Intervju/Izudin Saračević, premijer USK: Počeo se mijenjati odnos Sarajeva prema Krajini


Prije godinu dana Unsko-sanski kanton je dobio novu Vladu s premijerom Izudinom Saračevićem na čelu. Turbulentna društveno-politička scena u kantonu, brojni problemi, štrajkovi i protesti sindikata, reformska agenda, projekti i odnosi Krajine sa Sarajevom samo su neka od pitanja o kojim smo razgovarali s prvim čovjekom Vlade USK.

Prije tačno godinu dana došli ste na veoma “klizak” teren premijerske pozicije u Unsko-sanskom kantonu, naslijedivši svog prethodnika Hamdiju Lipovaču. U svom ekspozeu pred kantonalnom skupštinom istakli ste brojne probleme koje ste zatekli, kao i one koji tek predstoje. Jeste li zadovoljni urađenim i gdje se moglo više uraditi?

Ukoliko pitate svakog građanina da li je on zadovoljan stanjem u kantonu, naići ćete na različite odgovore: neko jeste, neko nije. No, s obzirom na to da sam ja u proteklih 12 mjeseci prvi čovjek kantona i, samim tim, odgovoran za osam posto stanovništva Bosne i Hercegovine, na bazi svega onog što je učinjeno, ja mogu reći da sam relativno zadovoljan. Zadovoljan sam iz razloga što smo uspjeli odagnati i identifikovati ključne probleme koji su kanton opterećavali u različitim finansijskim iznosima, kao i funkcionisanje cjelokupnog državnog aparata, jer kanton je praktično država u državi. Projekat “Država za čovjeka”, obojen korupcijom, otjerao je u finansijsku dubiozu čitav kanton i napravio svojevrstan bunar bez dna, zbog čega naše najvrednije blago koje imamo, a to su ljudi, nije moglo pokazati svoje kvalitete i sposobnosti. Ogroman problem za kanton predstavljaju i tužbe građana. Tačnije, više od 10.300 ljudi je tužilo i dobilo pravosnažne sudske presude protiv kantona i taj je dug dostigao 69 miliona KM, samo u posljednjih godinu dana taj se dug povećao za pet miliona. Zbog toga, ali i brojnih drugih stvari, ne možemo očekivati da se nešto što je 20 godina rađeno kako ne treba promijeni preko noći. Teorija kaže da treba najmanje toliko vremena da se stvari postave na nulu, da bi se tek nakon toga krenulo u pozitivnom smjeru.

Kada govorimo o ekonomskoj situaciji, u kojem smjeru ide Unsko-sanski kanton?

Mi imamo oko 47 hiljada nezaposlenih i oko 32 hiljade zaposlenih. Po prvoj kategoriji smo otprilike na šestom mjestu, a prema drugoj na četvrtom mjestu u Federaciji. Naša neto plata je 807 KM i po tom kriteriju smo na četvrtom mjestu. Vlada je povećala sredstva od koncesije na 1,2 miliona KM. Usvojena je i odluka da se izradi Strategija za mlade koja bi trebala ponuditi čitav set odgovora koja muče ovu kategoriju društva, kao što su problemi sa nezaposlenošću, dijalog između obrazovnog i realnog sektora, te brojna druga pitanja. Međutim, treba imati u vidu da je naš budžet projektovan na 216 miliona KM. Od tog novca, 135 miliona potrebno je izdvojiti na plate budžetskih korisnika. To je negdje oko 65 posto. Dakle, ostaje 81 milion. Od 81 miliona, najmanje 30 posto sredstava, ili 24 miliona KM, ide za naknade koje nemaju karakter plata i materijalne troškove. Kako da funkcioniše sve ostalo nakon ovakvih podataka? Šta ćemo sa mizernim ostatkom novčanih sredstava?

Na osnovu toga što ste kazali, Vaša Vlada je pokušavala smanjiti, odnosno, racionalizirati budžetsku potrošnju. Uvođene su i pojedine mjere, poput rješavanja pitanja viška uposlenih u prosvjeti, što je s druge strane rezultovalo štrajkovima budžetskih korisnika, sukobima sa sindikatima, itd. Kako ste zadovoljni procesom provođenja reformi?

Mi u školama zbog demografskih kretanja iz godine u godinu imamo sve manji broj đaka. Naprimjer, ako ste u jednoj školi prošle godine imali 80 nastavnika i 100 đaka, ove godine imamo 80 đaka i 100 nastavnika. Dakle, pojavljuje se višak. Pored toga, sistem rada prošlog saziva vlade bio je da se, naprimjer, od 23 učenika jednog odjeljenja naprave dva odjeljenja, kako bi se stranački kadrovi mogli zaposliti. Sve to trpi budžet kantona u ovom trenutku. Najlakše je zaposliti nove ljude u nekoj instituciji, ali ko će ih plaćati? Mi smo to u određenoj mjeri pokušali dovesti u red, no još je potrebno raditi u tom smislu.

