Pripadnici Policijske stanice Bihać priveli su muškarca D.E. (58), koji je osumnjičen da je silovao ženu D.I. (42) i on je zadržan u pritvoru, potvrđeno je iz policije.

Prema informacijama kojima raspolažemo, radi se o muškarcu i ženi koji su ranije bili u dugogodišnjoj vezi, koju su raskinuli prije nekoliko mjeseci. D.E. je u protekli četvrtak sačekao bivšu djevojku da završi posao, te je potom prisilio da uđe u njegov automobil. Potom ju je odvezao u šumu na lokalitetu naselja Žegar, nekoliko kilometara od Bihaća, gdje je svoju žrtvu najprije fizički napao, a potom je prisilo na polni odnos.

Nakon toga ju je ostavio u pomenutoj šumi, odakle se nesretna žena uputila u policiju i prijavila ga. Uviđaj o ovome slučaju obavili su istražitelji Kriminalističke službe MUP-a USK, a događaj je okarakterisan kao krivično djelo silovanje.

Nakon kriminalističke obrade D.E. će biti proslijeđen nadležnom kantonalnom tužiocu na dalje postupanje.

Općinski sud u Bihaću nepravomoćno je osudio Nuhu Kurtovića i Amira Hadžića, bivše ministre obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlasti, potvrdili su za Klix.ba iz Tužilaštva USK.

Optuženi su krivi da su kao ministri u Vladi USK, u periodu od 05. maja 2007. godine do 13. novembra 2007. godine, iskorištavanjem svojih službenih položaja, sebi i drugima nezakonito dodjeljivali licence za ispitivače iz upravljanja motornim vozilima. Kurtoviću je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, dok je Hadžić dobio uslovnu osudu, odnosno kaznu zatvora sedam mjeseci s rokom provjere od jedne godine.

Pored toga, Općinski sud u Bihaću donio je, po optužnici Tužilaštva USK, nepravomoćnu presudu protiv Asime Husetić, Adnana Sabljakovića, Nevzete Mujčinović, Džafera Alibegovića i Selvera Vojića, članova Komisije za provođenje javnog poziva rješavanje stambenih pitanja putem kupovine stana pod povoljnim uvjetima pri Stanoupravi Bihać, zbog zloupotrebe položaja i ovlasti.

Optuženi su proglašeni krivima da su kao članovi navedene komisije u periodu od aprila do jula 2009. godine pribavili korist drugim licima u vidu omogućavanja kupovine stanova pod povoljnim uslovima, a istovremeno povrijedili prava drugih kandidata, kao i da su u ovom postupku krivotvorili Pravilnik o uslovima i kriterijima i na taj način pribavili korist drugome.

Sud ih je proglasio krivima i optuženoj Asimi Husetić izrekao kaznu zatvora u trajanju od 12 mjeseci, dok je Selveru Vojiću izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Optuženima Adnanu Sabljakoviću, Nevzeti Mujčinović i Džaferu Alibegoviću izrečena je uslovna osuda, odnosno kazna zatvora u trajanju od jedne godine sa rokom provjere od dvije godine, istakli su iz Tužilaštva USK.

Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona izdalo saopćenje kojeg prenosimo u cjelosti:

Dana 01.06.2017. godine, nakon provedenog krivičnog postupka po optužnici ovog tužilaštva protiv Asime Husetić, Adnana Sabljakovića, Nevzete Mujčinović, Džafera Alibegovića i Selvera Vojića, članova Komisije za sprovođenje javnog poziva za rješavanje stambenih pitanja kupovine stana pod povoljnim uvjetima u Lameli A. i B., Ozimice I u Bihaću, komisija formirana pri JU Stanouprava Bihać, zbog krivičnog djela Zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz čl.. 383.st.1. KZ FBiH, Općinski sud u Bihaću je iste nepravosnažno oglasio krivima i optuženoj Asimi Husetić izrekao kaznu zatvora u trajanju od 12 mjeseci, optuženom Selveru Vojiću kaznu zatvora od 10 mjeseci dok je optuženima Adnanu Sabljakoviću, Nevzeti Mujčinović i Džaferu Alibegoviću izrekao uslovnu osudu (kazna zatvora u trajanju od 1. godine sa rokom provjere od 2. godine).

