U mjestu Vikići kod Bihaća već dugi niz godina održavaju se skokovi skijaša amatera iz Bihaća i okoline.
Tradicionalni Ski skokovi Vikići postali su prava sportsko-zabavna atrakcija u ovom mjestu i održavaju se još od 2003., a svake godine privlače sve veći broj posjetitelja.
Ovogodišnji tradicionalni amaterski skijaški skokovi u Vikićima, 16. po redu, održat će se 17. februara na lokaciji Ćakinovac u Čavniku.
Svi takmičari koji žele učestvovati ove godine i osjetiti pravi adrenalin, već se mogu prijaviti za učešće na ovom zimskom spektaklu.
Takmičenje će se održati u dvije kategorije:
– takmičari starosne dobi do 15 godina
– takmičari starosne dobi preko 15 godina
Za više informacija možete zvati na telefon broj: +387 6203 9892
Smijeh i dobra zabava ni ove godine zasigurno neće izostati!
Kako portal KRAJINA.BA saznaje, radilo se drogi koja je prije nekoliko dana ušla u Bosnu i to preko Crne Gore , koja je cijelo vrijeme praćena od strane istražitelja FUP-a.
Prije samog početka ove akcije, pripadnici FUP-a su uhapsili Adnana Kurtovića i Amira Mulalića iz Bosanske Krupe koji su u trenutku hapšenja kod sebe imali 1 kg iste droge koja je kasnije pronađena i kod Muharema Temaja.
Nedugo zatim, kako tvrdi naš izovor, preostale 2 kg droge je pronađeno kod Jasmine Hota, Temajeve djevojke.
Policijskoj stanici obratio se D.Z.rođen 1999.godine, koji je prijavio svog brata D.E.rođen 1998.godine, da je zapalio stambeni objekt u kojem prijavitelj stanuje.
Na lice mjesta upućena je GVJ koji su lokalizirali požar.
Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela “Paljevina“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić izjavio je u intrevjuu za Fokus.ba da su Krajina i Bihać poslije rata zaboravljeni, ostavljeni, izdani, te da se ne tretiraju kao dio države BiH.
“Čak ni vremenska prognoza nije ista za Krajinu kao za ostatak države”, kazao je Fazlić.
Naš sagovornik je jedan od rijetkih političara koji je sebi smanjio platu po dolasku na funkciju 2016. godine.
“Moja plata trebala je biti 4.500 KM i sada je smanjena i iznosi 2.500 KM i ona je i dalje dobra plata u odnosu kako drugi ljudi u BiH rade i zarađuju. Izračunao sam da je to za četiri godine 100.00 KM i da je to jedan stan u Sarajevu i onda neki kažu da je to populizam. Nemam ništa protiv da se to tako nazove i ovim putem pozivam 100 političara u BiH da budu populisti i smanje sebi platu i da po tom osnovu uštedimo 10 miliona KM”, naveo je Fazlić.
On je govorio i o postignutim rezultatima i planovima Gradske uprave Bihaća, potrebi izgradnje cestovne infrastrukture i aerodroma u Krajini, te mogućnostima ujedinjenja ljevice u BiH.
Kako biste ocijenili proteklu 2017. godinu. Šta je urađeno dobro, šta je moglo bolje?
Cijelu proteklu godinu smo pospremali stvari u Gradskoj upravi gdje je situacija bila prilično zapuštena. Tu prije svega mislim na tzv. KfW projekat kojeg smo uspješno okončali i ostalo je još par sporednih saobraćajnica koje ćemo asfaltirati. Znamo kako je grad izgledao prošlog ljeta onako raskopan i mi smo morali obezbijediti dodatna sredstva u visini skoro dva miliona KM, što je neplanirani teret koji je pao na pleća Grada samo zbog nečijeg nemara.
Mi smo krajem 2016. godine konstatovali pri usvajanju budžeta dug koji je iznosio oko 50 miliona KM i glavni prioritet bio je stabilizacija budžeta. Uspjeli smo ga stabilizirati u pogledu plaćanja nekih obaveza poput plata koje sada idu svaki mjesec uposlenicima, što nije bio slučaj ranije. Vratili smo oko šest miliona KM dugova, od čega preko dva miliona KM kredita čiji je grejs period čekao mene, a koji ističe tek 2027. godine, dva miliona KM vratili smo dobavljačima i skoro dva miliona KM namjenskih sredstava koja su bila nenamjenski potrošena. Zapravo cijela godina prošla je u pritisku od strane onih kojima smo dužni i morali smo dobro voditi računa o svakoj marki, a morat ćemo i u buduće.
