Popularni izvođač, naš Bišćanin, Mirza Malkoč danas je objavio spot za svoju najnoviju pjesmu pod nazivom „Mlada damo“. Spot je dostupan na njegovom zvaničnom YouTube kanalu.

Mirza Malkoč je povodom objave poručio: „Konačno, pjesma ‘Mlada damo’ je objavljena na mom zvaničnom YouTube kanalu. S ponosom predstavljam svoju novu pjesmu. Hvala vam na podršci!“

Ovo je još jedan korak u karijeri Mirze Malkoča, koji redovno donosi nove muzičke sadržaje svojim fanovima i pratiocima.

Pozitivna priča iz Bihaća dolazi iz džemata u kojima je firma “Dubinsko čišćenje Halilagić” pokazala humanost.

Pred predstojeći mjesec Ramazan, “Dubinsko čišćenje Halilagić” je besplatno obavilo dubinsko čišćenje tepiha u nekoliko bihaćkih džemata, uključujući Spahići, Papari, Horozovići i Mali Lug.

Objavu o ovom gestu na društvenim mrežama podijelio je Fikro Bosnić, ističući zahvalnost porodici Halilagić: „Ovom prilikom želim se zahvaliti porodici Halilagić na ovom prelijepom činu. Da vas Allah nagradi.“

Ova inicijativa pokazuje kako male, ali značajne aktivnosti mogu doprinijeti čistoći i uređenosti džemata te zajedničkom dobru u lokalnoj zajednici.

Bihać je već godinama jedna od ključnih tačaka na migrantskoj ruti kroz Bosnu i Hercegovinu, gdje se susreću različite životne priče ljudi u potrazi za sigurnijom i boljom budućnošću.

Među njima su i mladi ljudi koji, uprkos teškim okolnostima, nastoje pronaći način da se uključe u svakodnevni život zajednice. Jedan od takvih primjera je i mladi migrant koji trenutno boravi na području Bihaća, a koji je za portal BiscaniNET podijelio svoje iskustvo.

Kako ističe, pokušaji prelaska granice bili su izuzetno teški i neizvjesni:

„Pokušao sam više puta preći granicu, ali svaki put sam vraćen. Nije lako, ali ne odustajem“, kazao je za portal BiscaniNET.

Dodaje da je tokom boravka u Bosni i Hercegovini, a posebno u Bihaću, doživio i pozitivna iskustva:

„Ljudi su ovdje dobri prema nama. To mi daje snagu da nastavim dalje.“

Iako su uslovi života često neizvjesni, posebno kada je riječ o zaposlenju i dugoročnom ostanku, mnogi migranti nastoje pronaći način da kvalitetno provedu vrijeme i održe osjećaj svakodnevnice.

Kroz sport i druženja, pojedini uspijevaju uspostaviti kontakt sa lokalnim stanovništvom, što ima značajnu ulogu u osjećaju prihvaćenosti i smanjenju socijalne distance.

Stručnjaci i organizacije koje rade s migrantima ističu da je važno posmatrati migrantsku populaciju kao skup pojedinaca sa različitim pričama i životnim iskustvima, te omogućiti veće uključivanje u društvene aktivnosti.

Ovaj sadržaj je nastalo uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Podrška malim medijima na Zapadnom Balkanu, koji provodi CPCD. Sadržaj je isključiva odgovornost medijske kuće i autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije.

Na Kantonalnom takmičenju „Ljubav i bratstvo“, učenici JU OŠ „Harmani II“ iz Bihaća ostvarili su zapažene rezultate i još jednom potvrdili kvalitet rada ove obrazovne ustanove.

Najuspješniji među njima bio je Faris Dervišević, koji je osvojio prvo mjesto u kategoriji matematika, informatika i logika, čime je pokazao izuzetno znanje, analitičke sposobnosti i talenat u oblasti prirodnih nauka.

Vrijedan rezultat ostvarila je i Tejma Sedić, koja je osvojila peto mjesto u kategoriji njemački jezik, demonstrirajući sigurnost, predanost i visok nivo poznavanja stranog jezika.

Iz škole su uputili čestitke nagrađenim učenicima, ali i svim ostalim takmičarima koji su dostojanstveno predstavljali JU OŠ „Harmani II“ i dali svoj maksimum na ovom kantonalnom nadmetanju. Posebna zahvalnost upućena je i mentorima koji su svojim radom i podrškom doprinijeli ostvarenim uspjesima.

Prof. dr. Jasmin Hasić je autor udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2.

Promocija udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine dr. Jasmina Hasića (38) pobudila je veliki interes.

Tom prilikom je Hasić kazao  da postoji veliki interes za učenje bosanskog jezika u Bosni i Hercegovini, kako kod stranaca koji borave u našoj zemlji tako i u inostranstvu kod osoba koje su bh. porijekla ili su supružnici nekoga iz BiH.

