Marsel je čitav svoj život živio jednostavno.
Njegova kuća nije imala ni struje ni vode.
To mu je omogućilo da uštedi ogromne sume novca.
Njegov dom se nalazi u Švajcarskim Alpima, između dva luksuzna ski rizorta, tako da je njegova vrijednost tokom godina još više porasla.
Možda nije tako izgledao, ali je bio jako zdrav čovjek.
Želio je da podijeli svoje bogatstvo sa drugima, pa je napravio kućice na svom imanju za rodbinu i prijatelje, da tu žive, a ne plaćaju kiriju.
Sa 67 godina nije bio zainteresovan za žene, ali je upoznao Sandrin, prelijepu 25 godina mlađu Parižanku… Pogledajte i podijelite video s prijateljima:
VIDEO: Dječak beskućnik je spavao na ulici, a zatim se pojavio pas koji mu promjenio život
Vrlo često je život jako stresan, te vrlo brzo zaboravimo sve sretne stvari koje imamo.
Također neke stvari shvatamo zdravo za gotovo, kao što su krov nad glavom i topli krevet u kojemu možemo spavati.
Svi mi imamo prijatelje, porodicu ili čak ljubimce zbog kojih smo sretni i koje jako volimo.
Također imamo hranu, te tokom noći možemo mirno spavati.
Čak i bez određenih luksuza u našim životima imamo mnogo više od nekih.
Veliki broj ljudi se bori da preživi na najbolji način na koji mogu.
Nažalost, jedan dio tih ljudi su i djeca.
To je jako tužno, znajući da te nevine duše nisu zaslužile da budu bez hrane i krova nad glavom.
Rommel Quemenales živi na ulicama Quezon Citya na Filipinima.
Maria Kabs, fotografkinja, ga je upoznala te je napravila par fotografija njega.
On je rekao kako su njegovi roditelji razvedeni i da je školu napustio u drugom razredu.
Također je objasnio kako ima sestru u drugome gradu i da je posjeti kada god ima novaca za to.
Također joj je pokazao svog najboljeg prijatelja, psa Badgia.
On nema ništa da podijeli sa njime osim ljubavi, a Badgi ne traži ništa više od toga.
Čak i u teškim trenutcima, Rommel može da kaže što ima svom prijatelju, i jasno je da imaju jako specijalno prijateljstvo. Pogledajte njihovu priču u ovome videu te ga podijelite sa prijateljima:
Ovo je jedna od najslađih priča koju smo do sada objavili.
Čovjek je kupio opremu za uređenje bašte i odlučio je isprobati.
Kada je otvorio kutiju u kojoj se taj komplet nalazio, ugledao je nešto posve neobično.
U pitanju je bila malena vjeverica.
Nazvao ju je Zip i odlučio udomiti kako bi joj pomogao da preživi.
Bila je isuviše mala, te je morao dobro paziti kako se ophoditi prema njoj. Krzno joj je tek počelo rasti.
Rep se u potpunosti razvio nakon tri sedmice. A u toku četvrte i pete sedmice je već izgledala kao prava odrasla vjeverica.
U međuvremenu je iskusila mnogo više avantura u odnosu na prosječnu vjevericu.
Njena apetit je također bio veoma zahvalan. Najviše je voljela lješnjake i za čudo borovnice.
Danas je prilično mobilna i nikada ne znate gdje je možete pronaći.
Podijelite ovu divnu priču sa ostalim ljubiteljima životinja.
(virealno.com)
Odnos sverkve i snahe najkompliciraniji je odnos u obiteljskim vezama i to je nadaleko poznato i u svim kulturama postojano.
Ovdje donosimo priče snaha koje nisu izdržale i sa cijelim svijetom su podijelile stvari koje ih kod svekrve najviše nerviraju.