Mislim da sam uspio primijeniti pristup prema budžetu i da ljudi shvataju da su to javna sredstva prema kojima moramo biti odgovorni. Moramo biti daleko odgovorniji prema javnim sredstvima i stvorio sam novi pristup da se štedi i racionalno troše sredstva i u tom smislu ove godine planirali smo jedan realan budžet i spriječili stvaranje deficita iako se nalazimo u izbornoj godini.
Otvorio sam upravu prema građanima, kako bi smo im javno i transparentno pokazali šta radimo, ali i da čujemo kritike, primjedbe na rad svih uposlenika Gradske uprave Bihać kako bi stvorili pozitivan pritisak. Počeli smo sa semafotom budžetske potrošnje, Danima otvorenih vrata, kampanjom „Žali se“, te uz besplatni Viber, zaista smo omogućili građanima da poboljšaju rad svakog uposlenika Grada Bihaća a to u konačnici znači bolja i efikasnija javna uprava.
Također, uredili smo i Odluku o finansiranju troškova prevoza učenika srednjih škola u gradu Bihaću za 2017. godinu. Ovom odlukom regulisali smo način i kriterij plaćanja prevoza učenika srednjih škola, te uveli reda u ovu oblast, ali i pravičnost i transparentnost.
Gradsko vijeće je usvojilo je i Odluke o ograničavanju plaća direktora javnih preduzeća i javnih ustanova čiji je osnivač Grad Bihać. Uz moju odluku o smanjenju plate ovo je jasna poruka građanima da smo odlučni da odgovorno i transparentno radimo i trošimo sredstva građana, te da prilagodimo primanja uslovima i vremenu u kojem živimo. Da li se moglo uraditi više i bolje to je na građanima da procijene i daju svoj konačni sud, ali sam lično zadovoljan urađenim u 2017. godinu uzme li se u obzir stanje koje sam zatekao.
Možete li iznijeti neke od najvažnijih planova za ovu godinu?
Nakon stabilizacije budžeta u prošloj godini mi smo i ove godine donijeli budžet koji je realno ostvariti, nismo gledali što je izborna godina. Tako smo kroz program rada Zavoda za prostorno uređenje planirali neke manje infrastrukturne projekte po mjesnim zajednicama, a posebno izdvajam projekt rekonstrukcije javne rasvjete rasvjete koja će donijeti značajne uštede i bolju rasvjetu gradu.
Radit ćemo koliko se može a da ne stvaramo obaveze koje ne možemo platiti i ne povećavamo dug prema izvođačima ili dobavljačima. Nama je glavni prioritet stabilizacija budžeta i uravnoteženje budžeta uz smanjenje potrošnje i povećanje prihoda i to nije nikad završena borba. Također, prioritet je i efikasnija javna uprava koja će biti maksimalno na usluzi građanima.
Nastaviti ćemo i sa aktivnostima koji za cilj imaju stvaranje uslove za brži razvoj grada i mi smo pokazali da imamo potencijala za razvoj u oblasti stanogradnje i privrede, a u zadnjih par godina i u oblasti turizma. U prilog tome ide i naša namjera da formiramo Turističku zajednicu grada Bihaća i dodatno osnažimo ovu oblast koja iz godine u godinu bilježi rast i uspon.
Također smo na posljednjoj sjednici GV Bihać usvojili Prijedlog Odluke o izmjeni i dopunama Odluke o građevinskom zemljištu. Mi smo željeli izmjenama ove odluke pomoći svim investitorima koji žele u našem gradu investirati svoj novac. Ovo je nastavak naše kampanje podrške investitorima, jer smo nakon smanjenje naknada za tehnički prijem objekata, izmjena Odluke o građevinskom zemljištu, pripremili i odluku o smanjenju komunalnih naknada u dijelu koji se odnosi na investitore. Na nama je da osmislimo svi zajedno kako naše potencijale staviti u funkciju jer je to jedini način da grad Bihać i cijeli Unsko-sanski kanton dobiju jači i novi zamah u razvoju.
Vlada FBiH najavila je za ovu godinu ulaganja u cestovnu infrastrukturu i aerodrom na području Krajine. Koliko je realno da budu obezbjeđena finansijska sredstva u ovu svrhu?
Ono što je realno jeste da je Vlada FBiH u 2017. godini izdvojila 4 miliona KM za izgradnju aerodroma Bihać uz 2,5 miliona KM planiranih u 2018. godini i ovo je projekt koji se za sad finansira isključivo sredstvima Vlade FBiH i u ime Grada Bihać zahvaljujem premijeru Novaliću i našem ministru Šemsudinu Dediću na podršci.
