Poljoprivrednici iz Federacije BiH kažu nam kako će do ponedjeljka iduće sedmice čekati odgovor nadležnih te, ukoliko ga ne dobiju, prelaze na druge mjere. Od predsjednika Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžada Biće saznajemo kako je više od 70 posto voća i povrća uništeno u ovom bh. entitetu. Suše su najviše štete nanijele poljoprivrednicima u Tuzlanskom, Unsko-sanskom i Posavskom kantonu.

“Čekamo odgovor iz Federalne vlade. Stanje je katastrofalno, nadamo se da će imati razumijevanja”, istakao je kratko Bićo za Klix.ba.

Čekaju se kantonalne vlade

Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudin Dedić kazao je za Klix.ba kako nekoliko dana razgovara s poljoprivrednicima. Prema njegovim riječima, situacija je veoma teška.

“Ovo je po mnogo čemu jedna od najtežih godina za poljoprivredu u najnovijoj historiji BiH. Prvo smo imali jake padavine, sad vrućine, a ne pogoduju nam ni kretanja na svjetskom tržištu, što vidite na primjeru maline. Stanje elementarne nepogode treba biti proglašeno da barem malo amortizujemo gubitke koje je donijela suša. Ovu odluku može donijeti samo Vlada FBiH i to nakon što stanje elementarne nepogode proglase barem dva kantona. Uprkos sezoni godišnjih odmora, ministarstvo radi u punom kapacitetu jer je upravo ljetnji period najosjetljiviji za poljoprivredu”, rekao nam je Dedić.

I u manjem bh. entitetu je slična situacija. Predsjednik Udruženja voćara RS-a Dragoja Dojčinović prije nekoliko dana je uputio Vladi RS-a i resornom ministarstvu zahtjev za proglašenje stanja elementarne nepogode zbog mraza i suše. Kako nam je kazao, poljoprivrednici još nemaju povratnu informaciju od nadležnih, a on se nada kako će u što skorijem periodu ispoštovati njihov zahtjev.

“Stečeni su svi uslovi za proglašenje elementarne nepogode. Ne radi se samo o štetama za ovu godinu. Mi imamo višegodišnje štete na zasadima kada je u pitanju voće. Najviše kiše treba u junu i julu za formiranje pupova i tu ćemo imati vjerovatno štete i za narednu godinu. S tim će doći i do povećanja cijena uvoza voća, ako ga bude bilo i u Evropi. Tako će biti oštećeni i potrošači i proizvođači, ali i oni koji su trebali raditi u našim voćnjacima i zaraditi novac”, naglasio je Dojčinović.

Nastavak suše, manjak padavina

Štete na usjevima u RS-u jako su velike još od proljetnog mraza i padanja grada, a visoke temperature su donijele nove probleme poljoprivrednicima. Najteže je voćarima u Potkozarju, u općini Bosanska Gradiška, gdje su mraz i suša na voćnjacima načinili štete od oko 16 miliona KM.

“Prema prvim procjenama, štete od mraza u RS-u iznosile su oko 26 miliona KM. Nakon ljetnih suša procjenjujemo da bi štete mogle biti oko 70 miliona KM, a ako suša potraje, mogle bi se popeti i na 100 miliona KM. U pojedinim oblastima proizvođači jabuka suočavaju se sa štetom od 80 do 100 posto”, kazao nam je Dojčinović.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS analiziralo je podatke s terena te smatraju kako se može govoriti o elementarnoj nepogodi. Kako nam je kazao glasnogovornik ove institucije Aleksandar Macanović, posebno su zabrinuti jer meteorolozi najavljuju nastavak toplotnog talasa i sušnog perioda u augustu te manjak padavina u septembru.

