Pogoršanje vremenskih prilika za očekivati je od utorka, izraženije u poslijepodnevnim satima.

Kako saopštavaju iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda, na jugu će padati kiša, u Krajini, na sjeveru zemlje, na planinama i dijelu centralne Bosne snijeg. Temperaturni režim neće se značajnije izmijeniti. Minimalne jutarnje temperature zraka kretaće se od -4 do 0 °C u unutrašnjosti, na jugu do 4 °C, maksimalne dnevne od 3 do 8 °C u Bosni, na jugu do 12 °C.

U odnosu na ostatak zemlje, na sjeveru i u Krajini će biti hladnije i sa više snijega.

Od četvrtka će uslijediti postepeni prestanak padavina i stabilizacija vremenskih prilika. Pri tome će doći do djelimičnog zahlađenja, maksimalne dnevne temperature zraka dostizaće od 2 do 6 °C u Bosni, na jugu do 10 °C.

U dane idućeg vikenda jutarnje i dnevne temperature će još malo opasti, naročito u centralnoj Bosni gdje će tokom jutra biti između -4 i -8 °C, a maksimalne dnevne će biti od 0 do 3 °C. U ostatku zemlje malo toplije, sa maksimalnim temperaturama do 6 °C na sjeveru i 10 °C na jugu.

Prema aktuelnim sinoptičkim kartama, izgledne su nešto stabilnije vremenske prilike sa manje padavina, uz temperature primjerene ovom dijelu godine.

Svi gradovi imaju neku svoju posebnost koja ih izdvaja od drugih. Bihać je poznat po bogatoj historiji, kulturi, i prirodnom bogatstvu koje ga okružuje. Stoljećima uspješno odolijeva svim izazovima, a njegova ljepota uvijek oduzima dah svima koji ga prvi put ugledaju.

Grad nastao na malenom otoku svetog Ladislava, a razvijao se kroz nekoliko različitih arhitektonskih faza. Tako se, kako navode historijski dokumenti Beli IV 1260. godine, obratio toplički opat s molbom da mu pokloni kraljevski posjed. Tako su cisterciti (rimokatolički crkveni red) nakon tatarske provale, počeli graditi utvrdu i neke zgrade u samome Bihaću i tada traže kraljevsku pomoć i njegovu zemlju koju su do tog vremena uživali kraljevski vitezovi.

„Na otoku svetog Ladislava, kako se Bihać prvobitno zvao, Ugarska je napravila kastrum (tvrđavica) u kojoj je kralj držao svoju vojsku, nešto kao kasarna. Uz taj kastrum vremenom nastaje i civilni dio grada, a to je ostatak otoka svetog Ladislava i onda Ugarski kralj da bi se dalje gradila struktura grada, on daje cistercitima Kralu (kraljevsku zemlju,) a oni grade bedeme i utvrđuju drugi dio grada, tako da je to, faktički, tada postaje grad u gradu. Dakle, vojni dio u čijem dijelu u jednoj od okruglih kula nalazio se kapetan, i drugi civilni dio.“

Kada uporedimo prvi regulacioni plan kojeg je napravila Austro-ugarska 1880. godine, tri godine nakon okupacije Bosne i Hercegovine sa današnjim stanjem grada, jedina dva objekta koja postoje iz tog plana su džamija Fethija i Kapetanova kula koja je simbol, personifikacija i ikona grada Bihaća. Kula je zaštićena sa bedemima i bedemskim prolazom čiji dio i danas stoji ispod kule, a nalazi se pored glavne ulice. Bedemski zidovi su rađeni na način da se najprije pravio jedan red bedema, a zatim odvojeno drugi red i između se stavljala zemlja da topovsko đule ne bi moglo probiti zidove.

Kultno šetalište Korzo

Hazim Alagić je starosjedioc koji se rodio i odrastao u Bihaću, zajedno s njim rastao dijeleći dobro i zlo. Sjećanja su još uvijek svježa, a trag nekadašnjeg mladalačkog duha i poleta u Bihaću, kaže, još uvijek osjeti. Ostao je žal za dobrim vremenima kada su on i generacije Bišćana uživale u divnim bihaćkim noćima, ašikujući na Korzu (glavna ulica kojom se nekada šetalo) doživljavali svoje prve ljubavi i romanse.

