ne ode. Glad ne pita, napravila je sve što je mogla, ali nesretnica nije uspjela ništa dobiti.
Mnogima je ova snimka pokazala kako žive napušteni psi i mačke diljem svijeta, koji ne mogu sami pronaći hranu, osim iz kanti za smeće, a gladni su i ovise o pomoći ljudi. Mnogi ih ne primjećuju, a mnogo je onih koji im ne žele pomoći.
Kada su dva komunalca izbacivala smeće iz kamiona i drobili ga, nisu očekivali da će čuti glasne, i očajne krike iz plastične kese.
Našli su kesu iz koje su se čuli zvuci i bili su šokirani sa onim što su zamalo smrvili.
Unutar kese bilo je malo sivo mače čije je krzno bilopotpuno preliveno benzinom…
Pogledajte i podijelite video s prijateljima:
Prenosimo cijeli tekst sa srpskog portala “K1 INFO”:
Godine 2010. lekar je poručio svom pacijentu Eriku da obezbedi sebi grobno mesto jer će mu zatrebati u roku od najviše pet godina.
Ali uprkos lošim prognozama, Erik je i dalje živ zahvaljujući psu iz prihvatilišta koji mu je spasio život.
Erik je u to vreme imao preko 150 kilograma, visok krvni pritisak i povišene masnoće u krvi, kao i dijabetes tipa 2, i mesečno je izdvajao preko 1.000 dolara za lekove. Njegov život bio je daleko od dobrog.
Kap koja je prelila čašu dogodila se prilikom Erikovog odlaska na službeni put avionom. Poletanje je kasnilo jer posada nije imala dovoljno veliki pojas kojim bi se vezao. Putnik, koji je sedeo pored Erika, pogledao ga je i besno rekao: – Zbog vaše debljine ću propustiti povezani let!
Posle ovog neprijatnog iskustva, Erik je potražio nutricionistkinju. Njen prvi savet bio je da ode do lokalnog prihvatilišta i usvoji psa. Erik ju je poslušao, rekavši zaposlenom u prihvatilištu kako želi da usvoji gojaznog psa srednjeg doba sa kojim bi imao nešto zajedničko.
Kada je ušao u prostoriju, čovekov pogled se susreo sa Pitijevim. Erik je poveo psa kući, ne znajući šta jedan od drugog mogu da očekuju. Ali tokom vremena njih dvojica su razvili povezanost koju Erik nije iskusio ni sa jednom životinjom ili drugim ljudskim bićem.
Piti i Erik započeli su svoje dnevne šetnje koje su u početku trajale najmanje pola sata i, u roku od godine, zahvaljujući promeni u ishrani i šetnjama sa Pitijem, Erik je smršao 60 kilograma. Njegov život se drastično promenio nabolje – prestao je da pije lekove, a više nije imao ni dijabetes. Piti je takođe smršao 11 kilograma.
Erik kaže da je iz papira o Pitijevom usvajanju saznao da je pas bio napušten i da se niko sa njim nije igrao. Imao je artritis i osip na koži koja mu se sve vreme ljuštila. Piti je bio sličan Eriku i bez prijatelja – njegova budućnost tada se činila mračnom.
Zahvaljujući Pitiju, Erik je rešio da postane čovek kakav je oduvek želeo da bude, a jedna od tih stvari uključivala je da istrči maraton – Pitijev pogled mu je govorio, “ti to možeš”.
Međutim, Piti je dospeo u pozne godine. Jednog dana, veterinar je otkrio rak na slezini i za Pitija se, nažalost, ništa nije moglo učiniti.
Piti je tog dana ležao na patosu, a Erik se spustio pored i zagrlio ga, doslovce osetivši kako život napušta telo voljenog prijatelja. I Piti je otišao.
Erik i dalje nije preboleo Pitija. Šest meseci po Pitijevoj smrti, otišao je u prihvatilište i video psa kojeg još nisu oglasili za usvajanje. Pas i čovek su se pogledali, i životinja kao da mu je rekla, “frajeru, hajde da idemo odavde”.
Erik kaže da je Džejk potpuno drugačiji pas od Pitija. On voli da se igra i da sa njim trči deonice od 10 milja, tokom priprema za polu-maraton. Džejk je najbolji partner za trčanje kojeg je Erik mogao da nađe.
Zahvaljujući Pitiju, Erik je i dalje živ i u odličnoj formi – njegov ljubimac pretvorio ga je u bolju osobu, na čemu će mu biti večno zahvalan.
Međutim, Piti je dospeo u pozne godine. Jednog dana, veterinar je otkrio rak na slezini i za Pitija se, nažalost, ništa nije moglo učiniti.
Piti je tog dana ležao na patosu, a Erik se spustio pored i zagrlio ga, doslovce osetivši kako život napušta telo voljenog prijatelja. I Piti je otišao.
Erik i dalje nije preboleo Pitija. Šest meseci po Pitijevoj smrti, otišao je u prihvatilište i video psa kojeg još nisu oglasili za usvajanje. Pas i čovek su se pogledali, i životinja kao da mu je rekla, “frajeru, hajde da idemo odavde”.
Erik kaže da je Džejk potpuno drugačiji pas od Pitija. On voli da se igra i da sa njim trči deonice od 10 milja, tokom priprema za polu-maraton. Džejk je najbolji partner za trčanje kojeg je Erik mogao da nađe.
