U vremenu kada se uspjeh mladih ljudi često mjeri odlaskom iz zemlje, priča Belkise Arapović zaslužuje posebnu pažnju i duboko poštovanje. Njena životna i obrazovna staza svjedoči o tome da se predan rad, disciplina i ljubav prema znanju itekako prepoznaju i vrednuju.
Belkisa je kćerka tihog i skromnog demobilisanog borca 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, čovjeka koji je bez velikih riječi branio svoju domovinu u najtežim vremenima. Upravo na tim vrijednostima – skromnosti, istrajnosti i odgovornosti – gradila je i vlastiti put.
Tokom cijelog obrazovanja Belkisa se isticala izuzetnim uspjesima. Bila je najbolja učenica osnovne škole, zatim i najbolja učenica srednje škole, potvrđujući iz godine u godinu da se kontinuiran trud i zalaganje uvijek isplate. Taj niz izvrsnosti nastavila je i na akademskom nivou, gdje je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu stekla zvanje magistra arhitekture.
Posebnu težinu njenom uspjehu daju i dvije zlatne značke koje je dobila tokom studija – priznanja rezervisana isključivo za najbolje među najboljima. Ova nagrada predstavlja krunu njenog rada, znanja i posvećenosti struci, ali i snažnu poruku mladima da se vrhunski rezultati mogu ostvariti upornošću i vjerom u sebe.
Ipak, ono što Belkisu istinski izdvaja ne leži samo u diplomama, titulama i priznanjima. Njena jasna poruka da ne planira napuštati Bosnu i Hercegovinu, zemlju za koju se borio njen otac, nosi težinu koja nadilazi svako akademsko postignuće. U toj rečenici sadržani su duboko poštovanje prema prošlosti, snažan osjećaj odgovornosti prema sadašnjosti i iskrena vjera u budućnost ove zemlje.
Priča Belkise Arapović nije samo priča o akademskom uspjehu, već i o vrijednostima koje se prenose s generacije na generaciju. Ona je primjer da se znanjem, skromnošću i ljubavlju prema domovini može graditi budućnost dostojna poštovanja.
