U 2024. godini udio sive ekonomije iznosio je 482 milijarde eura, što je najviši nivo u deset proteklih godina i premašuje čak i savezni budžet. Za 2025. ekonomista Friedrich Schneider sa Univerziteta u Linzu predviđa dalji porast – na 511 milijardi eura, što bi predstavljalo novo povećanje od 6,1 posto.

Schneider se već više od 40 godina bavi ovim fenomenom. Umjesto izraza „rad na crno”, on radije koristi termin „siva ekonomija”: „To su ekonomske aktivnosti koje su legalne – poput popravke automobila ili čišćenja – ali se obavljaju mimo države, bez plaćanja poreza i socijalnih doprinosa”, objašnjava Schneider u intervjuu za Deutsche Welle. Zakonske odredbe poput minimalne plate ili maksimalnog radnog vremena se pri tome zaobilaze.

U poređenju s bruto domaćim proizvodom (BDP), Njemačka sa udjelom sive ekonomije između jedanaest i dvanaest posto zauzima sredinu ljestvice među industrijskim zemljama. Rumunija, na primjer, bilježi udio od 30 posto a Grčka 22 posto.

Za izračunavanje obima sive ekonomije, Schneider poredi količinu novca u opticaju s registrovanim ekonomskim aktivnostima.

Pad poreske discipline

Šta su glavni razlozi porasta rada na crno i sive ekonomije? Tu dolazi do izražaja osjećaj građana da plaćaju previsoke poreze i doprinose, ističe Schneider.

„U Njemačkoj imamo situaciju gdje vozovi loše funkcionišu, mnogi mostovi na autoputevima su oštećeni i moraju se sanirati, što izaziva duge gužve i čekanja. Ako građani osjećaju da za novac, koji plaćaju, ne dobivaju adekvatnu uslugu od države, onda opada njihov poreski moral odnosno spremnost plaćanja poreza.”

Schneider se ne čudi što mnogi ljudi rade na crno. Za njega je rad na crno „porezka pobuna malog čovjeka”. Ne radi se, kaže, o velikoj utaji poreza. „Kod nastavnika su to privatni časovi odnosno instrukcije, kod keramičara je to ‘na crno’ obloženo kupatilo.”

Ako je porezno opterećenje visoko, ali su usluge koje pruža država na visokom nivou, to se još može prihvatiti, smatra Schneider. „Ali u Njemačkoj imamo situaciju gdje su porezi i doprinosi na rad vrlo visoki, a ono što država zauzvrat nudi u mnogim segmentima je krajnje nezadovoljavajuće.”

„Poreska pobuna malog čovjeka”

U vremenima kada raste nezaposlenost, kada ima manje narudžbi i nema prekovremenih sati, kada se skraćuju radni sati i smjene – tada, kaže Schneider, nastupa vrijeme rada na crno. Pogođeni kažu: sada imam manje novca, ali i dalje želim da idem na odmor ili sebi nešto priuštim. Najlakši način da se to nadoknadi je rad na crno. „I to upravo posmatram već više od 40 godina. Kada ekonomija slabi, siva ekonomija cvjeta.”

Lukrativna kombinacija socijalne pomoći i rada na crno

Kritičari tvrde da visoke socijalne naknade u Njemačkoj potiču rad na crno. Nakon što je socijalna pomoć 1. januara 2024. povećana za više od dvanaest posto, prema Schneiderovim podacima je „otprilike 88.000 do 100.000 ljudi napustilo svoje poslove sa skraćenim radnim vremenom – upravo ona radna mjesta za koja očajnički tražimo radnu snagu.”

Više od trećine saveznog budžeta već sada se izdvaja za sektor rada i socijalna davanja. Za 2025. godinu ministrica rada Bärbel Bas, prema podacima Bundestaga, predviđa izdatke za socijalnu pomoć od skoro 52 milijarde eura – oko pet milijardi više nego prethodne godine. Od toga je oko 29,6 milijardi eura namijenjeno za mjesečne isplate na ime 5,64 miliona korisnika. Za troškove stanovanja i grijanja planirano je oko 13 milijardi eura, a ostatak ide na mjere integracije i administrativne troškove.

Diskusija o troškovima je u punom jeku: savezni kancelar Friedrich Merz (CDU) predložio je ograničavanje novčanog dodatka za kirije i stanovanje korisnicima socijalne pomoći pod nazivom Bürgergeld, što su oštro kritikovali dijelovi SPD-a i opozicije.

U međuvremenu je i sama ministrica Bas, koja je socijaldemokratkinja, priznala da državna pomoć privlači i kriminalce. U intervjuu za magazin „Stern” govorila je o „mafijaškim strukturama”, kada je riječ o socijalnim prevarama. Opisala je izrabljivačke strukture, kojima se ljudi iz inostranstva dovode u Njemačku. Tu ih kriminalci zapošljavaju na crno, dok istovremeno podnose zahtjev za socijalnu pomoć.

„Privatni model kombinovane zarade”

Na ovu kombinaciju rada na crno i socijalne prevare često je nailazio Markus Karbaum. Kao savjetnik, koji na području Berlina daje obuke za traženje posla korisnicima socijalne pomoći, on ovu mješavinu legalnog rada, rada na crno i Bürgergelda naziva „privatni model kombinovane zarade”.

Postoje poslodavci, koji svojim zaposlenicima nude premalo sati da bi od toga mogli normalno živjeti, kaže Karbaum u razgovoru za DW. Privatni kombi-model sastoji se iz tri komponente: regularnog rada sa skraćenim radnim vremenom ili mini-posla, dodatne zarade na crno – posebno u sektorima poput gastronomije, gdje je to česta pojava – i savjeta poslodavca zaposleniku: „Ono što ti još nedostaje, uzmi od Biroa za zapošljavanje.” To su tri sastavne komponente sistema, koje je Karbaum često viđao u praksi.

„Strukturalna prevara”

Tu se dodaje i određeni osjećaj „prava”, ukazuje Karbaum. „Imam pravo na socijalnu pomoć. Nemojte mi to pravo sada oduzimati. Tako bi se mogao opisati taj mentalitet.”

Upoznao je ljude koji dolaze na obuke automobilom, imaju najnoviji pametni telefon i pričaju mu kako jednom godišnje – što biro za zapošljavanje formalno dopušta – sa cijelom porodicom idu na odmor u inostranstvo. To formalno nije predviđeno za primaoce socijalne pomoći Bürgergeld, „ali se u praksi dešava. Riječ je o pojedinačnim slučajevima, ne o većini”, naglašava Karbaum. „Ali, ipak se dešava i to je svakako indikator da se radi o strukturalnoj prevari.”

Da bi se protiv toga moglo djelovati, potrebna je veća razmjena podataka, kaže Karbaum. Nju planira vladina koalicija – na primjer, bolji uvid između biroa za zapošljavanje i carinske uprave, koja je zadužena za borbu protiv rada na crno.

S tim se slaže i Friedrich Schneider. No, nakon 40 godina naučne analize, ekonomista iz Linza zna da je ključna stvar: „Ako imamo snažan ekonomski rast i rad na crno opada”, piše DW.

(Vijesti.ba)