Generalni štrajk u srednjim školama Unsko-sanskog kantona otvorio je pitanje koje nadilazi same sindikalne zahtjeve: kako je moguće da problemi u jednom od najvažnijih resora kantonalne vlasti godinama ostaju neriješeni, dok danas posljedice osjećaju učenici, roditelji i nastavnici? Posebno zabrinjava činjenica da su nadležne institucije za brojne probleme znale mnogo prije početka štrajka, ali da konkretna rješenja nisu donesena na vrijeme.

Obrazovanje bi moralo biti jedan od prioriteta svake vlasti. Međutim, aktuelna situacija u Unsko-sanskom kantonu pokazuje koliko ozbiljne posljedice mogu imati dugogodišnji neriješeni problemi, politička nestabilnost i izostanak pravovremenih institucionalnih odluka.

Sindikalni predstavnici mjesecima upozoravaju na pitanja pedagoških standarda, pravilnika o napredovanju, uslova rada i položaja zaposlenih. Pojedini problemi, prema njihovim tvrdnjama, traju godinama, a dogovorena rješenja nisu u potpunosti realizirana.

Upravo zato nameće se pitanje zašto se došlo u situaciju da učenici ne pohađaju redovnu nastavu, iako su problemi bili poznati znatno ranije.

Ministar uhapšen, resor privremeno preuzeo ministar finansija

Podsjetimo, tadašnji ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK Denis Osmankić uhapšen je 21. maja 2026. godine zbog sumnji na trgovinu uticajem.

Nakon njegovog hapšenja, premijer Mustafa Ružnić ovlastio je ministra finansija Danka Jakšića da privremeno rukovodi i Ministarstvom obrazovanja.

Tako je jedan član Vlade istovremeno preuzeo odgovornost za dva izuzetno zahtjevna resora – finansije i obrazovanje.

Iako takvo privremeno rješenje može imati pravni osnov, opravdano je pitanje koliko je ono bilo održivo tokom više mjeseci, posebno u trenutku kada su u obrazovanju postojali brojni neriješeni zahtjevi i potreba za intenzivnim pregovorima sa Sindikatom.

Ministarstva imaju stručne službe i administrativne kapacitete, ali rukovodna odgovornost za donošenje ključnih odluka ostaje na ovlaštenim osobama.

Javnosti bi također trebalo pojasniti da li je privremeno rukovođenje drugim ministarstvom podrazumijevalo dodatnu naknadu ili se radilo isključivo o dodatnim obavezama bez povećanja primanja. Za sada nema potvrđenih podataka da je Jakšić primao dvije ministarske plate.

Vlada bez stabilne većine i politička borba za opstanak

Posebnu dimenziju cijeloj situaciji daje činjenica da je Vlada Mustafe Ružnića dio mandata funkcionisala bez stabilne podrške većine zastupnika u Skupštini USK.

Tokom predizborne kampanje upravo je pitanje skupštinske većine često bilo predmet političkih rasprava.

U jednoj od debatnih emisija u studiju BiscaniNET-a gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić govorio je o nedostatku potrebne skupštinske većine za imenovanje novog ministra obrazovanja.

Takvo obrazloženje otvara dodatno pitanje: ako nije postojala većina za imenovanje ministra, kako je Vlada planirala dugoročno osigurati rukovođenje jednim od najvažnijih resora?

Politička kriza posebno je došla do izražaja 10. augusta, kada je nova skupštinska većina izglasala smjenu Vlade Mustafe Ružnića i imenovanje Vlade Ibrahima Dizdarića.

Međutim, nakon što je zastupnik SDP-a Mladen Lonić pokrenuo postupak zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda, uslijedio je postupak pred Ustavnim sudom Federacije BiH.

Sud je 8. septembra utvrdio povredu vitalnog nacionalnog interesa i poništio osporene odluke Skupštine USK od 10. augusta, uključujući odluke o smjeni dotadašnje i imenovanju nove Vlade.

Time je Vlada Mustafe Ružnića nastavila obavljati vlast, uprkos prethodno izglasanoj smjeni.

Dok su se vodili politički i pravni sporovi o sastavu izvršne vlasti, problemi u obrazovanju ostajali su neriješeni.

