U Sarajevo su stigli danas u poslijepodnevnim satima, nakon čega su posjetili šehidsko mezarje Kovači, mezar prvog predsjednika BiH Alije Izetbegovića i Muzej “Alija Izetbegović”.

Učesnike ovog, već sada tradicionalnog, maratona dočekao je direktor JU Muzej “Alija Izetbegović”, Adnan Žiško.

Tokom posjete mezaru Alije Izetbegovića, Ahmet Alibabić, predsjednik rekreativno biciklističkog kluba “Japod” Bihać, kazao je da je ovo njihov četvrti maraton organizovan u povodu godišnjice smrti prvog predsjednika Predsjedništva BiH.

– Već četvrti put organizujemo biciklistički maraton na relaciji Bihać – Sarajevo. Maraton traje dva dana. Sutra ćemo prisustvovati i obilježavanju godišnjice, položiti cvijeće na mezar i odati počast rahmetli predsjedniku Izetbegoviću – kazao je Alibabić.

Istakao je da se ideja o održavanju pomenutog maratona rodila među samim članovima rekreativno biciklističkog kluba “Japod” kako bi se na ovaj način, kako je rekao, prisjetili lika i djela rahmetli Alije Izetbegovića.

– Ideja je potekla od nas samih članova kluba koji su i sami patriote, prošli su ta ratna dešavanja. Ove godine pridružili su nam se biciklisti iz Ključa, dok su prošle godine bili biciklisti iz Bužima – rekao je Alibabić.

Grupa biciklista je vozila maraton dug 310 kilometara od Bihaća do Sarajeva. Inače, članovi biciklističkog kluba su bivši pripadnici Armije BiH, nosioci najviših vojnih priznanja Armije BiH i istaknuti patrioti.

Prva etapa maratona se sastojala od prelaska relacije od Bihaća do Jajca, gdje su učesnici prenoćili, da bi sutradan nastavili vožnju prema Sarajevu. Ista grupa biciklista sutra će, na 14. godišnjicu smrti Alije Izetbegovića, položiti cvijeće i odati počast rahmetli predsjedniku Izetbegoviću.

– Poslije moga nastupa na Olimpijadi u Atini 2004. godine očekivao sam da će država malo više uložiti u ovaj sport. Međutim, stanje u BiH se nije promijenilo. Ja sam nastavio trenirati, ali nisam imao novac za pripreme i kvalifikaciona takmičenja za Olimpijadu u Pekingu i 2007. godine sam odlučio prestati sa aktivnim bavljenjem kajakom. Tri godine sam trenirao klub u Bihaću, ali ni u tom poslu nisam naišao na razumijevanje i odlučio sam potražiti sreću van BiH. Put me je doveo u Tursku gdje sam počastvovan novom funkcijom koju ću raditi maksimalno požrtvovano, kazao nam je Šarganović i dodao da je ugovor potpisao na godinu dana uz mogućnost njegovog produženja.

Osnovni razlog većeg interesa farmera za ugoj maline je financijska dobit neophodna za egzistenciju njihovih porodica.

Malinari se susreću sa mnogobrojnim problemima, a kao ključni problem u zadnje vrijeme je niska otkupna cijena maline. Međutim, još uvijek se malo zna o novoj prijetnji zasadima maline, a to je pojava novog karantinskog, invazivnog štetnika plodova maline, octena mušica ploda (Drosophila suzukii), koja pored maline može nanijeti štete i na kupini, jagodi, trešnji, višnji i sl. Porijeklom je iz Azije, u novije vrijeme je inducirana u Evropu, u Hrvatskoj je registriran 2010.godine na malini. Štetnik je prisutan u Bosni i Hercegovini i na Unsko-sanskom kantonu, iako nažalost još uvijek sa aspekta struke nije dovoljno praćen i proučen.

MORFOLOGIJA

Determinacija insekatske vrste obavlja se na temelju morfoloških karakteristika imaga. Smatra se da je octena  mušica ploda relativno kasno otkrivena u EPPO regiji, jer se dugo mislilo da se radi o vinskoj mušici D. melanogaster.