Moja svekrva je kod nas par dana i ovako ona puni perilicu za suđe
Svekrva svaki put odgrize samo kore s pizze, svačije pizze
Svako jutro svekrva otvori novu bananu, uzme samo jedan griz i ostavi je “za slučaj da netko još želi”
Baš ovaj komad torte je svekrva baš meni servirala (na njemu piše umri)
Ovo je fotka s našeg vjenčanju, na njoj svekrva dolazi i prekida naš prvi ples kako bi ona mogla plesati s njim
Ovo je moja pijana svekrva pojela koricu i batak purice prije nego smo je stavili na stol
Zbog moje svekrve je nestašica papira, i ovo je samo jedan od četiri ormara
Ovo je naša fotka s vjenčanja, svekrva je jasno dala do znanja kome njen sin pripada
Definitivna pobjednica je ova patnica kojoj se svekrva na vjenčanju pojavila u vjenačnici
Ovaj čovjek je kupio auto na aukciji zaplijenjenih vozila.
Auto je imalo nekih tehničkih problema, pa je odlučio da ga sam popravi.
Kad je skinuo plastiku sa vrata, primijetio je nešto unutra… Pogledajte i podijelite video s prijateljima:
19 urnebesnih scena koje su ljudi doživjeli u teretani i morali ih svima pokazati
Bliži nam se ljeto, a to znači da je pravo vrijeme za malo izbrusiti formu.
Ovi pojedinci do željenih rezultata pokušavaju doći na vrlo zanimljive načine koji nisu mogli proći neprimijećeno.
1. Ne izgleda baš kao da zna što radi
2. Ono kad je članstvo u teretani jeftinije od televizijske pretplate
3. Dama prije svega
4. Ono kad svratiš u teretanu prije dejta
5. Baš se ufurao
6. Mali predah
7. Ono kad si previsok za teretanu, pa moraš improvizirati
8. “Trčanje nije preporučljivo.”
9. Tata je morao čuvati bebu, ali nije htio propustiti odlazak u teretanu
10. “Još jedan sasvim normalan dan u teretani.”
11. Plete i trči
12. Tip je došao otkazati pretplatu za teretanu uz obrazloženje da želi biti debeo i lijen
13. Šta kažete na ovo?
14. A ovo?
15. Motivirajuće
16. Kraljica
17. Glavni motivator u teretani
18. 90-godišnja baka koja je jača od vas
19. Papiga koja ima više motivacije za vježbanje od većine ljudi
Ova zanimljiva scena se ponavlja svake zime u Wyomingu (SAD) – Cheyenne u zimskim mjesecima obično hrani jelene, a mnogi od njih se vraćaju svake godine kako bi je pozdravili.
Sve je počelo prije nekoliko godina i sada joj jeleni redovno dolaze u posjetu.
Nekim od njih je čak dala ime…
VIDEO: Dječak beskućnik je spavao na ulici, a zatim se pojavio pas koji mu promjenio život
Vrlo često je život jako stresan, te vrlo brzo zaboravimo sve sretne stvari koje imamo.
Također neke stvari shvatamo zdravo za gotovo, kao što su krov nad glavom i topli krevet u kojemu možemo spavati.
Svi mi imamo prijatelje, porodicu ili čak ljubimce zbog kojih smo sretni i koje jako volimo.
Također imamo hranu, te tokom noći možemo mirno spavati.
Čak i bez određenih luksuza u našim životima imamo mnogo više od nekih.
Veliki broj ljudi se bori da preživi na najbolji način na koji mogu.
Nažalost, jedan dio tih ljudi su i djeca.
To je jako tužno, znajući da te nevine duše nisu zaslužile da budu bez hrane i krova nad glavom.
Rommel Quemenales živi na ulicama Quezon Citya na Filipinima.
Maria Kabs, fotografkinja, ga je upoznala te je napravila par fotografija njega.
On je rekao kako su njegovi roditelji razvedeni i da je školu napustio u drugom razredu.
Također je objasnio kako ima sestru u drugome gradu i da je posjeti kada god ima novaca za to.
Također joj je pokazao svog najboljeg prijatelja, psa Badgia.
On nema ništa da podijeli sa njime osim ljubavi, a Badgi ne traži ništa više od toga.
Čak i u teškim trenutcima, Rommel može da kaže što ima svom prijatelju, i jasno je da imaju jako specijalno prijateljstvo. Pogledajte njihovu priču u ovome videu te ga podijelite sa prijateljima:
S obzirom na obaveznost post se dijeli na: obavezni i dobrovoljni (tetavvu’). Detaljnija podijela kaže da može biti obavezan (vadžib), preporučen (mustehab), zabranjen (muharrem) i pokuđen (mekruh).
