Zastupnik SDA u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Hamdija Abdić je na današnjoj sjednici u Sarajevu govorio o migrantskoj krizi s naglaskom na stanje u Unsko-sanskom kantonu.

– Migranti nakon zatvaranja kampa Lipa lutaju šumama, selima, livadama… Određeni broj migranata prebacuje se u Kanton Sarajevo. Posljednjih dana optužuje se za ovo stanje ministar sigurnosti Selmo Cikotić. Mora se znati da je kompletno Vijeće ministara BiH odgovorno za situaciju u Krajini. Čini mi se daje problem nastao na komunikaciji USK – Ministarstvo sigurnosti. Bio sam svojevremeno inicijator da se finansijski pomogne USK. Dodijeljena su četiri miliona KM, a prema mojim informacijama novac nije iskorišten na najbolji način – govori Abdić.

Osvrnuo se na izlaganje Sabine Ćudić (Naša stranka) u dijelu u kojem ona govori o (ne)isplativosti izgradnje aerodroma u Bihaću.

– Što se tiče iznosa od 137 miliona KM koliko bi trebalo za izgradnju aerodroma u Bihaću, koliko znam jedan dio bi osigurala Vlada FBiH, a ostalo bi koncesionar. Izgradnja aerodroma u Bihaću bio bi veliki podstrek za razvoj turizma u ovom dijelu BiH. Krajina i Bihać zaslužuju aerodrom – ističe Abdić.

Mario Mikulić (HDZBiH) pohvalio je Prijedlog budžeta za 2021. godinu.

– Prijedloženi dokument je izuzetno kvalitetan. Zadržali smo stavku od 25 miliona KM za prvo stambeno zbrinjavanje mladih. Zatim, 50 miliona KM za zapošljavanje i samozapošljavanje. Moramo realno sagledati situaciju u FBiH – rekao je Mikulić.

(izvor: Faktor)

U svečanom salonu gradske Vijećnice u Sarajevu 22. decembra održana je svečana Akademija povodom 28. godišnjice od osnivanja Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualac .
Na akademiji su dodijeljena priznanja VKBI laureatima, koje je na prijedlog predsjednika Vijeća, odredio Upravni odbor Vijeća.

U ime Vlade Unsko-sanskog kantona zahvalnicu VKBI primio je Mustafa Ružnić, premijer USK.

– Vlada Unsko-sanskog kantona finansijski podržava značajan projekat Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca – izradu enciklopedijskog višetomnog Rječnika bosanskog jezika autora prof.dr. Dževada Jahića , kaže premijer USK.

Podršku ovom značajnom projektu delegirala je zastupnica u Skupštini USK Ilda Alibegović.

– Identitet, lična karta jednog naroda je njegov jezik, njegova država i njegova historija. Dževad Jahić je veliki čovjek, veliki naučnik, jezičar, uradio je na tom planu velike projekte, a ovaj je sigurno najobimniji i najznačajnijiji.

Iz tog razloga sam ponosna što je realizirana moja inicijativa da USK podrži veliki projekat profesora Jahića.

Uz pomoć i podršku premijera, Vlade USK i Skupštine USK uspjela sam usmjeriti 20 hiljada KM za dalje finansiranje enciklopedijskog Rječnika bosanskog jezika autora profesora Jahića, ističe zastupnica Alibegović.

Evropska unija sada spočitava bh. vlastima da novac koji su dobili za upravljanje migrantskom krizom nisu iskoristili u prave svrhe

PIŠU: A. OMEROVIĆ/B. MRKIĆ-RADEVIĆ

Ono što se mjesecima najavljuje dogodilo se: u BiH se odvija prava humanitarna katastrofa nakon raspuštanja kampa Lipa u Bihaću. Kako drugačije nazvati činjenicu da hiljade ljudi spava na otvorenom, nema dovoljno hrane, odjeće ni mjesta kako bi se zaštitili od hladnoće, piše Žurnal.info.

