Ministarstvo sigurnosti BiH potrošilo je prošle godine 316.586 KM za putne troškove /34.145 KM u BiH i 282.441 KM u inostranstvu/ i oni su za šest posto ili 19.552 KM veći u odnosu na 2016. godinu.
U izvještaju Kancelarije za reviziju institucija BiH navodi se da su analizom pojedinih naloga za službena putovanja uočena kašnjenja u pravdanju pojedinih naloga za službena putovanja, naprimjer službeno putovanje otkazano, a podignuta akontacija pravdana u roku od dva mjeseca.
Uočen je veliki nesrazmjer u podignutim iznosima akontacija službenih putovanja u odnosu na realizovane troškove.
Tako je za učešće na radionici u Beču u trajanju od tri dana podignuta akontacija od 1.400 KM, iako je u pozivnom pismu navedeno da će organizator snositi sve troškove u iznosu od 1.500 eura za svakog učesnika.
Revizori su uočili da se u internoj evidenciji putnih naloga za određena putovanja, pod svrhom putovanja često navodi termin “službeno”, a takođe, određena putovanja su odobrena u terminu dužem od termina trajanja događaja koji je povod službenog putovanja.
Preporuka Ministarstvu jeste da obezbijedi dosljednu primjenu propisa u vezi sa službenim putovanjima u dijelu koji se odnosi na pravdanje naloga u propisanim rokovima, te da je potrebno, prilikom odobravanja službenih putovanja u inostranstvo, a s ciljem transparentnog upravljanja javnim sredstvima, visinu akontacija određivati u skladu sa planiranim aktivnostima. Potrebno je unaprijediti interne kontrole u pogledu popunjavanja putnih naloga.
Ovom ministarstvu se preporučuje da unaprijedi sistem internih kontrola prilikom popunjavanja putnih naloga za službena vozila, kao i prilikom sačinjavanja evidencija autoguma za službena vozila, da bi sadržavale transparentne podatke na osnovu kojih se vrše odgovarajuće radnje.
Preporuka je upućena jer je analizom dokumentacije korištenja službenih vozila u Ministarstvu uočeno da se u pojedinim nalozima za službena vozila, za “loko” vožnju evidentiraju znatne kilometraže, više od 100 kilometara dnevno.
Sistem internih kontrola u pogledu zamjene guma nije na zadovoljavajućem nivou, jer se revizori nisu uvjerili da postoje sveobuhvatne evidencije na osnovu kojih se provjerava stvarno stanje guma i u skladu s tim vrši odgovarajuća zamjena.
Ne izražavajući rezervu na mišljenje o usklađenosti, Kancelarija za revizuju skreće pažnju na Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, jer nije usklađen sa važećim odlukama Vijeća ministara.
Takođe, sistem finansijskog upravljanja i kontrole nije implementiran u skladu sa važećim propisima, interna revizija nije uspostavljena u skladu sa važećim propisima, a uočeni su nedostaci i slabosti u provođenju postupaka javnih nabavki.
Ministar unutrašnjih poslova RS-a Dragan Lukač istakao je da vlasti u Sarajevu ignorišu sve ono što se dešava u vezi sa migrantskom krizom i svaki dan izjavljuju da to nije kriza i veliki problem, te da zna zašto to rade kada je kriza očigledna.
“Možemo da čujemo svaki dan da izjavljuju da to jednostavno nije kriza, da to nije neki veliki problem za BiH, da se to preuveličava naročito iz Republike Srpske, ali mi ovdje znamo da to nije tako jer naša policija privede svaki dan više od stotinu migranata koji ilegalno uđu u Republiku Srpsku i BiH. Predamo ih zajedničkim organima, a na kraju čini mi se da većina njih završi upravo u Unsko-sanskom kantonu, naročito u Bihaću i području Kladuše”, naglasio je Lukač.
On je dodao da ljudi u lokalnim zajednicama najbolje znaju kakvih imaju problema zbog migranata.