Obavezni post (fard, odnosno vadžib) može biti:
Fardi-‘ajn, odnosno obavezna dužnost koju je Allah, dž.š., propisao svakom pojedincu i koja se mora obaviti u za to propisanom vremenu. Takva je obaveza post u toku ramazana.
Post je obavezan i u slučaju postojanja određenog razloga zbog koga je Allah Uzvišeni propisao da se mora postiti: post s ciljem izvršavanja keffareta (iskupa), kao što su: keffaret za krivokletstvo, keffaret za puštanje žene putem zihara, keffaret u slučaju ubistva greškom i sl.
Konačno, postoji i obavezni post kojim osoba obaveže samu sebe: radi se o zavjetnom postu.
Počećemo sa prvom vrstom, tj. postom u toku mjeseca ramazana, jer on ima najveću važnost u islamu i životu muslimana.
Ramazanski post – jedan od stupova islama
Post u toku mjeseca ramazana sveta je dužnost, jedan od islamskih ibadeta i pet stupova na kojima stoji zgrada islama. Obaveznost ramazanskog posta utvrđena je Kur’anom, sunnetom i idžma’om: Kur’an kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to određeni broj dana…” (EI-Bekare, 183.-184.) (…) Ebu Hurejre prenosi sljedeći hadis: “Jedan je beduin došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i kazao: ‘Uputi me šta da radim da bih ušao u Džennet.’ On mu je rekao: ‘Obožavaj Allaha i nemoj mu nikoga ravnim smatrati (…) i posti ramazan…'”
Svi muslimani, bilo kojoj pravnoj školi ili skupini pripadali, kroz cijelo vrijeme od doba poslanstva do danas bili su složni da je ramazanski post stroga dužnost za svakog muslimana koji podliježe toj dužnosti. Niko nije u proteklim a ni u novijim vremenima u pogledu kazanoga odstupao.
Post je dužnost čije je utemeljenje do krajnje mjere izvjesno i poznato tako da nema bilo kakve potrebe za raspravom i dokazivanjem. Na temelju kazanoga islamski učenjaci jednoglasni su u stavu da je osoba koja poriče obaveznost ramazanskog posta, sumnja u nju ili je omalovažava nevjernik i otpadnik od vjere, jer to ne znači ništa drugo nego iznošenje laži na Allaha i Poslanika i otvoreno odricanje od vjere islama. Izuzetak u ovome slučaju može biti samo osoba koja je tek prihvatila islam tako da nije imala vremena upoznati se sa vjerskim dužnostima. Takvoj se osobi pruža prilika da nauči ono što nije znala, a što je dužna učiniti i u šta ju je zajednica muslimana dužna uputiti, naročito oni koji su u najbližoj vezi sa takvom osobom.
Kada je propisan post
Kao i većina islamskih propisa post je naređen poslije Hidžre, u Medini. Mekanski period bio je vrijeme ukorijenjenja i učvršćenja vjerovanja u Allaha, Jednoga i Jedinoga, period učvršćenja moralnih vrijednosti, te čišćenje vjerskih i moralnih ostataka iz prijeislamskog perioda koji nisu bili u skladu sa islamom.
Poslije Hidžre, međutim, muslimani su već postali zajednica kojoj se Kur’an obraća sa: “O vjernici!”, i tada bivaju propisane dužnosti, kazne i propisi, između kojih je i post. U Meki je propisan samo namaz, zbog posebne važnosti koju ima. Namaz je propisan u noći isra’a desete godine poslanstva – po najpretežnijem mišljenju. Pet ili više godina poslije propisan je post, tj. druge godine po Hidžri, a iste godine propisan je i džihad. Vjerovjesnik, s.a.v.s., postio je devet ramazana.
“Budući da je odvikavanje od navika i prohtjeva jedna od najtežih stvari, post je propisan tek poslije Hidžre onda kada se u dušama ljudi učvrstila vjera u Allaha Jednoga i Jedinoga i namaz i kada su ljudi svikli pokoravati se kur’anskim odredbama. Tako se na post prešlo postepeno.”
Kako je teklo propisivanje posta?
