Jutros je u 60-toj godini nažalost preminuo Enes Ružnić. Enes je od 2022. godine obavljao dužnost predsjednika Privredne komore USK. Rođen je u Bihaću 1963. godine, gdje je završio osnovnu, srednju i Višu tehničku školu.
Nakon toga odlazi na nastavak studija u Zagreb. Diplomirao je 1989. godine i odmah nakon toga počinje raditi na VTŠ Bihać u svojstvu asistenta. U svom radnom vijeku radio je i u JP RTV Bihać u svojstvu novinara-urednika, na Mašinskom i Tehničkom fakultetu u Bihaću kao asistent-predavač, a od 2005. godine radi u Privrednoj komori USK kao stručni saradnik za industriju.
Od 1996. godine, pa do danas, radio je na organizaciji svih značajnijih sajamskih manifestacija na USK, kao koordinator i direktor. U svom radnom vijeku bavio se i naučno-istraživačkim radom, te objavio šest znanstvenih radova i jednu knjigu.
U požaru na porodičnoj kući u bihaćkom naselju Pritoka, nažalost smrtno je stradala ženska osoba, dok je jedan muškarac zadobio lakše povrede u predjelu ruke. Ovo je potvrđeno iz Doma zdravlja Bihać, čije su dežurne ekipe Službe hitne pomoći odmah po dojavi bile na terenu.
Inače, na lokaciji požara još uvijek je desetak pripadnika Vatrogasne jedinice, sa pet interventnih vozila, a cijelo vrijeme im asistiraju i policijski službenici. Zbog požara u porodičnoj kući, privremeno je bio reduciran i saobraćaj od naselja Pritoka prema središtu grada.
Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana i duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u Federaciji Bosne i Hercegovine usvojen je u martu prošle godine, a stupa na snagu maju ove godine.
Iako su nebrojne dobrobiti koje donosi ovaj Zakon, od njegove primjene najviše strahuju ugostitelji. Smatraju da je poslovanje malih ugostiteljskih objekata ugroženo, piše Rtvusk
S druge strane, građani Bihaća u velikom broju podržavaju provedbu ovog Zakona.
Krv je poznata i kao tečnost koja život znači. Pribavljanje krvi je složen proces koji uključuje nekoliko koraka poput određivanja krvnih grupa, odvajanja crvenih krvnih zrnaca iz tečnosti, a potom i zamrzavanje. Zdravstveni radnici Kantonalne bolnice u Bihaću ovaj proces obavljaju svakodnevno.
Crveni križ grada Bihaća je u protekloj godini skupio 4.360 darovanih doza krvi, a u suradnji sa Službom za transfuziju Kantonalne bolnice u Bihaću za ovu godinu imaju planiranih 38 akcija.
„Svaki radni dan od 7 do pola dva ili dva – to je period kada se može davati krv radnim danom, a subotom uglavnom idemo na akcije. Ponekad organizujemo i u Bihaću subotom i omogućimo ljudima koji rade da mogu doći neradni dan, odnosno subotu, a uglavnom idemo po terenima po svim općinama Unsko-sanskog kantona“, kaže Tarik Zejčirović, načelnik Službe za transfuziju Kantonalne bolnice Bihać
Iz Crvenog križa grada Bihaća ističu da nastoje uvijek napraviti ugodnu atmosferu, olakšati proces i motivirati građane da daruju krv, jer darivanje krvi ima i benefite za darivaoca.
„Pomažemo im i olakšavamo im proces čekanja i na kraju uvijek pripremimo zahvalne obroke nakon što daruju krv i napravimo to kao neko malo druženje sa darivaocima“, objašnjava Adnan Kurtagić, animator za dobrovoljno davalaštvo krvi u USK-u.
Dobrovoljni darivaoci krvi kažu – spoznaja da mogu pomoći i spasiti nečiji život je najljepši osjećaj.
„Pedeset i šest puta sam dala krv, ali nije bilo sve upisano. Čitav rat sam davala“, priča Aida Balić.
Osim planiranih akcija, u Kantonalnoj bolnici u Bihaću se svakodnevno organizira darivanje krvi kako bi se održale zalihe.
„Mi smo zadovoljni i odzivom naših davaoca, a i zalihe svih grupa moraju biti u nekoj mjeri prisutne. Naravno, uvijek neka nedostaje ako se više traži, ali mi onda se angažujemo da bismo popunili zalihe – iz dana u dan se krv izdaje, ali se i uzima“, dodaje Zejčirović.
Mnogo je onih koji su krv darovali više od stotinu puta, ali kako kažu iz Kantonalne bolnice i Crvenog križa – sve je više mladih koji se odlučuju darovati krv, a samo jedna darovana doza može spasiti čak tri života.
