Povodom inicijativa Kantonanoj upravi za inspekcijske poslove za vršenje inspekcijskog nadzora radi provjere ispunjenja uvjeta za obavljenje djelatnosti shodno Zakonom o igrama na sreću (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 48/15 i 60/15), odnosno u konkretnom slučaju igre klađenja na sportske rezultate i druge neizvjesne događaje (kladioničke igre), ovim putem se daje slijedeće saopćenje za javnost, i to kako slijedi:

Zakonom o igrama na sreću (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 48/15 i 60/15) između ostalog uređeni su uslovi, način i subjekti priređivanja igara na sreću, vrste igara na sreću, osnovna načela, postupak za izdavanje i oduzimanje odobrenja za priređivanje posebnih igara na sreću, pravila i raspoređivanja prihoda od igara na sreću, osnivanje, oblik organizovanja i dr. Igrom na sreću, u smislu navedenog Zakona, smatra se igra u kojoj se za uplatu određenog iznosa učesnicima pruža mogućnost sticanja dobitka u novcu, stvarima ili pravima pri čemu krajnji rezultat igre ne ovisi o znanju ili umješnosti učesnika igre, već od slučaja ili nekog neizvjesnog događaja.

Priređivač je pravno lice koje na osnovu Zakon o igrama na sreću i odobrenja Ministarstva, ima pravo priređivanja igara na sreću.

Odobrenje za rad, kao upravni akt, donosi federalni ministar finansija, a kojim se odobrava priređivanje igara na sreću uz ispunjavanje zakonom propisanih uslova za obavljanje djelatnosti priređivanja igre na sreću za koju se odobrenje daje. Uplatna mjesta za klađenje su posebno uređeni prostori u kojima se na osnovu odobrenja Ministarstva i odobrenih pravila igre, primaju uplate za klađenje i vrše isplate dobitaka.

Zakonom o igrama na sreću je propisano da privređivač igara na sreću uz zahtjev za izdavanje odobrenja za priređivanje kladioničkih igara između ostale potrebne dokumentacije prilaže: za prostore u kojem se nalaze uplatna mjesta, dokaz da je priređivač vlasnik prostora ili dokaz o pravu korištenja prostora (po osnovu zakupa), kao i dokaz da se isti ne nalazi na udaljenosti manjoj od 100 m od vjerskih objekata, te osnovnih i srednjih škola.

Nadzor nad provođenjem odredaba Zakona o igrama na sreću i podzakonskih akata donesenih na osnovu ovog zakona vrši Ministarstvo finansija F BiH i Porezna uprava.

Shodno pretnodno navedenom i citiranim odredbama Zakona o igrama na sreću Kantonalna uprava za inspekcijske poslove nema apsolutno nikakvih nadležnosti inspekcijskog nadzora u dijelu koji se odnosi na izdavanje odobrenja za rad kladionica, ispunjenje uvjeta, prostora i tehničke opremljenosti i kontrolu da li se uplatna mjesta nalaze na udaljenostima propisanih Zakonom.

Ovim putem se podnositelji inicijative za vršenje inspekcijskog nadzora od strane ovog organa upućuju da se za zahjtevom za vršenje inspekcisjog nadzora obrate nadležnoj Poreznoj upravi F BiH, Kantonalni porezni ured Bihać – Odsjek za inspekcijski nadzor.

KANTONALNA UPRAVA ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE USK-a

20. juli je po takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prvi dan Kurban-bajrama. Bajrami su povod za povezivanje porodice, prijatelja i rodbine, te za veselje i radovanje i za ugodnu atmosferu. Brojne institucije i mediji se pobrinu da priušte našim građanima lijepe trenutke uz bajramske koncerte, lijepe ilahije i pjesme, vatromete, te druge izraze radovanja povodom ovog velikog muslimanskog blagdana.

Ove godine nam ovaj veliki blagdan dolazi na dan šehidske dženaze za žrtve Prijedora, koja će se održati u memorijalnom centru “Kamičani”. 20. juli je datum koji je obilježio stravična ubistva, maltretiranje, progon i ponižavanje nesrpskog stanovništa 1992. godine u širem pojasu grada Prijedora i tokom cijele doline rijeke Sane.

