Jednog dana otac, inače jako bogat čovjek, odlučio je povesti svog malog sina na selo s ciljem da mu pokaže kako žive siromašni ljudi. Proveli su mjesec dana kod jedne porodice koja bi se mogla opisati kao siromašna.
Kad su se vraćali kući, otac je upitao sina: “Kako ti se svidjelo na selu?” – na šta je dječak odgovorio: “Bilo je super tata!”
Razumiješ li sada kako žive siromašni ljudi?” – upitao ga je otac. “Da, razumijem” – odgovorio je sin.
“Reci mi onda, šta si naučio na ovom putovanju?”
“Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri. Naš bazen se proteže do sredine dvorišta, a njihovoj rječici se ne nazire kraj. Mi imamo kineske svjetiljke u dvorištu, a oni imaju beskrajno zvjezdano nebo.
Naš vidik seže do ograde, a oni ispred sebe imaju cijeli horizont. Mi živimo na malom komadu zemlje, a oni imaju beskrajna polja. Mi imamo ličnu poslugu koja nam pomaže, a oni pomažu drugima. Mi kupujemo hranu, oni beru svoju.
Mi oko svoje kuće imamo zidove da nas zaštite, a njih štite prijatelji”…
Otac je ostao bez teksta. Tada je sin dodao:
“Tata, hvala ti što si mi pokazao koliko smo siromašni.”
Izvor: ekskluziva