Mužjak je smećkastožut, s crnim prugama na zatku i svijetlocrvenim očima. Njegova dužina kreće se između 2,6 i 2,8 mm. Ima karakterističnu crnosivu pjegu na vrhu prozirnog krila. Takve mrlje na krilima ostalih evropskih vinskih mušica nema ili su one drugačije pozicionirane, ili su pak drugačijeg oblika od ovih koje ima octena mušica ploda. Osim toga ovu vrstu karakteriziraju i dvije tamne mrlje ili pruge u obliku češlja na stopalu prednjih nogu. Jaja su bijele boje, veličine 0,62 x 0,18 mm. Na jednom kraju imaju dva cjevasta nastavka.Larva ima bijelo cilindrično tijelo i duga je do 3,5 mm. Postoje tri razvojna stadija prije kukuljenja (stadija lutke).

BIOLOGIJA I EKOLOGIJA

Što se tiče biologije i ekologije štetnika, u idealnim uvjetima štetnik može imati do 15 generacija, a njegov životni ciklus može trajati svega 10 dana. Ženke aktivno traže plodove domaćina koji sazrijevaju. Nazubljenom leglicom zarežu pokožicu ploda i odlažu u njih jaja. Ženka u prosjeku odloži 1 do 3 jaja po ovipoziciji, a u svom životnom ciklusu odloži oko 300 jaja. U plodovima u kojima su odložena jaja razvijaju se larve. Postoje tri razvojna stadija larve prije kukuljenja, koje se odvija najčešće u plodovima. Kukuljica se nalazi u ili na plodu. Budući da u isti plod jaja može odložiti nekoliko različitih ženki octene mušice ploda, moguće je da se iz jednog ploda izlegne 60 do 70 jedinki. Štetnik prezimljuje kao imago na zaštićenim mjestima, no u povoljnim uvjetima može biti aktivan cijelu godinu. Muhe su aktivne iznad 10ºC. Preferira temperature od 20 do 30ºC. Poznat je kao štetnik plodova maline kao i ostalih voćki koji imaju tanku pokožicu. Octena mušica ploda je pokretan insekat koji se može lokalno širiti letom, no na veće udaljenosti širi se putem trgovine sadnica i zaraženih plodova. Zasad nije poznato širi li se putem sadnog materijala bez plodova.Od prirodnih neprijatelja octene mušice poznat je jedino parazitoid iz roda Phaenopria (Hymenoptera: Diapriidae).

ŠTETE I SIMPTOMI NAPADA

Ovaj štetnik može pričinjavati prilično velike štete na malini neposredno prije berbe, a i nakon toga. Ženka oštrom leglicom ošteti nježnu pokožicu ploda i odlaže jaja neposredno ispod nje. Bijele larve ubušuju se u plod i razaraju njegovu unutrašnjost. Plodovi postaju mekani i gube na tržišnoj vrijednosti. Vrlo brzo napadnuti plodovi propadaju na mjestu gdje se larve hrane. Na oštećene plodove naknadno se nasele i različiti sekundarni paraziti (gljive i bakterije), koji uzrokuju trulež plodova.

METODE PRAĆENJA I DIJAGNOSTICIRANJE

Praćenje navedenog štetnika moguće je olfaktornim atraktantima i vizualnim pregledom plodova. Najučinkovitija metoda praćenja na nekom području je pomoću olfaktornog odnosno hranidbenog atraktanta. Mamci se rade od plastične ambalaže (boce), zapremine od 250, 500 ili 750 ml na kojoj se izbuše četiri simetrično smještene rupice, dijametra od 5 mm, na otprilike 3 cm ispod čepa boce. U bocu se ulije jabučni ocat do otprilike polovice zapremine.Treba napomenuti da se osim jabučnog octa može koristiti i vinski ocat ili pak vodena otopina kvasca s dodatkom šećera. Najnovija istraživanja pokazuju da vrlo dobru učinkovitost ima jabučni ocat u kombinaciji s vinskim octom. Idealno vrijeme za postavljanje mamaca je najkasnije mjesec dana prije početka zriobe plodova, no odrasli oblici muhe mogu se zabilježiti i u drugim vremenskim razdobljima kada je temperatura stalno iznad 10 ºC. U vrijeme sazrijevanja obavlja se vizualni pregled, skidaju se mamci, analizira se sadržaj mamaca te ukoliko ima simptoma na plodovima, uzimanju se uzorci plodova za analizu. Skinuti mamci na mjestima gdje su izbušene rupe na plastičnoj boci oblijepe se ljepljivom trakom kako ocat ne bi iscurio.

