Pelet naš nasušni / Hoćemo li tonu ovog energenta uskoro plaćati suhim zlatom?

mojusk.ba
Jedan stari čovjek sjedio je kraj regionalne ceste Sanski Most – Lušci Palanka koji vodi ka Bosanskoj Krupi kroz grmečke šume i gledao kako kamioni natovareni balvanima brekću na putu za Grmeč.Zbunjeno je kazao sinu: – Ovo ne valja , uvijek su kamioni sa balvanima išli odozgo.

Besim Hrnić, vlasnik preduzeća „Final Group“ d.o.o. iz Sanskog Mosta koje od 2015. proizvodi kvalitetni pelet od bukve i jele namijenjen domaćim kupcima i izvoz zabrinut je iako mu je kompletna proizvodnja rasprodata do marta naredne godine.

Paradoksalno, moderna fabrika u srcu planine Grmeča sa 30 zaposlenih nema sirovine pa je dovlače sa područja drugih općina u BiH!? Generalno uzevši,  krajiške i  bh peletare  radile bi danonoćno, kakva je potražnja za ovim energentom, ali nema dovoljno drveta. Stoga  cijene “divljaju”.

– Transport je skuplji 10 KM po kubiku,a na kraju priče i tona peleta je skuplja za 20 KM. Nažalost, iako smo, mislim na fabrike peleta, uložili milionska sredstva za nove tehnologije i zaposlili ljude, „Unsko-sanske šume“ nas ne prate, dobijamo manje sirovine nego cjepari, firme sa dva-tri zaposlena- priča Hrnić.

Za godišnji kapacitet od 15.000 tona peleta njegova firma ne može se na području Unsko-sanskog kantona izboriti za dovoljno sirovine. Hrnić smatra da bi se „Šume“ trebale transformirati u smislu da prate privredu i tržište.O tome bi, ističe on, trebalo da povedu računa i osnivač ove državne firme koja gospodrai šumskim blagom , Kanton i Vlada.
– Veliki broj građana na Unsko –sanskom kantonu prešao je na grijanje peletom.Već sada su samo na Kantonu veće potrebe nego što svi proizvođači ovdje a četiri su firme, možemo proizvesti. Postavlja se logično pitanje gdje je nestalo ogrjevno drvo ako su ljudi prešli na pelet? Otišlo je u izvoz kao cijepano drvo-objašnjava i odgovara Hrnić.

Situacija je tragikomična, krajiške peletare nemaju sirovine a ljudi koji se prešli na ekološko grijanje peletom umjesto drveta nemaju ovog energenta. U Krajini osim privatnih kuća i zgrada na pelet se griju i sudovi, škole, domovi zdravlja i bolnice,općinske zgrade.No, peletari su limitirani veoma malim količinama drveta,a „Unsko-sanske šume“ rade na tradicionalan način ne uviđajući promjene.

– „Šumarija“ u Sanskom Mostu za grijanje svoje uprave traži godišnje 80 tona peleta. Mi se nismo mogli prijaviti na tender jer im ne možemo garantirati isporuku, zbog male količine sortimenta koji dobijamo od „Šuma“- govori Hrnić.

Neke nelogičnosti u raspodjeli iritiraju i traže logiku. Na području sanske općine godišnje se usiječe oko 90.000 kubika drveta a od toga svega 10.000 ostaje na ovoj općini za preradu.„Final Group“ je jedna od najjačih bh kompanija za proizvodnju peleta,prva na Kantonu i među tri –četiri u državi. Besim Hrnić strahuje da, ako Vlada USK i Skupština , nešto ne preduzmu dogodine će krajiške peletare imati nepremostive probleme sa obezbjeđivanjem sirovine. Hrnić je spreman i da čisti šumu te da od tog drveta pravi kvalitetan pelet. No, u „Unsko-sanskim šumama“ nemaju takvu opciju na raspolaganju.
Izgleda da su u krajiškom drvoprerađivačkom sektoru pobrkali lonce i prioritete. Peletari sa manje sirovine proizvedu više energenta, štede šumu, no pilane i cjepari u raspodjeli dobijaju mnogo više. Na licitacijama je još teže-svi traže drvo i tu je borba cijenama. Nedavno je u Sanskom Mostu neki Slovenac osnovao firmu za cijepanje drveta sa dva uposlena. Dobio je od krajiških „Šuma“ 4000 kubika drveta , više od „Final groupa“ koji ima 30 radnika.

Zima  kuca  na vrata, a  cijena peleta sa  265 KM ljetos  krajem septembra iznosi   na nekim mjestima  monstruoznih 360 KM. Sa tendencijom rasta. Zvoni  na uzbunu, jer ponavlja se “priča”  od januara  kada je  cijena tone  iznosila više od 500 KM!?



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...