Post je propisan u dvije etape: U prvoj etapi osoba koja je dužna postiti i koja je u mogućnosti mogla je birati između dvije stvari: da posti, što je bolje, ili da ne posti, ali da plaća fidju u vidu hranjenja jednog siromaha. Onaj ko bi dao više od toga bilo bi bolje. U Kur’anu o navedenom stoji: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se, grijeha klonili, i to određeni broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. ” (El-Bekare, 183. -184.) Tako su oni koji su htjeli postili, a drugi su mrsili i plaćali fidju.
U drugoj etapi post je propisan kao obavezan i dokinuta je mogućnost izbora koju je kao olakšavajuću okolnost nudio prethodni ajet i objavljen je sljedeći ajet: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (El-Bekare, 185.) (…)
“Uobičajeno je bilo da se posti deseti dan muharrema -veli Aiša, r.a. – a kada je objavljeno da se posti ramazan ko je htio postio je a ko je htio – mrsio je.” (…)
Dakle Allah, dž.š., onome ko je zdrav i kod kuće naredio je da obavezno posti a bolesnome i putniku dao je kao olakšavajuću mogućnost da ne poste. To je, dakle, mudri metod kojim je islam propisivao zakone, svejedno da li se radilo o propisivanju obaveza ili zabrana. To je metod postupnosti koji ima za cilj olakšavanje, a ne otežavanje.
Druga, obavezujuća etapa, – o kojoj je riječ – također je imala dva maha, od kojih je prvi karakterisalo obavezivanje, a drugi olakšavanje. Naime, ashabi su u prvi mah jeli, pili i osamljivali se sa ženama dok ne bi zaspali ili klanjali jaciju. Kada bi zaspali, odnosno klanjali jacija-namaz ništa od toga im nije bilo dopušteno do sljedeće noći. Tako je jedan ensarija radio cijeli dan i kada je došlo vrijeme iftara njegova žena mu je krenula pripremati hranu, a njega je u međuvremenu savladao umor i on je zaspao ne jevši ništa. Sljedećeg dana spomenuti ensarija se onesvijestio uslijed malaksalosti.
Također se prenosi kako su neki ashabi, među kojima Omer i Ka’ab bin Malik, uživali sa svojim ženama nakon što bi zaspali oni ili njihove žene, što im je teško padalo te su se požalili Vjerovjesniku, s.a.v.s. Poslije je objavljen sljedeći ajet, kojim su konačno zaokružene odredbe o postu: “Dopušta vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada, postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u itikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.” (El-Bekare, 187.) (…)
Autor: Jusuf El-Karadavi
Propisi o postu, preveo Munir Mujić, IZ u BiH i Medžlis IZ u Tuzli, Tuzla, 2001, str. 23-30.
Organizacija UNFP svoj rad je usmjerila na pomoć ranjivim kategorijama, ženama, adolescentima i djeci.
Agencija UNFP-ea u našoj zemlji aktivna je od 1995. godine i to kroz više programa sa akcentom na osnaživanju žena u društvu.
Svoje djelovanje posljednjih godina usmjerili su na migrantsku populaciju, te u USK kroz različite vidove aktivnosti i radionica pomažu ranjivim kategorijama, ženama, adolescentima i mlađim muškarcima. Za mnoge od njih to je značilo priliku da po prvi put nauče različite vještine potrebne za život.
S provođenjem ovog programa na terenu upoznali su se najviši predstavnici ove agencije tokom posjete Privremenom Prihvatnom kampu Lipa, te centru u Borićima.
Vrlo često je život jako stresan, te vrlo brzo zaboravimo sve sretne stvari koje imamo.
Također neke stvari shvatamo zdravo za gotovo, kao što su krov nad glavom i topli krevet u kojemu možemo spavati.
Svi mi imamo prijatelje, porodicu ili čak ljubimce zbog kojih smo sretni i koje jako volimo.
Također imamo hranu, te tokom noći možemo mirno spavati.
Čak i bez određenih luksuza u našim životima imamo mnogo više od nekih.
Veliki broj ljudi se bori da preživi na najbolji način na koji mogu.
Nažalost, jedan dio tih ljudi su i djeca.
To je jako tužno, znajući da te nevine duše nisu zaslužile da budu bez hrane i krova nad glavom.