“Ovuda je išla cesta kojom automobili nisu mogli saobraćati u večernjim satima, jer je tada bilo rezervisano za mlade, šetnju i susrete. Tu je bila jedna prodavnica koja se zvala „Delikates“ i bila je hit u to vrijeme.“, prisjeća se Hazim i dodaje kako je Bihać nekada imao sedam objekata medresa, a jedna je, kaže, bila na mjestu gdje se danas nalazi objekat kina „Una“.

Druga glavna ulica je bila današnja Gazi Husrev-begova ulica koja vodi od džamije Fethije prema Kapetanovoj kuli. U tom dijelu su bili smješteni dućani i zanatske radnje, a ispod dolje bila je gradska tržnica na kojoj su se ljudi okupljali i razmjenjivali robu.

„Trg je bio kaldrmisan, zvao se Žitni sajam, a ljudi su se tu okupljali ponedjeljkom, Tu se održavao vašar, dolazio ringišpil i cirkusi, a u jesen lubenice. Prodavala se i stoka, bio je tu i javni wc, pravila se i točila kokta, vino-špricer sa soda vodom, točilo pivo, pekli janjci i ćevapi.“, prisjeća se Hazim i dodaje kako su somuni koji su se tu pekli i prodavali njima djeci posebno mirisali, ali nije svako imao para da sebi to priušti.

Bilo je to vrijeme živih razgovora. Ljudi su se puno više družili, iako nije bilo interneta na određenim mjestima su se mogle dobiti sve informacije o dešavanjima u gradu. Frizerski saloni su bila mjesta, a brice osobe kod kojih su se mogle čuti razne priče.

“Ovdje na ovom mjestu gdje je nekada bila tržnica bio je jedan frizerski salon koji i danas postoji. Nekada je tu radio Nurija Džambegović, a danas to njegov sin vodi. S obzirom da u to vrijeme mediji i informacije nisu bile dostupne ko danas, kod Nurije si mogao saznati dosta toga. Taj frizerski salon je bio nešto kao današnji internet.“, kaže Hazim uz osmijeh.

Od kina do benzina

Kultno mjesto koje je bilo svojevrsna granica do koje su mladi šetali Korzom, bila je benzinska pumpa, jedina u to vrijeme koja je postojala u užem dijelu grada Bihaća. Danas se na tom mjestu nalazi maleni objekat u kojem je smješten info pult Nacionalnog parka Una, a stubovi ispred ulaza u objekat identični su onim iz tog vremena.

“To je u stvari bio takozvani đir i šetalo se dvosmjerno, a okret je bio kod kina i te prve benzinske pumpe. To se u to vrijeme zvalo „korziranje“ zbog radnje slikara Smaje koja se zvala „Korzo“ koja se nalazila kod današnjeg kafića RB. Ta ruta je popularno nazvana „Od kina do benzina“ i obilježila je vrijeme jedne generacije koje će zauvijek ostati u našim sjećanjima.“, pojašnjava Hazim.

Paviljon i danas slovi za jedan od kultnih turističkih objekata u gradu Bihaću. Nije poznato kome je tačno sinula ideja da izgradi ovaj objekat, ali se pouzdano zna da je objekat podignut odmah po dolasku Austro-ugarske vlasti u Bihać.

Odmah do Paviljona nalazi se popularno šetalište poznatije kao Gelenderi, gdje su se mladi okupljali, družili i sjedili na ogradi duž šetališta. Tu su se rađale prve ljubavi iz kojih su se poslije izrodili mnogi brakovi. Na izlazu iz Gelendera na lijevu stranu nalazi se Hotel park, prvi kojeg je Bihać dobio tokom svoje urbanizacije.

“U naše vrijeme to je za nas bilo čudo! Sjećam se kada sam upravo tu, prvi put vidio tamnoputog čovjeka, koji je u proputovanju navratio u hotel radi prenoćišta. Nama djeci je to bila atrakcija.“, prisjeća se Hazim uz osmijeh

Bihać se tokom svoga razvoja postepeno mijenjao i urbanizirao. Uprkos tome, u gradu se još uvijek osjećao dašak života i mladalačkog poleta i entuzijazma. Danas se, kaže Hasim, sve to izgubilo i otišlo u nepovrat. Nešto je rat učinio, a nešto poratna situacija i politika koja je ljude uništila i ubila u njima emocije i oduzela energiju.

