Nakon smrti nekadašnje predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić, koja je preminula 1. oktobra u Beogradu u 96. godini, ponovo je u fokus javnosti dospjelo svjedočenje Milorada Dodika pred Haškim tribunalom iz decembra 2002. godine.
Dodik je tada bio prvi svjedok odbrane na raspravi o odmjeravanju kazne Biljani Plavšić, koja je prethodno priznala krivicu za progon kao zločin protiv čovječnosti. U februaru 2003. godine osuđena je na 11 godina zatvora.
Prema izvještaju SENSE-a od 16. decembra 2002. godine, Dodik je pred Tribunalom govorio o okolnostima za koje je smatrao da bi trebale biti uzete kao olakšavajuće prilikom odmjeravanja kazne Plavšić.
Posebno je istakao njenu odluku iz augusta 1997. godine da raspusti Narodnu skupštinu Republike Srpske i raspiše nove izbore. Dodik je tada ocijenio da je taj potez bio „presudan za očuvanje Dejtonskih sporazuma, ne samo u Republici Srpskoj nego i u Bosni i Hercegovini“.
Prema njegovom tadašnjem svjedočenju, nakon izbora formirana je nova vlada Republike Srpske, prihvaćena od međunarodne zajednice, koja je sarađivala s međunarodnim predstavnicima na provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Dodik je govorio i o ulozi Plavšić tokom rata. Iako je u to vrijeme kao zastupnik reformista bio njen politički protivnik, tvrdio je da je Plavšić u proljeće 1992. godine, zajedno s Fikretom Abdićem i Franjom Borasom, obilazila područja u kojima je dolazilo do incidenata i pokušavala doprinijeti smirivanju napetosti i pronalasku političkog rješenja.
Također je tvrdio da je nakon početka rata Plavšić bila marginalizovana unutar rukovodstva SDS-a i Republike Srpske te da se uglavnom bavila humanitarnim pitanjima i zbrinjavanjem izbjeglica. Riječ je o tvrdnjama koje je Dodik iznio kao svjedok odbrane tokom postupka odmjeravanja kazne.
U samoj presudi Haškog tribunala zabilježeno je i Dodikovo svjedočenje da je Plavšić smatrala kako je vrijednost Dejtonskog sporazuma u miru koji je donio te da je druge poticala da krenu putem mira.
Plavšić je, međutim, prethodno priznala krivicu za progone nesrpskog stanovništva na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti. Tribunal ju je 27. februara 2003. osudio na 11 godina zatvora, a na slobodu je puštena 2009. godine nakon izdržanog većeg dijela kazne.
Njena smrt tako je ponovo otvorila arhivu političkih i sudskih događaja s početka 2000-ih, uključujući i svjedočenje Milorada Dodika u njenu korist pred Haškim tribunalom.