Optuženi su oglašeni krivima da su kao članovi navedene komisije u periodu od aprila do jula 2009. godine pribavili korist drugim licima u vidu omogućavanja kupovine stanova pod povoljnim uvjetima a istovremeno povrijedili prava drugih kandidata, kao i da su u ovom postupku krivotvorili Pravilnik o uslovima i kriterijima i na taj način pribavili korist drugome.

Husein Rošić / Premijer USK
Zlatka Šepić / Ministrica finansija
Dragan Polimanac / Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

Nastava u školskoj 2016/2017.godini za učenike osnovnih i srednjih škola završava u skladu sa zakonom i nastavnim kalendarom koji je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta donijelo na početku školske godine. Pošto je zimski raspust zbog nepovoljnih vremenskih prilika produžen za jednu sedmicu, datum završetka nastave je 9.juni 2017.godine.

Maturanti srednjih škola završili su nastavu u prvoj sedmici maja i trenutno su u toku pripreme za polaganje završnih, odnosno maturskih ispita.

Učenici završnih razreda osnovnih škola i prvačići završavaju godinu sedmicu ranije, odnosno danas.

Namjera akcije je zbrinuti napuštene pse sa prioritetnih lokacija, poput školskih dvorišta, vrtića, bolnice, te natjerati vlasnike pasa da registruju svoje ljubimce, kaže Jasmin Stambolija iz Gradske službe za komunalne djelatnosti.

Građani koje posjete komunalni redari u obavezi su registrovati, odnosno čipirati pse, čime bi se spriječila mogućnost da kućni ljubimci sutra završe na ulici. Iako su u dobroj mjeri zadovoljni učinkom, smatraju da za završetak akcije treba više vremena, ljudstva, ali i saradnje i razumijevanja javnosti. Pretpostavka je da ulicama grada i njegovim rubnim naseljima luta oko 3000 pasa, zbog čega se akcija mora kontinuirano provoditi.

Stoga, ukoliko imate problema sa napuštenim psima u vašoj ulici ili okruženju, gradska uprava i Veterinarska stanica adrese su na koje se možete obratiti za pomoć, kažu u gradskoj upravi.

Kriminalitet

Evidentirano je 5 krivičnih djela a koja su izvršena na području:

Bihać

• Dana 01.06.2017.godine PS putem telefona obratilo se medicinsko osoblje DZ Bihać i prijavili da je u prostorijama DZ Bihać, H.I rođen 1967.godine fizički napao I.A.rođen 1961.godine. Daljni rad na dokumentovanju krivičnog djela „Nasilničko ponašanje“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
• Dana 01.06.2017. godine PS obratila se D.I rođena 1975.godine koja je prijavila lice D.E. rođen 1958.godine, da ju je prisilio na spolni odnos. Uviđaj na licu mjesta te daljni rad na dokumentovanju krivičnog djela „ Silovanje“ nastavlja istražitelji SKP MUP.

Cazin

Dana 01.06.2017 godine PS obratila se radnica pekare „NS 2“, koja je prijavila lice C.H. rođen 1999. godine da je unutar pekare u vidno alkoholiziranom stanju razbio staklo vitrine. Uviđaj na licu mjesta i daljni rad na dokumentovanju krivičnog djela „ Oštećenje tuđe stvari“ nastavljaju istražitelji OKP PS Cazin.

Bosanska Krupa

Dana 01.06.2017.godine PS obratio se O.J. rođen 1947.godine , koji je prijavio da mu je iz pomoćnog objekta otuđen trimer. Daljni rad na dokumentovanju krivičnog djela „ Krađa „ nastavljaju istražitelji OKP PS Bosanska krupa.

Velika Kladuša

Dana 01.06.2017.godine PS obratio se K.H. rođen 1963.godine da je iz kuće njegove majke K.A. otuđen novac. Uviđaj na licu mjesta i daljni rad na dokumentovanju krivičnog djela „Krađa“ nastavljaju istražitelji OKP PS Velika Kladuša.

Javni red i mir

Na području USK-a, javni red i mir narušen je 2 puta a policijski službenici su u svim slučajevima intervenisali te protiv počinioca poduzeli zakonom predviđene mjere i radnje.