Uslovi u kampovima ni ranije nisu bili idealni, poznato je, ali su pružali barem nekakvu zaštitu. U njima nije bilo dovoljno hrane, tople vode, a ponegdje se pitka voda nalazila tek u izuzetno prljavim toaletima. Novinarka i aktivistica Vanja Stokić u Krajini je boravila i proteklih dana, ali i mnogo ranije:

– I prije zatvaranja kampa sretali smo ljudi koji su nam se žalili da su uslovi u kampu loši. Nalazili smo ih kako spremaju ručak, kuhaju neke čorbe od tunjevine, jer jednostavno hrane u kampu nije bilo dovoljno.

Vanja svjedoči da su ljudi nakon zatvaranja kampa potpuno zbunjeni i dezorijentisani jer ne znaju šta se dešava i gdje da idu:

– Od mene kao novinarke traže informacije o tome da li sada mogu ići u Bihać, da li će granice biti otvorene. Niko im se, dakle, nije obratio da ih obavijesti šta će se dalje sa njima dešavati. Rečeno im je: “Danas se Lipa zatvara, pokupite svoje stvari”. Dobili su nešto hrane, vreću za spavanje i izašli su vani – opisuje kako je izgledao izlazak iz Lipe.

Dobar dio njih bio je zbunjen i uplašen, grupisali su se na livadi a neki od njih su odlazili u šumu. Pitali su da li sada mogu ići u Bihać:

– Kao da su očekivali da neko dođe po njih, uopšte nisu znali šta će se dalje događati.

Ovi ljudi, ali i stanovnici Krajine i BiH, žrtve su prebacivanja odgovornosti, u kojoj podjednako učestvuju međunarodne i domaće institucije. Iako bi za njih najbolje rješenje bilo otvaranje granica, taj humani potez Evropske unije, sasvim je izvjesno, neće doći tako brzo.

Odmah nakon zatvaranja Lipe, IOM je napustio kamp:

– Kad smo dolazili pred Lipu, u vrijeme zatvaranja, vidjeli smo konvoj vozila IOM-a i Crvenog krsta kako napuštaju kamp. Povukli su se i digli ruke – kaže Vanja Stokić.

LICEMJERJE EU

Evropska unija sada spočitava bh. vlastima da novac koji su dobili za upravljanje migrantskom krizom nisu iskoristili u prave svrhe.

Evropska unija jeste dala novac a time i prebacila odgovornost, na IOM i UN agencije i njihove partnere, smatra novinarka i aktivistica Nidžara Ahmetašević. To se desilo 2018. i uradili su to jer nisu imali povjerenja u ovdašnje vlasti:

– Prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge, što se sada dešava, je besmisleno i uvredljivo za građane BiH ali i ljude u pokretu. To smo već vidjeli duž Balkanske rute, od Turske, preko Grčke i drugih zemalja i dešava se od 2016. kada je EU zatvorila granice kreirajući time katastrofu koja ne prestaje. Tačnije, sve samo postaje gore.

Nasilje na granicama je gurnuto unutar Balkana, kaže naša sagovornica, a vlastima u tim zemljama je data bezuslovna podrška samo ako drže granice zatvorene:

– Naravno da je BiH tu idealna jer nema vlasti, nema institucija, nema vladavine zakona i, iskreno, vjerujem da se EU nadala da će ljudi u jednom trenutku zaglaviti u zemljama kao što je BiH ili Srbija, i da će im vlasti u tim zemljama, koje imaju podršku EU decenijama, pomoći da održe zatvorene granice i “čiste ruke”. Jer, sada EU jednostavno govori – “oni” su krivi. Ko god “oni” da su. Nažalost, građani i građanke u BiH, usljed nedostatka informacija generalno, isključeni od ostatka svijeta, su pristali da budu dio te igre koja se u suštini zove – natjeraj siromašne da mrze siromašne.