“Imate pet hiljada ljudi koji su nelegalno tu, za koje ne znate ni ko su ni šta su, da li su problematični, a mnogi među njima su bili u borbenim dejstvima ili u Siriji ili u Iraku. Ima i onih koji dolaze iz drugih zemalja – Irana, Pakistana… Jednostavno ne znate njihove prave podatke, njihova prava imena, a ni njihovu istoriju i šta su radili u svom životu”, upozorio je ministar unutrašnjih poslova RS.
On je dodao da se po njihovom ponašanju vidi da ima ljudi koji su problematični, koji prave probleme, vrše krivična djela, provale, krađe i slične stvari pa čak ima i pokušaj silovanja.
Održani su dugo najavljivani mirni prostesti Bišćana, kojim su htjeli uputiti poruku nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine da se hitno i ozbiljno uključe u rješavanje migrantske krize u ovom gradu, i generalno Unsko-sanskog kantona.
Tačno u podne, uprkos visokoj temperaturi, nekoliko desetina Bišćana na glavnom gradskom trgu, digli su glas, protiv, kažu, političkog Sarajeva. Protest nije bio masovan kako se očekivalo – no poruke su jasne.
“Ako Sarajevo dobija novac neka ih šalju u Sarajevo. Ovaj grad nema načina da o njima skrbi. Žao mi je ljudi ali ovo je stvarno previše, preko pet hiljda ljudi ovdje, a ljudi ne smiju noću izlaziti zbog njih”, kazao je Zlatko Čolaković, građanin Bihaća.
“Ovo je jedan vid pritiska prema institucijama zemlje da shvate ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze građani Bihaća ili uopšte USK. Mi imamo veliki problem s tim ljudima jer ti ljudi se nalaze u gradu, spavaju po gradu u napuštenim kućama i tražimo jednostavno zbrinjavanje tih ljudi”, poručio je Senad Bajrić iz Vijeća građana USK.
No, ima i rigoroznih koji traže potpuno razmještanje migranata iz ovog grada.
“Prvi sam ja nosio tim ljudima dok nisam vidio kakvi su ti ljudi. Preko dana oni leže, kada dolaze televizije, naveče se napijaju, nadrogiraju prave probleme, kradu nam po bašti, kradu nam drva, kradu nam sve živo”, izjavio je Džemal Tulić, Bišćanin.
Iako je bilo predviđeno, na razočarenje brojnih građana – na Trgu se nije obratio jedan od organizatora, gimnazijski profesor Bišćanin Sej Ramić. Stoga su građani zatražili okončanje protesta prije nego je predviđeno. Iz bihaćke građanske inicijative kažu – nisu dozvolili obraćanje zbog profesorovog političkog aktivizma.
“Zato što sam izrazio želju da se obrati jedan od migranata socijalni radnik s kojim ste i vi pričali da jednostavno kaže ljudima svoju životnu priču, šta on želi, kroz šta je prošao i on je čovjek i on je biće – međutim neka gospoda su rekla koji su organizovali skup da oni nisu nama partneri i da mi zabranjuju da govorim na skupu”, kazao je profesor Sej Ramić.
Jednako kao što se nije obratio ni migrant iz Pakistana. Evo šta je htio poručiti Bišćanima:
“Oni imaju svoju vladu, imaju svoja pravila, imaju sve, i ja ne mogu reći ništa protiv toga jer mi smo migranti, ali samo smo htjeli zatražiti svoja prava, gdje ćemo živjeti, šta nam treba. Mi nemamo problem s ljudima ovdje, s vlastima i mi samo u miru želimo ovdje živjeti. Ali smo u vrlo lošoj situaciji i tražimo od vlasti da nam osiguraju bolje uslove za boravak”, kazao je Muhamed Ali iz Pakistana.
Isto već mjesecima traži i bihaćki gradonačelnik.
“Uništen je park u Borićima, uništena je trim staza, uništeno Partizansko groblje, uništen stadion pretvoren u WC, u selima uz hrvatsku granicu od desest sati se zatvaraju u kuće, od po pedest do sto ljudi pokušavaju preći granice – to je ono što nama smeta, neko mora voditi računa o tome”, izjavio je Šuhret Fazlić.
Ako ne bude skore reakcije, ako se hiljade migranata s ovog područja ne smjeste u adekvatne prostore – Bišćani najavljuju radikalnije mjere. Da li će doći do blokada autobuskih stanica, željezničke pruge, graničnih prijelaza?