• Bihać– 1 narušavanje – “ Izazivanje osjećaja ugroženosti drugog lica prijetnjom da će napasti na život i tijelo i Ne postupanje po zakonitom zahtjevu ovlaštenog lica“
• Cazin – 1 narušavanje – „Ko bez nadzora ili zaštitnih sredstava drži ili vodi opasnu životinju koja drugog može prestrašiti ili povrijediti“

Bezbjednost saobraćaja

Na području USK-a dogodilo se 8 saobraćajnih nezgoda u kojima su tri lica zadobila lake tjelesne povrede i jedno lice zadobilo teške tjelesne povrede.

• Bihać – 3 saobraćajne nezgode ( 1 lice zadobilo LTP)
• Bosanski Petrovac– 1 saobraćajna nezgoda
• Cazin – 2 saobraćajne nezgode
• Bosanska Krupa– 2 saobraćajne nezgode ( 2 lica zadobilo LTP i 1 lice zadobilo TTP )

Ni oni najstariji ljekari, sa radnim stažom koji je odavno premašio 20 godina, kako su nam rekli, do sada nisu doživjeli da tek rođene bebe čekaju za BCG. Vijest o nedostatku vakcine obznanjena je u srijedu na sjednici GV, gdje smo doznali i to da je nestašica vakcina ne samo u USK-u, nego u cijeloj BiH.

Kako doznajemo u Zavodu za javno zdravstvo, vakcina je ušla na tržište BiH, prošla testiranje i narednih dana bit će proslijeđena nadležnim ustanovama.

Tradicija oglašavanja ramazanskih topova, čiji su pucnji od davnina javljali iftarsko vrijeme, uveliko se vraća u mnoga bosanskohercegovačka mjesta. Takvi su topovi u Krajini utihnuli toliko davno da su nove generacije naučile na ramazanske iftare bez očekivanja njihovog pucnja. Priče o njima mlađim pokoljenjima zvuče nevjerovatne koliko i priče o ljudima s bubnjevima u rukama kojima su oni, šetajući selom ili gradom, budili ljude na sehur.

Nakon Drugog svjetskog rata, od kada se ne čuju ramazanski topovi u Krajini, akšamski ezani i upaljeni kandilji s minareta jedina su najava kraja dnevnog posta. Ponukan primjerima drugih sredina koje su već devedesetih u svoje čaršije vratile tradiciju ramazanskih topova, jedan stari krajiški kovač odlučio je napraviti nove topove i vratiti zaboravljenu tradiciju u krajiške gradove. Nekoliko njih puca u vrijeme iftara, a svi su njegovih majstorskih ruku djelo.

DUGA PORODIČNA TRADICIJA

Kovača u Krajini nema mnogo, kolara još manje. Jedan od najpoznatijih među njima jeste Dursum Halilović, rođen 1954. godine u Bosanskoj Otoci, u kojoj je proveo cijeli radni vijek. Kovačkim i kolarskim zanimanjem počeo se baviti kada je u kovačku radnju oca Ahmeta ušao kao dječak i u njoj ostao cijeli život. Od oca je dobro naučio zanat i nije se mnogo opirao životu koji mu je bio predodređen. Kovački je posao, kaže, nešto što se naslijeđem dobije u porodici Halilović. Otac Ahmet, djed Ale i pradjed Okan bili su kovači. Je li Okan bio prvi ili je i on posao dobio u naslijeđe, Dursum ne može sa sigurnošću tvrditi.

Očeva radnja bila je na istom mjestu na kojem je i njegova, tu, u centru Otoke, nadomak mosta, uz samu obalu Une. Od djetinjstva pamti da se u porodici od ovakvog posla živjelo vrlo skromno. “Nema tu bogatstva. To je uslužna djelatnost. Radilo se uvijek sa seljacima, kojima je bilo najteže doći do para. Svega su imali više nego para. Zbog toga su najčešće naše usluge plaćali u naturi”, prisjeća se Dursum.

