Tinejdžerima je poručio kako ne smiju tratiti život na krive odluke, jer kako kaže, život nije utrka, život nije ono što imate ili nemate u džepu – važno je samo ono što vam je u srcu.

Marc Nero je američki umirovljeni amaterski boksač i profesionalni hrvač, ali i motivacijski govornik. S učenicima jedne srednje škole podijelio je svoje tinejdžerske dane i kako se odnosio prema svojoj majci.

Naime, tinejdžere je teško motivirati, što nije tajna. No, Nero je uspio zainteresirati tinejdžere i rasplakati ih. Vjerovali ili ne, auditorij je plakao i šutio četiri minute dok je ovaj bivši hrvač držao svoj govor.

Tinejdžerima je poručio kako ne smiju tratiti život na krive odluke, jer kako kaže, život nije utrka, život nije ono što imate ili nemate u džepu – važno je samo ono što vam je u srcu.

”Ljubav je riječ dok joj netko ne da drugačije značenje, a to značenje to ste vi. Svojim mamama to ste vi isto kao što i vama toliko trebaju značiti vaši roditelji”, dio je poruke koju je Marc prenio učenicima.

Nero je iskreno rekao kako se u mlađim danima bahato odnosio prema svojoj majci, upadao je u probleme, a ona ga je stalno čekala i samo je željela provoditi vrijeme s njim. Samo je htjela sa svojim sinom porazgovarati. No, zbog želje za slavom i bogatstvom, Nero je ignorirao svoje najbliže. Sve dok nije stigla tužna vijest.

Marc Nero je sa svijetom podijelio priču o ljubavi i iskupljenju.

“Imate li mamu i tatu odmah im danas recite koliko ih volite!”, poručio je na kraju svog govora.

Izvor: dnevno

Ova djevojčica od 5 godina počela je da priča sa 2 godine i postepeno je prestala da govori, prestala da čini svaki kontakt očima ili bilo koju drugu vrstu komunikacije.

Uz pomoć terapije primjenjenih analiza ponašanja, Koko je konačno rekla svoje prve riječi, imajući najneviniji zahtjev… tražila je tost!

Ovo je Koko. Ona ima 5 godina i autistična je. Kada je počela da priča sa 2 godine, ona je odjednom prestala i nakon 3 godine tišine, napokon je progovorila.

Njena majka Rejčel Bredford se prisjeća:

“To je bio zaista magičan trenutak – to je bila prva stvar koju je rekla za tri godine. Koko je pričala sa 26 mjeseci, ali nije imala više od dvije-tri riječi u rečenici”, rekla je gospođa Bredford. Ali njen govor je jednostavno nestao i ona je prestala i da se odaziva i na svoje ime.

“Mogli ste da vidite koliko je frustrirana. Pokušali smo sa terapeutom za govor, ali posljednje dvije godine bile su strašne. Mogli ste da vidite koliko je postajala ljuta na samu sebe”, kazala je njena majka, te nastavila:

“Djelovala je jako zadovoljno sobom i skakala je okolo i samo je govorila ‘Hoću još tosta’”!

Izvor: novonovo

Svadbeni ples dio je svakog vjenčanja, ali za Michelle i Joey je to nije dolazilo u obzir.

Joey je njena velika ljubav i samo nekoliko mjeseci nakon što su bili zajedno je imao strašnu nesreću na motociklu.

On je preživio, ali je ostao nepokretan i ograničen na invalidska kolica. Iako bi to za mnoge parove značilo kraj, Michelle i Joey su sve prebrodili zajedno.

Odlučili su da se vjenčaju, a za dan vjenčanja je Joey pripremio posebno iznenađenje.

Pogledajte ovu nevjerovatnu priču.

Izvor: novi

Ova mlada djevojčica se zove Grace VanderWaal i ona je mladi umjetnik kojeg nećete tako lahko zaboraviti.

Sa svojih 12 godina se prijavila na America Got Talent i naprosto očarala žiri i publiku.

Pogledajte šta se dogodilo:

Izvor: ludodobola

Sljedeća priča je nevjerovatna. Čovjek je saopštio na Facebooku da je imao dirljivo iskustvo s dječakom: “Već neko vrijeme postoji osoba koja mi svake nedjelje stavlja ružu na odijelo. Nisam puno razmišljao o tome jer sam svake nedjelje dobio cvijet. Bila je to lijepa gesta, ali je postala rutina. No, jedne sasvim normalne nedjelje se dogodilo nešto posebno.

