Kameni spavači pod Debeljačom – svjedočanstvo o bihaćkim Jevrejima

Al Jazeera
Prema istraživanjima prof. Avrama Pinje, najstariji spomenik na Jevrejskom groblju u Bihaću datira iz 1860. godine.

U samom centru Bihaća još stoji oronuo natpis koji svjedoči o postojanju Jevreja u ovom gradu. Zastanu ljudi ponekad u prolazu, ali gotovo ni ne obrate pažnju na ta slova koja vire ispod fasade.

Taj zid je lice stare sefardske kuće, koja prkosi zubu vremena i odolijeva naletima modernizacije.

Na objektu stoji naslov ispisan ćiriličnim i latiničnim pismom: “Aron Kavezon – Trgovina mješovite robe”. Lijevo ispod još je dodano “Utemeljeno 1900.” i potpis autora “Jos. Dodik”.

Doprinos Jevreja razvoju Bihaća

Bihaćki Jevreji uglavnom su se bavili trgovinom i zanatstvom, a nekoliko ih je radilo u državnim službama. Živjeli su u svim dijelovima grada, izmiješani sa svojim komšijama, i izgradili su dobre prijateljske odnose sa sugrađanima.

“Jevreji su, bez sumnje, dali svoj doprinos razvoju Bihaća, jer oni su se, osim trgovinom, bavili i proizvodnjom. Jako Atijas imao je i svoju pilanu u naselju Golubić, tako da njihov dolazak i njihovo obitavanje ovdje na području Bihaća predstavlja vrlo značajan period u historiji grada. Jedan dio centra grada bio je sastavljen od zgrada koje su oni izgradili. Također, njihova bogomolja nalazila se u centru grada i za vrijeme bombardiranja u potpunosti je uništena. Dakle, Jevreji su odigrali značajnu ulogu u razvoju Bihaća u periodu prije Drugog svjetskog rata”, kaže Ferid Mulić, nekadašnji novinar Oslobođenja, danas u penziji.

Privreda u Bihaću nije bila razvijena u to vrijeme, a svojim dolaskom u ovaj grad Jevreji su znatno doprinijeli njenom razvoju. U Bihaćkom srezu 1934. godine, postojala su tri manja preduzeća i devet pilana na vodu i jedna na paru, s vrlo malim brojem zaposlenih. Jevreji su znatno učestvovali u tome. Uprkos oštećenjima koja je Bihać pretrpio usljed napada saveznika 1943, kad su jurišni avioni u velikom naletu bombardovali neprijateljske trupe koje su tada bile stacionirane u gradu, tragovi postojanja Jevreja očuvani su i vidljivi na pojedinim objektima. Tako je na jednom objektu iz tog perioda još vidljiv natpis o vlasniku trgovačke radnje koji je bio Jevrej.

“Neki ljudi su taj natpis pokušali u više navrata okrečiti, međutim, slova bi se svaki put nanovo pojavljivala i izbijala ispod farbe”, kaže Tenzil Šehić, zlatar čija se radnja nalazi prekoputa spomenutog objekta.

Bihaćka sinagoga i Jevrejsko groblje

Jevreji su došli u Bihać polovinom 19. stoljeća u posljednjim decenijama osmanlijske vladavine, a nešto prije austrougarske okupacije i Berlinskog kongresa 1878. godine. Najprije su dolazili muškarci, a kad bi se oni snašli, dovodili su žene, djecu i rođake. U Bihać su došli iz Sarajeva, Travnika i Banje Luke. Isprva ih je bilo desetak, a kasnije se taj broj povećavao, tako da su 1879. u Bihaću živjela 72 Jevreja, a 1910. njih 165. Danas nema nijednog.

Kako je s vremenom broj Jevreja u Bihaću rastao, osnovali su Jevrejsku općinu, a molitve su isprva održavali u privatnim kućama sve dok, na inicijativu rabina Avrama Atijasa, 1906. godine nisu izgradili novi hram, koji se nalazio u nekadašnjoj ulici Gajevo šetalište, danas poznatijoj kao Bedem. Bio je to markantni objekat u strogom centru grada, izgrađen eklektičnim kombinovanjem arhitektonskih elemenata u stilu klasicizma s naglašenim baroknim elementima. Inicijator za gradnju hrama bio je rabin Avram Juda Atijas, a investitor Jevrejska općina Bihać.