“Već sada možemo govoriti o tome kako će prinosi kukuruza, povrća, voća, industrijskog i krmnog bilja biti za 40 posto manji od očekivanog ili za oko 450.000 tona manje. Pored toga, tek nam predstoji da saberemo štete do kojih će evidentno doći u augustu i septembru. Ovo će se sve odraziti i na stočarsku proizvodnju, prije svega zbog umanjenja stočne hrane. Očekuje se pad proizvodnje mlijeka, gubici u peradarstvu…”, ističe Macanović.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a će nove podatke utjecaja suše na poljoprivrednu proizvodnju predstaviti Vladi RS-a iduće sedmice koja će predložiti moguće mjere pomoći poljoprivrednicima. Naredne sedmice bi i Federalna vlada trebala donijeti odluku zahtijevaju li problemi poljoprivrednika hitnu intervenciju resornog ministarstva.

Čekajući na odluke nadležnih, poljoprivrednici se nastavljaju boriti da spase ono što im je ostalo od usjeva.

U izaslanstvu su bili i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te predstavnici udruga branitelja iz Domovinskoga rata. Vijence su položili i zapalili svijeće kod spomenika Glas hrvatske žrtve – Zid boli, kod Središnjega križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata, na grobu prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana te na zajedničkoj grobnici za neidentificirane žrtve iz Domovinskoga rata na Krematoriju.

Ističući kako su na dan početka vojno-redarstvene akcije “Oluja” došli odati počast hrvatskim braniteljima i svima koji su za slobodu Domovine dali svoj život i zdravlje u obrani od velikosrpskog režima Slobodana Miloševića, Plenković je rekao da ta činjenica obvezuje vlast, cijelo društvo i nove generacije da odaju poštovanje i počast žrtvi hrvatskih branitelja da nastoje graditi društvo i zemlju onakvom kakvu su sanjali i za kakvu su se zalagali. Naglasio je i da je u to vrijeme državnička mudrost i odvažnost prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, u kompleksnim međunarodnim i sigurnosnim okolnostima, pridonijela oslobađanju ne samo većine okupiranih teritorija RH, već je značila i strateški preokret odnosa u BiH, sprečavanje nove Srebrenice u Bihaću te je zahvaljujući “Oluji” došlo do postizanja Daytonskog i Pariškog sporazuma.

Upitan o podizanju kaznene prijave koju je Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću podnio za zločine počinjene u Uzdolju kod Knina i obližnjim zaseocima od 5. do 8. kolovoza 1995., Plenković je odgovorio kako hrvatska Vlada vodi računa o dignitetu Domovinskog rata i svemu na čemu je Hrvatska utemeljena. “Istovremeno, Hrvatska je demokratska država i država u kojoj postoji sloboda govora i aktivnosti svih udruga”, rekao je. Jandroković: “Olujom” je slomljen san o Velikoj Srbiji Naglasivši kako je operacijom “Oluja”, kojom je oslobođena skoro petina okupiranog teritorija, slomljen san o Velikoj Srbiji, Jandroković je rekao da je Hrvatska u “Oluji” iskazala zajedništvo svih ljudi, veliku vojnu silu te pokazala da se i u složenim međunarodnim odnosima mogu ostvariti željeni ciljevi. Istaknuo je da se danas sjećamo svih poginulih za Hrvatsku, a s posebnim poštovanjem i prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana “bez čije vizije i razumijevanja međunarodnih okolnosti projekt stvaranja hrvatske države ne bi bio ovako uspješan”. “Vojno-redarstvena operacija “Oluja” i potpora koju su ljudi dali hrvatskim vojnicima i policajcima znak je da hrvatski narod kada je zajedno, kada zaboravi na sve političke i svjetonazorske podjele, može ostvariti najteže zadatke”, naglasio je Jandroković. Poručio je da nam sjećanje na “Oluju” i danas može biti podstrek, da u bitno izmijenjenim međunarodnim okolnostima kada postoje nove prijetnje i novi globalni izazovi, zajednički djelujemo i u bitnim nacionalnim pitanjima, zaboravimo podjele i osiguramo napredak zemlje, ekonomski rast i razvoj i ojačamo solidarnost među hrvatskim građanima.