Zahvaljujući Pitiju, Erik je i dalje živ i u odličnoj formi – njegov ljubimac pretvorio ga je u bolju osobu, na čemu će mu biti večno zahvalan.
(K1 INFO)
TOBI nije imao sretan život.
Doživio je divljačko zlostavljanje, na njemu su gasili opuške, vukli ga sajlom kroz selo…, a njegovu tužnu priču objavila je ekipa iz udruge Farmica.
“Tobi je došao k nama u stanju koje vidite na prvoj slici sa povredama… Danas je on poootpuno zdrav, sretan, kastriran i čipiran dječak koji bi žarko želio biti nečiji. Vukli su ga sajlom po selu, gasili opuške na njemu… A vidite ga sad! Udomljava se kao i svaki pas, uz provjeru uvjeta i ugovor o udomljavanju”, stoji uz fotografije Tobija.
Njegova priča dirnula je mnoge.
“Ljepotanu sretno, da nađe ljude koji će ga obožavati, razmaziti i pružiti topli dom”, poželjeli su mnogi u komentarima.
.
.
.
.
.
.
.
.
(Index.hr)
IAKO je umjetnik Anthony Rogers ostao bez materijalnih stvari, jedna ga stvar čini nevjerojatno bogatim. Riječ je o njegovom psu imena Bobo koji je uvijek tu za njega i nikada mu nije bilo bitno što i koliko njegov vlasnik ima.
No jedno se jutro Rogers probudio bez svog psa. To mu je slomilo srce i svim je silama pokušavao pronaći svog ljubimca. Po gradu je polijepio plakate s fotografijom svog izgubljenog ljubimca i molio je ljude da mu jave ukoliko nešto znaju.
Na njegovu sreću, plakat je ugledala volonterka azila u kojem se nalazio njegov pas pa ga je pozvala kako bi provjerio je li doista riječ o Bobou ili samo o psu sličnom njemu. Ispostavilo se da je to Bobo, a volonteri su nakon tog saznanja učinili nekoliko divnih stvari koje će pomoći i psu i Rogersu. Psa su čipirali, cijepili te ga opskrbili godišnjom zalihom lijekova protiv parazita. Dobio je i povodac, vreću hrane, ogrlicu s imenom. No nisu stali samo na tome.
Za Rogersa su pokrenuli online donacije kako bi mu pomogli da ponovno stane na noge te da za početak pronađe sebi i svom najdražem čupavcu krov nad glavom. Nadamo se da će ostvariti svoj cilj te skupiti 10.000 dolara i da će Rogers pronaći dom i posao koji će mu osigurati bolju budućnost. U nastavku možete pogledati snimku njihovog ponovnog susreta.
Bivši biolog, koji je do sada zabilježio smrt više od 3.000 medvjeda u divljini, kaže da je posljednji susret za njega bio naročito težak.
Snimak koji je nastao tom prilikom prikazuje posljednje dane života jednog bijelog medvjeda.
Izmorena glađu, životinja je teškom mukom uspjela da se dovuče do kante sa smećem, tražeći bilo šta što bi moglo da je održi u životu.
Ostavši kratkih ruku, medjved je legao na zemlju, čekajući smrt.
“Cijela ekipa je plakala dok je snimala. Taj prizor će me zauvijek progoniti”, rekao je Niklen.
“Jedva je vukao zadnje noge. Kada dugo gladujete, dolazi do atrofije mišića. Proces je dug i bolan”, dodao je.
Odsustvo ledenih površina pogubno je za polarne medjvede, s obzirom na to da od ledenog pokrivača zavisi njihov lov na foke. Ostrvo Bafin u Kanadi, na kojem je nastao video, jedno je od mjesta koja su najteže pogodile klimatske promjene.
Hranjenje divljih polarnih medveda u Kanadi je strogo zabranjeno, ali čak i da je to uradio, Niklen bi time samo odložio ono najgore.
“Naravno da nam je to palo na pamet. Ali nije kao da hodamo okolo sa pištoljem za uspavljivanje ili 200 kilograma mesa ‘u džepu’”, objasnio je.
Niklen je rekao da je medvjed najvjerovatnije uginuo nekoliko sati ili dana nakon što je video snimljen, prenosi Dejli mejl.
Fotograf je dodao da je želio da zabilježi “agoniju ovog stvorenja” jer nije želio da njegova smrt bude uzaludna. Njegov cilj bio je podizanje svijesti o klimatskim promjenama i njihovom uticaju na mnoge životinjske vrste.
“Slomilo me je, ali sam znao da moram da podijelim ovaj prizor sa drugima, u nadi da ću time doprinijeti slamanju zida apatije koji je čovječanstvo podiglo oko sebe”, zaključio je.
Mediji Velike Britanije objavili su fotografiju na kojoj je prikazan muškarac kako stoji na krovu dok ga traži policajac gledajući kroz prozor.
Muškarac koji je bjegunac ima 32. godine i zove se Etmon Lici, Albanac, koji je na zanimljiv način pokušao pobjeći policiji. Lica se sakrio na prozor jednog krova, ali njegov pokušaj nije uspio.
Fotografirali su ga, snimak je postao viralan, a o događaju je pisao i BBC. Vidi se kako Albanac stoji “na glavi” policajca.
Pred sudom je kasnije priznao krivicu za proizvodnju kanabisa, te je rekao da je u septembru prošle godine gumenim čamcem otišao u Englesku nadajući se boljoj budućnosti, pišu engleski mediji. Sud ga je osudio na dvije godine i četiri mjeseca zatvora.