Enes Zulić iz Bihaća se profesionalno bavi atletikom već 11 godina i postiže vrhunske rezultate i to u gradu i kantonu u kojem je sport, pogotovo atletika, u velikoj krizi. Priprema se i za međunarodne nastupe na velikim takmičenjima.

Rođen je u Bihaću 27.06.1985. godine. Po struci je profesor bosanskog jezika i književnosti, diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Bihaću.

Atletikom se aktivno počinje baviti 2005. godine. Iste godine, u oktobru, pobjeđuje na polumaratonu u rodnom Bihaću. Značajnije uspjehe postiže od 2007. godine kada pobjeđuje na “Splitskom polumaratonu”, te osvaja drugo mjesto na poznatom “Plitvičkom maratonu”.

Već sljedeće 2008. godine pobjeđuje na “Plitvičkom maratonu”, na kraćoj stazi. Postao je 2012. godine prvak države na 10 000 m i u krosu. Šest godina zaredom je prvak Unsko-sanskog kantona na 5000 m. Tri puta je bio pobjednik poznatog “Šumatačkog krosa” na kojem drži i rekord staze. Pobjednik je jedinog maratona u Bosni i Hercegovini ” Stazama Branka Ćopića“, gdje je 2014. godine postavio i rekord staze.

Pored uspjeha na domaćem planu, profilirao se i u inozemstvu. Godine 2014-te bio je viceprvak utrke “Bavarske” u Minhenu u Njemačkoj, te pobjednik utrke “Garching” pored Minhena. Četiri godine zaredom je proglašavan najboljim atletičarem Unsko-sanskog kantona.

Prošle godine u sklopu priprema za „Crkvenica maraton“ Enesa je zadesila ozljeda stražnje lože tako da je morao odustati od natjecanja. Zbog te ozljede koja se vukla duže vrijeme Enes je morao da propusti i neka važnija natjecanja na otvaranju ove atletske sezone. Na prvenstvu USK koje se održava u Velikoj Kladuši na 5000 m gdje je nakon uzastopnih šest godina osvajao prvo mjesto ove godine je bio drugi iz razloga što ozljeda koju ima još nije u cijelosti sanirana.

Atletsi klub “Bihać” postoji na papiru ali praktički se ništa ne radi, ulaganja su ravna nuli. U Bihaću ne postoji čak ni atletska staza. Grad Bihać koji po ovom pitanju ne pokazuje nikakvo interesovanje ne zna da bi možda jedna ulična trka puno doprinijela promociji grada u turizmu tako što bi privukla veliki broj zainteresiranih kako rekreativaca tako i profesionalnih sportaša. Bihać može biti atraktivna lokacija jer je spoj prirodnih ljepota i urbanog što daje dojam vrhunskog ambijenta za takve vrste utrka. To ne da bila dobra promocija grada već i države jer na takvim takmičenjima dolaze takmičari iz 30-tak zemalja iz Evrope i svijeta.

Uprkos tome da na kantonu nema ni atletske staze, nema pravog atletskog kluba koji bi omogućio razvoj ovog sporta, Enes je zanemario sve ove prepreke i pokazao karakter i ostvario zavidne rezultate.

Službeno je postalo član kluba BURT s kojim planira u budućnosti na svjetska i evropska takmičenja.

Tim povodom je izjavio: “Sluzbeno sam postalo clan kluba BURT. Hvala prijatelju Mirsad Abdakovic s kojim sam se brzo dogovorio. Bit ce mi zadovoljstvo predstavljati klub na natjecanjima u Europi, a nadam se i sire. Veselim se novim natjecanjima i uspjesima. Sportski pozdrav za moje prijatelje!”