Čekajući bolje sutra ili završetak za njih najvažnijeg životnog putovanja, migrant, zarobljeni među granicama, gotovo su se već prilagodili načinu života ovdje, pa su tako u prethodna dva mjeseca na svijet došle tri bebe, odnosno tri nova stanovnika grada na Uni.
Dok građani na protestima traže rješavanje krize i humano zbrinjavanje migranata, u Bihaću su rođene već tri bebe migranti. Kakva je budućnost migranta i kako se u ovim uvjetima uključiti u borbu prava tih beba?
Prvoligaš iz Republike Srpske Rudar Prijedor pojačao je svoje redove sa Mujom Mujagićem.
Radi se o 22-godišnjem vezisti koji u Rudar stiže iz Jedinstva. Sa bihaćkim klubom Mujagić je odradio kompletne pripreme, ali je u posljednji čas odlučio promijeniti sredinu i pojačati Rudar Prijedor.
“Rudar je moj novi klub. Jedinstvu želim puno sreće, nadam se da će ostvariti ono što su zacrtali”, kazao je Mujagić.
Mujagić je u dosadašnjoj karijeri pored Jedinstva igrao još za austrijske klubove Seeboden i Villach, a upisao je i dva nastupa za kadetsku selekciju naše zemlje.
JAGODIĆ: Važno je da smo pobjedom startali, hvala navijačima
Trener Vlado Jagodić imao je svakako razloga za zadovoljstvo nakon pobjede na otvaranju prvenstva. Naš tim je, podsjećamo, slavio jučer protiv Bosne iz Visokog s minimalnih 1:0.
– Nama je bio cilj da sezonu otvorimo pobjedom, u čemu smo na kraju i uspjeli. Svjestan sam da utakmica bila spektakularna, ali to nije bilo realno ni očekivaati, jer Bosna predvođena iskusnim trenerom Ištukom je promijenila način igre kako bi nam parirala na način koji nama najmanje odgovara, odnosno s petoricom igrača u odbrani. Bili su dobro upoznati s nama, ali svejedno moram pohvaliti svoje igrače, igrali su strpljivo i na kraju su dali gol kad je bilo najbolje. Pokušavali smo u nastavku i da udvostručimo prednost, imali smo svoje šanse kao i gosti, međutim 1:0 je na kraju najrealniji rezultat. U tome sam se složio i sa trenerom Bosne.
Zahvalio se i publici.
– Tribine su bile prilično ispunjene, što me mnogo raduje i ovom prilikom se zahvaljujem svim navijačima na dolasku. Vjerujem da kući otišli zadovoljni.
Za sastav nisu konkurisali Miloš Galin i Meshack Addy.
– Što se tiče Addyja, mi smo tek u prošloj sedmici odlučili da je on igrač s kojim ćemo potpisati ugovor. On ima kvalitet, to je neosporno, ali trenutno još nije potpuno spreman. Vjerujem da će za neku od narednih utakmica biti u konkurenciji. Galin, s druge strane, nije dobio na vrijeme certifikat, no za sljedeću utakmicu će imati pravo nastupa. To je dobra informacija za sve nas.
Jagodić je već danas krenuo put Tešnja, gdje se sastaju TOŠK i Bratstvo.
– Jutros smo odradili regenerativni trening, nakon čega sam igračima dao odmor. Ujedno, ja sam već krenuo ka Tešnju kako bih na djelu vidio TOŠK s kojim se sastajemo u četvrtom kolu.
Stotinjak stanovnika Bihaća danas se okupilo na Gradskom trgu kako bi iskazalo nezadovoljstvo zbog migrantske krize koja se mjesecima odvija na području njihovog grada.
Građani su poručili da nemaju ništa protiv migranata, ali imaju protiv nadležnih koji, kako su naveli, ne rade ništa konkretno po pitanju pronalaska adekvatnih smještajnih kapaciteta za mnogobrojne migrante s područja Unsko-sanskog kantona.
Podršku sugrađanima dao je i gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić koji već izvjesno vrijeme poziva nadležne u Vijeću ministara i Ministarstvu sigurnosti BiH da hitno reaguju i riješe probleme koje nosi migrantska kriza prije nego eskalira dolaskom zimskog perioda.
