Youtuber ‘pillowtalkTK’ dobro je znao da ima problema s pričanjem u snu, ali tek nakon ovog snimka shvatio je u kakvoj teškoj situaciji se nalazi…
Milovanje rukom i mirisanje djevojke koja spava u prvih nekoliko minuta videa, dovoljno je samo po sebi jezivo.
Međutim, ono što je uslijedilo u nastavku kao da je scena paranormalne aktivnosti iz nekog horor filma.
Moramo priznati da je njegova djevojka prava svetica kada sve ovo može trpjeti i to svake večeri.
Pogledajte video:
Biti majka nije nimalo jednostavan zadatak. S tom ulogom dolaze i mnoge odgovornosti, napori i ogromnim nagradama. Zato želimo poticati one velike žene koji su prošle kroz carski rez, da ponosno nose svoj “znak sreće”.
Carski rez (odjeljak C-sekcije) zahtijeva ogromnu količinu hrabrosti i snage, a samo žena i majka mogu se suočiti s herojskim i divljenjim načinom. Evo 3 istine da samo žene koje su imale C-sekciju znaju. 1. Hrabro se suočavaju s posljedicama kirurške intervencije
Možda mislite da je carski rez, također poznat kao C-odjeljak, uobičajena procedura, ali se smatra glavnom operacijom. I, kao i druge vrste velikih operacija, sekcije C također nose rizike i za majku i za dijete.
Osim toga, budućem ocu ili članovima porodice vrlo je teško biti prisutni u radnoj sobi tijekom rođenja. Mogu biti sami, bez mogućnosti primanja podrške i puni neizvjesnosti.
Ne može postojati bolji primjer borbe od onoga gdje se strah i usamljenost interno bore protiv snage, volje i bezuvjetne ljubavi koje te žene podnose samo da prime to lijepo dijete. 2. Ne znaju je li sve u redu dok ne napuste radnu sobu
U takvim slučajevima rizik ne prestaje s rođenjem djeteta. Kao iu svakoj operaciji, liječnici ne mogu utvrditi je li sve uspjelo sve dok se anestezija nije istrošila.
Osim toga, tu je i detalj koji malo ljudi zna. Tijekom C-sekcije majka je svjesna – ona ne osjeća bol, ali osjeća sve kretanje u njemu. To je neugodan, invazivan osjećaj, i ako to niste prethodno svjesni, može biti traumatično. Čak i tako, prolaze kroz nju s visokim glavama jer znaju da je nagrada velika, piši Bright Sideu. 3. Prolaze kroz post-carski oporavak kao prave heroine
Kad se dijete rodi, svijet majke vrti se oko sebe i ona bez ikakva pitanja poštuje njihove zahtjeve. To zahtijeva predispoziciju i logistiku koja se često iscrpljuje. Zamislite da to sve radite sa boli. Da, s puno boli i nelagode koja je neizbježan dio procesa oporavka nakon operacije.
To ih čini još jačima, prelazeći prag boli i razvija unutarnju snagu koja je samo u usporedbi s snagom druge majke.
Bez obzira koliko je teško, to čine s osmijehom i sa svimešću na svijetu. Budući da svaka minuta bez mišića, svaka pelena promijeni, svaki osmijeh i mogućnost da drže tu malu ruku, osjećaju dah, a ta čudesna novorođenčeta miris opravdava. To je razlog zašto su oni na ovom svijetu, kako bi se ono malo proširenje same sretni.
Pozdravljamo svaku od tih majki koje su označene ožilom koje im omogućuje da nikad ne zaboravljaju ono što su napravljene. Dakle, drage majke, ponosno nosi tu lijepu oznaku. Nemojte ga sakriti, nemojte ga prikrivati, jer nije svaka žena ima tu privilegiju.
Kamiondžija sam. Svaki put kada vozim turu prema Mađarskoj, prolazim kraj jedne kuće u kojoj stanuje dječak koji ima Daunov sindrom.
On često stoji na terasi kuće, i maše ka vozilima. Svaki put kada ga vidim pritisnem trubu. Mali se tada smije, skače od sreće i maše rukama…
Jedan dan odlučim da ga iznenadim, kupim onaj dječiji automobil na akumulator i kada sam stigao do njegove kuće tu napravim veliki zastoj, izađem iz kamiona i iz prikolice iznesem automobil. Dolazim ispred kuće njegovi već izašli napolje i grle me.