Upitan o kampanji “Isprika” Inicijative mladih za ljudska prava, Jandroković je rekao da je “Oluja” bila legitimna oslobodilačka akcija te se treba vidjeti povijesni kontekst zašto je do nje došlo. “Hrvatska je morala osloboditi svoje okupirane teritorije nakon pet godina poniženja, patnje i ubijanja hrvatskih ljudi”, kazao je. Vojna akcija, rekao je, bila je nužna nakon svih pokušaja da se mirnim putem i pregovorima zaokruži teritorijalni integritet RH. Dodao je kako su i međunarodni akteri prepoznaju važnost te operacije.

Na pitanje kako Hrvatska i Srbija imaju oprečna stajališta o “Oluji” i što se treba dogoditi da se tenzije smanje, odgovorio je da svi vodeći ljudi RH vode računa da naša politika prema susjednim državama, pa i Srbiji, bude politika dobrosusjedskih odnosa. Pri tome je ta politika okrenuta potpori da te zemlje postanu članice EU-a, a one koje žele i NATO-a. “Kada je u pitanju Domovinski rat i “Oluja” onda je važna istina. Mi jako dobro znamo da je sve započelo krajem 80-tih godina snažnom i neprijateljskom Miloševićevom propagandom.

Znamo da je cijeli koncept Velike Srbije bio osmišljen na vojnom osvajanju tadašnje JNA i paravojnih snaga u Hrvatskoj i BiH”, kazao je. Naglasivši kako je tadašnje hrvatsko vodstvo, predvođeno predsjednikom Tuđmanom, željelo mirnim putem zaokružiti teritorijalnu cjelovitost zemlje, Jandroković je kazao da to nije bilo moguće zbog nekooperativnosti i agresivnosti druge strane, pa je Hrvatska vojnim putem oslobodila svoje okupirane teritorije i tu nema nikakve mogućnosti za drugu interpretaciju. Vijence na zagrebačkom groblju Mirogoj položilo je i zapalilo svijeće i izaslanstvo Grada Zagreba predvođeno gradonačelnikom Milanom Bandićem.