“Postepeno je počelo dolaziti do grupisanja stanovništva i podjela. Nešto se desilo u glavama ljudi i sve to što smo prije imali, odjednom je nestalo. Ima tu svega pomalo. Najprije nas je rat podijelio, zatim velike socijalne razlike koje su se nakon rata postale vidljive, neki su postali pametniji, a neki veće budale. Dosta je Bišćana napuštalo Bihać, došli su drugi ljudi i nestalo je onog poznanstva iz djetinjstva i prijaznosti koju osjećaš kada susretneš ljude koje poznaješ iz škole, sa studija i iz grada.“, kaže Hazim

Sve prolazi i nestaje, ali ljepota grada na Uni vječno ostaje! Bihać, usprkos svemu, ponosno stoji tamo gdje je stoljećima bio i prkosi vremenu, životnim olujama i različitim politikama. Čeka neke nove generacije koje će opet kao nekad one starije, odrastati uz Unu, pored nje pjevati i svirati, voljeti se i zajedno graditi neku bolju budućnost.

(Izvor: Al Jazeera)

Prošlo je 49 dana od posljednje sjednice Skupštine Unsko-sanskog kantona. Vlada opstaje zahvaljujući tada donesenoj odluci o privremenom finansiranju, a krojenje budžeta za 2018. čeka krajnji rok, jer dogovora o plijenu nema. Ovo su ustvrdili članovi SDP-a Bihaća, poslanici Mladen Lonić, Albin Muslić i Željko Mirković, te gradonačelnik Ključa Nedžad Zukanović i Hajrudin Havić, predsjednik KO SDP-a.

Stranačke zvijezde

– Premijer izjavljuje kako mu je prošlogodišnji budžet bio u suficitu, a plate kasne i sve obaveze prema socijalnim službama, porodiljama i ostalima. To je neodgovorno ponašanje. Tražimo od njih da hitno preuzmu odgovornost i da na sjednici Skupštine pokažu budžet i mjere ekonomske politike za 2018, poručio je Muslić.

Iz SDP-a tvrde da ih vlast ignoriše, te da je ovo jedini način da im se obrate.

– U krizi su i Vlada i Skupština. Bave se trivijalnim stvarima, ko će zgrabiti fotelje u Veterinarskom zavodu, Kantonalnoj televiziji i Unsko-sanskim šumama, kako bi mogli zapošljavati stranačke zvijezde. Vlada ima 50 miliona maraka neplaćenih, a prispjelih računa, i to bez kredita i bez pravosnažnih sudskih presuda. Kanton je u totalnoj dubiozi. Međutim, njih samo zanima kako će sebi namaknuti pare za izbornu godinu, a opet će to biti iz džepova budžetskih korisnika. A vidjećete da će nama, kao i prošli put, dovesti sindikate pred Skupštinu, da nas pritisnu i da donesemo budžet koji odgovara trojici ljudi u kantonu, ustvrdio je Mirković.

Na pitanje kojoj trojici, odgovorio je poslanik Muslić, imenujući Huseina Rošića iz SDA, Ekrema Prošića iz DF-a i Mirveta Beganovića iz laburista. Kako je za Kantonalnu televiziju kazao predsjedavajući Skupštine Nijaz Hušić (SDA), klub ove stranke očekuje da će do kraja predstojeće sedmice biti zakazana sjednica Skupštine na koju će Vlada uputiti budžet. Odbijaju kvalifikacije da se radi o podjeli plijena i tvrde da je u pitanju usaglašavanje između brojnih zahtjeva i realnih mogućnosti.

S druge strane, budžetski korisnici su primili zaostajuće plaće iz novembra i decembra, ali se nadaju što skorijem usvajanju budžeta kako bi mogli stupiti na snagu kolektivni ugovori.