Ljudi moji suza je bilo na sve strane. Dječak je došao do mene zagrlio me i zahvalio se te je otrčao do sobe i donio mi crtež kamiona. Malac je bio jako sretan, a sretan sam i ja. Ponekad je potrebno sasvim malo da bismo bili sretni.
Evo još jednog dokaza zašto nikada ne smijete da donosite zaključke o ljudima na osnovu njihovog izgleda!
Kada je jedna majka u radnji prstom uperila u Endija Rosa iz Vankuvera i objasnila ćerki da “mora da uči da ne bi završila kao ovaj čika”, ni slutila nije koja je čikina priča.
A Endi je rešio da sve objavi na Fejsbuku. Njegova priča glasi ovako:
– Dok sam danas bio u radnji u koju sam svratio pri odlasku kući sa posla, jedna devojčica je neprestano gledala u mene. To je u redu, deca su znatiželjna a ja sam bio prljav. A onda joj je majka skrenula pažnju i rekla joj da ne pilji. Kada su se odmakle od mene, čuo sam da joj je tiše rekla “eto zašto moraš da učiš i završiš školu”. Devojčica po mojoj proceni ima oko 7, 8 godina i rešio sam da je pravi trenutak da devojčicu naučim važnoj životnoj lekciji. Prišao sam im i rekao joj:
– Za početak, ja sam vrlo obrazovan prljavi muškarac. Ne samo da sam završio srednju školu, već i fakultet i mnogo medicinskih kurseva. Dakle, to što pretpostavljate na osnovu mog izgleda da sam neobrazovan je velika greška. Drugo, ako već kažete svojoj ćerki da mora da ide u školu zbog mojih tetovaža, time ćete joj samo potisnuti maštu i kreativnost. Ponosan sam na svoje tetovaže i umetnost koju predstavljaju. One su simbol moje ljubavi prema državi i služenja državi u svojstvu medicinskog tehničara u vojsci.
Na kraju, ja sam sam odabrao rad u građevini i ponosim se time što gradim Ameriku i uživam u svom poslu.
Probao sam da budem činovnik i to nije za mene. Volim fizički rad i boravak u prirodi, a to podrazumeva da ćete često biti prljavi.
Dobro zarađujem, plaćam poreze i doprinose i izdržavam svoju porodicu. Tako da moj izgled ne odražava moju inteligenciju niti obrazovanje – zaključio je na kraju Endi.
Strah od pauka jedna je od najčešćih fobija koja se pojavljuje. Najčešće ljudi se plaše ujeda pauka.
Međutim, nauka je dokazala kako samo 10 posto ujeda pauka dovodi do ozbiljnih problema, te da ti opasni ujedi u svakom slučaju ne nastaju od naših domaćih pauka koji samo žele da šetaju po vašem domu.
Istraživanja su pokazala kako su pauci zapravo odlična ispomoć u kući, jer oni kao prirodni predatori vrebaju sve ostale insekte u vašem domu, uključujući i insekte koji prenose bolesti.
Tako će pauk bez problema nasrnuti na mušicu, komarca, uholadžu, bubašbavu…
Što duže ostavite pauka u prostoriji u kojoj boravite, to će manje vidjeti drugih insekata u kući.
U pitanju su vrste Pholcidae, teradide i smeđi pauk samotnjak. Ove vrste će razapeti mrežu u vašoj kući tačno tamo gdje se roji najviše insekata. Praktično postavljaju kamp na najprometnijem mjestu i rješavaju se buba u vaše ime, piše “Zena.blic.rs”.
Međutim, ako baš i pored ovoga ne želite da vam pauk bude u kući, nemojte ga ubijati. Jednostavno ga prebacite na papir i iznesite van.
Ova porodica ujutro sigurno ima dug red ispred kupatila.
Iako život s njima zvuči teško oni svi zajedno uživaju.
Gil i Kelly Bates imaju jednu od najvećih porodica na svijetu – 18 djece s kojima ne planiraju stati.
Impresivan raspon kreće od 21-godišnjeg Zacha do tek rođene Judson Wyatt.
Ponosni otac, 45-godišnji Gil, je vlasnik male tvrtke, a u poslu mu pomažu stariji sinovi.
