Zoran Antičević započeo je svoj životni put kao napušteno dijete. Rodio se u Bihaću gdje su ga biološki roditelji dali na usvajanje odmah nakon rođenja. Usvojio ga je bračni par iz Hrvatske. Danas je autor triju knjigu, scenarist dvaju filmova, a 2016. godine bio je međunarodni predstavnik hrvatske književnosti na sajmu knjiga u Frankfurtu, saznaje Biscani.net portal.

Nedavno je gostovao u Bihaću i zaljubio se u djevojku ,,svoga izgubljenog zavičaja” te joj posvetio kratko lirsko djelo u prozi.

Djelo prenosimo u cijelosti:

ZA ELMU

Nedostaješ mi, voljena moja Elma.

Tvoje je tijelo moj zavičaj izgubljeni. Obrazi su ti proplanci po kojima su dodiri trčali kao jaganjci i ljepotu pasli moji dlanovi. Glas ti je sevdah Bišća, u očima ti dragulji mjeseca, a odjeća ti je Una što se rastače i presušuje u mojim mislima.
Otišao sam s pogledom napuštenog djeteta. Držao u srcu pucanj zvijezda, strašan i nečujan.

Nedostaješ mi, voljena moja Elma.

Lice ti je krajolik kojeg su mi ukrali. Zato sam te preteško ispuštao iz naručja na rastanku i držao čvrsto kao da želim izdahnuti dušu u tvoja njedra. Otišao sam tužnije nego devedesete. Prolazim kroz bestijalne gradove kojima vladaju još bestijalniji ljudi, putujem jugoistočno ka zemlji u kojoj su proljeća bez cvijeća i mirisa, crna proljeća rata i vihora.