Sa povećanjem iznosa poticaja za proizvođače malina na 0,45 feninga Vlada Unsko-sanskog kantona učvrstila je vodeću poziciju u Federaciji BiH po visini poticaja malinarima. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede Vlade F BiH poticaji za proizvođače maline po kantonima iznose: TK 0,06 KM, SBK 0,10 KM, ZDK 0,20 KM, KS 0,28, BPK 0,15 KM, HNK 0,00 KM, K-10 0,00, ZHK 0,00 KM, PK 0,00 KM a USK 0,45 KM.
Vlada Unsko-sanskog kantona, na sjednici održanoj, u utorak, poništila je odluku o sufinansiranju otkupa maline i donijela odluku o povećanju podsticaja za proizvođače.
• Podsticat ćemo i dalje proizvođače s tim da ćemo podsticaj podići za pet feninga tako da će ubuduće umjesto 0,40 iznositi 0,45 KM, izjavio je kantonalni ministar poljoprivrede Dragan Polimanac.
Prijedlog da se dio podsticaja za proizvođače usmjeri onim otkupljivačima koji će malinu otkupiti po 2,5 KM otkupnoj cijeni od minimum 2,5 KM , iniciran je sa zajedničkog sastanka predstavnika proizvođača i Vlade USK-a, a nakon što su malinari dovedeni u poziciju da sa cijenom otkupa nisu mogli pokriti ni troškove. Na žalost Unsko-sanski kanton ostao je usamljen u nastojanju da se zaštite proizvođači i postignu zagarantovane cijene otkupa od najmanje 2,5 KM sa sufinansiranjem otkupljivača sa 0,30 KM po kilogram maline. Prema analizi resornog federalnog ministarstva otkupljivači, upravo sa ovog kantona, isplaćuju najnižu otkupnu cijenu. U drugim kantonima otkupljivači su nudili 1,8 do 2 KM po kilogramu, samo u USK otkupljivači, ni nakon najave poticanja otkupa nisu ponudili veću otkupnu cijenu.
Nakon analize stanja Vlada USK-a je, na prijedlog resornog Ministarstva, donijela novu odluku po kojoj će sistem podsticanja proizvodnje maline ponovo usmjeriti na proizvođače te iznos podsticaja povećali u skladu sa budžetskim mogućnostima.
„Zajedno sa proizvođačima maline mi smo pokušali na ovaj način povećati otkupnu cijenu i, za ovu sezonu, naći kompromisno rješenje. Iskreno mi je žao što primjer nisu slijedili u drugim kantonima da bi zaštitili proizvođače. Vlada Kantona neće odustati u namjeri da zaštiti svoje građane, čestite, vrijedne ljude koji su se posvetili proizvodnji zdrave hrane. Zajednički ćemo tražiti rješenja da se proizvodnja unaprijedi, bolje uvežu sami proizvođači u nastupu prema otkupljivačima te ćemo pokrenuti inicijative, u skladu sa nadležnostima, da se nađu sistemska rješenja na višim nivoima vlasti kojima će proizvođač biti pošteno plaćen za rezultat svog rada“, kaže premijer USK-a Husein Rošić.
Prema podacima Privredne komore F BiH Bosna i Hercegovina sa proizvodnjom malina od preko 25.000 tona je na 8. mjestu proizvođača u svijetu i sa 6.7 posto učestvuje u ukupnoj svjetskoj proizvodnji malina. U Vladi USK-a su jednoglasni da proizvodnju treba podsticati pa će ovaj federalni kanton i dalje isplaćivati najveći iznos poticaj po kilogramu maline, sad povećan na 0, 45 KM.
Upravni odbor Kantonalnog saveza proizvođača jagodastog voća i povrća oglasio se saopćenjem u kojem izražavaju podršku Vladi USK zbog djelovanja na zaštiti proizvođača te zbog odluke za povećanje podsticaja za proizvodnju malinu.

Ceste u USK su u prilično lošem stanju. U redovno održavanje na koje se čeka više od godinu moglo bi se krenuti već idućeg mjeseca, po okončanju procedure izbora izvođača radova. Pored kapitalnih projekata koji čekaju na svoju realizaciju, očekuje se i da Vlada Federacije podrži projekte koje su kandidirani kroz program javnih investicija iz cestovne infrastukture, a koji u značajnoj mjeri određuje i razvoj turizma. Među njima je i značajni dio puta do prelijepog Štrbačkog buka.

Kantonalna direkcija za ceste nakon dužeg vremena dobila je upravljačke strukture. Adnan Pozderac novi je direktor, imenovan je stalni nadzorni odbor te od strane Vlade usvojen Plan i program poduzeća za ovu godinu. To znači da se može odmrznuti nekoliko miliona maraka sa računa poduzeća i usmjeriti ih u plansko održavanje koje se u USK više od godinu dana nije provodilo.

Hoće li se u septembru konačno krenuti u posao ili će eventualna žalba prolongirati dugo očekivane radove znaće se nakon 10. augusta. Ipak, u Direkciji tvrde da za njih ova godina nije izgubljena i da će pojačanim radom, ako ništa drugo, uspjeti pripremiti ceste za zimski period.

I dok građani redovno izdavaju novac u ovu namjenu, voze se po putevima koja odavno vape za rekonstrukcijom. U Direkciji tvrde da će se prvo raditi priprema za zimu nakon čega slijedi zimsko održavanje cesta da bi se zaključenjem novog ugovora na četiri godine radilo kontinuirano. Kapitalne investicije realizirat će se u dogovoru sa lokalnim zajednicama.

