Na društvenim mrežama oglasio se naš sugrađanin Nermin Stambolija – Stamby, javnosti poznat kao dugogodišnji učesnik i aktivista u sportskim krugovima, fotograf i sportski radnik, koji je u objavi iznio teške navode o svojoj stambenoj situaciji. Kako je naveo, riječ je o ratnom vojnom invalidu Armije RBiH sa 40 posto invaliditeta, koji je skoro 30 godina koristio stan u kojem danas živi sa porodicom, a kojem, prema njegovim tvrdnjama, prijeti deložacija i izbacivanje na ulicu.

U svojoj objavi Stambolija navodi da je stan dobio na korištenje još 1996. godine, da je kroz godine pokušavao zakonskim putem riješiti svoje stambeno pitanje, ali da uprkos radnom stažu, ratnom putu i statusu RVI-a, danas nema nijednu nekretninu u svom vlasništvu. Ističe da se osjeća prevarenim i zapostavljenim od institucija te da su, kako tvrdi, ugrožena osnovna ljudska prava njegove porodice, uključujući pravo na dom i dostojanstven život.

U nastavku, bez ikakvih uredničkih intervencija, u cijelosti prenosimo njegovu objavu sa društvenih mreža, kako bi javnost imala potpuni uvid u sve navode i okolnosti ovog slučaja:

NAKON SKORO 30 GODINA KORIŠTENJA STANA RVI SE IZBACUJE NA ULICU

Osjećam potrebu za javnim oglašavanjem povodom moje stambene situacije i deložacije iz stana u kojem živim punih 29 godina. Želim da se istina zna! Molim vas za pažnju i da pročitate ovaj slučaj jer smatram da je jedinstven i zaista vrijedan pažnje.
Rođen sam 20.12.1968 godine u Bos. Otoci u željezničkoj stanici Bos. Otoka, gdje sam živio do početka rata sa roditeljima. Stanična zgrada je izgorjela u ratu pa sam nakon rata doselio u Bihać 1996 godine. U ratu sam bio od prvog do zadnjeg dana i ostao RVI 40% 09.02. 1994 godine Hasin Vrh.

Tada 1996 godine sam ugovorom od strane ŽFBiH dobio stan na korištenje sa svojom peteročlanom porodicom. Stan sam koristio sve do momenta povrata stanova prijeratnim korisnicima 2001 godine. Stan sam tada uredno, zakonski vratio korisniku i nakon toga potpisao ugovor s njim o daljem korištenju stana jer je pripao njemu. Iako u tom periodu u vremenu otkupa stanova sam imao ovlaštenje od vlasnika da stan odkupim u njegovo ime, nije mi dozvoljeno. Nakon isteka vremena za otkup stanova, stan se vratio u vlasništvo ŽFBiH a i vlasnik stana je u međuvremenu preminuo. Tad se nalazim u teškoj stambenoj situaciji jer ŽFBiH me žele iseliti iz stana. No međutim nakon nekoliko pokušaja pismenim putem za rješavanje mog stambenog zbrinjavanja ŽFBiH se odlučuju na dodijelu pomenutog stana na korištenje i Ugovorom na godinu dana uz plaćanje kirije. 2017 i 2018 godine sam koristio stan uz pomenute Ugovore i nakon toga uputio tužbu protiv ŽFBiH, a radi se o slijedećem:

ŽFBiH su mi tad daleko saglasnost za rekonstrukciju objekta u njihovom vlasništvu u Bos. Otoci, kako bi konačno riješio svoje stambeno pitanje. U momentu dodijele saglasnosti ugrožen mi je raniji status raseljenog lica, što mi dodatno otežava nastavak moje borbe jer su smatrali da sam stambeno riješen. U Bos. Otoci sam izgradio kuću ali ne i završio jer sam prevaren od strane ŽFBiH i nikad mi nije ponuđen ugovor, a kako je stajalo u predhodnoj saglasnosti oko gradnje. Naravno od nadležnih sam dobio Urbanističku dozvolu za gradnju u Bos. Krupi ali građevinsku dozvolu mi nisu dali. U kuću je uloženo velika količina novca u tom periodu. Tu kuću nisam uspio prevesti u svoje vlasništvo, a iz stana u Bihaću sam proteravan jer su smatrali da su riješili moje stambeno pitanje. Bio sam primoran tužiti svoju firmu putem suda u Bihaću (posebno tužba za stan, a posebno za kuću). Izgubio sam oba spora na sudu. Nakon toga poslije 2018 godine i svih mojih problema ŽFBiH mi nije ponudila novi ugovor o korištenju stana sa plaćanjem kirije za isti. Ostao sam u stanu sve do današnjeg dana I koristim ga ali ponovo me nastoje izbaciti iz istog, eto nakon skoro 30 godina korištenja. Znači ako je ovo država za koju sam se ja borio i krvario AFERIM.

U staničnoj zgradi u Bos. Otoci, koja je izgorjela do temelja živio je moj otac, mati, supruga, moje djete, sestra i ja, nas šest ukupno u zajedničkom kućanstvu.

Na ŽFBIH radio je moj rahmetli otac punih 40 godina, rahmetli sestra također sa 10 godina staža na željeznici (otišla u invalidsku penziju), brat rahmetli je također ostvario punih radni staž na željeznici od 40 godina, a ja sam i dalje u radnom odnosu sa 35 godina staža.

