Gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić oglasio se danas na svom zvaničnom Facebook profilu povodom presude Općinskog suda, koja se odnosi na njegovu raniju smjenu s pozicije direktora Zavoda za zdravstveno osiguranje Unsko-sanskog kantona. U objavi navodi da je sud potvrdio kako su odluke tadašnjeg Upravnog odbora i Vlade USK bile nezakonite te da se poništavaju, uz obavezu Zavoda da mu isplati odštetu u iznosu od gotovo 200.000 KM.
Cijelu objavu gradonačelnika Sedića prenosimo u nastavku:
Presudom Općinskog suda potvrđeno je da su odluke Vlade USK i tadašnjeg Upravnog odbora Zavoda za zdravstveno osiguranje USK, kojima sam smijenjen s pozicije direktora nakon svega nekoliko mjeseci obnašanja funkcije, bile nezakonite i da se kao takve poništavaju.
Ovom presudom, Zavod se obavezuje da mi, na ime materijalne štete prouzrokovane tim odlukama, isplati skoro 200.000 KM. Sada, kada je Sud utvrdio činjenice, očekujem da novoimenovani direktor Zavoda postupi po Zakonu i regresnom tužbom od tadašnjih članova UO traži da taj iznos nadoknade Zavodu. Tako Zakon nalaže i tako se štiti javni interes.
Podsjećam: niko ko sjedi u Upravnom odboru ne može slijepo pratiti političke instrukcije i smjenjivati direktore kako mu padne na um. Svako ko obnaša direktorsku funkciju potpisuje Ugovor o radu i podliježe odredbama Zakona o radu. Ne ulazim u to jesu li članovi UO bili nekompetentni ili samo stranački poslušni – to neka ostane njihovo breme, ali je Sud jasno rekao da su postupali nezakonito.
Istovremeno, podsjećam i na odredbe obligacionog prava: članovi UO su solidarno odgovorni. To znači da pojedinačno i vlastitom imovinom odgovaraju za cijeli iznos. Nema skrivanja iza funkcija, nema kolektivne magle. Odgovornost je lična.
Još jednom ću ponoviti: ne interesuje me na koji će način novac biti isplaćen, niti da li će se članovi UO međusobno „porefati“ za ovih 200.000 KM. Kako sam već rekao, taj novac svakako ide u humanitarne svrhe. Ono što me zanima jesu ova država i njeni zakoni.
Jasno mi je da sam bio prijetnja jer sam otkrio i obznanio milionske prevare i zloupotrebe. Ali mi je još jasnije da sam i ovog puta dokazao – kad se radi po zakonu, istina uvijek dođe. Ova presuda je podsjetnik da institucije nisu ničije privatno vlasništvo i da se nezakonite odluke, kad-tad, vrate onima koji su ih donosili.