Iako je bajramski ambijent ispunjen slavljeničkim elementima, pozivamo vas da na 20. juli 2021. godine ne organizirate nikakve javne koncerte i javne proslave bajrama, te da mediji svoje programske sadržaje usklade sa ovim danom i da na dan velike žrtve koju simobilizira Kurban-bajram, žrtvujemo ovaj povod u cilju poštovanja prema žrtvama i suosjećanja sa njihovim porodicama.

Napominjemo da će se dženaza ubijenim prijedorčanima klanjati u utorak, 20. jula 2021. godine, a program će početi u 12 sati. Dženazu namaz će predvoditi reisu-l ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein-ef. Kavazović.

Sigurni smo da ćete ispravno razumjeti ovaj naš apel i da ćete ovaj dan žrtve, dan kurbana, provesti u skladu sa gore navedenom preporukom.

S izrazima poštovanja!

hafiz Mehmed-ef. Kudić,
muftija bihaćki i predsjednik OO za obilježavanje 20. jula, dana sjećanja na žrtve Prijedora

Konferencija predsjedavajućih kantonalnih skupština u FBiH održava se u Neumu u okviru Twinning projekta “Podrška Evropske unije parlamentima u Bosni i Hercegovini u zadacima evropskih integracija” kojeg finansira Evropska unija.

Na konferenciji je utvrđen i potpisan Akcijski plan za kantonalne skupštine s ciljem unapređenja njihove uloge u procesu evropskih integracija, čime je potvrđeno nastojanje svih kantonalnih skupština da aktivno učestvuju u procesu evropskih integracija.

– Ovim smo definirali plan budućih aktivnosti kantonalnih skupština u procesu evropskih integracija, kaže Razim Halkić, predsjedavajući Skupštine Unsko-sanskog kantona.

Komesar MUP-a USK-a, koji je pod istragom za nezakonito postupanje, tvrdi da mnogi žele njegovu smjenu.

Pripadnici FUP-a jučer su u popodnevnim satima obavili pretrese prostorija MUP-a USK-a zbog mogućih zloupotreba u MUP-u USK-a. U FUP-u su jučer kratko naveli da se o detaljima pomenutih pretresa još neće izjašnjavati, te da postoji mogućnost da će se oglasiti narednih dana?!

Šest papira

Kako saznajemo, pretres je obavljen po nalogu Tužilaštva USK-a i bihaćkog Općinskog suda na području općine Sanski Most.
– Pripadnici policije su izuzeli dokumentaciju u Policijskoj stanici Sanski Most, a oduzeta je i određena količina naoružanja od Šefika Sinanovića, lokalnog poduzetnika, koji je ranije osuđivan. Rađeno je po prijavi koja se odnosi na navodno nezakonito postupanje policijskog komesara Uprave policije MUP-a USK-a Muje Koričića, koji je naredio da se Sinanoviću vrati veća količina oružja koja mu je prethodno oduzeta, saznajemo od izvora bliskog Tužilaštvu USK-a. Pored ovoga, Koričića Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona sumnjiči da je odbijajući da sebi uplati beneficiju, izbjegao odlazak u penziju te tako nezakonito nastavlja obnašati funkciju komesara Uprave policije USK-a.
– Danas (jučer, op. a) sam na godišnjem odmoru i upravo tada su došli da uzimaju omot u kojem se nalazi šest papira. Da su tražili, to bi im se uredno dostavilo i bez pretresa, objašnjava Koričić za Oslobođenje.

Sporno oružje

Navodi da se radi o “klasičnom upravnom postupku koji nema elemenata krivičnog djela”.
– Radi se zapravo o slučaju u kojem su pripadnici PS-a Sanski Most postupali po prijavi da je došlo do oštećenja tuđe stvari. Tada su pronašli oružje i nisu ga oduzeli. To su uradili tek sedam mjeseci poslije. Čovjek koji je vlasnik oružja je uložio žalbu MUP-u USK-a, kao drugostepenom organu i ja sam shodno tome i postupio, vrativši mu sporno oružje. To sam uradio jer nisu bili ispunjeni uslovi da mu se oružje oduzme. On (Šefik Sinanović, op. a) je prije nekoliko dana pravosnažno osuđen na novčanu kaznu i sada će mu se oružje trajno oduzeti, objašnjava komesar MUP-a USK-a tvrdeći da se ovim zapravo želi samo izdejstvovati njegova smjena.

