Vildana Alibabić, univerzitetska profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću i dugogodišnja stručnjakinja u oblasti ekologije i zaštite riječnih ekosistema, objavila je novo obraćanje povodom zabrinutosti građana za stanje rijeke Une. Kako naglašava, problem nije jednostavan i ne može se svesti na jednog krivca. Između ostalog, iznosi rezultate analiza, vlastita iskustva te konkretne prijedloge za rješenje.
U nastavku prenosimo njen tekst u cijelosti:
Poštovanje dragi prijatelji i svi koji ste ovih dana zabrinuti za Unu.
Upozoravam odmah da je tekst malo duži, ali kako objasniti neke pojave ukratko.
Osjećam obavezu da razjasnimo neke stvari u vezi s dešavanjima na Uni, koja su u toku. Pretpostavljam da svi očekuju rezultate laboratorijskih analiza, međutim i kad budu gotove, nemojte očekivati da će prst biti uperen u nekoga konkretno, jer ovo nije tako jednostavan problem.
Ovdje se radi o velikoj površini, ne o jednoj lokaciji, a radi se o puno faktora koji su najvjerovatnije utjecali na ovu pojavu. Važno je shvatiti da će tumačenje rezultata koji se očekuju, dati samo neke odgovore. Ja pretpostavljam da će se uraditi fizikalno-hemijska i mikrobiološka analiza.
Međutim, da bi se dao precizniji odgovor na ono što se dogodilo potrebno je uraditi šire analize, promatrati i analizirati više dana, na više lokacija i u analize uključiti biljni i životinjski svijet, ne samo vodu. Mora se uključiti veći broj stručnjaka, jer Una je kao jedno tijelo, i kao što za naše ljudsko tijelo i bolest, trebaju razni stručnjaci da se utvrdi bolest, i za Unu trebaju razni stručnjaci (biolozi, hidrolozi, botaničari, zoolozi…, jer i mi iz akademske zajednice imamo svoja stručna područja za koja smo specijalizirani).
Krenimo na prvu sumnju i razjasnimo je, pa da se prestane s špekulacijama i optuživanjima.
Dio javnosti za ovo stanje optužuje Postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda u Bihaću (PPOV), proziva se gradonačelnik Bihaća. To nije u redu i nije pošteno, jer iz prve ruke znam šta je sadašnji gradonačelnik sve poduzeo. I ovo što govorim nema nikakve veze s politikom, ja ionako nisam više politički aktivna, a i da jesam, govorila bih šta mislim, bar to zna onaj ko me poznaje.
Par godina unazad PPOV je stvarno ispuštalo u Velhovu zagađenje. Ja sam Pokojčanka i tamo sam često, bilo je užasno. Nekoliko puta sam radila analize tačno na izlazu te prljave vode u Unu, i voda je bila opterećena, to je istina.
U proljeće 2024. gradonačelnik me je pozvao i zamolio da se uključim u problem. Vrlo brzo pojavilo se prazno mjesto u Nazornom odboru Vodovoda Bihać (bivši član dao je ostavku), prijavila sam se na konkurs i ušla sam. Naknada je 100 KM, pa da i to odmah rasčistimo. U oktobru 2024. postajem član, tamo je već bila kolegica Jasmina Ibrahimpašić koja se u struci upravo bavi otpadnim vodama i Adnan Mešanović koji je nas dvije podržao kod ove problematike 100%. Uhvatili smo se posla. Pregledali sam postrojenje, razgovarali s rukovodiocima, s zaposlenima, pregledali dokumentaciju, projekte, izvještaje, fotografirali i gradonačelniku predali Izvještaj o stanju u PPOV s prijedlogom šta učiniti početkom decembra.
Kratko i jasno, tlo između objekata u postrojenju tone, to oštećuje i objekte i opremu, naročito infrastrukturu ispod objekata. Međutim, lično sam se uvjerila koji trud ulažu u Vodovodu, naročito rukovodioc Amir Malkoč i zaposleni u postrojenju. Sami popravljaju, rade, kopaju. Rade nekada i po noći i nastoje da održe postrojenje u funkciji.