Nismo efikasni

– Mi očekujemo da vidimo taj budžet. Još nismo imali uvid, a zanima nas da li su sredstva za prosvjetu uvrštena ili nisu. U posljednje vrijeme ne uspijevamo uspostaviti kontakt sa premijerom, nismo efikasni. Odluka o privremenom finansiranju to odgađa, a tek moramo potpisati sa Vladom i sporazum o visini osnovice, ispričao nam je Samir Fajić, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja USK-a. FAHRUDIN BENDER

Ljubitelji dobrog humora iz grada domaćina, ali i gosti koji su došli iz Cazina, Velike Kladuše, Sanskog Mosta, smijali se uz Simonidu Puhalo, Majka Kjajevića, Mimu Šiš, Rokija, Čabaravdića, Bogoljuba Šaulića, Mustafu Sudžuku…

– “Audicija” bez problema puni dvorane. To se pokazalo i sinoć u Bihaću. Nakon Bihaća idemo na turneju po Njemačkoj koju organizira agencija “BIG Events” na čelu sa Branetom Ivićem. Predstava će u Njemačkoj biti odigrana u šest gradova, Düsseldorfu (16.2), Frankfurtu (17. 2.), Stuttgartu (18. 2.), Hannoveru (23. 2.), Berlinu (24. 2.) i Hamburgu (25. 2.). Do kraja maja imamo zakazano 40 predstava, a da sigurno stignemo na sve destinacije pobrinuo se naš partner “Turbo Trade” – kaže producent “Audicije” Adnan Mundžić.

Osman Sulić (55) iz Bihaća vlasnik je privatnog muzeja i strastveni kolekcionar ratnih antikviteta, koje sakuplja preko 20 godina i čuva u porodičnoj kući, gdje je opremio posebnu sobu u koju je posložio sve svoje ratne suvenire.

Prve antikvitete dobio je od svog oca, koji je bio njemački vojnik i kojeg su partizani zarobili 1945. godine u Zagrebu.

Nakon toga je prevaspitan i mobilisan u Jugoslavensku vojsku, ali se ubrzo vratio kući i sa sobom donio njemački pištolj Luger P08 kojeg je poklonio Osmanu kada je počeo rat u BiH.

– Tako je počelo moje zanimanje i sakupljanje ratnih antikviteta. Onda sam tokom rata nastavio sa sakupljanjem i počeo da pravim vlastitu kolekciju. Ovdje imam nekoliko vrsta pušaka. Imam pušku iz 1920. godine, koja je rađena u Kraljevini Jugoslaviji. Zatim, imam pušku iz iste godine, ali belgijske proizvodnje. Tu su i neki jugoslovenski modeli kao što je M-48. Osim pušaka, imam i automate i mitraljeze različite proizvodnje i vremena. Nekoliko vrsta bajoneta kao, naprimjer, njemački bajonet koji je danas izuzetno tražen i na tržištu košta 100 eura. Znači, ovo je izuzetno skup hobi i mnogo sam uložio u ovu kolekciju – ističe Sulić za Anadolu Agency na početku razgovora.

U svojoj bogatoj kolekciji Sulić ima antikvitete vezane za HVO BiH i Vojsku Republike Srpske. Također posjeduje oznake Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna, do kojih je najteže došao.

– Malo je danas poznato da je Vojska Republike Srpske isprva imala registarske tablice sa oznakom BiH, da bi nakon određenog vremena uklonuli taj dio sa tablice. Imam oba primjerka tih tablica, kao i odluku Momčila Krajišnika o osnivanju Srpske vojske Republike BiH, koja je donesena 12. maja 1992. godine. Isti slučaj je i sa oznakama na amblemima paravojske Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna, koje su na početku imale zastavu BiH i grb sa ljiljanima, da bi u drugoj autonomiji to izbacili sa svojih oznaka – kaže Sulić.

Knjiga o ratnim amblemima

Osim uniformi i oružja, Sulić u svojoj kolekciji ima i zbirku amblema jedinica 5. Korpusa, a uspio je da sakupi 184 orginalna od ukupno različitih 209 amblema. Nakon toga je došao na ideju da svoju kolekciju pretvori u vrijednu publikaciju koju je naslovio “Ratni amblemi jedinica 5. Korpusa Armije BiH 1992.-1995.” koju je izdao 2014. godine.

– Knjiga je nastala kao produkt višegodišnje truda i napornog rada i 20 godina utrošenog vremena na sakupljanje amblema. Kada sam došao na ideju i imao gotove materijale, zamolio sam svog prijatelja Huseina Hadžića da uradi finalnu obradu kako bi sve ovo pretočili u knjigu i nakon dvije godine moja ideja je ugledala svijetlo dana. Ovo je moj doprinos očuvanju sjećanja na jednu veliku borbu krajiškog naroda – priča Sulić.

