IN MEMORIAM: Damir Bajrić (11.05.1975. – 1.05.2012.) – Neka ti je vječni rahmet prijatelju naš!

Biscani.net

Damir Bajrić, član kabineta bivšeg općinskog načelnika Albina Muslića, 01.05. 2012.godine smrtno je stradao u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u naselju Lohovo na magistralnom putu Granični prijelaz Užljebić – Ripač.

Do ove tragedije došlo je prilikom povratka s prvomajskog druženja sa prijateljima, kada se njegov automobil našao na lijevoj strani puta i udario u stijenu, nakon čega je došlo do prevrtanja.

Damir Bajrić rođen je 11.05.1975.godine u Bihaću. U našem gradu završio je osnovnu školu i dva razreda Gimnazije „Bihać“, nakon čega treću godinu završava u Zagrebu a četvrtu u Gimnaziji „Šibenik“. Sljedeća stepenica njegovog obrazovanja bio je upis Grafičkog fakulteta u Zagrebu i stjecanje zvanja diplomiranog inžinjera grafičke tehnologije. Nakon završetka fakulteta vraća se u rodni grad u želji da ga svojim znanjem i radom unaprijedi.

Prije pronalska posla u struci, odslužio je i vojni rok u redovima Armije BiH. Njegovo prvo radno mjesto bilo je u „Politlenci“, zatim i u firmi „DI DE Delić“, osiguravajućim kućama „Lido“ i „Euroherc osiguranje“. Nova dešavanja u njegov život donosi 2006.godina kada počinje da obavlja funkciju direktora Multiplex kina „Una“, a ubrzo nakon toga, na vlastitu incijativu, se uključuje u politički život svoje zajednice i postaje član Socijaldemokratske partije BiH u Bihaću. Njegov rad i zalaganje se posebno ističu na polju kulture i muzičke baštine BiH, bh.filma i književnosti, te radu sa mladim ljudima za koje je organizovao velik broj seminara, konvencija i događaja, koji su bili od šireg društvenog značaja.

Zbog svoje snalažljivosti, zalaganja, truda i znanja obavljao je i funkciju savjetnika općinskog načelnika a zatim i šefa kabineta.

Njegov privatni život krasio je brak sa suprugom Arijanom, a u trenutku tragedije očekivao je i skoro rođenje djeteta.

Njegovi prijatelji, poznanici te građani Bihaća, za ovog mladog i ambicioznog čovjeka imaju samo riječi hvale, sjećaju ga se kao osjećajne i odgovorne osobe koja je imala razumijevanje za sviju.

Na njegovom facebook profilu, prijatelji svakodnevno ostavljaju oproštajne poruke, pokazajući koliki je gubitak bio njegov preran odlazak.

„Na dan kad si otišao posadio sam maslinu. I ne prođe dan da je ne pogledam i ne sjetim te se. Nekako sam sebe uvjerio da je dio tvoje duše ostao zarobljen u tom drvetu. Da nas spaja između ova dva svijeta koja nas dijele. I to će drvo nadživjeti i mene. Možda i našu djecu? Masline su dugovječne. Vjerujem da će i dio moje duše jednom ući u to drvo. I onda ćemo opet pričati o svačemu i ničemu. Kao nekad što smo, kao uvijek što ćemo.“

„Jel znaš za onaj glupi trenutak u životu, kada ti se sve sruši, a znaš da ćeš ujutru morati da skupiš snagu za novi početak? Jel znaš za onaj osjećaj kada si razočaran u sve, a opet moraš dalje? Jel znaš kako je kada se nadaš i raduješ onako iz sveg srca,misliš da se sreća i tebi osmjehnula…a onda ti se sve sruši u trenu! Jel znaš kako je kada u tebi oživi ono dijete koje te tjera da se smiješ,a onda te nešto jednostavno ušuti? E, ja znam, jer se tako osjećam!”

Neka ti je vječni rahmet prijatelju naš!


99

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...