Za nju je porazna i šutnja bh, javnosti, jer ne samo da nemamo institucija države, vladavinu zakona, nego ni intelektualce i nevladin sektor:

– Ta tišina sa kojom prate (ako uopće prate), je bolnija od buke koju oni koji propagiraju mržnju prave. Ovim što se dešava na Balkanu su UN i IOM još jednom dokazali da ili ne treba da postoje, ili trebaju ozbiljno da se mijenjaju. Nisu to naučili u BiH početkom 90-ih, pa sumnjam i da će sada.

LICEMJERNO OPTUŽIVANJE

Kada je kolega sa DW prije tačno godinu dana pitao ko je normalan mogao očekivati da bi Bosna i Hercegovina, u današnjem obliku, mogla riješiti problem koji u zadnje tri nije mogla riješiti Evropska unija, savršeno je opisao licemjerstvo Europske unije prema migrantskoj krizi. Migranti u Bosnu i Hercegovinu nisu pali s neba, već su vjerovatno u BiH došli baš iz članica EU – Grčke ili Bugarske – što traje još od 2016. godine.

Bez obzira na to, Evropska unija ni tada a ni sada, nema funkcionalan sistem provjere i dodjele azila na svojim vanjskim granicama a najbolji primjer je upravo Hrvatska.

„Taj veliki izbjeglički val krenuo je prije više od četiri godine, 2016-te je sklopljen taj deal između Turske i Europske unije i sad bi BiH trebala rješavati problem. Mnogi prebacuju BiH da je ta zemlja zakazala ali čini mi se da nije tako – da je ovdje zapravo zakazala, i to duboko zakazala, Europska unija“, kazao je novinar DW Srećko Matić za hrvatsku televiziju prije tačno godinu dana i naveo da je „licemjerno prebacivati sada odgovornost na BiH, vladu u Sarajevu ili nekakvom kantonu tamo u Bosni. Licemjerno je i kritizirati hrvatsku policiju zato što tuče migrante, naravno ljudska prava treba poštivati i treba osuditi svaku vrstu nasilja pa i od strane policije. Licemjerno je zato što i u Šengenu ima jako puno zemalja koje profitiraju zbog tih brutalnosti i rigoroznih kontrola baš na granici sa BiH“.

Prije godinu dana problem je bio improvizirani kamp Vučjak, danas je problem ponovo improvizirani kamp Lipa u Bihaću. U suštini, ništa se nije promijenilo za migrante koji su zaglavili u BiH. Nije se promijenila ni situacija sa lokalnim vlastima i stanovništvom u Bihaću, nije se promijenio ni odnos državne vlasti a ni Europske unije u BiH. Licemjeran odnos prema migrantima i problemima sa kojima se susreću je samo intenziviran.

Nedavno su iz delegacije EU izrazili žaljenje što vlasti Bosne i Hercegovine nisu uspjele realizirati preseljenje migranata u Biru „koja je prethodno ispražnjena i ostaje neiskorištena uprkos kontinuiranom finansiranju od Evropske unije“.

„Neuspjeh vlasti Unsko-sanskog kantona da djeluju pokreće pitanja u kontekstu vladavine prava i direktno doprinosi humanitarnoj i sigurnosnoj krizi“, naveli su iz delegacije EU naglašavajući još jednom da je Evropska unija u više navrata izražavala zabrinutost povodom situacije po pitanju migracija i pojavi humanitarne krize u zemlji.

Moglo bi se isto prigovoriti i Evropskoj uniji. Neuspjeh EU da djeluju kada je u pitanju migrantska kriza prvenstveno na njihovoj vanjskoj granici – granici Hrvatske sa BiH, a na kraju i u Grčkoj pokreće pitanja u kontekstu vladavine prava i direktno doprinosi humanitarnoj i sigurnosnoj krizi u Evropi. Naročito iz razloga što do sada nismo mogli vidjeti ozbiljnu reakciju Evropske unije na sva kršenja, ne samo ljudskih prava migranata, već i direktna kršenja evropskih zakona od strane Hrvatske. Šutjeli su na bezbrojne izvještaje nevladinih organizacija, medija ali i svjedočenja migranata koji su pretrpjeli nasilje na granicama EU. Umjesto adekvatne reakcije, Evropska unija nastavila je izdašno finansirati hrvatsku policiju pravdajući to jačanjem vanjske granice.