Organizator protesta je Forum građana “Bihaćka građanska inicijativa” u kojem ističu da je situacija u gradu poprimila “alarmantnu formu”.
Stotinjak stanovnika Bihaća danas se okupilo na Gradskom trgu kako bi iskazali nezadovoljstvo zbog migrantske krize koja se mjesecima odvija na području njihovog grada.
Građani su poručili da nemaju ništa protiv migranata, ali imaju protiv nadležnih koji, kako su naveli, ne rade ništa konkretno po pitanju pronalaska adekvatnih smještajnih kapaciteta za mnogobrojne migrante s područja Unsko-sanskog kantona.
Podršku sugrađanima dao je i gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić koji već izvjesno vrijeme poziva nadležne u Vijeću ministara i Ministarstvu sigurnosti BiH da hitno reaguju i riješe probleme koje nosi migrantska kriza prije nego eskalira.
Organizator protesta je Forum građana “Bihaćka građanska inicijativa” u kojem ističu da je situacija u gradu poprimila “alarmantnu formu”.
“Kada to kažemo, ne mislimo da ljudi po gradu nose oružje, nego je činjenica da u Bihaću 10 posto njegovog stanovništva, odnosno oko 5.000 ljudi, čine migranti. To nije zanemariv procenat, jer zamislite kada bi u Sarajevu bio taj procenat, tada bi to bilo 50.000 ljudi”, kazao je Halid Dedić, predsjednik Foruma.
On ističe da je na početku migrantske krize u ovom gradu bilo mnogo problema oko prehrane migranata, smještaja, zdravstvene zaštite, pa su se pojavile i razne bolesti. U međuvremenu, stanje u domenu zdravstva i ishrane se popravilo jer su pojedine UN-ove organizacije postigle sporazume sa domaćim institucijama i nevladinim organizacijama. Problem, međutim, i dalje predstavlja smještaj migranata.
Demonstranti su istakli da je njihov moto “minut do 12” s obzirom na trenutnu situaciju u vezi s migrantima.
U ranijem razgovoru za Klix.ba gradonačelnik Fazlić je na pitanje šta će biti sa objektom Đačkog doma i kakva je sudbina migranata u njemu, odgovorio da od prvog dana traži od ministra Dragana Mektića da se ta lokacija uredi i zaštiti.
“Ukoliko se to ne uradi, ja ću do zime tražiti da se migranti isele u Sarajevo, a objekat zapečati, budući da je u vlasništvu Grada. Dakle, gore već postoji neka vrsta migrantskog centra. Ja bih najsretniji bio da oni odatle odu ili makar da se to ogradi i da napravi nekog reda. Problem je što se u Bihać vraćaju i oni koji su smješteni u hotelu Sedra, jer žele da budu u gradu. Tamo su, čini se, izolovani od događanja, po hoće da budu u urbanim centrima.”
Migranti i izbjeglice u Bihaću kazali su da ne znaju za sutrašnje proteste lokalnog stanovništva u ovom gradu. Neki od njih smatraju da su protesti loši po njih same.
Abid iz Pakistana nam je ispričao da je 15 dana u Bihaću. Podsjetio je na to da je teško preći migrantima i izbjeglicama ući u Hrvatsku. Tvrdi da im lokalno stanovništvo i policija pomažu.
“U Bihaću sam već 15 dana. Uslovi su vrlo loši. Granicu s Hrvatskom je teško preći. Ali u Bihaću paze na nas. Pruženo nam je utočište. Međutim, mi želimo ići dalje, van BiH. Čekamo da se otvori granica”, rekao je i ukazao da je njemu i ostalima krajnja destinacija neka od zapadnoevropskih država.
“Nemamo problema s lokalnim stanovništvom i lokalnom policijom. Oni nam pomažu. Ipak, ne želim ostati ovdje. Volio bih otići u Italiju ili Njemačku. Svi žele ići odavde”, dodao je Abid.
Osman se požalio na teške uslove boravka. Naglasio je kako migranti i izbjeglice dobijaju jedan obrok dnevno. I on je zadovoljan odnosom Bišćana prema njemu i drugima.