FITOSANITARNE MJERE

Fitosanitarne mjere mogu se podijeliti na indirektne i direktne. Od indirektnih mjera značajne su administrativne mjere, a od direktnih: mehaničke, biotehničke i kemijske. Za sada nažalost ne postoje podaci o mogućnosti biološkog suzbijanja. U japanskoj literaturi samo se spominje parazitoid iz roda Phaenopria (Hymenoptera: Diapriidae) kao prirodni neprijatelj octene mušice ploda.

Zagledavši se u seriju radova Hrvoja Mitrova, postavlja se to jedno ključno pitanje koje nam se bez ikakvih zadrški uvijek nameće u našem misaonom monologu – gdje, ali i kako potražiti smislenost umjetničkih radova koji se nalaze ispred nas? Kako nas to umjetnik uvlači u svoj svemir svojim vijugavim i pravilnim linijama, izmjenom kratkih, isprekidanih linija i točaka te gusto nanesenim bojama raznih nijansi koje se prelijevaju u crno ili bijelo obojena platna? Gdje je portal u koji moramo ući kako bismo ušli onkraj zida između misli umjetnika i naših opažanja? Taj inherentan poriv za taksonomskim svrstavanjem stvari u naše imaginarne ladice ne dopušta nam da mirne ruke upijamo vizualne čari umjetničkih djela, već nas navodi da tražimo nama racionalno u svemu stvorenome od ljudske ruke. Iracionalno ne možemo kategorizirati, ne uklapa nam se u nama dane paradigme, a racionalno je moguće, blisko i brojivo, čak i dok nam se nudi nekoliko mogućnosti interpretacija čega racionalnoga. Tako u radovima Hrvoja Mitrova dobivamo za naš vizualan užitak na ponudu djela koja su slične strukture, poveziva, nalik na viđene stvari iz naše stvarnosti, a u drugu ruku pomalo nepojmljiva. Zar da nastale radove gledamo kao piktograme, hijeroglife, ikone ili pojedinačna slova abecede kojima se prenosi određen kod? Ako je zaista tako, s koje strane započinjemo čitanje koda i čitamo li ga linearno, kakve su rečenične strukture i gdje su nam subjekt (ako ga uopće imamo), glagol (ako je ovdje imalo nužan) i objekt (ako je slučajno spomenut), gdje počinjemo gledati, a gdje moramo prestati gledati da uhvatimo kod? Mnoga pitanja postavljaju se pred nama da dokučimo misli umjetnika, no izostavljeno je i jedno važno pitanje – zašto umjetnik uopće želi komunicirati, ako nam je čitanje njegovih djela već toliko otežano kroz njegov vizualan jezik?

Na tragu odgovora na gore spomenuta pitanja dobro je najprije staviti fokus na čitanje načina komunikacije umjetnika sa svojom publikom i preispitati sam vizualan leksik autora kako bismo kroz moždanu opnu došli do samih misli umjetnika. Ulazeći u semiotičke teoreme u čitanju djela, umjetnikove radove možemo definirati kao određene znakove koje želimo dekodirati i tim procesom pronaći njihovo značenje. Kroz kulturu, određeni znakovi, u obliku predmeta ili drugih artefakta, u određenom kontekstu dobivaju svoje značenje upisano u njih, a katalizatori u određivanju konotacija znakova predstavljaju ljudi koji zajedničkim snagama grade kulturu. To je nadasve prirodan ljudski proces u kojem se znakovima oko nas utka značenje i time producira novu perspektivu u gledanju tog znaka kao takvog pred nama, lomeći od znaka njegovu sirovost i materijalnost te redefinirajući samo poimanje znaka koje će se dijeliti širom kulture. Upravo u toj komunikaciji publike s umjetnikovim djelima, čije značenje nam se čini nedokučivim, možda nije ni bitno značenje i njegovo dekodiranje, već razmatranje i procesualnost u samom činu semioze koju je Eco, preuzevši definiciju od Peircea, definirao kao proces kulturalne produkcije značenja znakovima oko nas. Značenje radova, bilo nam nadohvat ruke ili ne, možda i ne treba biti pronađeno ili nije na nama da ga pronalazimo, baš kao što, a propos ksenolingvistike i proučavanja vanzemaljskih jezika, jezik vanzemaljskih bića nije građen za naše poimanje svijeta i prema našim potrebama pa stoga nam možda i preostaje da upravo tako promatramo i jezik umjetnika koji nam je predočio u svojim radovima.