Iz delegacije Evropske unije pak tvrde da su izdašno finasirali i sve resorne vlasti u BiH „u iznalaženju, definisanju i pregovorima o mogućim rješenjima“.

„Evropska unija je nadalje pružila značajnu finansijsku i tehničku podršku Bosni i Hercegovini za bolje upravljanje migracijama i azilom kao i pomoć građanima u suočavanju sa ovom izazovnom situacijom. Nedavno je Evropska komisija usvojila paket pomoći od dodatnih 25 miliona eura sredstava za podršku Bosni i Hercegovini u upravljanju migracijama. Evropska unija i njeni partneri nastavljaju pomagati i ublažavati uslove u kojima borave izbjeglice i migranti van smještaja“, naveli su iz delegacije EU u BiH.

ZATAŠKAVANJE DOKAZA

Polovinom ove godine novinari Guardiana dobili su na uvid internu e-mail prepisku Evropske komisije, a koja otkriva da su dužnosnici u Bruxellesu, u strahu od negativnih reakcija, odlučili ne razotkriti nedostatak posvećenosti Hrvatske mehanizmu nadzora finansiranom evropskim novcem. Jedan od uslova da bi dobili novac za “jačanje hrvatskih granica” bila je i uspostava nadzornog mehanizma za osiguravanje humanog postupanja prema migrantima. Taj mehanizam trebao je poslužiti kao osigurač da su “sve mjere na vanjskim granicama EU-a proporcionalne i potpuno usklađene s temeljnim pravima i zakonima EU-a o azilu”.

Guardian je u izvještaju s razlogom optužio upravo dužnosnike Evropske unije za ‘nečuveno zataškavanje’ dokaza o neuspjehu hrvatske Vlade u nadzoru policije, višekratno optužene za pljačkanje, zlostavljanje i ponižavanje migranata na svojim granicama.

Šef misije IOM-a u BiH Peter Van der Auweraert nagovijestio je zbog čega ga brinu najnovija dešavanja u kampu Lipa u Bihaću – “to će vjerojatno natjerati ljude da se približe granici. ”

Kada migranti krenu prema granici EU imat će toplu odjeću, vreće za spavanje, pribor za hranu i higijenu koju im je podijelio IOM. Šta će se dešavati s njima na granici Evropske unije, kako će se prema njima njima odnositi policija, čini se da nikome nije bitno.

(zurnal.info)

Smještaja u kojem se on i hiljade drugih ljudi u pokretu mogu skloniti od snijega i hladnoće u BiH je sve manje

Zatvaranje kampova u Bosni i Hercegovini stvara još veću humanitarnu krizu i lošije uslove za migrante i izbjeglice zbog koje su prisiljeni da se sami izbore za smještaj i hranu, objašnjavaju sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Mahbobullah Rasooli iz Afganistana je u kampu u Blažuju proveo pet dana, nakon čega je autobusom krenuo za Bihać – na hrvatsku granicu, ali je zaustavljen na ulazu u Unsko-sanski kanton na punktu u Ključu. On kaže da su mu na putu kroz Bosnu i Hercegovinu pomogli brojni ljudi, ali da od vlasti nije dobio nikakvu pomoć. Zbog nedostatka novca put uglavnom prelazi pješke.

“Mi nemamo drugu šansu, mi moramo preći granicu”, govori ovaj dvadesetpetogodišnjak.

Njegov put do Bosne i Hercegovine uključivao je između ostalih Iran, Tursku i Crnu Goru. On kaže da je svjedočio smrtima drugih migranata na putu.

