Delegat Haris Zahiragić objavio je status na Facebooku u kojem je kritikovao ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Dinu Konakovića, tvrdeći da se ministar ponovo oglasio na društvenim mrežama o temi koja, prema njegovim riječima, nije u fokusu njegovog resora.
Zahiragić u objavi navodi da Konaković komentariše fotografije prof. Sebije Izetbegović i “filtere”, te to opisuje kao “opsesiju”, uz poruku da se ministar ne oglašava o, kako kaže, važnijim pitanjima iz svoje nadležnosti.
Objavu prenosimo u cjelosti: “Ministar vanjskih poslova Elmedin Dino Konaković se opet javio na facebook-u, naravno ne na važne teme za koje je on kao Ministar zadužen, nego da pokuša ohrabriti i zaštititi svoje izvršioce radova sramotnog poništenja diplome Sebije Izetbegović.
Komentariše taj opskurni političar i fotografije prof. Izetbegović objavljene na nekom portalu i konstatuje da su provučene kroz “filtere koji značajno podmlađuju”.
Kakva je opsesija, čovječe?
Nije Konaković komentarisao fotografije i filtere Dalile Hakalović kada je ista uhapšena.
Nije, doduše, nikako ni komentarisao to hapšenje.
Vjerojatno su te fotografije više po njegovom ukusu, a Hakalovićka mu je svakako pomogla i da “posuši” svoju diplomu stečenu za par sedmica i polaganje ispita nakon što je “diplomirao”, pa ga to obavezuje.
Kada je već ova tema ponovo aktuelna, imam potrebu da napišem par redaka na istu.
U historiji političari i stranke su u međusobnoj borbi za prevlast znali svašta loše uraditi svojim političkim oponentima, od progona, negativnih kampanja, pa sve do slanja u zatvor.
Međutim, rijetki su primjeri u historiji demokratije, da se na desetine “liderčića”, stranih i domaćih obavještajnih službi, ambasada, medija, akademske zajednice i analitičara, udružilo da porazi jednu ženu.
Kada nisu uspjeli sa kampanjom, medija planom i medijskim progonom, pa ni sa krivičnim montiranim procesima – a pročešljali su i pokušali su sve – došli su na ideju, zamislite, da joj ponište titulu magistra, a kako bi joj nakon toga mogli poništiti doktorat i izbore u zvanja od asistenta do redovnog profesora.
U tu svrhu su prvo morali, mimo Poslovnika SKS i procedura, izmijeniti Zakon o visokom obrazovanju, ne kako bi reformisali i unaprijedili visoko obrazovanje ili popravili oronulu poziciju UNSA, nego kako bi predvidjeli mogućnost političkog poništenja diplome bez sudske presude.
Izvršioci toga su bili opskurna inspektorica za visoko obrazovanje Dalila Hakalović i u najmanju ruku kontroverzni dekan stomatologije Muhamed Ajanović – koji je bio sve osim dekan – a koji je kao predsjednik famozne Komisije Senatu UNSA, kojim je predsjedavao Rifat Škrijelj, a u kojem su sjedile uglavnom kukavice – čast izuzecima koji su tada ustali protiv te nepravde poput moje prof. i dekanese Pravnog fakulteta Zinke Grbo, predložio poništenje zvanja magistra Sebiji Izetbegović.
I sve to pred sami kraj ljekarske i akademske karijere, nakon stotina, možda i hiljada poroda i operacija, nakon stotina naučnih radova i mentorstava, doslovno pred penziju…
Dalila Hakalović i Muhamed Ajanović su uhapšeni, Rifat Škrijelj je, kao što smo imali priliku vidjeti u panici nakon Ajanovićevog svjedočenja, a Konaković facebook statusima poprilično neuvjerljivo pokušava ohrabriti ostale učesnike tog montiranog procesa i pokušava zaustaviti rušenje tog UZP-a, koji se ovih dana ruši kao kula od karata.
Sudski postupak vezan za to skandalozno poništenje diplome je odveć u toku, sve su prilike da će, ako bude bilo pravde i sistema koliko je zrno pijeska, odluka Ajanovićeve Komisije i Škrijeljevog Senata biti poništena od strane Suda.
Dobar znak je to što se ovih dana svi akteri međusobno utrkuju, ko će koga više uvaliti u ovom slučaju, ko će protiv koga svjedočiti i ko će prvi, pokajnički, istinu posvjedočiti, kako bi se barem malo spasio moralne odgovornosti.
Međutim, uprkos konačnom ishodu, taj cijeli proces ostat će kao trajna mrlja na obrazu Univerziteta u Sarajevu, akademske zajednice, ali i na obrazu našeg društva u cijelosti, koje se pravilo da ne vidi kako po nalogu ljudi sa kupljenim i naštimanim diplomama poput Konakovića, nitkovi i kriminalci poput Ajanovića i Hakalovićke, uz pomoć obavještajnih službi iz regiona, pokušavaju poniziti jednu doktoricu i profesoricu pred sami kraj njene karijere.
I ne, nisu oni ponizili profesoricu Sebiju Izetbegović, ponizili su samo sebe, a to će im vrijeme koje je pred nama, ako Bog da, najbolje pokazati.”I reci: Došla je istina, a nestalo je laži;
laž, doista, uvijek nestaje.”
(CH)