Cirka 3 miliona i 100 hiljada maraka predviđeno je za redovno održavanje, dok će u kapitalne investicije biti usmjereno 1.940. 000 maraka, odnosno vanredno održavanje 1,5 miliona.

“Svjetlost iz zemlje, dva nura, nedvojbeno su po vjerovanju muslimana ukazivala na to da su na tom mjestu poginula dva borca i da su kod Boga počašćeni kao šehidi. Prema nekim mišljenjima, borci su poginuli prilikom odbrane grada od austrijskih trupa. Dugo je ovaj mauzolej čuvao stražar s puškom. Turbe drvene konstrukcije obnovila je ugledna porodica Hustanbegovića”

Osmanska vlast smatrala je urbanizaciju dijelom imperijalne misije islamizacije i civiliziranja osvojenih zemalja. Osmanska vizija urbanog prostora centralno mjesto predviđala je za islamske vjerske, kulturne, obrazovne i upravne institucije, a dosta prostora ostavljala je i za nemuslimane, njihove bogomolje i institucije posredstvom kojih su zarađivali. U takvom pristupu urbanizaciji svoje mjesto pronašli su i spomenici memorijalne arhitekture, kod nas poznatiji kao turbeta, koji, osim historijskog, imaju i religiozno značenje. Nakon osmanskog perioda, na području Bosne i Hercegovine ostala su mnoga turbeta kao simbol nečijeg djelovanja i postojanja.

MAUZOLEJ NEPOZNATIM ŠEHIDIMA U CENTRU GRADA

Bihać je, uz Travnik, grad koji ima nekoliko turbeta. Prvo i najznačajnije jeste ono u samom centru gradske jezgre, smješteno uz crkvu sv. Ante, iznad ostataka nekadašnjih bedema grada. Svi dosadašnji izvori ukazuju na to da je ovo turbe dao sagraditi Mehmed-paša Bišćević (1792–1874), koji je bio bihaćki beg i upravitelj cijele Bihaćke krajine. Glavni podatak koji govori u prilog navedenoj činjenici dostupan je u arhivu Rijaseta Islamske zajednice, u kojem se navodi da je Mehmed-paša Bišćević raspolagao i ovim turbetom. Uz ovaj izvor, drugi podatak u kojem se navodi da je turbe sagradio Mehmed-paša Bišćević dostupan je u časopisu Nada iz 1901. godine. U tom časopisu piše da je, kako se kuća Mehmed-paše nalazila uz kapetanovu kulu, njegova majka, na mjestu gdje se danas nalazi turbe, vidjela dva plamena vatre i svjetlost. Nakon što je to ispričala Mehmed-paši, on je naredio da se na tom mjestu podigne turbe.

“Svjetlost iz zemlje, dva nura, nedvojbeno su po vjerovanju muslimana ukazivala na to da su na tom mjestu poginula dva borca i da su kod Boga počašćeni kao šehidi. Prema nekim mišljenjima, borci su poginuli prilikom odbrane grada od austrijskih trupa. Dugo je ovaj mauzolej čuvao stražar s puškom. Turbe drvene konstrukcije obnovila je ugledna porodica Hustanbegovića, ali i predstavnici osmanskih vlasti nakon odlaska Mehmed-paše Bišćevića iz Bihaća 1851. godine, koga je Omer-paša otpremio u Bursu, gdje se on oženio i gdje je pomilovan 1856. godine. Nakon toga se vratio u Bosnu, ali ne u Bihać, već u Sarajevo. Što se tiče turbeta, ono je izgrađeno novo od drveta 1886. godine, da bi ga austrijske vlasti srušile oko 1890. godine. Iste godine podiže se novo turbe od tesanog kamena bihacita. Objekt turbeta-mauzoleja u Bihaću pripada tipu turbeta s oktogonalnom osnovicom pokrivenih kupolom”, navodi historičar Fikret Midžić.