Policija u Iranu oduzela mu je novac i mobitel i sve dokumente, među kojima se nalazio pasoš i studentska akreditacija koje su, kako navodi, pred njegovim očima bačene u vatru. On sa roditeljima danas komunicira putem drugog telefona, ali im ne govori sve teškoće kroz koje prolazi.

“Ne želim da vide kako živim, jer bi to moglo stvoriti problem za moju mamu, ne želim da ona pati zbog toga”, kaže Rasooli.

Rasooliju, studentu francuskog jezika koji govori i engleski, perzijski i turski, prvi veliki snijeg u BiH donosi još veću neizvjesnost i za njegov cilj – Francusku, gdje želi nastaviti studije francuskog jezika ali i upisati pravni fakultet.

Smještaja u kojem se on i hiljade drugih ljudi u pokretu mogu skloniti od snijega i hladnoće u BiH je sve manje. U srijedu je više od hiljadu migranata moralo napustiti kamp “Lipa” nadomak Bihaća jer nije bio uslovan za boravak zimi. Veliki šatori u kome su boravili nakon toga su zapaljeni pa je izgorio i privremeni smještaj dok domaće vlasti nisu obezbijedile drugi u kojima bi migranti mogli provesti zimu.

Direktor Danskog vijeća za izbjeglice smatra da je na terenu sve teža situacija i da su ljudi u pokretu bezvoljni. Neki, kaže on, postaju i nasilni zbog životnih uslova, ali i međusobne netrpeljivosti u vezi sa zemljom porijekla.

“Suočit ćemo se sa humanitarnom katastrofom, osim ako državne vlasti ne stvore uslove potrebne za dodatni smještaj. Više nego ikad ranije imamo ljude na ulicama, u napuštenim objektima, u šatorskim naseljima koja sami kreiraju u šumama i na planinama”, navodi Nicola Bay za BIRN BiH, dodajući da migranti uglavnom nisu nasilni, nego da su izmučeni, gladni i promrzli.

On kaže kako se “situacija u vezi sa migrantima dramatično promijenila tokom 2020. godine”, te da su neki od razloga koronavirus, nedostatak smještaja u prihvatnim centrima i neadekvatan odgovor državnih vlasti.

Dok vlasti u Republici Srpskoj potpuno odbijaju uspostavljanje kampova za migrante u ovom entitetu, jedan od svega nekoliko kampova koji su napravljeni u Federaciji potpuno je uništen u požaru. Šef misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH Peter van der Auweraert potvrdio je kako je gotovo cjelokupna infrastruktura kampa izgorila i na Twitteru napisao: “Katastrofa za katastrofom u kampu ‘Lipa’ u blizini Bihaća”.

Iz privremenog kampa se u srijedu ujutro povukao IOM, nakon čega je izbio požar u šatorima gdje su bili smješteni migranti. Dan su proveli na okolnim livadama i u šumama, bez ideje i plana gdje dalje. Ostali su bez smještaja, hrane, vode, zdravstvene i bilo kakve druge pomoći i zaštite po šumama i na visoravni gdje se temperature u zimskom periodu spuštaju ispod nule i gdje se dugo zadržava snijeg. Pokušaj jedne grupe da dođe do Bihaća zaustavila je policija. Na ulazu u grad su policijski punktovi, kao i patrole, koje sve migrante upućuje nazad prema kampu “Lipa”, gdje nemaju ništa.

Majed iz Bangladeša je sedam puta bezuspješno pokušavao doći do zapadnoevropskih zemalja i uvijek bi ga vratila hrvatska policija. Sada je, kaže, ostao bez smještaja i nema gdje da ode.

“Ovdje nemamo nikakvu sigurnost. Vlasti Bosne i Hercegovine nam nisu ponudile nikakvu pomoć. Ne želimo ovdje ostati. Vjerujte mi, mnogo je ljudi ovdje iz Bangladeša, i niko ne želi ostati. Svi žele otići što prije iz BiH, koja im je samo na ruti. Ovdje ima jako mnogo problema i ne želimo ostati. Osjetimo i da ljudi u BiH ne vole migrante i da smo nepoželjni”, govori Majed.