Optužnica podignuta protiv Ismara Muhića iz Bihaća.

Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Ismara Muhića (26) iz Bihaća kojom se tereti da je krijumčario migrante u Hrvatsku.

Prema saopćenju iz Državnog tužilaštva Muhić je ilegalno preko granice prebacivao maloljetne osobe iz Pakistana.

Kako je navedeno u optužnici Muhić je stupio u kontakt sa maloljetnim ilegalnim migrantom koji nije posjedovao dokumente potrebne za zakonit ulazak i boravak u BiH.

Nakon toga je optuženi, za ugovoreni novčani iznos, povezao malodobnog migranta, prema granici sa Hrvatskom, sa namjeri da se preko rijeke Une, ilegalno prebaci na područje strane države pri čemu je otkriven i spriječen od strane policijske patrole.

Optužnica je proslijeđena Sudu BiH.

(avaz.ba)

Izložba je upriličena kao dio programa Festivala Bihaćko ljeto.

Godine 2020. i 2021. – koje su obilježene pandemijom koronavirusa i globalnom reorganizacijom života – bit će zapamćene kao posebne, izuzetne godine u svjetskoj povijesti, možda čak i kao prekretnice svjetske povijesti, zbog velikih socijalnih i političkih potresa koji su se ovih godina desili, a čije će se posljedice još dugo sanirati. Na taj će način 2020. i 2021. godinu, bez ikakve sumnje, pamtiti oni koji su ih doživjeli i preživjeli. Međutim, po čemu će i kako buduće generacije pamtiti ovu sekvencu svjetske povijesti i svih lokalnih povijesti koje se slijevaju u onu globalnu? Jedino po onim djelima koja su u „realnom vremenu“, u vrtlogu trenutka, zabilježila šta se događalo i kako su ljudi reagirali na to: u žurnalističko-publicističkim, naučnim i umjetničkim djelima. Zato trebamo biti zahvalni svim onima koji su zbunjenost, paniku, strah, tjeskobu i očaj ovih godina kanalizirali u kreativnost, ostavivši autentično svjedočanstvo, zabilježivši određene činjenice i, što je još važnije, duh jednog haotičnog vremena.
Među one kojima zbog toga trebamo biti zahvalni svrstava se i Adnan Dupanović sa svojim umjetničkim djelima nastalim tokom 2020. i 2021. godine i predstavljenim ovom izložbom.
* * *
Dupanovićevi novi radovi nastali su, slobodno se može reći, u dahu i koncentrat su njegovog sučeljavanja ili sudara sa sadašnjošću. On grabi iz magme sadašnjosti i kristalizira „Zeitgeist“. U jednom dijelu radova propituje intenziviranje unutrašnjeg života potaknuto redukcijom životnih aktivnosti u pandemijskom režimu. Izolirani subjekt sabire se i usredotočuje na ono bitno, suštinsko, i autoportretiranjem se spašava, pa i regenerira. U drugom dijelu radova propituje se redukcija ljudske unutrašnjosti, ljudske suštine ili ljudskosti, potaknuta intenziviranjem događanja na vanjskoj, socijalnoj pozornici, naime, u okolnostima tzv. migrantske krize, koja od 2018. godine posebno teško pogađa Dupanovićev grad Bihać i Bihaćku krajinu. Socijalna izolacija cijele jedne populacije, koju se ipak ne može ni previdjeti, ni iskorijeniti iz domicilne zajednice, Dupanovića nagoni na strateško izoliranje pojedinaca, pripadnika te šarolike populacije, u svrhu njihove humanizacije, a protiv eksplicitnog ili implicitnog rasizma i ksenofobije. Kao kontrapunkt ovom poticajnom prikazu glavnih „drugih“ današnjice, možemo posmatrati Dupanovićevo istraživanje problematike „vječnih drugih“, Roma, koje je proveo na temelju interesantnog historijskog dokumenta – članka o „fizičkoj antropologiji Cigana u Bosni i Hercegovini“, objavljenog 1897. u Beču. Način istraživanja i prikazivanja Roma u tom članku, koji više liči na zoologiju nego na antropologiju, danas nam je odbojan, ali nas opet vodi pitanju o dehumanizaciji i humanizaciji ljudskih jedinki i grupa. Da li je odnos većinskog stanovništva prema Romima danas bolji nego krajem 19. vijeka? Odnosi li se većinsko stanovništvo u Evropi prema migrantima iz Azije i Afrike bolje nego što se odnosilo prema Romima u njihovoj povijesti obilježenoj stigmatizacijama, diskriminacijama i nasiljem?