Rommel Quemenales živi na ulicama Quezon Citya na Filipinima.
Maria Kabs, fotografkinja, ga je upoznala te je napravila par fotografija njega.
On je rekao kako su njegovi roditelji razvedeni i da je školu napustio u drugom razredu.
Također je objasnio kako ima sestru u drugome gradu i da je posjeti kada god ima novaca za to.
Također joj je pokazao svog najboljeg prijatelja, psa Badgia.
On nema ništa da podijeli sa njime osim ljubavi, a Badgi ne traži ništa više od toga.
Čak i u teškim trenutcima, Rommel može da kaže što ima svom prijatelju, i jasno je da imaju jako specijalno prijateljstvo. Pogledajte njihovu priču u ovome videu te ga podijelite sa prijateljima:
Naravno, fotka je postala viralna u sekundi, a većina komentatora se slaže kako je vjerojatno riječ o prvoaprilskoj praktičnoj šali. Na slici staroj 11 godina otkrili su nešto što ih je zaprepastilo!
Nick Viller i njegova supruga Aime Maden bili su u posjeti Nickovoj baki.
Listajući stare albume, prisjećajući se Nickovog djetinjstva naletjeli su na jednu fotografiju koja ih je u potpunosti zaprepastila.
Na fotki napravljenoj prije 11 godina vidi se Nick koji sjedi na plaži i nedaleko od njega nepoznata djevojčica, objavio je portal “Virealno.com”
Ali, ne baš u potpunosti nepoznata… Pogledajte i podijelite video s prijateljima:
10 cimera iz pakla s kojima je muka svaki dan života
Dijeliti stan s nekim je lutrija života.
Nekad useliš s nekim totalno nepoznatim i ta osoba se pokaže kao cjeloživotni prijatelj, a nekada odlučiš živjeti s najboljim prijateljem pa se nakon mjesec dana ne možete vidjeti očima!
Pretpostavljate u kojem je smjeru otišla ova galerija…
Ne želimo niti zamišljati kako izgleda ostatak kuće…
Genijalna taktika!
Vratila je praznu zdjelu u hladnjak…
OMG
Fuj!!!
“Cimer misli da je ovo čisto i da se može koristiti tijekom kuhanja…”
“Kupila sam ovo za cimericu… Zadnja slamka spasa…”
“Cimer i ja smo našli rješenje kada netko ne opere posuđe za sobom”
Delfini djeluju kao da nikada neće odrasti od svog sretnog raspoloženja i stava, te ih vjerovatno zbog toga toliko volimo – podsjećaju nas koliko je zabava važna u životu.
Ali pored njihovog zanimljivog i zabavnog izgleda izvana, oni imaju i drugu stranu na koju baš i ne volimo puno misliti.
Postoji tajna u vodenom svijetu o delfinima koja je snimljena na ovom videu, koji nam pokazuje na šta su ova bića spremna kada nisu tako slatki i umiljati.
Ovo je činjenica o životu delfina o kojoj većina od nas ne misli – oni moraju da jedu.
Kada su u vodenom parku, oni su hranjeni od strane ljudi, ali u velikom plavom okeanu oni moraju da koriste svoj stari način – moraju loviti.
Umjesto da mirno čekaju svoj plijen kao što to rade lavovi ili vukovi – delfini su shvatili da postoji mnogo lakši način za lov.
Kada su sastavili svoje nosice, došli su na brilijantnu ideju koja djeluje kao igra, ali im ustvari donese mnogo hrane u njihova usta.
Snimak ispod prvo pokazuje delfina koji se malo čudno ponaša.
Ona mlati svojim repom uz dno dok pliva u krug.
Ustvari je ovaj krug od pijeska njena verzija mreže za ribe.
Nakon podizanja pijeska repom, jadne male ribe odrade ostatak posla za nju.
Pogledajte video ispod da bi vidjeli da su delfini savršeni u pripremanju svog obroka.
VIC: Josip Broz Tito
Za vrijeme jednopartijske demokracije pita učiteljica Ivicu:
– “Ivice, tko je najveći ratnik za kojeg si ikada čuo?”
Ivica odgovori:
– “Josip Broz Tito.”
Na to ga učiteljica pohvali i kaže:
– “Sjedi, petica.”