Tokom noći, brojni migranti su po mraku lutali šumom u potrazi za zaklonom. Khan iz Pakistana u proteklim mjesecima je bio smješten u kampu “Lipa” i sada nema gdje da ode.

Završio je arhitektonski fakultet i želja mu je da nastavi školovanje i potom da radi u inostranstvu. Nakon ranijih poteškoća prilikom pokušaja prelaska granice i nakon dramatičnog dana, zapitao se da li je vrijedilo.

“Pokajao sam se što sam krenuo, nisam očekivao da će biti ovoliko problema, ali sada ne mogu nazad”, govori za BIRN BiH dok, s kesom u ruci, s grupom prijatelja traži mjesto gdje će prespavati.

“Hladno je, ali nekako ćemo izdržati noć pa ćemo sutra vidjeti šta dalje”, govori Khan.

Ljudima u pokretu osim smještaja ograničeno je i kretanje. Vlasti Unsko-sanskog kantona u septembru ove godine zabranile su ulazak i kretanje migrantima i izbjeglicama u ovom kantonu, što je dovelo do kršenja međunarodnih konvencija, o čemu je BIRN BiH pisao ranije. Uprkos tome, takva praksa je nastavljena. U vrijeme kada je novinarka BIRN-a BiH posjetile Ključ, policija je i dalje na puktu zaustavljala autobuse i provjeravala ima li u njima migranata.

Izdavanje privatnog smještaja također je zabranjeno.

OSOBE U POKRETU, PROMRZLE I GLADNE NALAZE SE NA ULICI

Migrantima ne ostaje puno mogućnosti da se sklone od hladnoće. Zatvaranje kampova kao što je bio slučaj sa “Birom” i “Vučjakom” kod Bihaća dovodi do još većeg problema jer se osobe u pokretu, promrzle i gladne nalaze na ulicama, a punkt u Ključu ne može primiti sve migrante, kaže za BIRN BiH Sanela Klepić, terenska koordinatorica mobilnog tima Crveni križ Ključ.

Zatvaranje kampa “Lipa” ona vidi kao “još većom humanitarnom katastrofom usred zime”.

“Mi imamo sada podatke da je negdje oko 3.000 ljudi trenutno u kantonu van kampova. Neki mali procenat možda je u nekim hostelima, hotelima, privatnim kućama, snašli su se na neki način. Ostali svi ljudi su u napuštenim objektima, fabrikama, halama, snalaze se na sve moguće načine”, kaže ona i dodaje kako broj možda zvuči velik, ali kako ona smatra da nije toliki da se oni ne mogu smjestiti u organizovane kampove.

Vlasti u BiH odbijaju takvo rješenje iako za njega postoji finansiranje Evropske unije.

“Ja imam osjećaj da vlada sada misli da sve što budu gori i gori pokazat će da rade bolje, i onda se stvara kontraefekat i nema rješenja ili kao da ne znaju šta da rade, samo su napravili neku blokadu, samo zatvaraj i tjeraj, a stvarno prave gore”, smatra Klepić.

Lokalne vlasti u Bihaću tražile su da se kampovi izgrade i u drugim gradovima dok su građani pozivali EU da ljude u pokretu puste preko granica.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona kažu kako se obim posla policajaca znatno povećao, ali kako su “svi sigurnosni problemi koji se odnose na prisustvo migranata na području USK-a u direktnoj vezi sa brojem migranata, kao i humanitarnom aspektu njihovog zbrinjavanja odnosno smještaju i prehrani”.

LOŠIJA ORGANIZACIJA SMJEŠTAJA ZA MIGRANTE U BIH

Bay objašnjava kako se situacija u BiH razlikuje od one u drugim državama po tome što vlasti nikada nisu uspostavile odgovarajući sistem prihvatanja s dovoljnim kapacitetom, zbog čega su, kako kaže, ostavljali hiljade migranata da se sami snalaze na ulicama i napuštenim objektima.