No, iako prezentirani radovi možda nisu ti kojima mi moramo dokučiti značenje, autorova mogućnost da u izložbenom prostoru komuniciramo s njegovim radovima, i naposljetku s njime samim, od velikog je značaja jer procesom komuniciranja s djelom čak pukim promatranjem morfologije djela poput boja i oblika postajemo dijelom izložbe i performansa stvaranja umjetnosti gdje nam umjetnik prezentira svoju viziju iz koje se pomoću komunikacije s publikom stvara nova dimenzija prezentiranog rada.

Prihvatimo li poziv umjetnika da komuniciramo s njegovim stvaralaštvom možemo u njegovim radovima i sami u žamoru ili tišini prostora i naših misaonih svjetova ogledati i fragment sebe. Zašto nas ti oblici, boje, miris, pa čak i tekstura, ako nam trenutna nepažnja kustosa ili čuvara postave dopusti i taktilno iskustvo, podsjećaju na što iz svijeta kojega smo iskusili? Zašto nas privlače određeni oblici i boje, a drugi mirisi i teksture odbijaju? Zašto nam se nešto čini tako bliskim, dok nam je drugo sasvim daleko? U tim opažanjima i u cijelom procesu upijanja predočenog leksika, pokrećemo kotačiće naše autorefleksije i projiciranja vlastitih misli i iskustava na autorovo djelo. Zrcalimo svoje misli na bojane i iscrtane površine i ogledamo se u tom zrcalu. Kroz komunikaciju s drugim posjetiocima o izloženoj umjetnosti dobivamo mogućnost stvaranja zajedničkog ogledala gdje zrcalimo zajedničku ili pak nama svojstvenu radost, tugu, bol ili sjetnost, gdje otvaramo mogućnosti stvaranja novih promišljanja o djelu ili čak stvaramo više individualiziranih prikaza jer ne nalazimo nešto zajedničko s drugom osobom. Procesualnošću promatranja i propitivanja radova dobivamo ujedno uvid u sebe, u svoje stanje, učimo nešto o sebi i razbijamo granice koje smo si postavili kada kontempliramo o sebi i, najbitnije, redefiniramo te granice, ali isto tako kroz komunikaciju uviđamo i druge ljude, njihove definicije samih sebe i njihove granice te i njima postavljamo nove okvire promišljanja sebe.

Igrom propitivanja naše asocijativnosti i stvaranja paralela sa stvarnošću koju ogledamo u predstavljenom umjetničkom opusu Hrvoja Mitrova, možemo napokon pronaći ključ kojim otvaramo vrata značenju umjetnikovih djela – čini se da značenja ipak nema pa zato ključ nije ni potreban. Možda je taj odgovor pomalo začudan, pogotovo nakon ovolikog koketiranja s odgovorom, no cilj umjetnika možda isprva nikada ni nije bila poruka koju treba dešifrirati teorijskim poučcima i vizualnim čitanjem slika, već odašiljanjem možda još važnije poruke: mi smo, kao publika, te osobe koje nose značenje i koji jesmo dio izložbenog postava. U izložbenom prostoru, umjetnik omogućava konekciju ljudi kao tržnice za razmjenu misli, kao trampu gdje se nadmećemo svojim interpretacijama djela i svoju viziju izgrađujemo novim idejama. Takvom se razmjenom ideja, što ju je moguće čitati i kao svojevrsni magijski obred pomoću kojeg dolazimo na nove transcendentalne razine, u konačnici revitalizira izgubljena spona među ljudima koja se sada prostorno manifestira na izložbi Hrvoja Mitrova. Ona postaje mjestom nastanka umjetnosti, svaka povučena linija jednako je rad umjetnika, ali isto tako postaje i radom promatrača, a značenje radova gubi se pred okupljenim mnoštvom ljudi koji na licu mjesta kao ready-made koriste radove umjetnika da od njega učine vlastito umjetničko djelo, pridajući mu na kraju procesa značenje. Stoga značenje postaje relativno, gubi granice i potpuno je fluidno, uzročno-posljedično, uvjetovano vremenskim okvirima i vanjskim faktorima, ujedno zapinje u prošlosti, koliko i zapinje u budućnosti.