Kolekcija vrijedna više od 20.000 KM, za Sulića predstavlja neprocjenjivo blago kakvu ne posjeduju niti zvanične institucije Armije BiH u Unsko-sanskom kantonu. Ono što ga zabrinjava jeste nebriga lokalnih i kantonalnih vlasti za odbrambeno-oslobodilačku historiju i njeno očuvanje od zaborava.

Za Sulića najvrijedniji suvenir kojeg čuva u svojoj kolekciji, jeste uniforma rahmetli Adila Bešića, heroja oslobodilačkog rata i dobitnika najvišeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan.

– Ta uniforma se nalazila izložena u nekadašnjoj spomen-sobi 502. Slavne brigade u naselju Orljani koja je rasformirana, tako da je do mene došla ova uniforma rahmetli komadanta koju s posebnom ljubavlju čuvam – kaže Osman Sulić.

Upriličio noć muzeja

Njegovu spomen-sobu obilaze mladi i stariji građani Bihaća i Unsko-sanskog kantona. A nedavno je za 26. februar upriličio Noć muzeja u okviru čega je otvorio vrata svoje kolekcije i pokazao ratne eksponate svim zainteresiranim građanima. Sulić već godinama bezuspješno pokušava da svi prikupljeni eksponati umjesto u njegovom privatnom prostoru budu smješteni u nekom adekvatnijem mjestu kako bi ih svakodnevno mogli vidjeti veći broj zainteresiranih.

– Razočarao sam se u institucije po pitanju odnosa prema ovim stvarima. Ono što država treba da radi, moraju pojedinci da nose na vlastitim plećima. Partizani su imali mnogo bolji odnos prema Narodno-oslobodilačkoj borbi i sjećanjima na to vrijeme. Gradili su i opremali spomen-sobe, organizirali različite manifestacije i ekskurzije, sve u cilju da se antifašistička borba nikada ne zaboravi. Odnos današnjih institucija i politike prema tekovinama odbrambeno-oslobodilačke borbe je vrlo loš i zabrinjavajući – ističe Osman Sulić na kraju razgovora s ekipom AA.

Federalna uprava policije je nakon višemjesečne istrage uhapsila četiri osobe, koje se sumnjiče za nedozvoljenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga, i to u sklopu akcije kodnog naziva “Tranzit” koja je provedena na području Bihaća i Sarajeva.

Akcija je provedena po naredbi sarajevskog Kantonalnog tužilaštva, a kako nezvanično saznajemo, uhapšeni su Muharem Temaj (52), rođen u Prizrenu, a nastanjen u Sarajevu, Jasmina H (30), koja je sumnjiči da je obavljala transport droge, te Admir K. (36) i Adnan M. (36) iz Bosanke Krupe, za koje se sumnja da su kupovali drogu.

Prilikom pretresa vozila koja su koristili osumnjičeni, pronađeno je i oduzeto oko četiri kilograma kanabisa. U sklopu akcije su, po naredbi Općinskog suda u Sarajevu, pretresene i dvije lokacije na podrućju Općine Novo Sarajevu, gdje je policija, prilikom pretresa kuće Jasmine H. pronašla i douzela još oko tri kilograma kanabisa, a pored droge, pronađeni su oružje i municija.

– Uhapšene osobe će nakon kriminalističke obrade u Federalnoj upravi policije, uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, biti predate u dalju nadležnost Kantonalonm tužilaštvu u Sarajevu – kazali su iz FUP-a, te dodali da je asistenciju tokom akcije pružao i MUP Unsko-sanskog kantona.

Temajevo ime u javnosti je poznato i iz akcije hapšenja koju su izveli pripadnici Granične policije BiH na području Gacka. Tada su, osim njega, uhapšeni i Sarajka Jasmina Hota (30), te dvojica Nikšićana Marko Jevrić (25) i Goran Banović (33).

Tužilaštvo BiH nedugo potom je protiv njih podiglo optužnicu kojom im je na teret stavljeno da su se kao organizirana kriminalna grupa bavili švercom marihuane sa područja Crne Gore na teritoriju BiH.