“Nije prihvatljivo da ljudi, uključujući porodice i maloljetnike bez pratnje ostanu bez adekvatnog prihvatnog mjesta, hrane, čiste vode za piće i odgovarajuće zdravstvene zaštite. Kao što je rečeno, krajnje je vrijeme da BiH kao država identificira lokacije za prihvatne centre – počevši od ponovnog otvaranja ‘Bire’ u Unsko-sanskom kantonu”, istakao je Bay.

Uprkos sve lošijim uslovima u kojima se nalaze, policija u Bihaću i Sarajevu nije zabilježila povećan broj krivičnih djela koja su počinili migranti tokom 2020. godine. Iz MUP-a Unsko-sanskog kantona su za BIRN BiH naveli da su od januara do novembra zabilježili 70 krivičnih djela koja su počinili migranti dok je taj broj u 2019. godini iznosio 205. Također su naveli značajan broj prekršaja koji se odnosi na migrante.

U Tuzli se broj prekršaja smanjio, ali se povećao broj krivičnih djela između samih migranata od kojih “jedan manji dio se odnosi na napade prema građanima od strane migranata”.

Klepić navodi da bez obzira na sve oštrije poruke na društvenim mrežama, pomoć od ljudi i organizacija u Ključu ne jenjava. Dodaje da nije sigurna u pomoć i razumijevanje u ostatku BiH. Kaže kako je u tri godine koliko radi ovaj posao, upoznala doktore, učitelje, profesore, aktiviste, ljude koji su krenuli u potragu za boljim životom.

“To su najčešće najstariji sinovi i oni kreću jer oni zauzimaju ulogu te odgovorne osobe u porodici jer njihov ni otac ni braća ne mogu da zarade dovoljno, pokušavaju da odu u Evropu i čisto da zarade novac za svoju porodicu. I njima se često dešava da oni ustvari ne kažu u kakvoj su situaciju, oni kažu: ‘Da moja mama zna gdje ja spavam ona bi umrla, njoj bi srce stalo’”, kaže ona.

(fokus.ba)

Od Federalne uprave CZ zatraženi šatori koji će ponovo biti postavljeni na Lipi.

Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić izjavio je za Avaz da gradske vlasti planiraju postaviti šatore na Lipi i učiniti sve što je u njihovoj moći da se migrantima koji su se vratili na ovaj lokalitet omoguće barem minimalni uvjeti smještaja.

– Migranti su vraćeni u kamp Lipa, gdje je ostao jedan šator koji je služio kao COVID izolatorij, ima nešto od kontejnera, a nešto i oni prave sami sebi. Jutros je Crveni križ podijelio hranu, mi ćemo nastaviti da dostavljamo hranu a sad tražim načina, poslao sam zahtjev Civilnoj zaštiti FBiH da mi daju šatore da postavimo to gore. Mi smo to imali ranije, ali smo ih skinuli kad je IOM došao. Migranti su gore, ko hoće u game – ide u game, ko hoće ide na autobus, a ostali su gore i pokušavamo da pomognemo. Još uvijek čekamo da se u ovu situaciju uključi onaj ko treba da se uključi – kaže Fazlić.

Policija ne dozvoljava ulazak migranata u naseljena mjesta, ali je to teško spriječiti u slučaju da odluče da uđu, jer ogroman je prostor kuda to mogu uraditi. Fazlić smatra da se drama nakon zatvaranja kampa na Lipi mogla izbjeći. – Čitava je priča u tome da niko nije sa nama htio razgovarati, nego su željeli da nas stave pred svršen čin. Niko ništa nije htio da poduzima nego samo saopštenja, kasnije naredbe i onda smo došli gdje smo došli. Šatori su se tokom radova mogli izmjestiti preko puta, gdje ima naše zemljište, da se sačuva kuhinja i ostalo. Ako nije bilo novaca za IOM mogli su tražiti, a ne to uraditi amaterski. Ljudi su postrojeni, rekli im da odlaze, zatvaraju i onda je to izazvalo revolt, a ko je to zapalio policija sad neka istražuje – dodaje Fazlić.

