ARAPUŠA – Nekada jedno od najživljih mjesta na području Bosanske Krupe, Arapuša danas, prema riječima Radovana Jazića, živi prvenstveno kroz uspomene svojih nekadašnjih stanovnika.
Jazić se obratio portalu BiscaniNET sa tekstom u kojem opisuje vlastita sjećanja na djetinjstvo, školovanje i život u ovom krajiškom mjestu, ističući da je Arapuša nekada predstavljala svojevrsni društveni i administrativni centar za brojna okolna sela.
Akcija „BRUT“ – zbog zloupotrebe položaja i primanja dara slobode lišeni policijski službenici
2
Rekonstrukcija ili novi objekat? Dijaloška emisija ministra Jušića i gradonačelnika Sedića o Domu zdravlja Bihać
3
Fatka Kulenović: „Žao mi je što je prilika za razgovor o Domu zdravlja zasjenjena ovakvim postupcima“
Kako navodi, školovao se u Arapuši, gdje je završio sedam razreda osnovne škole. U svojim sjećanjima opisuje mjesto koje je imalo poštu, ambulantu, matični ured, trgovine, ugostiteljske objekte, Dom kulture i druge sadržaje koji su okupljali stanovništvo iz šireg kraja.
Posebno se prisjeća školskih dana, kulturnih događaja i tradicionalnih prvomajskih turnira u malom nogometu koji su, kako navodi, okupljali veliki broj mještana i posjetilaca.
U svom osvrtu Jazić poredi nekadašnju i današnju sliku Arapuše. Ističe da mjesto danas raspolaže infrastrukturom kakvu ranije nije imalo, uključujući asfaltirane puteve, javnu rasvjetu i druge sadržaje, ali da se istovremeno suočava s problemom odlaska stanovništva, što je trend prisutan i u brojnim drugim krajiškim sredinama.
Dio svojih sjećanja autor vezuje i za profesionalni angažman u kompaniji „Elektroprenos BiH“, gdje je tokom obilazaka dalekovodne mreže često prolazio kroz ovaj kraj. Također se prisjeća nekadašnjih javnih česmi i razvoja vodovodnog sistema koji je, prema njegovim navodima, bio značajan korak za lokalno stanovništvo.
Na kraju svoje ispovijesti Jazić poručuje da je želio ostaviti pisani trag o mjestu koje je obilježilo njegov život, ali i podsjetiti na značaj očuvanja sjećanja na lokalne zajednice koje su kroz decenije prolazile kroz velike društvene i demografske promjene.
Portal BiscaniNET napominje da tekst predstavlja lična sjećanja i stavove autora Radovana Jazića.
