Nedovršena zgrada Doma penzionera u Bihaću, smještena na atraktivnoj lokaciji uz rijeku Unu, već decenijama stoji neiskorištena. Objekat čija je izgradnja započela prije rata nikada nije završen, a njegova budućnost i dalje je neizvjesna.
Prema ranije objavljenim informacijama, zgrada je u vlasništvu Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO/MIO), koji je prethodnih godina pokušavao pronaći kupca za ovu nekretninu. Međutim, do realizacije prodaje i završetka objekta nije došlo.
Jasmin Hasić: Odlazak Vučića s vlasti mogao bi promijeniti političke odnose u regionu, uključujući poziciju Dodika
2
Potvrđena optužnica protiv sedam zdravstvenih radnika Kantonalne bolnice u Bihaću zbog smrti Adema Jušića
3
SDP ispada iz vlasti u Bihaću: PoMaK, SDA i SBiH formiraju većinu, Amar Dizdarić novi predsjedavajući, Fikret Bosnić odbija koaliciju
Upravo zbog lokacije, veličine i činjenice da je značajan dio građevinskih radova već izveden, otvara se pitanje postoji li mogućnost da Grad Bihać ili Unsko-sanski kanton razmotre preuzimanje objekta i njegovu prenamjenu za potrebe javnih institucija.
Jedna od mogućnosti – administrativni centar Unsko-sanskog kantona
Jedna od ideja koja bi mogla biti predmet stručne i finansijske analize jeste pretvaranje nedovršene zgrade u administrativni centar Unsko-sanskog kantona, u kojem bi se smjestila Vlada USK, pojedina ministarstva, kantonalne uprave, zavodi i druge institucije.
Poznato je da dio kantonalnih institucija koristi iznajmljene poslovne prostore, za koje se iz budžeta izdvajaju sredstva za zakup. Međutim, javnosti nije predočen jedinstven podatak o ukupnim godišnjim izdvajanjima svih kantonalnih institucija za ove namjene.
Ukoliko se radi o značajnim iznosima, opravdano je postaviti pitanje da li bi dugoročno bilo finansijski isplativije ulagati u vlastiti objekat nego nastaviti višegodišnje plaćanje zakupnina.
Primjera radi, mogla bi se razmotriti mogućnost kreditnog finansiranja kupovine i rekonstrukcije, pri čemu bi se uporedili postojeći godišnji troškovi zakupnina s eventualnim ratama kredita i budućim troškovima održavanja.
Takav model ne bi automatski značio uštedu, ali bi omogućio da se nakon otplate kredita raspolaže nekretninom u javnom vlasništvu.
Druga mogućnost – novi Dom zdravlja Bihać
Druga opcija mogla bi biti prenamjena objekta za potrebe Doma zdravlja Bihać, odnosno stvaranje savremenog zdravstvenog centra s ambulantama, ordinacijama, dijagnostičkim prostorijama i drugim zdravstvenim službama.
S obzirom na značaj primarne zdravstvene zaštite i potrebu za dugoročnim planiranjem zdravstvene infrastrukture, takva mogućnost također zaslužuje stručnu analizu.
Ipak, za prenamjenu objekta u zdravstvenu ustanovu bilo bi neophodno utvrditi ispunjava li postojeća konstrukcija uslove za takvu namjenu, uključujući pristupačnost, funkcionalnost prostora, sigurnost i druge tehničke standarde.
Ne treba zanemariti ni prvobitnu namjenu
Treća mogućnost svakako je završetak objekta za njegovu prvobitnu svrhu – dom za starije osobe i penzionere.
Potreba za organiziranim smještajem i njegom starijih osoba predstavlja važno socijalno pitanje, zbog čega bi i ova opcija trebala biti uključena u eventualnu analizu budućnosti objekta.
Koliko bi koštala kupovina i rekonstrukcija?
Prije bilo kakve odluke trebalo bi utvrditi stvarnu tržišnu vrijednost nekretnine, stanje postojeće konstrukcije i troškove njenog završetka.
Objekat je decenijama izložen vremenskim utjecajima, pa se bez detaljnog građevinskog vještačenja ne može tvrditi da bi njegova rekonstrukcija bila povoljnija od izgradnje potpuno novog objekta.
Također, neophodno je provjeriti urbanističke mogućnosti, pristupne saobraćajnice, parking-prostor i sve druge uslove potrebne za eventualnu javnu namjenu.
Može li se novac za kirije usmjeriti u dugoročno ulaganje?
Posebno pitanje odnosi se na troškove smještaja kantonalnih institucija.
Koliko Vlada USK i institucije koje se finansiraju iz kantonalnog budžeta godišnje izdvajaju za zakup poslovnih prostora? Koliko se novca isplaćuje privatnim vlasnicima, a koliko drugim javnim institucijama i preduzećima?
Koliki bi bio ukupan iznos tih izdvajanja u narednih 10, 15 ili 20 godina?
Tek kada bi ovi podaci bili javno dostupni, mogla bi se napraviti ozbiljna finansijska usporedba između nastavka plaćanja zakupnina i mogućnosti kupovine ili izgradnje vlastitog administrativnog objekta.
U takvu analizu morali bi biti uključeni i troškovi kreditnog zaduženja, održavanja, opremanja te eventualnog preseljenja institucija.
Pitanje koje zaslužuje odgovor nadležnih
Nedovršeni Dom penzionera u Bihaću nije samo pitanje jedne zapuštene građevine, nego i pitanje dugoročnog upravljanja javnom imovinom i planiranja potreba građana.
Zbog toga bi bilo korisno da Federalni zavod PIO/MIO, Grad Bihać i Vlada Unsko-sanskog kantona javnosti predstave aktuelni status objekta i eventualne mogućnosti njegovog završetka, prodaje ili prenamjene.
Nijedna od navedenih opcija ne može se unaprijed proglasiti najisplativijom bez stručnih i ekonomskih analiza.
Ipak, nakon više decenija neizvjesnosti, ostaje otvoreno pitanje: može li nedovršena zgrada Doma penzionera konačno dobiti namjenu od koje bi korist imali građani Bihaća i Unsko-sanskog kantona?
A šta vi mislite – treba li objekat završiti kao dom za starije osobe, pretvoriti ga u sjedište kantonalnih institucija ili prilagoditi potrebama Doma zdravlja Bihać?