U oba navedena slučaja Dupanović se neprestano kreće od globalnog i lokalnog, kao zajedničkog, do individualnog, a zatim i obratnim putem. Svjetski problemi, u doba globalizacije, neizbježno su lokalni problemi, a lokalni problemi neizbježno se artikuliraju kao individualni problemi, i u negativnom i u pozitivnom smislu.
Osim toga, spomenuti „romski ciklus“ izniman je primjer aktualizacije historijskih fakata i artefakata, putem njihove umjetničke obrade, čime se Dupanović pozabavio i u jednom drugom ciklusu, u kojem tematizira Drugi svjetski rat u Ripču, gdje je on kod kuće kao i u obližnjem Bihaću. Ispitivanje kolektivne memorije, te sivih zona i praznina u njoj, lišeno je historijskog revizionizma, reakcionarne historiografike, pa i suhoparne historiografije uopće; to je samo sjeme refleksije o suživotu s bolnom poviješću i o mogućim projekcijama budućnosti.
* * *
Eksperti za umjetnost prosudit će o umjetničkoj vrijednosti Dupanovićevih novih djela prema teorijskim, estetičkim kriterijima. Moje nekolike riječi o njegovim djelima nisu obavezane takvom ekspertizom, pa imam tu privilegiju da ih motrim, doživljavam i prosuđujem na osnovu utisaka, asocijacija i razmišljanja o njima u širim, ne-umjetničkim kontekstima.
A u tom pogledu, kao prvo, imam utisak da je Dupanović tokom 2020. i 2021., zanatski i idejno prešao na viši nivo umjetničkog rada, da je opće socijalno nazadovanje motiviralo njegov lični umjetnički napredak, te da je bujicu intelektualne i kreativne energije uspješno ukrotio i komprimirao u djela koja bi mogla misaono i stvaralački poticati raznorodnu publiku, a i njemu samom predstavljati poticaj za daljnji razvoj. To ne znači da Dupanovićevi raniji radovi nisu zasluživali pažnju i pohvale, nego samo to da su ovi novi radovi bitno drugačiji, jer je on, iscrpivši jednu individualnu umjetničku paradigmu, osmislio i ostvario novu, umjesto da je sa sve manje snage reproducirao staru. Dok su njegovi raniji radovi bili, direktno ili indirektno, nadahnuti Dževadom Hozom i nekim drugim bosanskohercegovačkim grafičarima starije generacije, pa su se nesumnjivo mogli okarakterizirati kao „čista grafika“, ovi njegovi noviji radovi bliži su, uslovno rečeno, modernijem senzibilitetu kakav pronalazimo u djelima Sadka Hadžihasanovića, što se realizira u bastardnim formama, korištenjem kombiniranih tehnika i kolažiranjem, kao i konceptualnim zasnivanjem, odnosno kalemljenjem umjetničke kreativnosti, socijalne prakse i naučne teorije.
Stoga bi bilo pogrešno novost i originalnost Dupanovićevih slika iz 2020. i 2021. dijagnosticirati samo na njihovoj površini. Istina, ono što će većini poznavalaca njegovog opusa biti prva misao jeste drugačiji „vizuelni identitet“ ovog „novog Adnana Dupanovića“, ali novost i originalnost nipošto nisu samo stvar korištenih tehnika. Ono što je ovdje novo i originalno jeste upravo nerazdvojivo jedinstvo forme i sadržaja: eksplicitna višeslojnost slika i konzistentno provedena međuigra pozadine i prvog plana (u kojoj ponekad ono što bi se očekivalo u prvom planu dospijeva u drugi plan, izazivajući dodatni efekt očuđenja), što upućuje na višeslojnost ideja iz kojih slike izviru. Uz, filmskim rječnikom govoreći, krupni, srednji i opći plan – Dupanović u svakoj slici i svim slikama ima i „duboki plan“, gdje se tek, ako ga recipijent dosegne, zbiva prava drama. Tu su, pak, novost i originalnost Dupanovićevih radova najintenzivnije. Životno: obračun sa samim sobom, sa svime što me je određivalo i što me određuje, te sa kontekstom u kojem se svaki mogući obračun dešava. Umjetnički: dekonstrukcija i rekonstrukcija vlastitih artističkih polazišta i dosadašnjeg opusa, savjetodavnih i inspirativnih „uzora“, te tradicije iz koje se, zarad stvaralaštva, mora, ali ipak ne može pobjeći.