Dan nakon što je u Sarajevu 29. jula 1878. godine proglašena narodna vlada, austrougarske trupe su pod komandom federalmaršala barona Filipovića na četiri mjesta izvršile vojni udar i invaziju na Bosnu i Hercegovinu. Cilj je bio zauzeti glavne puteve i gradove. Tako je Sarajevo palo 19. augusta iste godine, ali bitka za Bosnu još nije bila gotova jer su snage bosanskih muslimana i pravoslavaca širom zemlje pružale jak otpor. Stanovnici Bihaća poduzimaju mjere za odbranu grada utvrđujući naselja na južnim prijelazima. Napad na Bihać počeo je 7. septembra 1878. godine i trajao do 18. septembra, kada su Austrijanci u večernjim satima opkolili veći dio grada i sutradan ga osvojili.

U tim borbama na svim stranama grada poginulo je mnogo muslimanskih boraca. Dvojica hrabrih mladića dali su svoje živote za odbranu Bihaća, sukobivši se s neprijateljem koji je pokušavao prodrijeti s istočne strane kroz Založje. Hrabro istupivši ispred neprijatelja i sukobivši se s njim prsa u prsa, nisu dozvolili da se u Bihać prodre kroz njihovo rodno naselje. Narodne predaje kažu da su, nakon što su ubijeni, nastavili ići, da bi naposljetku pali i na tom mjestu bili i ukopani.

“Turbe je isprva bilo nešto manjeg, a danas je većeg, šestorokutnog oblika. Datira iz kasnog osmanskog i ranog austrougarskog perioda. Istražujući taj historijski period ovog kraja i naselja Čekrlije, Žaložje i Spahići, te doprinos lokalnog stanovništva u ovoj posljednjoj odbrani Bihaća, došao sam do vrlo interesantnog zaključka. Na ovom potezu postojalo je nekoliko mezara dobrih ljudi, između ostalog i jednog starog dede čiji su mezar nazivali Adžin mezar i koji je bio smješten nadomak sela Spahići. Kada sam vertikalama povezao te kote, shvatio sam da srpski agresor ni u ovom ratu nije uspio probiti tu liniju koja se nalazila između tih mezara. Allah kome dadne svjetlo svoje on stvari vidi duhovnim očima. Tako je i kada je riječ o ovoj dvojici mladića. Neko je vidio mezar njih dvojice i primijetio da je riječ o posebnim ljudima, tako je rođena ideja o izgradnji turbeta. Stari hadžija koji je hizmetio turbe i održavao ga imao je želju, kad preseli, da bude ukopan tu pored ovih mladića. Prenosi se da je hadžija čistio turbe, donosio vodu i ostavljao je navečer, te bi sutradan, kada bi došao, zatekao praznu posudu. Poslije smrti mu je ispunjena želja i ukopan je upravo ovdje između ovih dvaju mladića. Sudbina je htjela spojiti ove dobre ljude, a onda je došao rat i turbe je, uslijed starosti i zuba vremena, malo dotrajalo, što je zahtijevalo obnovu koja je završena poslije rata”, priča hadžija Asim Hodžić, teolog i profesionalni vojnik.

TURBE NEPOZNATOJ ŽENI U ZALOŽJU

Bihać je kroz historiju dao mnoge šehide koji su poginuli za odbranu grada i dina od nasrtaja dušmana. Turčin po porijeklu, a Bošnjak po stečenoj nacionalnosti i borbi za svoj toprak, Hasan‑paša Tiro bio je nadasve odvažan junak, koji je bio namjesnik u bihaćkom naselju Čekrlije. Hikaja i narodne predaje kažu da ga je sabah-namaz zadesio pored izvora vode, na kojem se abdestio i stao da klanja, a onda mu je prišao Vlah sleđa i odsjekao mu glavu.