Na području Unsko-sanskog kantona, tačnije u općinama Cazin, Bužim i Velika Kladuša, nalaze se najveća šumska područja pitomog kestena u Bosni i Hercegovini. To su autohtone šume veoma značajne za ekologiju i habitus ovog područja. Nažalost, dosadašnja evaluacija i valorizacija bila je skromna. Nije se ovom prirodnom faktoru i resursu posvećivala odgovarajuća i dovoljna pažnja. Čak se jedno vrijeme razmišljalo i o potpunoj sječi i zamjeni ovih šuma bijelim i crnim borom, što je, nasreću, u naučnim krugovima brzo napušteno, ali osmišljena valorizacija kvaliteta pitomog kestena nikada nije urađena. Nikada u javnom i privatnom sektoru nije urađen cjelovit pristup uzgoju, razvoju i eksploataciji kestena. Dugo se pothranjivala i dilema o pristupu kestenu kao šumskoj vrsti ili kao voćki, jer se dobivao skroman plod, a drvna masa nepodesna i za loženje i za daljnju preradu.

POTREBNA ZAJEDNIČKA AKCIJA

Usamljeni vapaji pojedinih udruženja nisu dovoljni da se loše stanje u kestenovim šumama popravi prije nego što ih izgubimo. Lokalni borci za zaštitu kestena u Bosanskoj krajini ističu da je za to neophodna pomoć države i viših nivoa vlasti u čijoj se nadležnosti nalaze i šume.

“Općinska udruženja pčelara koja su udružena u kantonalni savez, s predstavnicima iz svake općine, tretiraju teme koje se tiču pčelarstva, među kojima je i kesten kao plemenita biljka na kojoj se temelji proizvodnja meda u Unsko-sanskom kantonu. Kesten je važan dio prošlosti Krajine, a i isto tako ima važnu ulogu za njenu budućnost. Krajina se još naziva i ‘zemljom kestena’ upravo zbog rasprostranjenosti ove biljke na njenom području. Osim za pčelarstvo, kestenov plod vrlo je značajan za Krajinu i njene građane jer mnogi ostvaruju prihode od njegove prodaje. U posljednje vrijeme suočavamo se s institucionalnom nebrigom prema kestenu na području Unsko-sanskog kantona. Apeliramo na sve institucije da učine napor kako bi se taj odnos popravio. Ohrabruju određeni projekti, kao što je projekt prekogranične saradnje ‘Milion stabala kestena’, u kojem učestvuju Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona, općine Velika Kladuša i Bužim, a iz Hrvatske učestvuju općine koje se nalaze u ovom pograničnom prostoru. Ovaj projekt može biti primjer kako u budućnosti tretirati kesten od zaštite, komercionalnog uzgoja do eksploatacije i korištenja u privredne svrhe”, kaže Nisvet Jusić, predsjednik Skupštine Saveza pčelara Unsko-sanskog kantona

U borbu za očuvanje kestena u Krajini uključili su se i akademski krugovi kako bi na stručan način i putem istraživanja ukazali na moguća rješenja.

Azra Skender, profesorica na Biotehničkom fakultetu u Bihaću, posvetila je godine svog života istražujući načine i mogućnosti uzgoja ove biljke: “Kesten se kod nas još posmatra kao šumska vrsta. Sve su druge voćke oplemenjene, izvađene iz šume i uzgajaju se u plantažnim zasadima. Istraživala sam kako proizvesti sadnice kestena i kako se on može uzgajati. To bi bilo od velikog značaja za uzgajivače kestena koji ga uzgajaju zbog ploda. Velika korist od toga bila bi i za pčelare koji od njega proizvode izuzetno kvalitetan med koji je poznat i na evropskom tržištu. Riječ je o tome da putem sadnje i intenzivnog oplemenjivanja možemo povećati proizvodnju meda od kestena. Ako je riječ o generativnom razmnožavanju, opet ćemo dobiti neke greške u samom uzgoju jer se za takav kesten, koji se razmnožava iz sjemena, mora čekati da prvi put prorodi. Zatim, on je velikih dimenzija i jako je teško manipulirati tehničkim radnjama jer je riječ o veoma visokim stablima. Ako bismo radili sistematski da se uvoze sorte kao što su španske, francuske i italijanske, onda bismo radili na oplemenjivanju kestena u širim razmjerama, a to ne može raditi pojedinac. Mora se šira društvena zajednica pozabaviti tim problemom jer je pitanje kestena bogatstvo svih nas i, kad bismo ozbiljno pristupili ovom problemu i prestali ga posmatrati kao šumsko stablo i šumsko drvo, a preveli ga u oplemenjeni kesten i uzgajali ga kao voćku, onda bismo imali dvostruku korist koja bi se ogledala u plodovima i cvjetovima.”