Pripadnici Policijske stanice u Bihaću lišili su slobode osobu inicijala A.H. (22) osumnjičenu da je korištenjem hladnog oružja – noža, prijetila osobi inicijala A.A. (24), saopćeno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova:

Dana 17.10.2017 godine, PS obratila se A.A. rođena 1993.godine koja je prijavila da je kod iste došla njena sestra A.H.rođena 1995 godine te istoj prijetila uz korištenje hladnog oružja –noža. Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela „ Ugrožavanje sigurnosti“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.

Već duže vrijeme ne zakazuju se ročišta u predmetu protiv Muslimovića i ostalih rukovodilaca ŠPD Unsko-sanskih šuma. Nezvanično, razlog je taj što je postupajuća sudinica Jasminka Karabegović promijenila radno mjesto i više nije u Katonalnom sudu, piše portal mojusk.ba.

Također, imenovan je novi sudija Osman Alibabić koji će ubuduće voditi predmet čim se upozna sa kilometarskim dokaznim postupkom. Ukoliko obje strane se ne usaglase drugačije, postupak suđenja za organizovani kriminal u US Šumama (pojedinačno najveći predmet u našem pravosuđu) mogao bi se vratiti na sami početak iako je već proljetos bio pri samom kraju izvođenja dokaznog postupka, navodi isti izvor.

Operacija ”Dragon” je četvrta u seriji zajedničkih akcija koje provode članice EU, EU agencije i partneri pod okriljem Europola i uz podršku Eurojusta, Frontexa i Interpola, a koja je usmjerena na borbu protiv međunarodnog i organizovanog kriminala.

Operativna akcija ”Dragon” je na teritoriji Bosne i Hercegovine provedena u periodu od 11. do 13. oktobra 2017. godine. Tokom akcije operativne mjere agencija za provođenje zakona su bile usmjerene na otkrivanje i suzbijanje nezakonitih migracija, kao i drugih kriminalnih aktivnosti koje prate nezakonite migracije kao što su krijumčarenje nezakonite robe, trgovina ljudima, krivotvorenje dokumenata, a ne zanemarujući sprečavanje i rasvjetljavanje drugih krivičnih djela u oblasti organizovanog kriminala.

U Bosni i Hercegovini koordinator operacije je bila Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH – odjsek za saradnju sa Europolom, gdje je bio uspostavljen Koordinacioni centar za Bosnu i Hercegovinu u kojem su učestvovali predstavnici agencija za provođenje zakona iz BiH. Pored Direkcije u operaciji su učestvovali pripadnici 16 agencija za provođenje zakona i to: Državna agencija za istrage i zaštitu, Granična policija BiH, Služba za poslove sa strancijama BiH, Federalna uprava policije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policija Brčko distrikta BiH, MUP-ovi kantona Federacije BiH.

Tokom realizacije operativne akcije, agencije za provođenje zakona u Bosni i Hercegovini su lišile slobode 56 osoba, te ukupno kontrolisale 39.461 osoba, 9.138 vozila, 6 vozova, 427 autobusa, 850 kamiona i 670 lokacija.

Također su zaplijenjena 4 vozila, 7 mobilnih telefona, 0,702 kg droge, 112kg duhan/cigareta, novac: 49.000RSD, 2.900USD, 13.500 EUR, te 2 SIM kartice i 2 bankovne kartice. Agencije za provođenje zakona su inicirale 5 novih istraga a koje se tiču ilegalnih migracija, krijumčarenje droge i cigareta.

Tokom realizacije operativne akcije “Dragon”, između policijskih agencija u Bosni i Hercegovini ostvaren je visok stepen komunikacije, koordinacije i saradnje. Također je ostvarena saradnja sa drugim državama učesnicama operacije, pri čemu je ralizovan veliki broj zahtjeva za međunarodnu razmjenu informacija.

Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH se zahvaljuje agencijama za provođenje zakona u BiH i inostranstvu koje su učestvovale u pripremi i realizaciji ove operativne akcije, te ističe spremnost za kontinuirano poduzimanje daljnjih mjera i radnji iz njene nadležnosti u cilju suzbijanja svih krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminaliteta, saopćeno je iz Direkcije.