Izgradnja aerodroma u Bihaću, doprinijela bi razvoju poslovnog okruženja ali i većoj posjećenosti potencijalnih i već afirmisanih turističkih lokaliteta u okruženju (Nacionalni park Una, Plitvička jezera i slično).
Prema procjenama studijskog tima i dobijenih podataka, oko 150.000 stanovnika sa područja Unsko-sanskog kantona je u dijaspori koje uglavnom svake godine, najmanje jednom dolaze u gradove i naselja Unsko-sanskog kantona, dok jedan manji dio obavlja i službena putovanja.
S druge strane, obzirom na strukturu turista koji dolaze na ovo područje, turizam bi trebao biti najveći generator prometne potražnje u zračnom prijevozu. Evidentno je da interes turističkih tržišta za posjetom području NP „Una“ i boravkom u ovom dijelu BiH je u porastu, gdje u prilog tome govore i evidencije broja posjetilaca u Nacionalnom parku Una.
Kada je u pitanju cestovna povezanost i projekti koji bi se trebali realizirati ove godine, tu izdvajam izgradnju treće trake na putu Gorjevac-Dubovsko, devijaciju puta 5. korpusa na ulazu u grad i izgradnju kružnog toka na Kamenici. Ovo su projekti Cesta FBiH koji će se realizirati, ali naravno ostaje nada da će se izgradnjom brze ceste u dolini Lašve ubrzati cestovna povezanost USK-a i ostatka države.
Je li Krajina pa time i Bihać bila zapostavljena u proteklim decenijama poslije rata i zašto?
Krajina i Bihać su poslije rata zaboravljeni, ostavljeni, izdani, ne tretiraju se kao dio države BiH, pa čak i vremenska prognoza nije ista za Krajinu kao za ostatak države. Koji god segment analiziramo vidi se da smo zapostavljeni i mi se tako i osjećamo svih ovih poslijeratnih godina. Centralna vlast često nema senzibilitet za neke specifičnosti ovog kraja i tu prije svega mislim da činjenice da smo odvojeni od ostatka FBiH, da imamo dugu granicu sa RS-om i Republikom Hrvatskom.
U državi nije uređen sistem ravnomjernog regionalnog razvoja i mi nažalost, funkcionišemo kao partijska država i sredstva se raspoređuju po partijskoj pripadnosti i jaranskim linijama, a nikako kroz institucije. I to je Krajinu dovelo u položaj u kojem se nalazi danas i s kojim nismo zadovoljni.
Kakvo je trenutno stanje u budžetu Grada? Po kojim stavkama su u proteklim godinama nastajali problemi?
Mi Budžet održavamo likvidnim i funkcionišemo stabilno i pored zatečenih dugova. Budžet se može konsoldovati na dva načina, da se više zaradi i da se manje troši. Pokrenuli smo određene projekte koji će stvoriti mogućnost prodaje ili iznajmljivanja parcela u vlasništvu grada Bihaća slijedeće godine , a stvaramo i preduslove povećanja izgradnje izradom prostorno-planske dokumentacije.
S druge strane mi smo prošle godine po osnovu prihoda od PDV-a u budžetu imali skoro 500.000 KM manje prihoda i to je, između ostalog, rezultat popisa stanovništva koji je pokazao da Bihać ima manje stanovnika nego recimo Cazin.
Meni često prebacuju na štednji i neke primjedbe ne stoje jer mi u Gradskoj upravi maksimalno želimo štediti na pojedinim troškovima poput goriva, dnevnica, struje, vode, kancelarijskog materijala, na troškovima pošte i mnogim drugim troškovima javne administracije. Mi smo to i smanjili u odnosu na prijašnje godine, ustvari mi moramo trošiti onoliko koliko imamo, a ne trošiti kao ranijih godina kada se trošilo više nego što su prihodi dozvoljavali. Prijašnjih godina praksa je bila izvođenja infrastrukturnih projekata iz političkih razloga i kupovanja glasova pa smo svake izborne godine imali nova zaduživanja i do četiri-pet miliona KM i zato smo došli dokle smo i došli sad. Mi smo ove godine usvojili budžet koji je realan i koji se može izvršiti i to je preduslov da u narednim godinama možemo realizirati infrastrukturne projekte.
Jedan ste od rijetkih političara koji je sebi smanjio platu po dolasku na funkciju. Očekujete li nakon općih izbora ove godine neke nove političke snage spremne razmišljati na taj način i učiniti isto?