Prema riječima Melise Oraščanin, krajiški med od kestena posebni je med te vrste, što govori u prilog tome da kestenove šume trebaju zaštitu kako bi ovaj brend bio sačuvan.

“Analizirajući sve parametre i obuhvativši sve podatke do kojih sam došla tokom izrade moje doktorske disertacije koja je tretirala karakterizaciju meda s ovog područja, došla sam do zaključka da je kestenov med s ovog područja izuzetno dobrog kvaliteta. Posebno treba naglasiti specifičnosti tog meda koje se ne mogu ponoviti na drugim područjima: električna provodljivost, koja je dobar parametar kvaliteta, vrlo visok udio enzima, udio aminokiselina koje su pokazatelji svježine i autentičnosti meda. Ovi parametri ne mogu se naknadno dodati u med. Udruženje pčelara je već brendiralo krajiški kestenov med, a ono što bi trebalo uraditi u narednom periodu jeste dobijanje oznake izvornosti po kojoj bi određene specifičnosti ovog meda bile prepoznatljive i, kao takve, neponovljive na bilo kom drugom području. Potrebno je uložiti više truda radi očuvanja kestenovih šuma kako bi se med dobiven od kestena iz ovog dijela Bosne i Hercegovine proizvodio i u budućnosti”, kaže doc. dr. Melisa Oraščanin.

RAK KESTENA I NEPLANSKA SJEČA

Nije dovoljno samo zaustaviti neplansku sječu kestenove šume, potrebno je ići korak dalje i poduzeti konkretne aktivnosti u smjeru uspostave monitoringa nad kestenovim šumama u Krajini, koji sada gotovo da i ne postoji.

Stanje u kestenovim šumama nije dobro i naučnim istraživanjima utvrđeno je da su kestenove šume oboljele od različitih bolesti. Zna se da se kestenove šume iskorištavaju i krađom i neplanskom sječom. U suštini, niko ne upravlja tim šumama, a trebalo bi da njima upravljaju Unsko-sanske šume i njihove podružnice iz lokalnih zajednica. Nama nije poznato da je to tako u praksi. S obzirom na to da od tih šuma koristi imaju ne samo pčelari, da ovdje postoji tradicija života uz kesten i da se prave razne manifestacije i sajmovi, te da je kestenov med jedini zaštićeni proizvod u Bosni i Hercegovini i da su kestenove šume obilježje ovog područja, smatram da trebamo pokrenuti proceduru zaštite kestenovih šuma. U kakvom će obliku ta zaštita biti, to moraju istraživanja utvrditi. Veoma je važno da počnemo da se brinemo o njima i njegujemo ih, jer ne moramo ih izgubiti za deset ili dvadeset godina, ali su te kestenove šume nestale u cijeloj Evropi, pa će tako nestati i kod nas, prije ili kasnije”, smatra prof. dr. Vildana Alibabić.

Na sve ovo nadovezao se i problem zaraze kestenovih šuma tzv. “rakom kestena”, o čemu šira javnost nije dovoljno upoznata. Riječ je o bolesti koja napada kestenovo stablo i zahvata sve njegove pore, uslijed čega dolazi do njegovog sušenja. To je pandemska gljiva (Endotia parazitica) koja je desetkovala kestenove šume širom svijeta.

Ekonomista Omer Đug smatra da je veoma važno da se oblast uzgoja i eksploatacije šuma pitomog kestena objedini i posmatra jedinstveno, te organizira na najpogodniji način s tehnološkog, ekonomskog, vlasničkog i ekološkog aspekta ne zanemarujući specifičnost kraja i ukupne interese javnog i privatnog sektora.