Kako saznajemo, policajci su na lice mjesta izašli nakon dojave komšija, gdje ih je zatekao strašan prizor. Prema riječima Snežane Galić, portparola Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona (MUP USK), policajci su na ulaznim vratima porodične kuće zatekli beživotno tijelo oca, a pored njega sina, koji je imao vidne povrede.

– U ruci je držao hladno oružje – nož, nakon čega je uhapšen – dodala je Galić.

Prema tvrdnjama prvih komšija, Alvin je izašao iz kuće držeći nož u ruci. Dok su oni bili u svom dvorištu, on im je rekao: ”Ubio sam oca, nisam mogao izdržati, pozovite policiju.”

I tokom jučerašnjeg dana ispred kuće Kajtazovića nalazili su se policajci i istražitelji koji su radili uviđajne radnje. Komšije porodice Kajtazović su u nevjerici. U neformalnom razgovoru s njima saznajemo da je nesuglasica između sina i oca bilo i prije, zbog čega su često dolazili u verbalni sukob.

Sead Kajtazović je u Bihaću poznat po tome što je nakon rata držao ilegalni noćni klub „Kod Prsana“, u kojem je podvodio Ukrajinke i Moldavke. Iza kuće su bili smješteni bungalovi u kojima su žrtve živjele i gdje im je dovodio mušterije. Nakon prijave jedne od žrtava, Kajtazović je uhapšen i osuđen na pet godina zatvora. Po povratku iz zatvora razveo se od supruge, ali su nastavili živjeti u zajedničkom domaćinstvu.

S druge strane, njegov sin Alvin Kajtazović je fakultetski obrazovan. Komšije ga znaju kao mirnog mladića. Otac ga je znao istjerati iz kuće pa je spavao u vikendicama svojih prijatelja.

U MUP-u USK nisu nam mogli potvrditi niti demantirati je li ranije bilo podnošenja prijava. O motivima zločina nisu željeli govoriti ni u Tužilaštvu USK. Asima Huskić-Kurjaković, v. d. portparola Tužilaštva USK, kratko nam je kazala da je osumnjičeni predat Tužilaštvu na daljnje postupanje te da je upućen prijedlog za određivanje pritvora.

Na ovo su upozorili gradonačelnici i načelnici Bihaća, Cazina, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe i Bužima na zajedničkom sastanku posvećenom ovom problemu. Istaknuto je kako Vlada USK samo za neisplaćene naknade za trudničko i porodiljsko bolovanje duguje oko četiri miliona maraka, dok su ukupna socijalna dugovanja mnogo veća.

“Kako se sredstva za socijalne naknade implementiraju preko centara za socijalni rad, koji su javne ustanove pod ingerencijom općinskih vlasti, finansijska blokada pogodiće i budžete gradova i općina”, istakao je gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.

S ovog sastanka upućen je poziv kantonalnim vlastima da u što kraćem roku izmire dugovanja kako bi se izbjegle eventualne finansijske blokade, a naglašeno je kako je to i njihova zakonska obaveza.

Inače, dugovanja socijalnim kategorijama na području Unsko-sanskog kantona premašila su cifru od osam miliona maraka. Isplate pojedinim korisnicima socijalne pomoći kasne i po godinu dana, a jedan od velikih problema su i neplaćeni troškovi za boravak štićenika iz USK u specijaliziranim ustanovama koje se nalaze u drugim područjima Federacije BiH.

Direktor Centra za socijalni rad u Bosanskom Petrovcu Senad Husetić kaže kako su zbog svega izloženi velikim pritiscima u svakodnevnom radu.

“Korisnici socijalne pomoći neprestano kucaju na naša vrata i traže svoja zakonska prava, a mi smo nemoćni da im pomognemo. Mislim da je krajnje vrijeme da se ovom problemu pristupi s najvećom ozbiljnošću”, istakao je Husetić.

U Ministarstvu zdravstva i socijalne politike USK ističu kako su ova dugovanja naslijeđena iz ranijeg perioda, te ističu kako je rješavanje ovog problema limitirano teškom ekonomskom i finansijskom situacijom.

