Imam 43 godine i majka sam. Zovem se Jasna i živim trenutno u Splitu, inače sam iz Zagreba.

Preselila sam se u Split kada sam se rastala od muža. Otvorila sam tamo firmu i trebala sam se maknuti od svega.

Rastava je bila dosta teška tako da sam praktički pobjegla od muža. U braku smo dobili jednog sina. Kada sam se rastala odlučila sam uzeti sina sa sobom, što mi je bila najveća pogreška. A muž se nije previše bunio pošto si je odmah našao mlađu žensku. Čak mi se on činio kao muškarac mog života, ali ispostavilo se da je užasan. Konstantno me vrijeđao kad god je stigao. Taj kraj našeg braka je bila apsolutna katastrofa. Još sam htjela spasiti brak, ma koja sam ja bila glupača, piše “Net“…

Kad smo se preselili sin i ja u Split kupili smo tamo kuću. Moj sin se brzo privikao na društvo i sredinu tako da nismo imali oko toga problema. Čak je dobro rastavu podnio, mislila sam da će biti teže za njega, ali ispalo je sve ok.

I da bilo je sve ok dok mi sin nije zkomplicirao život još više. Inače ima 18 godina. Mi potičemo iz stare imućne porodice i ne družimo se sa bilo kime.

I to sam svom sinu stoput rekla, ali on sve suprotno. Našao je sebi za djevojku tamo neku lokalnu curu. Ma seljanka. Ona inače ne dolazi iz imućne porodice i sigurna sam da je upecala njega samo radi novaca. Sigurna sam u to. Vidi se to na njoj. Pa ghdje nađe nju. I već smo razgovarali da je ostavi i da sebi nađe neku poštenu curu, a ne ovu sponzorušu. I on kaže da je jako voli. Ma daj molim te. Ko još vjeruje u takve ljubavi. Pa tih sponzoruša ima sve više. Samo da se dobro udaju.

Ne želim da mi sin hoda s nekom takvom seljankom. I s tim me toliko razočarao kad sam saznala da ga zapravo više ne želim gledati. Ne mogu voljeti sina koji se nalazi s takvim djevojkama. Pa šta mu je u glavi. To više nije moj sin. Nisam ga takve stvari učila. I ta njihova veza je postala sve ozbiljnija. Čak su došli na ideju da upoznam njene roditelje. Ali neću. Ne mogu se družiti s tim ljudima koji nisu na našem nivou. To su neki tamo lokalci koji samo žele dobro udati svoju kćer. A moj sin je previše naivan da vidi to.

I zato mislim da mi je taj odlazak u Split dodatno zagorčao život. Odem od muža da se maknem od problema i nađem novi s tamo nekim lokalcima. Izgubila sam i muža i sina sad. Užas. I sad se konstantno svađam sa sinom. Naš odnos je katastrofalan i neće ništa poslušati. Čak je zaprijetio da će otići od kuće.

Samo me zanima ko će mu plaćati stan i hranu. Sigurno ti lokalci tamo. Eto umjesto da nađe neku finu pristojnu djevojku on po ovu lokalku. I možda sam ja kriva što nisam bila oštrija prema njemu i što ga nisam odgojila bolje da se ne druži s tim seljacima. Nek ode od doma ako hoće jer ga zapravo više ni ne želim gledati kad vidim kako razmišlja. Sve što sam osjećala prema njemu više nema.

Možda i bolje, sad barem mogu biti na miru!

Izvor: haber

Mnoge porodice vode ratove oko ovisnosti o mobitelima kod mladih.

Nesvjesno ljudi rade razne gluposti, a neki čak izgube i život zbog buljenja u tu malu napravicu.

Niko ne ispituje njenu korisnost jer je svima olakšala život, ali se treba povesti briga o korištenju i buljenju u nju.

Ova porodica je večerala zajedno kao i mnoge druge, a kada je otac zatražio solicu sin buljeći u mobitel dodao pogrešnu bočicu.

Reakcija oca je legendarna, a evo i zašto.

Pogledajte:

( ŽivotniMagazin.com )

Rachel iz Južne Afrike je dobila SMS poruku o leglu od sedam štenaca kojima je potrebna pomoć, odnosno novi dom.

Vlasnik je pristao predati sve štence, ali ne i njihovu majku.

No, kada je došla po njih, zatekla ih je u strašnom stanju, piše Little Things. Bili su puni buha, krpelja i crva.

Rachel je shvatila i da je njihova majka smrtno bolesna i da mora što brže reagirati kako bi je spasila.

Majka je bila dehidrirana i depresivna zbog odvajanja od štenaca. Vlasnik je ipak pristao dati i majku koju je Rachel odmah odvela veterinaru.

Veterinar je procijenio kako postoji samo 50 posto šanse da preživi.

Nakon dana provedenog u veterinarskoj ambulanti na oporavku, mamu je dočekalo divno iznenađenje.