U kakvim ste odnosima Vlada i Vi kao premijer sa čelnim ljudima Sindikata budžetskih korisnika, prije svega policije i obrazovanja? Konstantno se proteže pitanje štrajkova u policiji i školama, sindikati tvrde da ste nekoliko puta do sada prekršili prethodne dogovore. Kada možemo očekivati kraj problema u prosvjeti i MUP-u? Da li je konačno rješenje u posljednjem zaduženju kantona koje je i Skupština kantona potvrdila?

Nije, to je pogrešna pretpostavka. Budžetski manjak koji je autorstvo naših prethodnika, ali i pojedinih članova istih tih sindikata, prevelik je da bismo razmišljali na takav način. Mi smo danas počeli novu seriju razgovora sa sindikatima i vidjet ćemo dokle će to dovesti. No mnogi tu ne razumiju, ili neće da razumiju da postoje brojna budžetska davanja iza kojih vlada stoji. To su isplate našim studentima u Sarajevu i Tuzli, naknade za priključke struje boračkim populacijama, naknade za smještaj djece sa posebnim potrebama, naknade za porodilje, doprinose, kao i isplate za brojne druge kategorije.

Koji su Vaši principi u pregovorima sa sindikatima?

Suština je da jednim istrajnim pristupom pomalo vraćamo od svega. Ali da na prvom mjestu stoje plate, kao što i stoje. Mi smo baš danas isplatili 4,2 miliona KM za plate, zatim 1,6 miliona na ime regresa za sve, te 2,5 miliona za tople obroke iz prošle godine. To je to sustizanje. No neki smatraju da su samo oni prioritet. I da i jesu, iz čega platiti sve to?

Prema Vašem viđenju, kakav je odnos glavnog grada i zvanične državne politike prema Krajini? USK od rata pa do današnjih dana praktično nije imao nijedan kapitalan projekat, a i vrlo malo je Krajišnika na odgovornim funkcijama u Sarajevu. Zbog čega je to tako i da li se bilo šta počelo mijenjati?

Naravno da se počelo mijenjati, ali prvo smo mi morali promijeniti način svog ponašanja prema federalnim i državnim institucijama da bi to počelo davati rezultate. Do sada smo imali brojne naše funkcionere koji su išli put Sarajeva i odavde su startali revolucionarno. Međutim, dolaskom do jedne ćevabdžinice u Travniku, oni bi pojeli čudotvoran ćevap i svi postali mekši od zečijeg repa. Tako da se njihova revolucionarnost završavala i prije dolaska u Sarajevo. Pored toga, treba izdvojiti da naš kanton ima jako lošu energetsku i komunikacijsku mrežu i to je nešto na čemu insistiramo, prije svega, kod Elektroprivrede BiH.

Nezamislivo je da diljem Cazina, Velike Kladuše… i dalje stoje drveni stubovi za električnu energiju. Ipak, neke stvari sugerišu da se stanje počelo mijenjati. Naime, postoje pojedini ozbiljni projekti koji ulažu nadu da će i ovaj dio države biti na listi prioriteta. Naprimjer, pokrenute su neke stvari za regulisanje graničnih problema na prelaza u Izačiću i Maljevcu, kao i nekoliko malograničnih prelaza.

Najavljeni su i neki ozbiljni projekti poput izgradnje brze ceste Bihać – Bosanska Krupa, zatim izgradnja aerodroma u Bihaću. Koliko su ovi projekti doista realni?

Realni su. No, prvo bih nešto razjasnio. U okviru Reformske agende postoji kategorija energetskih projekata i za naš kanton je najinteresantnije priča za termoelektranu u Kamengradu kod Sanskog Mosta. To je projekat vrijedan 730 miliona KM, a cilj je povećati proizvodnju električne energije, budući da je USK ovisan o zeničko-tuzlanskom bazenu. Mi smo prodali koncesiju za taj rudnik firmi Lager iz Posušja na 30 godina. Druga kategorija projekata jesu komunikacije. Prije svega, tu podrazumijevamo izgradnju treće trake na putu Bihać-Ključ, na dionici Ripačkog klanca, zatim na prostoru Laništa, te dalje preko Oštrelja. Za projekat ceste Bihać – Bosanska Krupa već je obezbijeđeno 9,3 miliona eura preko EBRD-a. U trećoj kategoriji projekata nalaze se svi ostali projekti. Tu treba izdvojiti Agrokomerc, gdje uskoro očekujemo da se završi priča o kupoprodaji. Ipak, smatram da mi najviše radnih mjesta možemo otvoriti u poljoprivredi i zanatstvu i vjerovatno je tu naša velika šansa. Ja sam optimista.

klix.ba


0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...