Bosna i Hercegovina je kroz stoljeća svoga postojanja vodila ustrajnu borbu za neovisnost i državni subjektivitet. Na tom putu, kao prepreka, stajale su joj carstva, monarhije, kraljevine i republike. Svaka u različitim vremenskim razdobljima i na različite načine. U toj borbi bilo je potrebno uložiti mnogo mudrosti, strpljenja, kompromisa, ali i žrtve. Potvrđuju to i 90-te godine 20. stoljeća, kada nakon raspada jugoslavenske države, nastupa borba za neovisnost i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine. Referendumom za neovisnost održanim 29.2. i 1.3. 1992. godine, oko 64 % građana s pravom glasa odlučilo je da Bosna i Hercegovina postane neovisna država, koja će nakon prijema u organizaciju Ujedinjenih naroda/nacija 21.5.1992. godine dobiti i međunarodno priznanje. Zato danas 1. marta/ožujka s pravom i s dosta povijesnih argumenata obilježavamo Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine.

Dan neovisnosti je i prilika da se ukratko prisjetimo stoljetne povijesti/historije/istorije naše Domovine.

Prvi pisani spomen imena Bosna potječe iz 10. stoljeća, a nalazimo ih u djelu „De administrando imperio“ („O upravljanju carstvom“ ili „Upravljanje državom“) bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, gdje se spominje „Horion Bosna“. Naziv Bosna, ilirskog porijekla, preuzeli su Rimljani, a u ranom srednjem vijeku naziv je prilagođen slavenskom izgovoru. U srednjem vijeku područje današnje Hercegovine se naziva Hum (Zahumlje), a naziv Hercegovina potječe iz razdoblja osmanlijske vlasti na ovom području.

Najstariji stanovnici Bosne i Hercegovine bili su Iliri, odnosno različita ilirska plemena koja obitavaju na bosanskohercegovačkom području. Razdoblje kraja 6. i početka 7. stoljeća u BiH obilježeno je dolaskom Avara, odnosno nešto kasnije Slavena.

U srednjem vijeku na tlu današnje Bosne i Hercegovine razvila se je srednjovjekovna bosanska država. Od 12. stoljeća kao banovina, a od 1377. godine kao kraljevina. Među najistaknutijim banovima bio je ban Kulin. U vrijeme njegove vladavine, 29.8.1189. godine potpisan je trgovački ugovor s Dubrovnikom (Povelja Kulina bana), koja je imala veliki značaj za ekonomski razvoj srednjovjekovne Bosne. U vrijeme vladavine bana Tvrtka I. Kotromanića (1353.-1391.), Bosna postaje kraljevina. Naime, 1377. godine u mjestu Mile kod Visokog, Tvrtko I. je okrunjen za kralja. Razdoblje kraljevstva potrajat će sve do osmanlijskih osvajanja Bosne 1463. godine, kada je ubijen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.-1463.).

Pod osmansku vlast Bosna i Hercegovina dolazi postupno. Veći dio Bosne je osvojen 1463. godine, Hercegovina 1482. godine, a Bihać tek 1592. godine. Po osvajanju područje BiH je priključeno u sastav Osmanskog Carstva, kao najzapadnija provincija. Prvo je proglašen Bosanski sandžak, a potom od 1580. godine i Bosanski ejalet (pokrajina). Kroz 400 godina osmanske vladavine Bosna i Hercegovina je dijelila sudbinu Carstva, uspone i padove. Nezadovoljstvo bosanskohercegovačkih građana posebno je bilo izraženo 30-tih godina 19. stoljeća, u vrijeme provođenja reformi od strane Porte. Ustanak bosanskih i hercegovačkih ajana i kapetana, pod vodstvom Husein-kapetana Gradaščevića, pretvorio se je u borbu protiv reformi, ali i pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine u okviru Osmanskog Carstva. Ovaj ustanak neće polučiti rezultat, slomit će ga Omer-paša Latas. Drugi značajniji ustanak protiv Osmanskog Carstva izbio je 1875. godine

Berlinskim kongresom koji je održan 1878. godine Austro-Ugarska monarhija je dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu što je ona i učinila iste godine. Izvršen je novi administrativno-teritorijalni preustroj, a već 1908. godine Austro-Ugarska je anektirala Bosnu i Hercegovinu. Ovakvo stanje će potrajati sve do ubojstva austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu 28.6.1914. godine, koji će biti povod za izbijanje Prvog svjetskog rata, odnosno raspada Austro-Ugarske Monarhije.

Završetkom Prvog svjetskog rata, 1.12.1918. godine formira se nova južnoslavenska država pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija. Bosna i Hercegovina će u sastavu ove države ostati sve do Drugog svjetskog rata, odnosno okupacije Jugoslavije u aprilu/travnju 1941. godine. Od 1941.-1945. Bosna i Hercegovina je sastavni dio formirane Nezavisne Države Hrvatske. Porazom NDH i ustrojem prvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije, odnosno Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Bosna i Hercegovina postaje njen sastavni dio kao jedan od šest ravnopravnih republika.

Pad „Berlinskog zida“ 90-tih godina 20. stoljeća simbolički je označio pad komunističkog sustava u Europi, pa tako i na području SFRJ-a. Nekadašnje jugoslavenske republike otpočele su borbu za neovisnost, među kojima i Bosna i Hercegovina. Nažalost, taj proces nije okončan mirnim putom, nego agresijom koja je izvršena na Bosnu i Hercegovinu. Rat koji je trajao od 1992. do 1995. godine, odnio je mnoge živote u obrani neovisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine. Uz velike civilne i vojne žrtve, rat je obilježio i veliko materijalno razaranje gospodarskih, kulturnih, vjerskih i drugih objekata. Agresor je poražen, a država Bosna i Hercegovina je očuvala svoju neovisnost i stoljetni identitet.