Kompleksno i komplicirano tkivo Dupanovićevih radova, hranjeno koncentriranim usisavanjem i probavljanjem aktuelnih i historijskih činjenica, pažljivim recipijentima može proizvesti mučninu, prije nego užitak, ali ako ta mučnina nuka na razmišljanje, na rastjerivanje magle sadašnjosti i prošlosti, onda njegovi radovi mogu biti ljekoviti. Ako je, s druge strane, jedna od najtežih bolesti današnjice rasap zajednica, atomiziranje pojedinaca i njihova (samo)izolacija, praćena legaliziranom i birokratiziranom bešćutnošću, Adnan Dupanović nas svojim slikama usmjerava u drugom smjeru. On nam pokazuje šta znači biti samosvojan, a ujedno usmjeren na zajednicu i zajedničkost.

Budući da je na briljantan način preklopio ono subjektivno/individualno i ono objektivno/opće, Adnan Dupanović svojim autoportretima i portretima drugih ljudi, pogotovo onih čiji je lik nevidljiv, a glas nečujan, stvara upečatljiv portret vremena koje ćemo pamtiti dok nas bude i koje će se pamtiti dok ovih i ovakvih djela bude.

Hrvoje Jurić

Peti festivalski dan ugostio je dr. sc. Tomislava Brleka, profesora Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zlatka Pakovića režisera, glumca i pisca, ovogodišnjeg pobjednika najuglednijeg pozorišnog festivala ovih prostora „Sterijino pozorje“, koji traje još od 1956. godine, te Ramiza Huremagića, kriminologa, scenariste i pisca.

Trojac je na Okruglom stolu naziva “Od Vardara pa do Triglava – Othello, Vijećnik AVNOJ-a” promišljao prostor posljednje Jugoslavije kao habitusa doktriniranih ideologija – osjećanja, izdaja, ljubomore i licemjerja kao nosivih stubova društva. U njemu i Bihać – mjesto zasjedanja “migrantskog” AVNOJ-a – jednom nogom tu, drugom prema izlazu, pitajući se da li jednako vrijedi život afganistanskog i bosanskog muslimana, te kojeg više voli bijela kršćanska Evropa.”

Višestruko nagrađivani Zlatko Paković danas je dobio još jednu, onu Bihaćkog ljeta za koju će kako kaže imati posebno mjesto jer će ga podsjećati na prelijepi grad Bihać.

Zlatko Paković, dobitnik Ibsenove međunarodne stipendije 2014. za pozorišnu režiju i stipendije bečkog Museums Quartiera 2015. za književnost.

Ovogodišnji pobjednik najuglednijeg pozorišnog festivala ovih prostora „Sterijino pozorje“, koji traje još od 1956. godine, svega nekoliko dana nakon dodjele nagrade dolazi nam u Bihać sa svojim autorskim viđenjem Šekspirovog Othella.

A zašto je danas Pakovićev Othello aktualan, naročito za Bihać i Bosnu i Hercegovinu, jeste samo autorovo čitanje, takvo da je Desdemona (napokon) glavni lik a Jagu još više mrzimo jer je Jago ono što smo danas (skoro pa) svi mi. Kad se ovo još stavi u kontekst, ne više kroz pojam migrantske krize kao krize, već trajućeg društveno-političkog procesa i propitivanja odnosa na relaciji „kršćanska Evropa – politički islam“ dobivamo jasnu indikaciju zašto se ova predstava treba vidjeti.

Deveta plesna revija plesnog kluba “Virus” zakazana za petak 02.07. na poligonu Kulturnog centra se pomjera, te se zakazuje za sutra (srijeda 30.06.) na istom mjestu sa početkom od 20h. Ulaznice po cijeni od 5KM možete kupiti u prostorijama plesnog centra “Virus”, stoji u saopćenju “Kulturnog centra Bihać”.