“I u Bihaću se nekad slavio Pesah. Jevrejski hram, sinagoga, u našem gradu izgrađen je 1906. godine u nekadašnjem Gajevom šetalištu. Tako se ta ulica zvala između dva svjetska rata, a sada je to Bedem. Zapadnom ivicom te ulice dominirao je drvored divljeg kestena. Bio je to ukras ovog dijela grada ispod kojeg je omladina voljela šetati, a djeca se igrati. Nakon Drugog svjetskog rata kesteni su posječeni zbog proširenja ulice. Hram je imao veliku zbirku paroheta (zavjesa od skupocjene, bogato izvezene tkanine na aronu hakodešu, kojom se ukrašava ormar u kojem se čuvaju jevrejske svete knjige – op. a.). Knjižnica i ostali vrijedni predmeti opljačkani su poslije 24. juna 1941, kada su svi bihaćki Jevreji protjerani iz svog grada. U jesen 1942. okupatori su hram pretvorili u magacin za municiju, a tokom rata razrušen je, tako da od njega nije ostao nijedan kamen na mjestu gdje je stajao”, kaže Halid Alijagić, novinar lista Krajina iz Bihaća.

Jevreji u Bosni nikad nisu živjeli u getu niti su bili dio neke zatvorene grupe koja je bila izolovana od ostatka društva, već su ravnopravno živjeli s ostalim građanima. Dakle, oni su ostvarili sva svoja vjerska i kulturna prava i ostavili svoje historijsko naslijeđe. Nažalost, tokom Drugog svjetskog rata kroz genocid i holokaust izbrisani su kao narod s ovog područja, a manji broj njih koji se uspio spasiti i vratiti u Bihać nakon rata odselio je negdje drugdje. Ostaci kulturne baštine Jevreja u cijeloj Bosni i Hercegovini, a posebno u Bihaću, vrlo su značajni jer svjedoče o jednom bosanskom duhu koji i danas živi među građanima ove zemlje i svjedoči njenu opredijeljenost ka multikulturalnosti i suživotu različitih naroda, konfesija i uvjerenja. U tom smislu vrlo značajno kulturno-historijsko naslijeđe grada Bihaća predstavlja i staro Jevrejsko groblje, koje je u dobroj mjeri sačuvano i proglašeno nacionalnim spomenikom.

“Jevrejsko groblje u Bihaću nalazi se u procjepu brda Islamovac. Prema istraživanjima prof. Avrama Pinje, najstariji spomenik na tom groblju datira iz 1860. godine. Tu su sahranjivani Jevreji iz Bihaća i Bosanskog Petrovca. U središnjem dijelu sahranjivane su sefardske porodice Abinun, Alhalel, Altarac, Atijas, Baruh, Izrael, Kavezon, Levi, Maestro, Papo i Pinto, a u južnom aškenaske Rehnicer, Fridman i Silbertštajn. Prvi spomenici izrađivani su od grubo klesanog domaćeg kamena bihacita, položeni su iznad cijele dužine groba s natpisom na čelu ispisanim hebrejskim slovima. Posljednji Jevrej koji je sahranjen u tom groblju jest Bišćanin Benjamin Binjo Alhalej, koji se vratio iz zarobljeništva 1945, a nedugo nakon toga razbolio se i umro”, kaže Alijagić.

Sačuvati sjećanje na Jevreje

Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u novembru 2012. proglasila je ovo groblje zaštićenom cjelinom. Groblje je u poprilično dobrom stanju, uz određena oštećenja vidljiva na nekadašnjoj ogradi, koja je postojala oko groblja. Ono što bi trebalo nastaviti jest projekt ograđivanja tog groblja, koji je započet još 2007. godine, ali nije u potpunosti završen. Iz udruženja “Naša Krajina, naša baština” smatraju izuzetno važnim ukazati mladim generacijama na tragove postojanja Jevreja u Bihaću, s ciljem promovisanja onih vrijednosti antifašizma, na kojima su odgajane prijašnje generacije.

“U tom smislu mi ćemo lokalnim vlastima uputiti inicijativu da se jednoj ulici, u kojoj su prije živjeli Jevreji i koja se nekada zvala Juden Strasse, simbolično dadne naziv Jevrejski sokak, čime bismo odali priznanje i obilježili spomen na postojanje jedne zajednice koja je usljed Drugog svjetskog rata izbrisana s ovih prostora. Ono što je još bitno spomenuti jest činjenica da su Jevreji, naši sugrađani, bili aktivni učesnici NOB-a (Narodnooslobodilačke borbe), u kojem su i najveće žrtve fašizma i Drugog svjetskog rata. Ovo je posebno značajno u današnjem vremenu kada na društveno-političkoj sceni bivše Jugoslavije imamo tendenciju reafirmisanja fašističkih pokreta u vidu rehabilitacije fašističkih pokreta i njihovih vođa. Naša djeca trebaju upoznati kulturu drugih naroda i biti svjesna njihovog postojanja na ovim prostorima”, kaže Rešad Behić, predsjednik Skupštine udruženja “Naša Krajina, naša baština”.