Batesovi nikada nisu tražili novac od države i vjeruju da su djeca Božji blagoslov. Svako dijete pomaže u kućanskim poslovima, a bračni par Gil i Kelly kažu da obitelj funkcionira na kršćanskim vrijednostima – suradnji i strpljenju.
Ne vole kada ih ljudi pitaju kada će prestati imati djecu.
Kada biste poslužili beskućnika koji si ne može platiti obrok, biste li mu pomogli i platili mu jelo? Upravo to se dogodilo jednoj konobarici u Teksasu.
Maria je konobarila u restoranu kao i obično kada je za njezin stol sjeo čovjek koji će joj promijeniti život. Čovjek je imao problema u životu, ali Maria ga je poslužila kao i ostale goste i rekla mu „Moje ime je Maria, ako nešto trebate, samo mi javite.“
Beskućnik je primijetio da ga nitko drugi od osoblja ne želi ni pogledati, a kamoli poslužiti.
Vlasnik je restorana rekao zaposlenicima da ako posluže nekoga tko si ne može platiti obrok, da će oni morati platiti za njega.
Ali to nije spriječilo Mariu.
Što se iduće dogodilo
Nakon što je muškarac završio s jelom, platio je i otišao, ali je ostavio novčanicu od $100 i malu poruku.
Iako je i sama napojnica bila šok, pravo je iznenađenje stajalo u poruci. U poruci je pisalo: „Draga Maria, imaš moje poštovanje jer vidim da poštuješ sebe… To se vidi u načinu kako pristupaš ljudima, pronašla si ključ sreće, tvoji dobri postupci usmjeravat će tebe i ljude oko tebe.“
Poruku je napisao vlasnik restorana
Vlasnik restorana se prerušio kao beskućnik i otišao u vlastiti restoran kako bi se uvjerio u kvalitetu svojeg osoblja i restorana.
Maria nije imala pojma o kome se radi, ali nije joj bilo ni stalo. Nije imala predrasude. Brinula se samo da on, kao i ostali gosti, ima sve što mu je potrebno.
Njezina radna etika ne samo da joj je zaradila veliku napojnicu, nego ju je vlasnik promaknuo u upravitelja restorana.
Njezina joj je dobrota zauvijek promijenila život.
Jednoga dana bogati je otac poveo svog sina na put samo da bi mu pokazao kako je to biti siromašan. Proveli su nekoliko dana i noći na farmi obitelji koju su smatrali jako siromašnom.
Nakon što su se vratili, otac je pitao sina kako mu se svidjelo putovanje.
“Bilo je sjajno tata”, sin je odgovorio.
“Jesi li vidio koliko ljudi mogu biti siromašni?”, upitao je otac.
“O, da”, odgovorio je sin.
“I što si onda naučio na ovom putovanju?”
“Vidio sam kako mi imamo jednog psa, a oni imaju četiri”, sin je odgovorio, pa dodao. “Mi imamo bazen koji je do sredine vrta a oni imaju potok kojemu nema kraja. Mi u našem vrtu imamo svjetiljke iz uvoza a oni noću imaju zvijezde. Mi imamo mali komad zemlje na kojem živimo a oni imaju polja koja izlaze iz vidokruga. Mi imamo sluge koji nas služe, ali oni služe druge. Mi kupujemo svoju hranu, a oni svoju uzgajaju. Mi imamo zidove koji nas štite, a njih štite njihovi prijatelji.”
Dječakov otac ostao je bez teksta. A zatim je sin zaključio.
“Putovanje mi je pokazalo koliko smo stvarno siromašni.”
Prečesto zaboravimo ono što imamo i koncentriramo se na ono što nemamo. Ono što je jednoj osobi bezvrijedan predmet za drugu je nešto skupocjeno.
Sve se temelji na perspektivi. A ponekad nam je potrebna perspektiva djeteta kako bi nas podsjetila što je važno.
Slažete li se s ovim pametnim dječakom i njegovim viđenjem svijeta?
Nažalost, nije nikakvo čudo da vidite dete koje u samposluzi vrišti sa željom da mu roditelji kupe čokoladu ili nešto drugo što je iznenada postalo neophodno u dečijoj glavi.
Posmatrači obično imaju svoje ideje šta bi uradili i uglavnom kritikuju roditelje što nisu vaspitali decu, ali jedno je sigurno – najgore je onom čije dete vrišti i nikako neće da se smiri, pa roditelji uglavnom dobiju slom živaca.