Upravo sam napustio crkvu, kada mi je mali dječak prišao. Pitao je: “Gospodine, šta ćete uraditi s tim cvijetom”? Pokazao sam na ružu i pitao: “Misliš ovu ružu”? On je rekao: “Da, gospodine, ja bih je rado uzeo, pošto ćete je svakako baciti”. U tom trenutku sam se nasmijao i rekao sam mu da uzme cvijet i pitao šta želi da uradi sa njim.

Dječak, koji je vjerovatno bio mlađi od 10 godina me pogledao i rekao: “Gospodine, dat ću je mojoj baki. Moj otac i majka su se razveli prošle godine. Živio sam sa majkom, ali kada se ponovo udala je željela da živim kod oca. Živio sam neko vrijeme kod njega, ali je i on rekao da ne mogu ostati. Dakle, poslao me kod bake. Ona kuha i brine se za mene. Želim joj pokloniti taj lijepi cvijet kao znak zahvalnosti”.

Kada je dječak završio, jedva sam mogao govoriti. Oči su mi bile pune suza. Uzeo sam cvijet, dao ga dječaku i rekao mu: “Sine, to je nešto najljepše što sam ikada čuo, ali ovaj cvijet nije dovoljan. Pogledaj tamo kod propovjedaonice, onaj veliki buket. Različite porodice ga kupuju svake sedmice za crkvu. Ponesi ga baki, jer ona zaslužuje najbolje”.

Dječak je onda rekao: “Kakav prekrasan dan! Samo sam tražio cvijet, a dobio sam buket”.

Ovaj mali dječak je zahvalan za nešto što je normalno za većinu ljudi: ljubav i sigurnost koju dobivaju od roditelja. Iako su ga ostavili, nije izgubio vjeru u dobrotu drugih.

Izvor: TELEGRAM

Foto: Ilustracija

Imam 30 godina, u novembru punim 31. Udata sam za čovjeka koji je od mene stariji 40 godina. Sve je to počelo od bijega od sirotinje. Upoznala sam ga prilikom čuvanja djece u Švicarskoj….

U potrazi za boljim životom, ostavila je sve što ima u Srbiji. Bolji život je konačno tu, a sreća? Zašto ne savjetuje nikome da juri trbuhom za kruhom pročitajte u ispovijesti jedne dame.

Imam 30 godina, u novembru punim 31. Udata sam za čovjeka koji je od mene stariji 40 godina.

Sve je to počelo od bijega od sirotinje. Upoznala sam ga prilikom čuvanja djece u Švicarskoj….

Nisam ja ni ružna, ni glupa, ni… Imam završen fakultet. Završila sam ga magistraturom, dok je to još bilo ostalo od školskog sistema Srbije. Otprilike kada je titula “Magistar” u našoj zemlji prestala da važi, ja sam skupila onoliko prtljaga koliko je moglo da stane u malu torbu, koju sam te nedelje kupila kod Kineza za 300 dinara.

Žena koja me čekala me čudno pogledala kada je shvatila da je to sve što imam. U toj torbi je bilo svo moje bogatstvo.

Kada se sada osvrnem iza sebe, vidim da sam pobjegla od svega što volim, da sam se “spasila” od svega za čime sada patim. Brojim dane kada ću u Srbiju. Kada odem u rodnu kuću zagrlim sve što mi je godinama bolo oči. Čovek za koga sam se udala me obožava, umro bi na moj znak, bukvalno!

Pomogao mi je oko kredita moje majke, oko dugova za struju u očevoj kući (naravno da sam dijete razvedenih roditelja), oko dedine sahrane, bratu za ovo i ono… Vidite, ja sam zbog svega gore navedenog otišla u Švicarsku da sa prvog drveta naberem lovu za sve to. To drvo sam našla odmah… ima 40 godina više od mene. Jeste on super, inteligencija, stav, maniri, visok, zgodan, ali STAR.

Sve da se skupi pomogao mi je sa oko 5.000 eura. Sve ovo kasnije je bilo moje iživljavanje jer je mogao da spriječi moj slom i zato sto mi se moglo.

Dotle je došlo u Srbiji. Nisam samo ja jedina koja je magistar, plus ja sam mnooogo privlačna i test kaže da je moj IQ veoma visok. Ja sam pala pod pritiskom sa 25, a pritisak stanja u Srbiji trpila sam sa prvim počecima kognitivnih mogućnosti do tada, eto. Mnogo je tih djevojaka sa jednakim i većim kvalitetima dole. To dole je sada već “kod vas u Srbiji” jer sam se udala u međuvremenu, a meni se srce kida. A kakva je svadba bila… a što mi je “Cavalli” tašna bila…

Bez obzira na cijelu situaciju u tom djelu bivše Jugoslavije, bez obzira što su vam možda i roditelji razvedeni, djevojke, molim izdržite!!! Kajaćete se ako uradite kao ja. Ja želim i da se vratim, pa čak i godine da vratim. Ne prodajte se za nešto što je nekome mjesečna plata.