Ivica sjedne, skrivećki izvuče ispod klupe jednu sliku, pogleda je i šapne:
– “Izvini Rambo, ali karijera je karijera.” VIC: Potreba
Mujo i Fata na bračnim konsultacijama kod doktora.
Fata se žali na Muju, usta ne zatvara, te Mujo je nevoli k’o prije, te ne pazi je i gotivi i sve tako satima dok doktor nije pošizio pa ustade i onako iznenada zagrli Fatu i poljubi je “filmski”.
Fata zanijemi od čuda, šuti, a doktor se okrene Muji pa će:
– “E vidiš, Mujo, ovo njoj treba bar tri puta sedmičo”, a Mujo će njemu:
– “Ma mogu ja nju dobaciti do tebe ponedjeljkom i srijedom, al’ vala petkom igram sa rajom fudbal…” VIC: Kamiondžija sa vizijom
Vozi kamiondzija kroz Sloveniju i zaustavi ga drot. Upita ga:
– “Prometnu i vozačku.”
A ovaj samo šuti zatvorenih usta i nabubrenih obraza, pocrvenio. Ponovi drot pitanje, kad kamiondzija izdahnuo i uzeo zraka i kaže:
– “Jbga, htio sam na dah proći kroz cijelu Sloveniju, i ti me zaustavi…” VIC: Kafa na balkonu
Mujo i Fata piju kafu na balkonu. Dolazi Suljo i kaze im:
– “Šta to radite, kako vas nije sramota, pa zar ne možete to negdje unutra da vas niko ne vidi…”
Kaže njemu Mujo:
– “Šta ti je čovjece, samo pijemo kafu.”
Kaze Suljo:
– “E vala, kad se s vana gleda to tako ne izgleda. Hajde Mujo sidji dole a ja cu piti kafu sa Fatom pa ces vidjeti kako to izgleda kad gledas sa ulice.”
Izadje Suljo na balkon i opali Fatu dok Mujo gleda sa ulice. Kaze Mujo:
– “A jeste bogami Fato u pravu je Suljo, vise ne pijemo kafu na balkonu.” VIC: Dogovor
U rovu bila dva pe.d.e.ra na straži, i gledaju kako da odrade posao. Kaže ovaj:
– “Jarane znaš šta ćemo, ti se drekni i pitaj ima li vode.”
Dreknu se ovaj drugi i upita ima li vode a svi ćute ko zaliveni. Niko naravno neće da da vode i odoše oni iza linija po vodu, a ustvari da odrade ono što su htjeli.
Svanulo jutro vratiše se oni u rov, pored njihovog mjesta sjedi starac zamalo dehidriro. Upitaše ga oni:
– “Dedo bolan, što nisi tražio vode.”
A on će njima:
– “Ma sinoć je jedan tražio pa su ga je.b.ali cijelu noc.” VIC: Bazen
Krenuo Suljo na bazen, i stigao do ulaza kad vidi Muju. Pita ga:
– “Gdje ćes ti Mujo?”
Kaže Mujo:
– “Ma idem kuci istjerali me s bazena!”
Ovaj se sad čudi:
– “Što te istjeraše?”
Mujo: – “Pišao sam u bazen i odmah me izbaciše!”
– “Pa šta?”, kaže Suljo pa nastavi: “Svi pišaju u bazen, ne kontam što tebe izbaciše?”
Mujo: – “Jest to jarane, al’ sam ja piš’o sa skakaonice!” VIC: Bakica kod doktora
Došla bakica doktoru i kaže:
– Doktore, imam problem s učestalim vjetrovima. Zapravo, i nije neki problem… Oni su potpuno bez mirisa i ispuštam ih gotovo bez ikakvog zvuka, ali svejedno bih rado da to izliječim…
– Hm.. dobro, kaže doktor, uzmite ove tablete i dođite za 7 dana na kontrolu.
Eto bakice za 7 dana, jako neugodna:
– Otkako sam počela da pijem tablete, vjetrovi se nisu smanjili. I dalje su bešumni, ali su počeli UŽASNO zaudarati!
– Dobro, kaže doktor, sinuse smo pročistili, sad da vidimo šta ćemo sa vašim sluhom…