“Mnogo je ljudi u domu, što je nepodnošljivo. Prvi problem je hrana. Crveni križ i UN nam samo jednom dnevno daju hranu. Nemam problema sa lokalnim stanovništvom u Bihaću. Oni su predobri za nas. Policija nam pomaže. Svi ljudi nam pomažu”, rekao je i dodao kako bi protesti bili loši po migrante i izbjeglice. Ali, smatra da je dobro ako su protesti zbog nezadovoljstva neprimjerene reakcije državnih vlasti zbog velikog broja migranata i izbjeglica u Bihaću.
Neki od Bišćana podsjetili su da ne protestuju zbog samog prisustva migranata i izbjeglica u ovoj lokalnoj zajednici, već upravo zbog neadekvatnog odnosa državne vlasti prema ovom problemu. Za neke od njih, pak, uopšte nije prihvatljivo njihovo prisustvo.
Podsjećamo, današnji protesti u Bihaću počinju u 12 sati.
Prilikom obilježavanja 23. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ brojni su hrvatski analitičari isticali njezino značenje za susjednu BiH. Mnogi su ponovili da bi bez “Oluje” Bihać postao nova Srebrenica.
Tezu o „novoj Srebrenici” koja se iz kolovoza u kolovoz ponavlja u Hrvatskoj je prilikom slavljenja obljetnice „Oluje” u Kninu 2015. godine izrekla i Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenice i Žepe”. Pri tom je pohvalila haški oslobođenog zapovjednika iz „Oluje“ Antu Gotovinu kao jednog od najboljih hrvatskih generala i branitelja.
Kozar: Peti korpus ne bi dopustio novu Srebrenicu
Pozitivan utjecaj „Oluje“ na događanja u Bihaću nitko ne osporava, no značaj tog utjecaja različiti analitičari različito procjenjuju. Vojnopolitički analitičar iz Sarajeva Đuro Kozar u razgovoru za Deutsche Welle potvrđuje da je Oluja neizravno utjecala na rat u BiH time što je savladana vojska takozvane Republike Srpske Krajine čime je rasterećen Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine. Peti korpus se je nakon toga mogao punim kapacitetom suprotstaviti vojsci takozvane Republike Srpske kojom je zapovijedao Ratko Mladić.
„S druge strane, nisam pristalica teze da je ‘Oluja’ spriječila novu Srebrenicu u Bihaću. To nije točno, jer je Peti korpus cijelo vrijeme odolijevao vojsci Republike Srpske, vojsci Republike Srpske Krajine i vojsci Fikreta Abdića. Peti korpus ne bi dopustio novu Srebrenicu“, rezolutan je Kozar.
Cvrtila: Važna je godina uoči Oluje
Za tumačenje smo pitali i zagrebačkog vojnog analitičara Vlatka Cvrtilu. On misli da se „Oluja“ i njen utjecaj na Bihać ne može promatrati kao period nekoliko kolovoskih dana sada već daleke 1995. godine. „Ne treba se promatrati ni samo kao operacija provedena na teritoriju Hrvatske, već treba sagledati i operacije koje su se prije toga godinu dana provodile na području BiH nakon sporazuma Tuđman-Izetbegović (o zajedničkom vojnom djelovanju, op.a.). Rezultat ‘Oluje’ je bio vezan dijelom i uz uspješno kretanje hrvatskih snaga na području BiH“, kaže nam Cvrtila i dodaje da se ni pitanje Bihaća ne može promatrati samo u kontekstu onoga što se događalo na prostoru Bosne i Hercegovine.
„Ako idemo unatrag nekih šest do osam mjeseci, znamo da je Bihać bio enklava pod velikim pritiskom srpskih snaga koje su imale namjeru osvojiti taj prostor. Naravno da su pokreti hrvatskih snaga i na području BiH nakon sporazuma Tuđman-Izetbegović dovele do toga da su se srpske snage morale pregrupirati i da više nisu mogle raditi takav pritisak na Bihać. Ako bi izuzeli to što se događalo s hrvatskim snagama na području BiH, i ako bi srpske snage imale mogućnost manevra i nadopune snaga u tom prostoru, pitanje je koliko bi Bihać mogao izdržati“, kaže Cvrtila.