Nije mogla vjerovati da ih opet vidi. To je uveliko doprinijelo njezinom brzom i uspješnom oporavku.

Izvor: net

Foto: Ilustracija

Postoji priča o čovjeku koji se naljutio na svoju trogodišnju kćerku jer je uništila ukrasni papir za umotavanje poklona. Nisu imali novaca, i čovjek je postao ljut kada je djevojčica pokušala zamotati kutiju koju je mislila pokloniti.

Kako god, slijedećeg jutra mu je kćerkica donijela poklon i rekla “ovo je za tebe, oče.”

Čovjek je bio posramnjen svojom jučerašnjom reakcijom, ali se ponovno naljutio kad je vidio da je kutija prazna.

Izgalamio se na nju govoreći: “Zar ne znaš da kada nekome daš poklon, unutra treba biti nešto?!” Malena djevojčica ga je pogledala sa suzama u očima i zaplakala: “Oče, kutija nije prazna. Otpuhnula sam poljupce unutra. Svi su za tebe.”

Čovjek je bio slomljen. Stavio je ruke oko svoje kćerkice, i molio za oproštaj.

Ubrzo nakon toga, u automobilskoj je nesreći djevojčica poginula. Otac djevojčice je čuvao poklon mnogo godina, i svaki put kada bi bio obeshrabren, uzeo bi poljubac iz kutije i sjetio se ljubavi koju je djevojčica stavila u kutiju.

Izvor: novihorizonti

Mrtvačnica – kao da sama riječ ne zvuči dovoljno sablasno!

Poseban horor nastaje kada se osjeti atmosfera tih hladnih zidova, a ekipa sa pomalo bolesnim smislim za humor osmislila je brutalnu skrivenu kameru.

Pogledajte!

Izvor: likemag

Jedne večeri, sin je odlučio da oca, čovjeka u godinama, odvede na večeru u jedan restoran… Šta je sin učinio za svog oca u restoranu je lekcija i nauk za sve!

Otac je bio izuzetno star i slabašan čovjek i dok je večerao sa sinom, hrana mu je pala na košulju i pantalone. Ostali ljudi, koji su bili prisutni u restoranu, gledali su ga sa gađenjem, dok je njegov sin bio miran.

Kada je završio sa večerom, njegov sin, koji nimalo nije bio posramljen, tiho je odveo oca u kupatilo restorana, očistio ostatke hrane na njegovoj odjeći, uklonio fleke, namjestio mu kosu i naočare. Kada su izašli iz kupatila, cijeli restoran ih je gledao u mrtvoj tišini, ne mogavši da shvate kako su uspjeli toliko sebe javno da osramote.

Sin je platio račun i njih dvojica su lagano su krenuli da izlaze iz restorana.

U to vrijeme, jedan stariji čovek, koji je večerao, odjednom je uzviknuo pitavši sina: “Zar ne misliš da si ostavio nešto iza sebe?”

Sin je odlučno odgovorio: “Ne, gospodine, nisam!”

Stariji čovjek je na ovo uzvratio: “Jesi, ostavio si! Ostavio si lekciju za svakog sina i nadu za svakog oca na ovoj planeti!”

U restoranu je odjednom zavladao muk!

Izvor: bktvnews

“Na teži način sam naučila puno… ili se podsjetila onog što sam znala”, kaže Ljiljana. Evo i zašto…

“Tada sam živjela sa suprugom i dva sina. Kuhala, peglala, čistila … kao svaka dobra supruga i majka. Išla sam na posao, pušila, ispijala kahve, brinula o porodici, roditeljima, jela kad stignem, nervirala se zbog velikih ratova u svijetu i malih ratova među ljudima, siromaštva, ljudskih gluposti … “, ovako je počela svoju ispovijest Ljiljana (55).

Kad sve krene nizbrdo

“A onda, jedna za drugom, počinju se događati neugodne stvari. U istom mjesecu umire mi otac, muž ostaje bez posla, a unuk mora na operaciju. Svi su, nekako, navikli da im ja budem podrška i da uvijek imam rješenje za svaki problem… da ja uvijek znam i mogu. Pa tako i tada. Sa bolom sam se borila, plačući kada me niko ne vidi, budila u sebi preostale zrake optimizma, pružala podršku mužu, nalazila najbolje doktore za operaciju unuka… I tako, život ide dalje. Međutim, tog puta sam precijenila svoje mogućnosti, pa mi je stiglo upozorenje!”

Produženi vikend

Sve je počelo jednog lijepog jesenjeg dana, kada sam krenula s prijateljicama na produženi vikend. Jedna od njih ima kuću na Zlataru, pa smo nas četiri riješile da uživamo u prirodi, suncu. Nakon ugodnog puta, došle smo do kuće. Smjestile se i otišle u obližnji restoran na ručak.