Svi bihaćki srednjoškolci bi od naredne školske godine mogli imati besplatan prijevoz. To su nastojanja Gradske uprave Bihaća i Vijeća koje je na posljednjoj sjednici prihvatilo Prijedlog odluke o finansiranju za sve učenike koji putuju više od pet kilometara, bez obzira na imovinsko stanje porodice.
Važeća Odluka Gradskog vijeća odnosi se na djecu iz socijalno ugroženih porodica koji su naknadu za prijevoz dobijali putem Centra za socijalni rad.
Analiza, koja će biti urađena u naredna tri mjeseca, pokazat će koliko bi srednjoškolaca u ovom gradu moglo ostvariti ovo pravo.
Klub borilačkih sportova FAVORIT BH iz Bihaća od ove godine je krenuo sa treninzima boksa.
Ovo je prilika za mnoge hrabre mladiće i djevojke da kroz školu boksa razviju svoje motoričke sposobnosti, ojačaju mentalnu snagu i osjete čari bokserskog ringa.
U plemetinoj vještini će se već u martu na Državnom prvenstvu okušati dokazani šampioni FAVORITA u kickboxingu Ajla Vojić, Šejla Oraščanin, Rasim Alunović, Baldar Kurjaković, Almir Mujagić i Hassan Selimović.
Za sve ljubitelje ove olimpijske discipline koji žele trenirati vrata ovog respektabilnog bihaćkog kolektiva su otvorena u sportskoj dvorani STENS.
Pjesma Ice Ice Baby možda nije baš najsigurniji izbor na plesnim natjecanjima, no jedna plesna skupina je uspjela oduševiti gledatelje unatoč takvom odabiru muzike.
Ovo je jedan od onih nastupa koji se itekako pamte, uživaćete u njemu.
U svoj su nastup uvrstili još pop hitova, a čime su to osvojili publiku, kako onu koja ih je gledala uživo, tako i milione koji su ih vidjeli na internetu, svakako pogledajte ovdje:
Dvojica lovaca u Africi ‘osjetili’ su bijes životinjskog carstva nakon što su pucali i ubili slona, poslije čega ih je napao ostatak krda.
U videu koji je brzo postao viralan, vide se dvojica muškaraca naoružanih golemim puškama, koji se pokušavaju približiti krdu slonova.
Kada su odlučili kojeg slona će upucati, ispalili su nekoliko hitaca i pogodili najvećeg u grupi, što je zaprepastilo ostale slonove koji su u panici počeli trčati prema lovcima.
Cijela scena dogodila se u Namibiji, a kako je sve zapravo izgledalo, pogledajte u narednom videu.
Mnogima je teško povjerovati da žene uopšte mogu silovati muškarce. Okolini, a što je još tragičnije, često ni policiji niti pravosuđu. Ponekad, ni same žrtve ne žele vjerovati.
“Nisam zapravo silovan”, to sam ponavljao sebi tokom vožnje kući nakon što sam “tehnički” zlostavljan piše Hashim Hathway.
“Čak i sada dok pišem o tome, nisam 100 posto siguran. Ili, možda samo nisam 100 posto voljan priznati sebi. Međutim, kada sam napisao priču o toj noći kada je moja djevojka penetrirala u mene dildom, bez moje saglasnosti, bilo mi je jasno da je zapravo riječ o silovanju”.
Hathway kaže da u društvu vlada stigma mogu li žene mogu uopšte seksualno zlostavljati muškarce, zbog čega je i njemu samom bilo teško povjerovati da je žrtva, piše Magazin.hr .
Hathway kaže da su mu mnogi, posebno žene iz okruženja, pružili podršku, mada su drugi, uglavnom muškarci, imali problem sa tim što on objavljuje nešto tako intimno. Žene su mi bila glavna podrška
“Žene su mi govorile da sam hrabar što o tome govorim, muškarci – da se sramotim pričajući o tom događaju. Također, bilo je onih koji su brinuli da ću zbog toga ostati bez posla. Priča koju su žene čule toliko puta…”
Iako se o tome ne govori mnogo, prema podacima američkog istraživanja, 38 posto slučajeva silovanja odnosi se na zlostavljanje muškaraca, a Hashim ističe da u to nije uključena statistika koja se odnosi na silovanje u američkim zatvorima.
Dakle, uvriježeno mišljenje kako su isključivo muškarci silovatelji, a žene žrtve, stvar je pretpostavke i predrasuda. Predrasuda zbog kojih žrtve ne žele ni sebi priznati da su silovani, a kamoli prijaviti policiji.
“Iako se još uvijek osjećam kao izuzetak, ne mogu ignorisati ono što mi se desilo. Žene su kroz istoriju u bile žrtve seksualnog zlostavljanja na način na koji muškarci nikad neće shvatiti, ali ako je važno da one ne šute o takvim stvarima, ne trebaju šutjeti ni muškarci kojima se to desilo. Svako mora moći iznijeti svoju priču bez osuđivanja”, zaključuje.