On podsjeća na krizu obrane Bihaća pred Božić 1994. godine kada se je, kaže, cijela međunarodna zajednica pokrenula kako bi spriječila upad u taj prostor: „Hrvatska je tu jako puno pomagala. Prema onome što znamo, a nešto i ne znamo, Hrvatska je pomagala naoružanjem, streljivom, noćnim preletima helikopterima… Bihać se je održao i zahvaljujući onome što je Hrvatska radila na svojoj i BiH strani. U okruženju provesti duže vrijeme, bez mogućnosti obnove municije i naoružanja, nije jednostavno. Pogotovo ako ste u prostoru koji je ograničen mnogim resursima. Bihać treba gledati u kontekstu svog onoga što se događalo u okruženju, rekao bih negdje od kolovoza 1994. godine, a ne samo taj datum u kolovozu 1995. godine.“
Sporazum predsjednika Tuđmana i Izetbegovića omogućio je djelovanje Hrvatske vojske i s područja Bosne i Hercegovine.
Ahatović: Peti korpus je olakšao izvođenje „Oluje“
Vojni komentator iz Sarajeva Nedžad Ahatović za DW kaže da se ne može sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da je hrvatska Oluja spriječila neku „novu Srebrenicu“. No ni on ne dvoji da je ta operacija Hrvatske vojske pomogla deblokadi Bihaćkog okruga.
„I u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini dugo su planirane opsežne vojne operacije koje su na kraju dovele do ‘Oluje’ i ‘Sane 95’. Neosporna činjenica je da su jedinice Petog korpusa u Bihaćkom okrugu vezale za sebe glavninu snaga takozvane Vojske Republike Srpske i značajan dio snaga takozvane Vojske Republike Srpske Krajine, što je u konačnici olakšalo izvođenje ‘Oluje’.“
Na tezu o „novoj Srebrenici“, Ahatović odgovara: „Ako pitate Bišćane, oni će vam reći da takav scenarij nije bio moguć i da su se jedinice Armije BiH, kako kaže bivši komandant Petog korpusa general Atif Dudaković, mogle same obraniti. Iako je to područje bila takozvana sigurna zona UN-a, Bihaćki okrug je više od tri godine trpio snažne udare združenih snaga Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine, posebno uoči Oluje. Rat je nepredvidiv proces i lako je biti general poslije bitke. Zato se treba držati činjenica – u Bihaćkom okrugu se ipak nije ponovila Srebrenica, a združene jedinice Hrvatske vojske, Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane su u operacijama ‘Oluja’ i ‘Sana 95’ munjevito razbile Vojsku Republike Srpske Krajine, da bi u nastavku vojnih djelovanja do početka listopada 1995. godine do potpunog vojnog sloma dovele i Vojsku Republike Srpske.“
Dakle, u tumačenjima s obje strane postoje nijanse, ali ne postoji izraženi javni narativ koji bi Oluji osporio pozitivan utjecaj na Bihać. Ahatović podsjeća da je nakon svega uslijedio Daytonski mirovni sporazum i kraj rata na području nekadašnje Jugoslavije te da je hrvatska „Oluja“ u tim događajima imala veoma važnu, a po nekima i presudnu ulogu.
Cvrtila dodaje da su se na kraju srpske snage morale pregrupirati prema Grahovu zbog čega je popustio pritisak na Bihać te da je Oluja, definitivno, donijela kraj rata.
Kozar pak zaključuje da je Oluja bila legitimna i efektna akcija koju je organizirao general Petar Stipetić, za kojeg kaže da je bio sjajan zapovjednik. „U drugom dijelu te operacije došlo je do zločina i taj dio Oluje je nelegitiman i bacio je mrlju na jednu uspješno planiranu i izvedenu akciju. Dio zapovjednika Hrvatske vojske oteo se kontroli i počeo je sam izvršavati neku svoju pravdu“, podsjeća Kozar na događaje zbog kojih se taktički sjajno zamišljena operacija presudna za Hrvatsku i značajna za BiH danas ipak ne može nazvati besprijekornom.