Postrojenje trenutno radi nekoliko faza prerade otpadne vode, ne 100%, ali uspjeva očistiti puno toga. Grad Bihać izdvaja sredstva za održavanje, u toku je izrada projekta sanacije postrojenja, i radi se ono što se može u ovom trenutku. Prekinut je ugovor s jednom industrijom koja je opterećavale te vode. Može li više, ne može za sada, jer taj projekt sanacije će pokazati šta i kako popravljati, a i da napomenem, bit će potrebna gomila novaca. Trenutno, PPOV ne opterećuje Unu u onoj količini da bude glavni problem ove pojave na Uni.
Da znam šta govorim, evo vam i dokaz: uzorak vode uzet 09.06.2025., prije cca 2 mjeseca. Objavljujem ovjeren i potpisan nalaz Ovlaštenog laboratorija iz Mostara. Dakle, niko nije mogao zvati taj laboratorij da ”manipulira” izvještajem, jer ne znaju uopće da se to radi. Laboratorij zaključuje da voda odgovara kvaliteti I i II klase na ispustu kod Velhova.
Tvrdim da su fekalne vode u cijelom toku Une jedan od uzroka ukupnog problema, to dokazuje mikrobiološki nalaz na rijeci Krki (nalaz pokazuje da na Krki nema fekalnih streptokoka, jer tamo nema ljudi, dok na drugim loakcijama koje istražujemo na jednom projektu, ima).
Ove analize se provode u okviru projekta u NP Una kojeg sufinansira Fond za zaštitu okoliša FBiH. U principu, očekivali smo poremećaje, samo nismo znali kad i u kojoj mjeri će se dogoditi i cilj nam je napraviti monitoring ove godine. Radimo područje od rijeke Krke sve do ispusnog kanala Velhovo. Ograničeni smo sredstvima da idemo dalje nizvodno. Procjenjujemo utjecaje na kvalitet vode rijeke, naročito iz turizma.
Ima još jedan projekt REVERS, isto u NP Una. U tom projektu, pored voda analiziramo biljni i životinjski svijet, utjecaj klimatskih promjena, i razne druge utjecaje, npr. gaženje sedre, raftinga …itd. Kad završimo, više ćemo moći govoriti o utjecajima u gornjem toku. Međutim, srednjim i donjim tokom niko se ne bavi na ovaj način.
Da nekako zaključim, tekst je ionako predug. Ljudi danas ne vole previše čitati.
Do poremećaja je došlo pod utjecajem brojnih faktora. Svi sudjelujemo u zagađenju, primjera radi, nađite mi kuću koja nema WC, sudoper i veš mašinu. Nijedna općina, grad na USK nema postrojenje za pročišćavanje otpadnih fekalnih voda, Bihać ima, i jedan je 17 gradova u BiH koji ima to postrojenje i to je za pohvalu. Ipak to postrojenje ne pokupi sve otpadne vode. U Bihaću 23.822 korisnika plaća vodu, a oko 11.700 kanalizaciju i pročišćavanje, što znači da oko pola domaćinstava još uvijek ispušta svoje otpadne vode u okoliš.
Da, taj ostatak opterećenja jednim dijelom ide nizvodno prema Krupi, Krupa nema nikako postrojenja za pročišćavanje, pa se zagađenje još više koncentrira i ide prema Novom. Ni Novi nema postrojenje, pa to sve skupa ide prema Kostajnici i Savi. Dakle, svi smo krivi. Ovo je konstatacija kada su pitanju fekalne vode, a šta je s drugim utjecajima iz poljoprivrede, industrije i drugim izvorima zagađenja?
Da se mene pita, ja bih zaustavila sve druge projekte, radove, asfaltiranja po gradovima i sve pare bi usmjerila na rješavanje kanalizacija i postrojenja za pročišćavanje, pa dalje rješavala druge probleme (otpad, na primjer).
Ono što se može odmah i sada, i što je najhitnije jeste: vijećnici, gradonačelnici, skupštinski i federalni zastupnici, pod hitno zaustavite dalju devastaciju obala rijeke Une i ovu nelegalnu gradnju. Mijenjajte pravilnike, dižite cijene kazni, samo to zaustavite.
Građani, vaše je da vršite kontinuirani pritisak na političare, jer oni donose odluke.
Ja samo znam, da će ako se to ne poduzme biti gore!