“Kažu da, kad Turčin stane na namaz, možeš mu raditi što god hoćeš, ali on se ne pometa. Tako je i Hasan-paša Tiro ubijen mučki dok je klanjao namaz. Pao je ispred ploče koja je bila u vodi, uzeo je svoju glavu i tu ploču, te se zaputio ovamo ka selu i došao je na ovo mjesto i tu je pao, zabivši ploču u zemlju. Ovdje je ukopan i tu mu je podignut nišan. Neki ljudi iz istočne Bosne dolazili su prije rata da vide njegov mezar. Neki su pokušavali izvaditi ovu ploču, ali nisu mogli. Sjećam se, kad sam se udala i došla u ovo selo, bila je živa jedna stara nena koja bi uvijek za vrijeme dugih suša došla ovdje i pored ovog mezara učila dove, a onda bi kiša pala”, priča mještanka Rasima Huseinović, u čijem se dvorištu nalazi mezar.

U naselju Žaložje bilo je nekada i žensko turbe koje danas, nažalost, ne postoji, a ne zna se ni za mezar nepoznate žene kojoj je podignuto. Prema narodnoj legendi i hikajama, turbe je izgrađeno nakon što se nepoznati ženski lik ukazivao mještanima pored puta uz staro mezarje iz osmanskog perioda. Hikaja kaže da je kiša padala stalno, a djevojka se ukazivala i govorila mještanima da će kiša prestati ako na tom mjestu podignu turbe. Narod je to i učinio, a kiša je prestala.

Priča o bihaćkim turbetima značajna je i kompleksna te bi se njome trebali pozabaviti stručnjaci, historičari, poznavaoci kulture i arhitekture iz osmanskog perioda. Sve prethodno navedeno otkriva samo dašak burne i bogate kulture i historije Bihaća i hrabrosti Bišćana, te spremnosti da se, ako treba, i život dadne za odbranu vjere i domovine.

D.o.o. Dedić Prom Bihać obavještava svoje cijenjene kupce i ostale građane da je u toku sezonsko sniženje od 15% do 30%.

Također koristimo ovu priliku da vam se zahvalimo na vašoj nesebičnoj podršci koju nam pružate. Vjerujemo da ćemo ubuduće nastaviti poslovnu saradnju u cilju ostvarivanja zadatih standarda u davanju što kvalitetnijih usluga.

Za sve navedeno vam velika HVALA.

Kolektiv D.O.O. Dedić Prom Bihać.

Tokom obilaska Ureda za dijasporu gradonačelnik Fazlić kazao je da se imenovanjem koordinatora želi poslati poruka da dijaspora sa područja grada Bihaća ima otvorena vrata u gradskoj upravi za sve ideje, prijedloge i sugestije, ali isto tako i za rješavanje problema ukoliko ih,  kao građani koje privremeno žive i rad u inostranstvu,  imaju u svakodnevnom životu.

„Zaista je došlo vrijeme da ostvarimo konkretnu saradnju sa našim sugrađanima u inostranstvu i naš prvi zadatak biti će uspostava registra osoba koji žive u inostranstvu, te uspostava saradnje  sa udruženjima koja okupljaju naše građane u inostranstvu. Ovaj Ured je samo prvi korak u našoj namjeri da naše sugrađane u inostranstvu povežemo sa svojim gradom, te da znanje i poslovne ideje koje imaju realiziraju u svome gradu“- kazao je Ermin Zulić, Savjetnik gradonačelnika Bihaća i koordinaror Ureda za dijasporu.

Dječak Sandi iz Bihaća (BiH), vas moli da mu poklonite komad odjeće i nešto pribora za školu. Poželjno je i ukoliko neko ima knjige za deveti razred. Sandi bi vam bio zahvalan.

Kontakt telefon od Sandijeve majke: ‎063 213 829 (Nura Salkić)

Adresa: Ulica Bećira Islamovića b.b. / Bihać