Problemi su postojali mnogo prije tehničkog mandata

Posebno je značajno da su sindikalni zahtjevi bili poznati još početkom 2026. godine, kada je Vlada funkcionisala u redovnom mandatu.

Tokom narednih mjeseci vođeni su razgovori i pokušaji usaglašavanja određenih rješenja, ali prema tvrdnjama Sindikata, dio dogovorenih obaveza nije realiziran.

Danas se kao jedna od prepreka za donošenje odluka navodi tehnički mandat Vlade USK.

Međutim, ostaje otvoreno pitanje šta je sprječavalo nadležne da probleme riješe ranije, dok takva institucionalna ograničenja nisu bila predmet rasprave.

Ako su problemi postojali godinama, a pregovori vođeni mjesecima, zbog čega su konkretna rješenja izostala sve do trenutka kada je nastupio generalni štrajk?

Premijer i dvoje ministara podnijeli ostavke, Sindikat sada traži pomoć Skupštine

Nakon održanih Općih izbora, politička i institucionalna situacija dodatno se zakomplikovala.

Premijer Mustafa Ružnić, ministrica privrede Samra Mehić i ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida Almir Zulić podnijeli su ostavke radi preuzimanja zastupničkih mandata u Skupštini USK.

Prema javnom pojašnjenju predsjednika Centralne izborne komisije BiH, preuzimanje zastupničkog mandata nespojivo je s nastavkom obavljanja izvršne funkcije, što je otvorilo dodatna pitanja o funkcionisanju Vlade i ovlaštenjima za donošenje odluka.

U međuvremenu, nakon što razgovori s predstavnicima izvršne vlasti nisu rezultirali dogovorom o okončanju štrajka, Sindikat se 19. novembra obratio Skupštini Unsko-sanskog kantona.

U zahtjevu je zatraženo hitno organizovanje radnog sastanka s predstavnicima Skupštine, odnosno novoizabranim zastupnicima koji su preuzeli mandate, kako bi se pokrenule institucionalne aktivnosti i pronašlo rješenje za okončanje generalnog štrajka.

Zahtjev dolazi u trenutku kada je započeo proces konstituiranja novog saziva Skupštine USK. Na konstituirajućoj sjednici verificirano je 29 zastupničkih mandata i izabrana Komisija za izbor i imenovanje, nakon čega je sjednica prekinuta.

Iako proces konstituiranja nije u potpunosti završen, novoizabrani zastupnici već se suočavaju s ozbiljnim problemom koji zahtijeva institucionalnu pažnju.

Ko će preuzeti odgovornost za stanje u obrazovanju?

U cijeloj situaciji ne smije se zanemariti činjenica da posljedice štrajka neposredno osjećaju učenici i njihove porodice.

S druge strane, zaposleni u obrazovanju imaju pravo zahtijevati poboljšanje uslova rada i realizaciju preuzetih obaveza, a Sindikat poručuje da neće odustati od svojih zahtjeva.

Zato se pitanje odgovornosti ne može svesti samo na posljednje dane pregovora ili trenutni tehnički mandat Vlade.

Potrebno je sagledati cijeli period tokom kojeg su problemi bili poznati, ko je bio nadležan za njihovo rješavanje i zbog čega potrebne odluke nisu donesene na vrijeme.

Obrazovanje ne bi smjelo zavisiti od političkih promjena, privremenih imenovanja ili čekanja na formiranje nove vlasti.

Jer, ako su problemi poznati godinama, a institucije ih nisu uspjele riješiti prije nego što su učenici ostali bez redovne nastave, onda javnost ima pravo znati gdje je sistem zakazao i ko je bio odgovoran da djeluje.

Na kraju, najvažnije pitanje više nije samo kada će štrajk biti okončan, nego i šta će nadležne institucije učiniti da se slična situacija više ne ponovi.

Političke većine dolaze i odlaze, ministri se mijenjaju, a vlast se formira i smjenjuje. Međutim, obrazovni sistem mora funkcionisati bez obzira na političke okolnosti.

Učenici ne bi smjeli biti ti koji će plaćati cijenu neriješenih institucionalnih problema.

0
prije 7 minuta