Zasad vrše istraživanja samo na području Kulen Vakufa jer, kako kaže Alen, ovaj dio je jako bogat historijom i to su nekadašnja vrata Bosne i Hercegovine. Objašnjava nam kako se ovim hobijem počeo baviti savim slučajno.
“Uvijek sam želio da pronađem nanine dukate koje je zakopala malo prije nego je izbjegla iz svoje kuće početkom 1992. godine. Majkine priče bile su bitan dio mog djetinjstva tako da je priča o skrivenim dukatima ostala duboko usječena. Ona je nedugo poslije rata preminula, a meni su ostale samo njene priče i lijepo sjećanje na nju. Iskoristio sam prvu priliku da nabavim detektor i nedugo zatim krenuo u potragu”, rekao nam je Alen i dodao kako nažalost nije imao sreće u pronalaženju dukata majke Nure, ali je pronašao nešto drugo – hobi koji mu pomaže da povremeno pobjegne od stresnih stvari u životu.
Ubrzo je ovladao upotrebom metal detektora i počeo pronalaziti kovanice i prstenje doslovno svuda. Kaže kako je skupljanje krenulo samo od sebe i u kratkom roku je skupio svoje malo blago.
Najstarije kovanice datiraju iz 1581. godine
“Neke kovanice su toliko stare da stvarno čudno opisuju historiju male čaršije Kulen Vakufa. Želja mi je da učestvujem u pravljenju nekog malog izložbenog muzeja kome bih poklonio svoje pronalaske i na taj način motivisao i ostale stanovnike Kulen Vakufa da iznesu neke historijske primjerke iz svojih kuća (sigurno ih svaki tavan ima) te napravimo jedno lijepo izložbeno mjesto u maloj čaršiji prepunoj historije. Ako malo prelistate historijske knjige vidjet ćete kako je nekad davno ta mala čaršija značila mnogo za nas. Iz tog razloga bih želio da pronađem što više toga i možda učinim nešto za dobrobit društva”, govori nam Alen i dodaje kako bi bio jako sretan kad bi se njegovo i imena njegovih prijatelja vezalo za takvo nešto i da se na taj način upišu u historiju.
Najstarije kovanice koje su dosad pronašli Alen, Ernest i Husein datiraju iz 1581. godine, a radi se o srebrnim mađarskim dinarima.
Trenutno istražuju Bitku pod Bjelajskim poljem u kojoj su se Bosanci prvi put borili sami za sebe. Alen nam priča kako su u nemilosrdnoj borbi učestvovale čak i žene i da se bitka u kojoj su Bosanci odnijeli pobjedu odigrala negdje kod Kulen Vakufa, a tačnu lokaciju bi trebali odati brojni kuršumu, odnosno zrna tadašnjih puški (mušketa i kubura) i Alen i njegove kolege se nadaju kako će pronaći tačnu lokaciju bitke i da će svjetlo dana ugledati brojni predmeti stari 300 godina.
“Mnogo ljudi danas ima interesovanje za ovim, međutim, želim napomenuti da hobi nije nimalo bezazlen i da prije svega treba dobro istražiti teren. Ja prvo kontaktiram deminere iz BHMAC (Centar za uklanjanje mina, op.a.) te od njih dobijem potrebne informacije. Jednostavno, ne idite na mjesta gdje su se u ovom prošlom ratu vodile borbe, mine i neeksplodirana sredstva mogu se nalaziti na svakom koraku. Radije izaberite privatna zemljišta, dvorišta, njive, livade i voćnjake, mjesta gdje je zemlja obradiva i bit ćete iznenađeni sa stvarima koje ćete pronaći”, savjetuje Osmankić.
Želi podstaći druge da se zanimaju za kulturu i historiju
Alen koji radi kao tattoo majstor kaže kako zahvaljujući poslu svakodnevno dolazi u kontakt s mladim ljudima koji žive današnji brzi život, kako on to naziva “život interneta” i da jako malo njih zna bilo šta vezano za svoju historiju te da znaju samo ono što im se servira na društvenim mrežama.
“Moj cilj je na ovaj način da utječem možda na društvo, da se zainteresuje za našu kulturu i historiju. Imam povratnu informaciju da se ljudi zbog mojih objava interesuju za povijest svojih krajeva i istražuju i uče nešto. Smatram da se previše ljudi opterećuje pogrešnim stvarima na društvenim mrežama i mislim da je moguće iste društvene mreže iskoristiti da se nešto i nauči”, objašnjava naš sagovornik.
Od svih pronađenih predmeta, najdraži mu je ručno rađen srebrni prsten s plavim kamenom koji je pronašao u šumi, pozivajući se jedino na maštu u otkrivanju misterije kako je prsten završio tu.
Alen otkriva kako mu literatura dosta znači i da mnogo čita historijske priče svoga kraja, a koristi i historijske mape i ide na neka davno zaboravljena mjesta. Najviše se koristi historijskim knjigama Fikreta Midžića.
“Prvi korak je knjiga! A danas je i na internetu dostupno sve o vašem kraju, probajte pročitati, možda i nađete nešto interesantno”, poručuje Osmankić.