U Bosni i Hercegovini nalazi se šest jevrejskih zajednica: u Goraždu, Mostaru, Zenici, Doboju, Banjoj Luci i Tuzli, gdje se nalazi druga najveća zajednica poslije Sarajeva. U Bosni i Hercegovini ima 1.000 do 1.100 Jevreja. Za jevrejsku zajednicu u Bosni i Hercegovini vrlo je značajno očuvati tragove jevrejske kulturne baštine. Prema riječima Igora Kožemjakina, predmolitelja (hazana) Sarajevske sinagoge, većina inicijativa koje se tiču zaštite ostataka tragova postojanja jevrejske zajednice na različitim područjima Bosne i Hercegovine uglavnom dolazi od lokalnih zajednica, a često i vjerske zajednice budu te koje iniciraju projekte zaštite jevrejskog kulturnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini.

“Smatram da je za grad Bihać i Bišćane vrlo važno da se sjećaju svojih sugrađana Jevreja i njihovog doprinosa razvoju grada. Mi smo pokrenuli program bilježenja i stavljanja na spisak svih jevrejskih grobalja koja su napuštena i zapuštena u mjestima gdje više nema Jevreja. Međutim, iskren da budem, nemamo sredstava za to, a rijetko ko je od internacionalnih jevrejskih organizacija i fondacija zainteresovan za to. Oni su više zainteresovani za pomaganje Jevreja koji su živi. Gospodin Eli Tauber nešto je pokušavao i hodao po cijeloj Bosni i Hercegovini, obilazio mjesta gdje se nalaze ti historijski tragovi i dokumentovao ih, ali nije bilo nekih konkretnih incijativa. Većina inicijativa dolazi upravo iz lokalnih zajednica. Ovdje ću navesti primjer Bugojna, gdje je Islamska zajednica insistirala kod lokalnih vlasti da se Jevrejsko groblje ogradi u cilju očuvanja i da se redovno održava. Zatim, imamo primjer Žepča, gdje su učenici Katoličkog školskog centra ‘Don Bosco’ napravili jedan projekt zaštite i očuvanja Jevrejskog groblja i aplicirali nekoj nevladinoj organizaciji i dobili sredstva za to. Bihać je bio otvoren za drugačije svjetonazore i dopuštao ravnopravan život manjinama koje su bile integrisane u društvo. Mi razmišljamo o zaštiti jevrejskih grobalja na području cijele Bosne i Hercegovine, pa tako i Bihaća, planiramo tražiti sredstva od određenih fondacija, ali to zasad sporo ide i ne znamo da li će i kada će doći do realizacije tog projekta. Ima tako tih nekih sporadičnih akcija i to se u posljednjih godinu dana intenziviralo”, kaže Kožemjakin.

Eli Tauber, savjetnik za kulturu i religiju Židovske zajednice u Bosni i Hercegovini, smatra da je u urbanim sredinama moguće ponovno izgraditi taj multikulturalni odnos, koji je, nažalost, izgubljen, što je posebno osjetno u nekim gradovima i sredinama.

“Gdje god možemo da istaknemo neku multikulturalnost u kojoj više nacija i religija žive zajedno tokom dužeg perioda u jednom, kako bi to savremeno rekli, suglasju, to trebamo svakako promovirati, jer je to izuzetno vrijedno za Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, mi smo zaboravili da taj suživot različitosti promoviramo kao najvažniju tačku njenog opstanka. Posebno je to važno za Bihać, jer tu više nema Jevreja, ali postoje određeni tragovi njihovog postojanja i zdrava priča o njihovom životu tamo. Upravo bi zbog toga bilo lijepo to sačuvati, posebno to groblje tamo, koje pomalo podsjeća na ono sarajevsko i pokazuje određenu vezu između sarajevskih i bihaćkih Jevreja. S obzirom da sam i predsjednik Udruženja ‘Hagada’, koje radi na njegovanju jevrejske kulture i tradicije, ovom prilikom bih istakao da mi uvijek stojimo na raspolaganju kao organizacija koja će doći, pomoći i aktivno u tome učestvovati”, kaže Tauber.


0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...