Osjećala sam da mi nije dobro, ali sam svoje stanje povezala s nagomilanim umorom i stresom doživljenim prethodnih mjeseci. Imala sam blag osjećaj gušenja, ali sam pretpostavila da je to od cigareta. Bilo mi je i malo muka, ali sam pomislila da je to sigurno od puta. Za ručak sam pojela samo par zalogaja, jer sam i dalje osjećala mučninu. Međutim, na sve te simptome nisam obraćala veliku pažnju, jer su se i ranije javljali, i to ne baš tako rijetko.

Drama u šumi

Dogovorile smo se da nakon ručka odemo u šetnju. Umorna sam, ali ipak odlučujem krenuti s njima. Idemo stazom zdravlja, kroz netaknutu prirodu, do vidikovca s kojeg se pruža pogled na jezero, od kojeg “zastaje dah”. Ali, meni je dah zastao i prije vidikovca – tako su se kasnije šalile moje prijateljice. Prolazimo kroz šumu, lijepo uređenom stazom. Ja se i dalje ne osjećam najbolje. Dvije prijateljice, mlađe i brže, odlaze ispred nas, a sa mnom ostaje – na svu sreću, prijateljica koja je doktor. Sjedam na obližnju stijenu s namjerom da se odmorim i upalim cigaretu, ali osjećam da mi baš nije dobro. Obliva me hladan znoj, vrti mi se u glavi, osjećam obamrlost, vidim zvjezdice. Boli me u grudima… pokušavam uhahnuti duboko, ali ne uspijevam. Panika zauzima svoje mjesto, više ne mogu razmišljati… vidim crne krugove i gubim svijest.

Jedan infarkt za drugim

Budim se i vidim prijateljicu. Mokra sam, ispovraćana, osjećam obamrlost. Ona razgovara preko telefona. Ubjeđuje doktora hitne pomoći da odmah dođe jer sam, prema njenoj procjeni, doživjela infarkt, i da je najvažnije da stignemo do ustanove koja ima koronarnu jedinicu. Nakon njenog uvjeravanja i 45 minuta izgubljenog vremena, stiže hitna pomoć i polazimo u pravcu zdravstvene ustanove. Ja osim obamrlosti, bola u lijevoj ruci i mučnine ne osjećam ništa. Onda se javlja oštar bol u prsima, kratak dah… i u vozilu dobivam još jedan infarkt. Sada je i doktor hitne uvjeren u riječi moje prijateljice. Donosi odluku da me prevezu do Opšte bolnice u Priboju, jer tamo imaju koronarnu jedinicu.

Spašen život

Stižemo u bolnicu i ja se prepuštam doktorima, jer sam konačno na sigurnom. Stigli smo za sat i pol od prvog infarkta. Vrijeme je na mojoj strani. Urađena je brza dijagnostika i data terapija. Pozvali su mog muža, koji je stigao sljedećeg jutra. Ostala sam tamo još sedam dana (vikend sam maksimalno produžila) i, zahvaljujući dobrim odlukama doktora i brzoj intervenciji, ja sam danas radno sposobna osoba. Zahvalnost koju osjećam prema ljudima zaposlenim u koronarnoj jedinici u Priboju je nezimjerna. A iskreno se nadam da je tako na svim mjestima gdje se spašavaju ljudski životi.

Promjena navika

Na teži način sam naučila puno, ili se podsjetila onog što sam znala. Još uvijek radim, radujem se svakom novom danu. Usvojila sam zdrave stilove života. Jedem veći postotak sirove hrane (redovno), sada imam vremena za doručak, ručak i večeru. Ostavila sam cigarete, popijem po jednu kahvu dnevno. Redovno idem na kontrole. Ne nerviram se (ili se bar potrudim da nađem način za prevladavanje stresa).

Postoji samo deset posto situacija na koje možemo uticati, a vjerovatnoća da ćemo to prepoznati je vrlo mala. Možda na nivou statističke greške. Zato, sve što ne mogu promijeniti, pogledam iz drugog ugla i prihvatim. Konačno imam vremena za sebe, da bih onima koje volim “duže trajala”.

Zato obratite pažnju na ono što radite danas sebi, svom tijelu i ne budite sigurni da se loše stvari događaju samo nekom drugom“, zaključila je Ljiljana.

Izvor: biljnaapoteka

U svom popularnom showu “The Profit”, milioner Marcus Lemonis ulaže svoj novac u biznise koji su propali ili se teško razvijaju kako bi makar pokušao da podigne neki mali procenak ekonomije.

On je svjestan da ukoliko svoje radnike tretirate sa ljubaznošću i poštovanjem oni će bolje obavljati svoj posao te najvjerovatnije biti mnogo produktivniji i odgovorniji.

Ono što je on uradio je uzdrmalo cijeli svijet, a evo o čemu se radi:

( ŽivotniMagazin.com )