Ogroman teret, ali i odlučnost

Ljudi su postrojeni

Policija ne dozvoljava ulazak migranata u naseljena mjesta, ali je to teško spriječiti u slučaju da odluče da uđu, jer ogroman je prostor kuda to mogu uraditi. Fazlić smatra da se drama nakon zatvaranja kampa na Lipi mogla izbjeći.

– Cijela je priča u tome da niko nije sa nama htio razgovarati, nego su željeli da nas stave pred svršen čin. Niko ništa nije htio da poduzima nego samo saopštenja, kasnije naredbe i onda smo došli gdje smo došli. Šatori su se tokom radova mogli izmjestiti preko puta, gdje ima naše zemljište, da se sačuva kuhinja i ostalo. Ako nije bilo novaca za IOM mogli su tražiti, a ne to uraditi amaterski. Ljudi su postrojeni, rekli im da odlaze, zatvaraju i onda je to izazvalo revolt, a ko je to zapalio policija sad neka istražuje – dodaje Fazlić.

Bihać je i dalje pod ogromnim teretom migrantske krize, a posebno policijske snage koje su pojačale aktivnosti. Fazlić ponavlja kako ovaj grad nema nikakvu odgovornost za situaciju, jer su lokalne vlasti konstantno sarađivale, a spremne su i u ovom trenutku tražiti rješenje.

– Najlakše je izdati saopštenje. Sad su božićni praznici i oni izdaju saopštenje – treba tako i tako, a ne zanima ih šta bi za nas značilo da se sada 1.500 ljudi smjesti u Biru. To ne damo mi, Skupština, Gradsko vijeće, ne daju građani zato što to znači teško narušavanje sigurnosti ljudi oko Bire, jer nama 1.000 ljudi u Biri znači 2.000 oko nje. Ne pričamo napamet, jer smo to već prošli, a bojim se da ljudi koji donose odluke ne znaju kako to ide. Prekjuče smo spriječili kad su pokušali tri kombija da dovezu i ni po koju cijenu to nećemo dati. Građanima uporno ponavljam da ne smijemo dozvoliti da bude isprovocirani, a ako bi to neko pokušao na silu takvo je raspoloženje da bi se za sat vremena okupilo nekoliko hiljada ljudi. Ne zbog migranata već zbog odnosa spram Bihaća – ističe gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.

Na redakcijski mail portala “Biscani.net” je upravo pristiglo saopćenje GO SDA Bihać kojeg prenosimo u cijelosti:

– Nažalost, ali primjetno je politiziranje oko ovog problema od različitih nivoa vlasti u našoj zemlji. SDA Bihać će kao i do sada dati svoj doprinos na iznalaženju najboljeg, zakonski mogućeg, ali i provodivog rješenja.

Napominjemo da smo dali značajan doprinos oko ovog problema iniciranjem sjednica gradskog vijeća i dodjelom na korištenje 50 dunuma zemljišta u vlasništvu grada na lokaciji “Lipa” za formiranje privremenog prihvatnog centra za migrante i izmještanje migranata iz urbanih područja Grada Bihaća.

Nakon više od godinu dana od donošenja odluke danas imamo isti problem sa migrantima, te ovim putem pozivamo nadležne međunarodne i domaće institucije da kontejnere iz privremenog prihvatnog centra “Bira” koji je u privatnom vlasništvu i kojeg treba zatvoriti, premjeste na lokalitet privremenog prihvatnog centra “Lipa” kako bi se riješila moguća humanitarna katastrofa.

Pozivamo Vijeće ministara BiH da teret migrantske krize raspodjeli uspostavom novih privremenih prihvatnih centara za migrante na svim dijelovima BiH, a postojeće centre u privatnom vlasništvu zatvore.

U cjelokupnoj situaciji interesi građana Bihaća moraju biti prioritet.

GO SDA Bihać