Ja samo igrom sreće nisam tamo neka javna elitna sponzoruša, koje čak i ja mogu u ovom kontekstu da pomenem.

Izdržite dok dođe onaj pravi. Ne dajte sebe lahko. Ne dozvolite da stradate ni zbog bližnjih.

Izvor: kurir

Nije tajna da se mnogi muškarci ne znaju nositi s određenim ženskim osobinama, a jedno istraživanje sada je potvrdilo veliki stereotip vezan upravo uz ovu problematiku.

Koliko ste puta u životu čuli izjavu da se muškarci boje pametnih žena? Istraživanje varšavske Visoke škole ekonomije pod vodstvom Adama Karbowskog potvrdilo je ovaj stereotip.

“Muški ispitanici na drugi spoj radije otišli sa ženom koja im je fizički privlačna nego s onom koju su proglasili inteligentnom.”

Karbowski i njegov tim analizirali su eksperiment u kojem je 500 ispitanika na sveučilištu Columbia sudjelovalo u takozvanim ‘brzim spojevima’. Nakon svakog spoja sudionici su morali ocijeniti fizički izgled i inteligenciju osobe s kojom su razgovarali i naposljetku napisati bi li opet izašli na spoj.

Analizom eksperimenta ustanovljeno je da bi muški ispitanici na drugi spoj radije otišli sa ženom koja im je fizički privlačna nego s onom koju su ocijenili kao iznimno inteligentnu.

S druge strane ženske ispitanice podjednako cijene izgled i pamet, ali one bi na spoj izašle i s muškarcem kojeg smatraju inteligentnim, a nisu mu dale visoku ocjenu po pitanju izgleda.

Na pitanje zašto se muškarci zapravo boje pametnih žena, stručnjaci nude jednostavan odgovor – zbog usporedbe vlastite inteligencije sa ženinom osjećaju se nesigurno: ‘Muškarce manje privlače žene koje su bolje od njih, a to je rezultat trenutnog pomaka u njihovoj percepciji samog sebe. Osjećaju se manje muževno kada ih žena nadmudri.’

Izvor: zadovoljna

Tri prijatelja su bili u autu kada su vidjeli otvor u zemlji.

Otišli su da pogledaju šta je unutra.

Jelen je upao u rupu i ostao zarobljen.

Oni su znali da mu je potrebna pomoć.

Uzeli su konopac i vezali oko njega, a onda su ga pustili u divljinu, gdje i pripada.

Pogledajte video:

Izvor: novi

Jednog dana otac, inače jako bogat čovjek, odlučio je povesti svog malog sina na selo s ciljem da mu pokaže kako žive siromašni ljudi. Proveli su mjesec dana kod jedne porodice koja bi se mogla opisati kao siromašna.

Kad su se vraćali kući, otac je upitao sina: “Kako ti se svidjelo na selu?” – na šta je dječak odgovorio: “Bilo je super tata!”

Razumiješ li sada kako žive siromašni ljudi?” – upitao ga je otac. “Da, razumijem” – odgovorio je sin.

“Reci mi onda, šta si naučio na ovom putovanju?”

“Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri. Naš bazen se proteže do sredine dvorišta, a njihovoj rječici se ne nazire kraj. Mi imamo kineske svjetiljke u dvorištu, a oni imaju beskrajno zvjezdano nebo.

Naš vidik seže do ograde, a oni ispred sebe imaju cijeli horizont. Mi živimo na malom komadu zemlje, a oni imaju beskrajna polja. Mi imamo ličnu poslugu koja nam pomaže, a oni pomažu drugima. Mi kupujemo hranu, oni beru svoju.

Mi oko svoje kuće imamo zidove da nas zaštite, a njih štite prijatelji”…

Otac je ostao bez teksta. Tada je sin dodao:

“Tata, hvala ti što si mi pokazao koliko smo siromašni.”

Izvor: ekskluziva

Kada su pacijenti dosli do zubarske ordinacije zatekao ih je neocekivan natpis.

Na vratima je pisalo:

“ZUBNA AMBULANTA OBAVJESTENJE – Doktor se ozenio i ne vadi 10 dana” Vrlo vjerovatno je trebalo pisati “ne radi 10 dana” ali se neko posteno našalio…

( ŽivotniMagazin.com )