Ja sam svoju platu smanjio kako bi ukazao kako je teško stanje u državi i da bi političari trebali odgovorniji i krenuti od sebe i prestati demagogijom prikupljati političke poene, već konkretnim potezima pokazati da razumije stanje u državi.
Moja plata trebala je biti 4.500 KM i sada je smanjena i iznosi 2.500 KM i ona je i dalje dobra plata u odnosu kako drugi ljudi u BiH rade i zarađuju. Izračunao sam da je to za četiri godine 100.00 KM i da je to jedan stan u Sarajevu i onda neki kažu da je to populizam. Nemam ništa protiv da se to tako nazove i ovim putem pozivam 100 političara u BiH da budu populisti i smanje sebi platu i da po tom osnovu uštedimo 10 miliona KM.
Smatram da se u javnom životu i politici treba promijeniti paradigma i pokušavam da vlastitim primjerom pokažem kako se može odgovorno raditi.
Šta može ljevica u narednom periodu i može li se očekivati njeno ujedinjenje?
Nisam siguran da li u BiH u ideološkom smislu postoji ljevica jer se ona u našoj zemlji po tom osnovu nije definisala. Međutim, ako je definišemo kroz stranke kao što su SDP, DF, Građanski savez i Naša stranka mislim da koncept koji se ne zasniva na etnicitetu i nacionalnim političkim strankama svakako ima prednost ali da ga treba predefinisati jer ovakav kakav postoji danas svakako nije funkcionalan i ne ulijeva povjerenje.
Ako se stranke ljevice postave na način da razmišljaju kroz prizmu demokratije i građanske demokratije, a ne kroz prizmu etničke pripadnosti onda možemo očekivati ujedinjenje i bolju poziciju ljevice u političkom životu BiH, ali mislim da je to daleko ispred nas.
Pogoršanje vremenskih prilika za očekivati je od utorka, izraženije u poslijepodnevnim satima.
Kako saopštavaju iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda, na jugu će padati kiša, u Krajini, na sjeveru zemlje, na planinama i dijelu centralne Bosne snijeg. Temperaturni režim neće se značajnije izmijeniti. Minimalne jutarnje temperature zraka kretaće se od -4 do 0 °C u unutrašnjosti, na jugu do 4 °C, maksimalne dnevne od 3 do 8 °C u Bosni, na jugu do 12 °C.
U odnosu na ostatak zemlje, na sjeveru i u Krajini će biti hladnije i sa više snijega.
Od četvrtka će uslijediti postepeni prestanak padavina i stabilizacija vremenskih prilika. Pri tome će doći do djelimičnog zahlađenja, maksimalne dnevne temperature zraka dostizaće od 2 do 6 °C u Bosni, na jugu do 10 °C.
U dane idućeg vikenda jutarnje i dnevne temperature će još malo opasti, naročito u centralnoj Bosni gdje će tokom jutra biti između -4 i -8 °C, a maksimalne dnevne će biti od 0 do 3 °C. U ostatku zemlje malo toplije, sa maksimalnim temperaturama do 6 °C na sjeveru i 10 °C na jugu.
Prema aktuelnim sinoptičkim kartama, izgledne su nešto stabilnije vremenske prilike sa manje padavina, uz temperature primjerene ovom dijelu godine.
Bišćanka Ema Bajrić članica KBS FAVORIT BH nakon što je prije nekoliko mjeseci u sklopu kickboxing reprezentacije BiH osvojila zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Skoplju potvrdila je dominaciju u svojoj kategoriji (-60 kg) i na Europskom kupu u Karlovcu osvojivši najsjajnije odličje, saznaje 24h.ba
Ema je prvi borac u istoriji grada na Uni koji je osvojio Europsko zlato i jedina u BiH koja je uspjela objediniti titule pobjednika Europskog prvenstva i Europskog kupa.
Pored Eme u Karlovcu je nastupio i njen klupski kolega Rasim Alunović kojem je ovo bio prvi nastup u seniorskoj konkurenciji. Rasim je osvojio srebreno odličje i svojim nastupima pokazao da je borac čije vrijeme tek dolazi.
19-ogodišnji Bišćanin je u polufinalnom meču bio dominantan nad Igorom Popovićem iz Srbije dok je u finalu u odličnom meču protiv Ukrajinca Syrotenko Andria izgubio podjeljenom sudijskom odlukom 2:1. Ukrajina je na ovom Europskom kupu nastupila sa reprezentacijom a Rasimov protivnik je prije finala deklasirao borce iz Hrvatske i Poljske.