“Najbolji oblik poslovne organizacije bio bi formiranje dioničkog društva s javno-privatnim partnerstvom i korporativnim upravljanjem. U želji da se zaštita, uzgoj i eksploatacija šuma pitomog kestena sagledava i tretira u cjelini, a imajući u vidu potrebe za dinamičnijim razvojem lokalne zajednice i šireg okruženja, poslovni centar u startu bi obuhvatio tri područja djelatnosti: uzgoj šuma pitomog kestena s pristupom da se siječe samo ono što pospješuje njihov kvalitet, razvoj i prirast, što veća vlastita prerada drveta i plodova kestena, te naučno-istraživački rad i razvoj na zaštiti šuma od raka kestena i drugih bolesti”, pojašnjava Đug.

Pored okruglih stolova koje, uglavnom, organiziraju krajiški pčelari i podizanja svijesti od strane akademske zajednice i lokalnih medija, gotovo da nema konkretnih mjera zaštite i unapređenja trenutnog stanja u krajiškim kestenovim šumama. Jusuf Bajrektarević, savjetnik načelnika Cazina, smatra da je razlog to što lokalne zajednice nemaju zakonsku mogućnost da upravljaju šumskim gazdinstvom koje je u nadležnosti federalnih institucija.

“Kesten i kestenova šuma su Božiji dar koji je dat Bosni i Hercegovini kao prirodni resurs koji se slabo koristi, a šansa je za naš razvoj i nova zapošljavanja. Ovdje u Cazinu često imamo okrugle stolove koje organiziraju cazinski pčelari, na kojima izlažu eminentni stručnjaci u cilju podizanja svijesti u pogledu zaštite i unapređenja kestenovih šuma. Potreban je sistemski pristup kako bi se kesten zaštitio i proširila njegova proizvodnja. Uprkos teškom stanju u kestenovim šumama i bolestima s kojima se ova plemenita biljka suočava, kesten se sam obnavlja tako što iz njegovih panjeva rastu mladice i to ga je spasilo od potpunog izumiranja na ovim prostorima. Ali vrijeme je da ozbiljno pristupimo rješavanju ovog problema. Trebalo bi raditi na projektima izgradnje plantaža kestena kako bi se on izvukao iz šume, jer su plodovi šumskog kestena sitniji od onog njivskog. Kesten je otporna šumska zajednica i pretrpio je mnoge napade među kojima je glavni onaj čovjekov koji ga nekontrolirano siječe, zatim rak kestena i osa šiškarica koja se pojavila u posljednje vrijeme. Grad Cazin podržava pčelare i njihove napore koje ulažu u pogledu zaštite kestenovih šuma. Međutim, lokalne zajednice Cazin, Bužim i Velika Kladuša nisu u mogućnosti sami zaštititi kestenove šume, niti intervenirati u smislu novih zasada kestenovih sadnica, jer su te šume u isključivoj nadležnosti Federalne uprave za šumarstvo”, kaže Bajrektarević.

Stručnjaci ističu da je upravo ovo sad vrijeme najbolje da se krene u proces zaštite i unapređenja kestenovih šuma. Kada šuma počne listati i davati plodove, nemogući su ozbiljniji radovi na čišćenju njenih bolesnih stabala i zasađivanje novih.

Nove padavine u Unsko-sanskom kantonu donijele su stare probleme. Kvarovi na elektroenergetskim sistemima u rubnim područjima se postepeno rješavaju. Vodosnabdijevanje je na prostoru cijelog Kantona zadovoljavajuće, a padavine su u toku današnjeg dana prestale.

Bihaćke osnovne i srednje škole su jučer nastavile s radom, nakon obustave odvijanja nastave od petog februara, zbog neočišćenih puteva i sigurnosti djece. Međutim, ceste su i dalje neuvjetne, odnosno snijeg je loše očišćen.

Većina trotoara u samom središtu grada na Uni, je pretrpana snijegom, pa su pješaci primorani hodati po kolovozu – što dodatno uzrokuje opasnost u saobraćaju.

Težina snijega je i u bihaćkom naselju Ozimice 2 srušila stablo na parkirane automobile, što je na sreću uzrokovalo samo materijalnu štetu.

Vremenske prilike uvjetovale su i velike probleme na Graničnom prijelazu Izačić. Više od pola metra snijega onemogućava normalno odvijanje saobraćaja, a i dalje je na snazi obustava saobraćaja za teretna vozila s prikolicom i šlepere u Hrvatskoj.

Sve ovo uzrokuje nezadovoljstvo Bišćana angažmanom dežurnih službi, odnosno dinamikom čišćenja snijega.