Na sastanku je razgovarano o nekoliko tema, kako onih koje se tiču ovog kantona, tako i onih s viših nivoa vlasti. Premijer Rošić je informisao Čovića o stanju u Unsko-sanskom kantonu u društveno-političkom smislu, ali i onom finansijskom, koji je za ovaj kanton veoma bitan.

“Moram iznijeti svoje impresije činjenicom da je predsjedavajući Predsjedništva BiH ovdje s nama. On je tražio, između ostalog, da ga upoznamo o aktivnostima Vlade po pitanju ispunjavanja EU Upitnika i svim drugim aktivnostima koje provode vlade kantona kako bi se taj proces što prije završio. Rekao je da će razgovarati s određenim instancama vlasti u vezi s raspodjelom finansijskih sredstava i ja sam ga informisao da građani našeg kantona nisu zadovoljni tretmanom viših nivoa vlasti prilikom raspodjele sredstava od indirektnih poreza, ali i budžetskih sredstava”, rekao je Rošić.

On je Čovića upoznao i o određenim parametrima kada je riječ o USK, istaknuvši da su oni doista pozitivni.

“Povećana su nam sredstva indirektnih poreza i neporezni prihodi, porez na dobit preduzeća i porez na dohodak. To govori da ovdje ima povećanja zaposlenosti. S druge strane, činjenica je da mi imamo odlazak mladih ljudi i tome moramo odgovoriti”, kazao je Rošić.

O odlasku mladih i stručnih ljudi iz BiH govorio je i Čović, rekavši da je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženiji, jer je granica EU pred vratima.

“Međutim, to nije obilježje samo BiH. Da bi se to promijenilo mi moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio evropske tradicije”, kazao je Čović.

On je naglasio da ukoliko država nešto ne uradi, proces odlaska naših građana će se nastaviti.

“Što je najgore, poticat će ga upravo te zemlje, jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ako ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, to je novih 200.000 ljudi izvana. Računamo da će tu biti bar 100.000 iz ovog kraja. Ukoliko ne napravimo strategiju, onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji”, istakao je Čović.

Rekao je i da je, unatoč svemu, potrebno ulaganje u ovu zemlju, ali da kao preduvjet treba postojati pravna i ekonomska stabilnost. Govoreći o problemima s kojima se susreće USK, kazao je da je nedopustivo da Vlada USK ima 70 miliona KM tereta starih obaveza.

“To se nekako mora konsolidirati na višem nivou, jer ima još nekoliko sredina sa sličnim problemima. Zajedno smo razmijenili mnogo tema i to je ono što je moja želja da i mnoge infrastrukturne projekte na neki način ohrabrimo. Drago mi je da je gospodin Terzić iz Uprave Autocesta bio ovdje. Mi moramo ovo područje povezati i ka Izačiću, tj. Evropskoj uniji, ali i prema Sarajevu i središnjoj Bosni. Mora se snažnije investirati i mi moramo napraviti strategiju izgradnje o kojoj dugo pričamo. Iduća godina je izborna, mnogi će učiniti dodatan napor da se učini više nego što se realno može pa hajdemo i to iskoristiti, bar da se radi zbog izbora, a ne zbog nečeg drugog”, naglasio je.

Čović je najavio da će večeras u Sarajevu održati razgovore s premijerom FBiH Fadilom Novalićem, ministricom finansija Jelkom Miličević i federalnim parlamentarcima, navodeći da će fiskalna problematika biti predmet razgovora.

“Naš ključni zadatak, a zbog toga i jesam u obilasku svih područja, jeste da dobijemo kandidatski status i riješimo MAP. Danas smo dominantno razgovarali o kandidatskom statusu i za njega je nužno usvojiti budžet, čak i na ovom nivou vlasti. Na federalnom nivou bi trebalo usvojiti rebalans budžeta i proglasiti budžet za iduću godinu. I to je tema večerašnjih razgovora. Da bismo to uspjeli treba nam partnerstvo tri stranke koje sada i održavaju komunikaciju. Istina, vrijeme nas malo zaustavi, ali vitalne stvari ne bi trebale biti dio bilo kakvih stranačkih nerazumijevanja kako bismo mogli kalendarski zatvoriti ovu godinu i usvojiti budžete na svim nivoima vlasti. I to bi bila velika politička poruka”, poručio je Čović.