Na Europskom kupu u Karlovcu je nastupilo 1866 takmičara iz 28 zemalja.
Svi gradovi imaju neku svoju posebnost koja ih izdvaja od drugih. Bihać je poznat po bogatoj historiji, kulturi, i prirodnom bogatstvu koje ga okružuje. Stoljećima uspješno odolijeva svim izazovima, a njegova ljepota uvijek oduzima dah svima koji ga prvi put ugledaju.
Grad nastao na malenom otoku svetog Ladislava, a razvijao se kroz nekoliko različitih arhitektonskih faza. Tako se, kako navode historijski dokumenti Beli IV 1260. godine, obratio toplički opat s molbom da mu pokloni kraljevski posjed. Tako su cisterciti (rimokatolički crkveni red) nakon tatarske provale, počeli graditi utvrdu i neke zgrade u samome Bihaću i tada traže kraljevsku pomoć i njegovu zemlju koju su do tog vremena uživali kraljevski vitezovi.
„Na otoku svetog Ladislava, kako se Bihać prvobitno zvao, Ugarska je napravila kastrum (tvrđavica) u kojoj je kralj držao svoju vojsku, nešto kao kasarna. Uz taj kastrum vremenom nastaje i civilni dio grada, a to je ostatak otoka svetog Ladislava i onda Ugarski kralj da bi se dalje gradila struktura grada, on daje cistercitima Kralu (kraljevsku zemlju,) a oni grade bedeme i utvrđuju drugi dio grada, tako da je to, faktički, tada postaje grad u gradu. Dakle, vojni dio u čijem dijelu u jednoj od okruglih kula nalazio se kapetan, i drugi civilni dio.“
Kada uporedimo prvi regulacioni plan kojeg je napravila Austro-ugarska 1880. godine, tri godine nakon okupacije Bosne i Hercegovine sa današnjim stanjem grada, jedina dva objekta koja postoje iz tog plana su džamija Fethija i Kapetanova kula koja je simbol, personifikacija i ikona grada Bihaća. Kula je zaštićena sa bedemima i bedemskim prolazom čiji dio i danas stoji ispod kule, a nalazi se pored glavne ulice. Bedemski zidovi su rađeni na način da se najprije pravio jedan red bedema, a zatim odvojeno drugi red i između se stavljala zemlja da topovsko đule ne bi moglo probiti zidove.
Kultno šetalište Korzo
Hazim Alagić je starosjedioc koji se rodio i odrastao u Bihaću, zajedno s njim rastao dijeleći dobro i zlo. Sjećanja su još uvijek svježa, a trag nekadašnjeg mladalačkog duha i poleta u Bihaću, kaže, još uvijek osjeti. Ostao je žal za dobrim vremenima kada su on i generacije Bišćana uživale u divnim bihaćkim noćima, ašikujući na Korzu (glavna ulica kojom se nekada šetalo) doživljavali svoje prve ljubavi i romanse.
“Ovuda je išla cesta kojom automobili nisu mogli saobraćati u večernjim satima, jer je tada bilo rezervisano za mlade, šetnju i susrete. Tu je bila jedna prodavnica koja se zvala „Delikates“ i bila je hit u to vrijeme.“, prisjeća se Hazim i dodaje kako je Bihać nekada imao sedam objekata medresa, a jedna je, kaže, bila na mjestu gdje se danas nalazi objekat kina „Una“.
Druga glavna ulica je bila današnja Gazi Husrev-begova ulica koja vodi od džamije Fethije prema Kapetanovoj kuli. U tom dijelu su bili smješteni dućani i zanatske radnje, a ispod dolje bila je gradska tržnica na kojoj su se ljudi okupljali i razmjenjivali robu.
„Trg je bio kaldrmisan, zvao se Žitni sajam, a ljudi su se tu okupljali ponedjeljkom, Tu se održavao vašar, dolazio ringišpil i cirkusi, a u jesen lubenice. Prodavala se i stoka, bio je tu i javni wc, pravila se i točila kokta, vino-špricer sa soda vodom, točilo pivo, pekli janjci i ćevapi.“, prisjeća se Hazim i dodaje kako su somuni koji su se tu pekli i prodavali njima djeci posebno mirisali, ali nije svako imao para da sebi to priušti.
Bilo je to vrijeme živih razgovora. Ljudi su se puno više družili, iako nije bilo interneta na određenim mjestima su se mogle dobiti sve informacije o dešavanjima u gradu. Frizerski saloni su bila mjesta, a brice osobe kod kojih su se mogle čuti razne priče.
