Članovi i aktivisti Foruma mladih SDP Bihać, tragom raznih tekstova i prigovora građana Bihaća odlučili su napraviti analizu stanja javne rasvjete u mjesnim zajednicama na području grada Bihaća. Ta analiza, pokazala je da cijelo gradsko područje inače nema dobru osvijetljenost, ali da je sadašnje stanje, prema kojem ne radi skoro 2.500 rasvjetnih tijela školski primjer katastrofalnog pristupa korištenju rasvjete na javnim prostorima.

Iz kojeg razloga je grad Bihać u mraku, ne znamo. Možemo samo nagađati i pretpostaviti da je to možda stoga, što se odgovornima u upravljačkom ešalonu, osvijetljen Bihać ne uklapa u njihove poglede na Grad?
„Zamračeni grad“ itekako odudara od koncepta urbane sredine primjerene 21. vijeku, obzirom da su jedna od temeljnih karakteristika grada – njegova svjetla.

Na ovaj način želimo skrenuti pažnju Gradonačelniku i gradskom vijeću na to da, mračne gradske ulice nisu samo loša slika, već šalju i lošu poruku – sada otužnosti, depresivnosti i mraka u nekada blještavom gradu!

Malo koji grad može funkcionirati bez dobre javne rasvjete, a pogotovo Bihać kao „glavni grad“, koji predstavlja privredno i administrativno sjedište Unsko-sanskog kantona i koji pretenduje na status turističkog grada.
Noćna slika „zamračenog“ Bihaća potvrđuje i da je „računica“ upravljačke strukture koja se odnosi na korištenje javne rasvjete ne samo štetna za grad i urbano okruženje, već apsolutno pogrešna te da loše utiče na kvalitetu življenja ali i raspoloženje građana.

Na otvorenim prostorima, na cesti, livadi, mrak je samo mrak. U gradu je mrak nedostatak svjetla, neka ili nečija greška, stanje koje nije ni uobičajeno ni prirodno. Za grad je normalno da svijetli, jer noću je, u odnosu na dan, ipak sve drugačije.

Da ni ne govorimo o akcentnoj rasvjeti koja bi kao nadogradnja javne rasvjete trebala isticati vrijedna zdanja i cjeline u našem gradu, u cilju stvaranja privlačne i prepoznatljive noćne slike grada.

I dok je takva rasvjeta u drugim gradovima uobičajena, kod nas je to samo neostvarena želja u potpunom i nadasve degradirajućem mraku kojim je Bihać u posljednje vrijeme obavijen.
Otići ćemo i korak dalje pa „gradskim ocima“ i njihovim bliskim saradnicima postaviti sasvim logično pitanje: „Gdje je i na kojem mjestu u takvom mraku sigurnost građana?“

Oni koji su takvu odluku donijeli, zasigurno je nisu bazirali ni na kakvim istraživanjima, jer da jesu znali bi da dobro osvjetljenje znači uštede na materijalnim štetama, povredama i gubitcima ljudskih života koje se dešavaju upravo u uslovima loše ili nikakve osvijetljenosti.

Koristimo ovu priliku kako bi uputili zahtjev gradskoj upravi , da se gradska rasvjeta u najkraćem roku dovede u ispravno i funkcionalno stanje, imajući u vidu da građani Bihaća plaćaju komunalnu naknadu čija je svrha upravo održavanje i podmirenje troškova ulične rasvjete , te da građani nisu ti koji trebaju živjeti u „mraku“ dok se njihov novac nenamjenski troši u neke druge svrhe.