Prof. dr. Jasmin Hasić rođen je 1987. godine u Sarajevu. U ratu je sa porodicom izbjegao najprije u Švedsku, a potom u Poljsku, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu pohađao je u Mariboru i potom ostavrio veoma uspješnu aklademsku karijeru.

Jezik koji se nosi sa sobom

Njegova istraživačka polja obuhvataju vanjsku politiku, komparativnu politiku, studije dijaspore, izgradnju mira i tranzicijsku pravdu, s posebnim fokusom na politike memorije.

Govori više slavenskih i neslavenskih jezika, što je i inspiracija za nastanak ovog udžbenika.

Kada za Raport govori o promociji udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, Jasmin Hasić ne govori o uspjehu, nego o kontinuitetu.

Biblioteka za njega nije tek zgrada ili institucija, nego simbol ideje da znanje, jezik i pamćenje imaju svoj dom. Kao dijete koje je Sarajevo napustilo prerano, kaže, bosanskom jeziku se cijelog života vraćao s određene distance, ponekad nesigurno, ponekad s nostalgijom.

Vidjeti knjigu o bosanskom jeziku, i to u nestandardnom, praktičnom formatu, u prostoru koji čuva kolektivnu memoriju zemlje, doživio je kao tiho zatvaranje jednog kruga. Ne kao ličnu pobjedu, nego kao potvrdu da ima smisla ulagati trud da se bosanski jezik učini dostupnim drugima, tzv. neizvornim govornicima, strancima, ali i nama samima. U tom smislu, njegova knjiga nije samo udžbenik, nego i diskretna gesta povratka.

Bosanski kao strani, ali ne i dalek

Ideja za udžbenik nije nastala iz akademske ambicije, nego iz vrlo konkretne praznine. Tokom studija i rada u različitim evropskim gradovima, Hasić je stalno susretao ljude koji su iz profesionalnih, privatnih ili emotivnih razloga željeli naučiti bosanski jezik, ali nisu znali odakle početi. Postojeći materijali bili su rijetki, često zastarjeli i metodološki neujednačeni.

Zato je udžbenik oblikovao po uzoru na one za “velike” jezike, oslanjajući se na Zajednički evropski referentni okvir (tzv. CEFR), ali bez gubljenja onoga što bosanski čini živim: kulture, navika, humora i svakodnevnih situacija. U njemu se uči kako se pozdravlja, razgovara telefonom ili popunjava formular, ali se usput saznaje i o bosanskoj kafi, gradovima, imenima i običajima. Jezik se ne tretira kao apstraktni sistem, nego kao sredstvo snalaženja u svijetu.

Za Hasića, bosanski jezik nije u opasnosti da nestane, on se govori, piše, pjeva i voli. Ali jeste u opasnosti da se svede na politički simbol, umjesto da se razvija kao funkcionalan, otvoren i samopouzdan jezik. Upravo zato smatra da je jedan od načina njegove zaštite pomalo i paradoksalan: otvoriti ga drugima. Kada ga uče neizvorni govornici ili stranci, bosanski prestaje biti samo “naš” i postaje univerzalan.

Između jezika, zemalja i tišine

Pitanje jezika za Hasića je neraskidivo vezano za iskustvo migracije. Maternji jezik, kaže, često je posljednja stvar koju čovjek ponese i prva koju počne gubiti, ne zato što ga zaboravlja, nego zato što ga rijetko ima s kim dijeliti. Za njega je bosanski oduvijek bio prostor intime, tj. jezik u kojem misli o stvarima koje nisu nužno akademske, jezik u kojem se šuti i pamti.

Zato na gubitak jezika kod djece bh. dijaspore ne gleda kao na isključivo moralno pitanje. To vidi kao realnost migracija, a ne kao neuspjeh ili poraz roditelja ili same djece. Ona prirodno usvajaju jezik sredine u kojoj žive, jer im je potreban da bi pripadala. Problem nastaje tek kada se zaboravi da je dvojezičnost bogatstvo, a ne teret. Bosanski ne mora biti savršen da bi bio živ, nekad je dovoljno da postoji kao jezik povratka.

Nakon nekoliko godina rada u međunarodnim institucijama izvan BiH, uključujući i nedavni angažman u Misiji UN-a u Prištini, Hasić kaže da je naučio da se najvažnije stvari često dešavaju tiho. U budućnosti sebe vidi u istom prostoru u kojem je i sada, između teorije i prakse, između Bosne i Hercegovine i svijeta. Ne privlače ga gotove pozicije koliko procesi učenja.

Privatno, kaže, vodi prilično običan život. Voli duge šetnje gradovima koje ne poznaje i razgovore bez jasnog zaključka. Jezik mu je i posao i hobi. Često sluša ljude više zbog načina na koji govore nego zbog onoga što govore. Možda ga najbolje opisuje to što je stalno negdje između: jezika, zemalja i disciplina. Vremenom je, kaže, naučio da je to sasvim u redu mjesto za “biti”.

(Raport.ba)