“Ovdje na ovom mjestu gdje je nekada bila tržnica bio je jedan frizerski salon koji i danas postoji. Nekada je tu radio Nurija Džambegović, a danas to njegov sin vodi. S obzirom da u to vrijeme mediji i informacije nisu bile dostupne ko danas, kod Nurije si mogao saznati dosta toga. Taj frizerski salon je bio nešto kao današnji internet.“, kaže Hazim uz osmijeh.
Od kina do benzina
Kultno mjesto koje je bilo svojevrsna granica do koje su mladi šetali Korzom, bila je benzinska pumpa, jedina u to vrijeme koja je postojala u užem dijelu grada Bihaća. Danas se na tom mjestu nalazi maleni objekat u kojem je smješten info pult Nacionalnog parka Una, a stubovi ispred ulaza u objekat identični su onim iz tog vremena.
“To je u stvari bio takozvani đir i šetalo se dvosmjerno, a okret je bio kod kina i te prve benzinske pumpe. To se u to vrijeme zvalo „korziranje“ zbog radnje slikara Smaje koja se zvala „Korzo“ koja se nalazila kod današnjeg kafića RB. Ta ruta je popularno nazvana „Od kina do benzina“ i obilježila je vrijeme jedne generacije koje će zauvijek ostati u našim sjećanjima.“, pojašnjava Hazim.
Paviljon i danas slovi za jedan od kultnih turističkih objekata u gradu Bihaću. Nije poznato kome je tačno sinula ideja da izgradi ovaj objekat, ali se pouzdano zna da je objekat podignut odmah po dolasku Austro-ugarske vlasti u Bihać.
Odmah do Paviljona nalazi se popularno šetalište poznatije kao Gelenderi, gdje su se mladi okupljali, družili i sjedili na ogradi duž šetališta. Tu su se rađale prve ljubavi iz kojih su se poslije izrodili mnogi brakovi. Na izlazu iz Gelendera na lijevu stranu nalazi se Hotel park, prvi kojeg je Bihać dobio tokom svoje urbanizacije.
“U naše vrijeme to je za nas bilo čudo! Sjećam se kada sam upravo tu, prvi put vidio tamnoputog čovjeka, koji je u proputovanju navratio u hotel radi prenoćišta. Nama djeci je to bila atrakcija.“, prisjeća se Hazim uz osmijeh
Bihać se tokom svoga razvoja postepeno mijenjao i urbanizirao. Uprkos tome, u gradu se još uvijek osjećao dašak života i mladalačkog poleta i entuzijazma. Danas se, kaže Hasim, sve to izgubilo i otišlo u nepovrat. Nešto je rat učinio, a nešto poratna situacija i politika koja je ljude uništila i ubila u njima emocije i oduzela energiju.
“Postepeno je počelo dolaziti do grupisanja stanovništva i podjela. Nešto se desilo u glavama ljudi i sve to što smo prije imali, odjednom je nestalo. Ima tu svega pomalo. Najprije nas je rat podijelio, zatim velike socijalne razlike koje su se nakon rata postale vidljive, neki su postali pametniji, a neki veće budale. Dosta je Bišćana napuštalo Bihać, došli su drugi ljudi i nestalo je onog poznanstva iz djetinjstva i prijaznosti koju osjećaš kada susretneš ljude koje poznaješ iz škole, sa studija i iz grada.“, kaže Hazim
Sve prolazi i nestaje, ali ljepota grada na Uni vječno ostaje! Bihać, usprkos svemu, ponosno stoji tamo gdje je stoljećima bio i prkosi vremenu, životnim olujama i različitim politikama. Čeka neke nove generacije koje će opet kao nekad one starije, odrastati uz Unu, pored nje pjevati i svirati, voljeti se i zajedno graditi neku bolju budućnost.
Prošlo je 49 dana od posljednje sjednice Skupštine Unsko-sanskog kantona. Vlada opstaje zahvaljujući tada donesenoj odluci o privremenom finansiranju, a krojenje budžeta za 2018. čeka krajnji rok, jer dogovora o plijenu nema. Ovo su ustvrdili članovi SDP-a Bihaća, poslanici Mladen Lonić, Albin Muslić i Željko Mirković, te gradonačelnik Ključa Nedžad Zukanović i Hajrudin Havić, predsjednik KO SDP-a.