Kako ostati miran u takvoj situaciji? Portal Brightside možda ima rešenje!
Naime, oni su preneli iskustvo jedne žene koja je u supermarketu posmatrala deku koji je kupovao neophodne namirnice, dok je njegov trogodišnji unuk vrištao prvo za keksom, zatim za nekim voćem, pa žitaricama, sokom, a onda i za čokoladicama.
“Videlo se da mu nije lako. Ali, dok je uzimao neophodne stvari sa rafova pregledajući spisak, stari čovek je potpuno smirenim glasom govorio: Polako, Alberte, nećemo još dugo. Polako, dečko”, i nastavio sa traženjem namirnica sa spiska.
Nakon nekoliko minuta, dete je opet krenulo sa vrištanjem, a deka je samo rekao: “U redu je, Alberte, još nekoliko minuta i idemo. Izdrži, dečko”.
Na izlazu iz samoposluge, dete počelo da izbacuje stvari iz kolica. Žena je opet čula deku:
“Alberte, opusti se, druže. Nemoj biti uznemiren. Bićemo kod kuće za nekoliko minuta. Ne uzbuđuj se, Alberte”.
Žena je bila impresionirana dekinom smirenošću i pošla je za njima na parking, gde je stari čovek pakovao namirnice u automobil. Nije mogla da mu se ne obrati:
“Znate, gospodine, znam da me se ovo ne tiče, ali stvarno ste bili sjajni! Ne znam kako ste uspeli. Sve vreme ste zadržali smirenost, i koliko god da je on bio glasan i nervirao vas, vi ste neprestano smireno govorili da će sve biti u redu. Albert stvarno ima sreće što ima takvog deku.”
Deka se nasmešio i rekao:
“Hvala gospođo. Ali vi ste u zabludi. Ja sam Albert. Mali terorista se zove Stiv”, rekao je deka i ostavio ženu u apsolutnom šoku.
Mnogi ljudi osuđuju kada čuju plač bebe, te uglavnom upućuje osuđujuće poglede majkama ili očevima. Ne pomišljaju da pomognu, a otvoreno pokazuju da im “neprijatna galama” smeta. Ivan Filipović, vozač javnog gradskog prevoza, na liniji 551, na sreću nije takav.
Sa malo truda je učinio veliko delo kad je u autobusu preko razglasa pustio dječije pjesmice.
U autobus koji on vozi ušla je majka sa bebom koja je počela da plače. Ivan je uskočio u pomoć zabrinutoj mami i vratio vjeru u ljude.
– Vozač na liniji 551 večeras je preko razglasa pustio dječije pjesmice kako bi mi pomogao da umirim bebu. Da ne pričam što nas je zabavio i vratio u djetinjstvo – napisala je na Tviteru zahvalna majka Ana Maksimović.
O plemenitom “tajanstvenom” vozaču sa linije koja povezuje Železničku stanicu i Sremčicu počele su da bruje društvene mreže. Ipak, ubrzo se saznalo i ko je heroj dana.
– Kod Željezničke stanice je ušla gospođa sa bebom i tek što smo krenuli ona je počela da plače. U autobusu je bilo oko 25 stepeni, a napolju 30 i kusur, znači bebi nije bilo vruće, nego je jednostavno bila uznemirena, možda nije navikla na takva putovanja ili na mnogo ljudi oko nje. Pošto i sam imam bebu od šest mjeseci, u telefonu imam dosta snimljenih dječijih pjesama i sjetio sam se da ih pustim.
Odlučio sam se za “Razbole se lisica” i beba se skoro odmah smirila – priča o nesvakidašnjem događaju Ivan Filipović koji 15 godina radi kao vozač, a posljednje tri u gradskom prevozu.
Kako kaže Ivan, radnik firme “Avala bus”, ovo nije prvi put da se našao u takvoj situaciji. – Često mi se i ranije dešavalo da uđu uplakana djeca i posijle par pjesama na razglasu u devedeset odsto slučajeva ona se odmah smire. Inače, razglas koristim isključivo kad treba putnicima nešto da saopštim, ako je neka promjena trase ili slično tome – dodaje Filipović.
Svako dijete pomaže u kućanskim poslovima, a bračni par Gil i Kelly kažu da obitelj funkcionira na kršćanskim vrijednostima – suradnji i strpljenju.