E pa sad pitam nadležne, a i sve vas da li je ovo PRAVDA i da li sam ja ovo zaslužio zajedno sa sadašnjom svojom porodicom?(supruga, kćerka, unuka i ja). Nikad ništa nisam dobio od ove države za koju sam se borio i krvario, od firme u kojoj smo ja i dio moje porodice upisali preko 120 godina staža, koji i dalje teče, a na kraju da završim na ulici ali bukvalno.

NAPOMENA: Nemam ništa, apsolutno ništa u svom vlasništvu 1/1 niti na bilo koji način. Nikad nisam ni imao ni ja niti članovi mog domaćinstva(supruga, kćerka i unuka)!!

Predlažem slijedeće: ŽFBiH u čijem je vlasništvu pomenuti stan neka raspiše zakonski konkurs za taj stan. Nakon toga se pravi rang lista, pa da vidimo ko je taj ispred mene da bi ostvario pravo na taj stan po svim mogućim segmentima bodovanja? Međutim postoji saznanja da je na pomenuti stan već neko stavio “šapu”, od strane pojedinca, koji je već duži niz godina stambeno obezbijeđen na više načina!! Neće završiti na ovome i spreman sam na zakonsku borbu do kraja.

Upravo se nalazim u Sarajevu i razgovor u ŽFBiH, koji sam obavio sa nadležnim nisam ništa uspio.

Ljudi moji ugrožena su mi osnovna ljudska prava, prava na dom i život moje porodice.

Svi oni koji žele više informacija vezano za ovaj slučaj mogu mi se lično javiti. Svu moguću dokumentaciju o gore navedenom posjedujem lično. Smatram ovo jedinstvenim slučajem u BiH i zaista se nalazim u veoma teškoj stambenoj situaciji. Posjedujem još mnogo informacija i dokaza o raznim malverzacijama povodom ovoga i ostalih nezakonitih radnji spreman sam ih javno podijeliti. Dokazi postoje!!

Bihaćki gradski vijećnici na redovnoj sjednici usvojili su Prijedlog budžeta za 2026. godinu, u iznosu od 53. 589. 880 maraka.

Ovoj tački Dnevnog reda prethodilo je usvajanje Prijedloga odluke o utvrđivanju javnog interesa za nepotpunu eksproprijaciju nekretnina u korist JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, podružnica Elektrodistribucija Bihać, te Prijedloga odluke o izmjeni Odluke o plaćama i naknadama zaposlenika gradskih organa.

Kada su u pitanju vijećnička pitanja i aktuelni sat, izdvojili smo današnje odgovore gradonačelnika Bihaća Elvedina Sedića.

Na pitanje o raspoređivanju sredstava, koje je Grad Bihać dobio od Vlade Unsko-sanskog kantona po osnovu vansudske nagodbe, gradonačelnik je dao ovaj odgovor:

„Grad Bihać je dobio 913. 511 KM od Vlade Unsko-sanskog kantona, po osnovu vansudske nagodbe. Riječ je o poreznim prihodima, koja ranije nisu plaćena – misli se na period prije 2013. godine i ne radi se o namjenskim sredstvima. Dakle, istina je da smo mi potpisali vansudsku nagodbu, tako da je ovaj iznos sredstava bio planiran u Budžetu za 2025. godinu. U skladu sa Budžetom za tekuću godinu, taj iznos je i raspoređen kroz rashode“.

Govorio je i o planiranom iznosu iz Prijedloga budžeta za narednu godinu, a koji se odnosi na naplatu sudskih izvršenja po osnovu Naknade za komunalnu taksu kladionica.

„Kada su u pitanju neplanirane uplate i prihodi na kodu 722700 kroz Prijedlog budžeta za 2026. godinu je zapravo iznos koji smo planirali za narednu godinu, a odnosi se na naplatu sudskih izvršenja po osnovu Naknade za komunalnu taksu kladionica. Počeli smo sa naplatom, obzirom da je krajem prošle sedmice naplaćen prvi iznos po osnovu pravosnažne presude – oko 60. 000 maraka. Siguran sam da ćemo nastaviti tom dinamikom, a taj iznos u kumulativu prelazi čak navedeni iznos od 1. 150 000 KM. U Prijedlog budžeta smo stavili upravo taj iznos, jer je realno da ćemo ga naplatiti“, riječi su bihaćkog gradonačelnika.

Na današnjoj sjednici, gradonačelnik Sedić odgovorio je i na pitanje koje se odnosilo na konačni završetak i tehnički prijem zgrade STO1.

„Zaista smo se u proteklom periodu potrudili da pripremimo sve što je neophodno, kako bismo mogli doći u situaciju da raspišemo tender. Morali smo izvršiti određene izmjene i dopune projekta, odnosno premjera radova, ažurirati cijene… To smo sve završili i Javna ustanova „Stanouprava“ ima mogućnost za preostali dio radova, kako bi se stekli uslovi za tehnički prijem samog objekta. Ovdje konkretno govorim o stambenom dijelu zgrade i vjerujem da će taj tender vrlo brzo biti raspisan, kako bismo zgradu mogli i tehnički primiti. Također, ako pogledate Program Zavoda za prostorno uređenje, planirali smo i 117. 000 KM za vanjsko uređenje iste zgrade, kako bi i taj dio bio završen i kako bismo konačno stavili tačku na ovaj dugogodišnji problem“, naveo je Sedić.

U poslijepodnevnom dijelu sjednice, nakon pauze, vijećnici će raspravljati i odlučivati o još 12 tačaka Dnevnog reda.