Stranačke zvijezde
– Premijer izjavljuje kako mu je prošlogodišnji budžet bio u suficitu, a plate kasne i sve obaveze prema socijalnim službama, porodiljama i ostalima. To je neodgovorno ponašanje. Tražimo od njih da hitno preuzmu odgovornost i da na sjednici Skupštine pokažu budžet i mjere ekonomske politike za 2018, poručio je Muslić.
Iz SDP-a tvrde da ih vlast ignoriše, te da je ovo jedini način da im se obrate.
– U krizi su i Vlada i Skupština. Bave se trivijalnim stvarima, ko će zgrabiti fotelje u Veterinarskom zavodu, Kantonalnoj televiziji i Unsko-sanskim šumama, kako bi mogli zapošljavati stranačke zvijezde. Vlada ima 50 miliona maraka neplaćenih, a prispjelih računa, i to bez kredita i bez pravosnažnih sudskih presuda. Kanton je u totalnoj dubiozi. Međutim, njih samo zanima kako će sebi namaknuti pare za izbornu godinu, a opet će to biti iz džepova budžetskih korisnika. A vidjećete da će nama, kao i prošli put, dovesti sindikate pred Skupštinu, da nas pritisnu i da donesemo budžet koji odgovara trojici ljudi u kantonu, ustvrdio je Mirković.
Na pitanje kojoj trojici, odgovorio je poslanik Muslić, imenujući Huseina Rošića iz SDA, Ekrema Prošića iz DF-a i Mirveta Beganovića iz laburista. Kako je za Kantonalnu televiziju kazao predsjedavajući Skupštine Nijaz Hušić (SDA), klub ove stranke očekuje da će do kraja predstojeće sedmice biti zakazana sjednica Skupštine na koju će Vlada uputiti budžet. Odbijaju kvalifikacije da se radi o podjeli plijena i tvrde da je u pitanju usaglašavanje između brojnih zahtjeva i realnih mogućnosti.
S druge strane, budžetski korisnici su primili zaostajuće plaće iz novembra i decembra, ali se nadaju što skorijem usvajanju budžeta kako bi mogli stupiti na snagu kolektivni ugovori.
Nismo efikasni
– Mi očekujemo da vidimo taj budžet. Još nismo imali uvid, a zanima nas da li su sredstva za prosvjetu uvrštena ili nisu. U posljednje vrijeme ne uspijevamo uspostaviti kontakt sa premijerom, nismo efikasni. Odluka o privremenom finansiranju to odgađa, a tek moramo potpisati sa Vladom i sporazum o visini osnovice, ispričao nam je Samir Fajić, predsjednik Sindikata srednjeg obrazovanja USK-a. FAHRUDIN BENDER
Ljubitelji dobrog humora iz grada domaćina, ali i gosti koji su došli iz Cazina, Velike Kladuše, Sanskog Mosta, smijali se uz Simonidu Puhalo, Majka Kjajevića, Mimu Šiš, Rokija, Čabaravdića, Bogoljuba Šaulića, Mustafu Sudžuku…
– “Audicija” bez problema puni dvorane. To se pokazalo i sinoć u Bihaću. Nakon Bihaća idemo na turneju po Njemačkoj koju organizira agencija “BIG Events” na čelu sa Branetom Ivićem. Predstava će u Njemačkoj biti odigrana u šest gradova, Düsseldorfu (16.2), Frankfurtu (17. 2.), Stuttgartu (18. 2.), Hannoveru (23. 2.), Berlinu (24. 2.) i Hamburgu (25. 2.). Do kraja maja imamo zakazano 40 predstava, a da sigurno stignemo na sve destinacije pobrinuo se naš partner “Turbo Trade” – kaže producent “Audicije” Adnan Mundžić.
Osman Sulić (55) iz Bihaća vlasnik je privatnog muzeja i strastveni kolekcionar ratnih antikviteta, koje sakuplja preko 20 godina i čuva u porodičnoj kući, gdje je opremio posebnu sobu u koju je posložio sve svoje ratne suvenire.
Prve antikvitete dobio je od svog oca, koji je bio njemački vojnik i kojeg su partizani zarobili 1945. godine u Zagrebu.
Nakon toga je prevaspitan i mobilisan u Jugoslavensku vojsku, ali se ubrzo vratio kući i sa sobom donio njemački pištolj Luger P08 kojeg je poklonio Osmanu kada je počeo rat u BiH.
– Tako je počelo moje zanimanje i sakupljanje ratnih antikviteta. Onda sam tokom rata nastavio sa sakupljanjem i počeo da pravim vlastitu kolekciju. Ovdje imam nekoliko vrsta pušaka. Imam pušku iz 1920. godine, koja je rađena u Kraljevini Jugoslaviji. Zatim, imam pušku iz iste godine, ali belgijske proizvodnje. Tu su i neki jugoslovenski modeli kao što je M-48. Osim pušaka, imam i automate i mitraljeze različite proizvodnje i vremena. Nekoliko vrsta bajoneta kao, naprimjer, njemački bajonet koji je danas izuzetno tražen i na tržištu košta 100 eura. Znači, ovo je izuzetno skup hobi i mnogo sam uložio u ovu kolekciju – ističe Sulić za Anadolu Agency na početku razgovora.
U svojoj bogatoj kolekciji Sulić ima antikvitete vezane za HVO BiH i Vojsku Republike Srpske. Također posjeduje oznake Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna, do kojih je najteže došao.
– Malo je danas poznato da je Vojska Republike Srpske isprva imala registarske tablice sa oznakom BiH, da bi nakon određenog vremena uklonuli taj dio sa tablice. Imam oba primjerka tih tablica, kao i odluku Momčila Krajišnika o osnivanju Srpske vojske Republike BiH, koja je donesena 12. maja 1992. godine. Isti slučaj je i sa oznakama na amblemima paravojske Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna, koje su na početku imale zastavu BiH i grb sa ljiljanima, da bi u drugoj autonomiji to izbacili sa svojih oznaka – kaže Sulić.
Knjiga o ratnim amblemima
Osim uniformi i oružja, Sulić u svojoj kolekciji ima i zbirku amblema jedinica 5. Korpusa, a uspio je da sakupi 184 orginalna od ukupno različitih 209 amblema. Nakon toga je došao na ideju da svoju kolekciju pretvori u vrijednu publikaciju koju je naslovio “Ratni amblemi jedinica 5. Korpusa Armije BiH 1992.-1995.” koju je izdao 2014. godine.
– Knjiga je nastala kao produkt višegodišnje truda i napornog rada i 20 godina utrošenog vremena na sakupljanje amblema. Kada sam došao na ideju i imao gotove materijale, zamolio sam svog prijatelja Huseina Hadžića da uradi finalnu obradu kako bi sve ovo pretočili u knjigu i nakon dvije godine moja ideja je ugledala svijetlo dana. Ovo je moj doprinos očuvanju sjećanja na jednu veliku borbu krajiškog naroda – priča Sulić.
Kolekcija vrijedna više od 20.000 KM, za Sulića predstavlja neprocjenjivo blago kakvu ne posjeduju niti zvanične institucije Armije BiH u Unsko-sanskom kantonu. Ono što ga zabrinjava jeste nebriga lokalnih i kantonalnih vlasti za odbrambeno-oslobodilačku historiju i njeno očuvanje od zaborava.
Za Sulića najvrijedniji suvenir kojeg čuva u svojoj kolekciji, jeste uniforma rahmetli Adila Bešića, heroja oslobodilačkog rata i dobitnika najvišeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan.
– Ta uniforma se nalazila izložena u nekadašnjoj spomen-sobi 502. Slavne brigade u naselju Orljani koja je rasformirana, tako da je do mene došla ova uniforma rahmetli komadanta koju s posebnom ljubavlju čuvam – kaže Osman Sulić.
Upriličio noć muzeja
Njegovu spomen-sobu obilaze mladi i stariji građani Bihaća i Unsko-sanskog kantona. A nedavno je za 26. februar upriličio Noć muzeja u okviru čega je otvorio vrata svoje kolekcije i pokazao ratne eksponate svim zainteresiranim građanima. Sulić već godinama bezuspješno pokušava da svi prikupljeni eksponati umjesto u njegovom privatnom prostoru budu smješteni u nekom adekvatnijem mjestu kako bi ih svakodnevno mogli vidjeti veći broj zainteresiranih.
– Razočarao sam se u institucije po pitanju odnosa prema ovim stvarima. Ono što država treba da radi, moraju pojedinci da nose na vlastitim plećima. Partizani su imali mnogo bolji odnos prema Narodno-oslobodilačkoj borbi i sjećanjima na to vrijeme. Gradili su i opremali spomen-sobe, organizirali različite manifestacije i ekskurzije, sve u cilju da se antifašistička borba nikada ne zaboravi. Odnos današnjih institucija i politike prema tekovinama odbrambeno-oslobodilačke borbe je vrlo loš i zabrinjavajući – ističe Osman Sulić na kraju razgovora s ekipom AA.