Dnevne poslove koje je obavljao, ističe, diktiralo je najviše vrijeme. U svom fizički veoma teškom i napornom poslu pravio je sjekire, motike, plugove, mlinove, konjska kola… “Nekada su konji bili jako prisutni u mnogim krajiškim domaćinstvima. Teško bi mogao reći koliko sam konjskih kola napravio. Danas skoro da više i nema konja, tako da sada najčešće pravim kola koja ljudima služe kao ukras”, govori Dursum, pokazujući izrađene dijelove za takva koja trenutno pravi. Čim ih završi, šalje ih u Zadar, odakle je njihov naručilac.

U posljednjem ratu Dursumova radnju bila je uništena, a on se s porodicom našao u izbjeglištvu. “Kao izbjeglica sam živio na Konjodoru kod Bužima, u kući dr. Fuada Pajalića. I tad sam se bavio ovim poslom. Imao sam posebnu radnju pri vojsci u Jezerskom, u kojoj sam im pravio i popravljao alat za kopanje rovova”, objašnjava.

Poslijeratno vrijeme, kaže, nije naklonjeno poslovima poput njegovog. “Veliki su troškovi koje moramo davati ako registriramo svoju djelatnost. Da bih oprao svoje garavo lice nakon kovanja, ja moram platiti po istoj cijeni vodu kao i onaj u velikoj fabrici”, napominje Dursum, konstatirajući da se vlast, nažalost, malo stara da zaštiti ovakve poslove.

Iako njegovu porodičnu tradiciju neće naslijediti nijedan od njegove četverice sinova, nije zbog toga pretjerano nesretan. Sebe smatra dovoljno bogatim čovjekom. Posebno je ponosan na činjenicu da je putem svog zanimanja uspio podići i pružiti svojim sinovima bolje uvjete za život. Izrazito ponosan na uspjehe svoje djece, u radnji među raznim alatima Dursum čuva i veliki broj primjeraka dnevnih novina. Na stranicama novina pokazuje svoje sinove. Dvojica su doktori nauka. Ajdin je, kaže, svojevremeno bio najbolji matematičar i, kao takav, dobio je stipendiju i doktorirao u Beču. Danas je profesor matematike na Univerzitetu Lumina u Bukureštu. Adnan, drugi sin, doktor je geodezije i radi u Beču. Adis radi u Njemačkoj, dok je Almir, četvrti sin, tu, kod kuće, i radi kao ekonomista u banci. “Sinovi su mi nudili da mi opreme radnju modernijim alatom i mašinama. Ovdje je već odavno sve staro, ali nema potrebe za novim. Ionako se niko neće nastaviti baviti ovim zanatima, a i uvjeti za takvo što izuzetno su teški”, priča Dursum.

ZA TOPOVE IMA KUPACA

Prvi top Dursuma Halilovića postavljen je u Bihaću pretprošle godine i koristi se u ramazanskim danima. Iako u Bihaću top puca i sa Sokolačkog starog grada, napominje da on nije njegov majstor i da na Sokocu nije riječ o pravom topu, već samo o cijevi od topa iz koje se ispaljuje. Dursumov je onaj veći i u drvetu lijepo ukrašen i opremljen top koji od prošle godine puca u gradu, nedaleko od mosta i gradskog trga. Dursum je posebno sretan što je to njegovih ruku djelo postalo prava mala turistička atrakcija

Po uzoru na bihaćki top, počeo je i drugi, koji je jedan imućniji čovjek imao želju uvakufiti džematu Ostrožac kod Cazina. Danas i on oglašava iftarsko vrijeme u haremu džamije, nadomak poznatog dvorca u Ostrošcu.

Sve svoje topove radi od kvalitetno osušenog jasenovog drveta s kovanim gvozdenim dodacima. Cijela je konstrukcija Dursumovo autorsko djelo i svaki detalj s topa radi sam ručno. Cijena je, ističe, svima vrlo pristupačna. Jedan ručno izrađen top košta oko 1.200 konvertibilnih maraka, koliko su mu do sada plaćali njegovi kupci.

Posebno je sretan zbog toga što je njegov top počeo pucati i s platoa unutar zidina Starog grada u Cazinu u blizini poznate cazinske gradske džamije.

Vraćanjem topova na krajiške gradove, koji su nedvojbeno više od puke turističke atrakcije, napokon će i u ovim krajevima izreka “top puče, Bajram prođe” imati više smisla i neće biti do kraja strana mlađim pokoljenjima.

RAMAZANSKI TOPOVI U BIHAĆU POČETKOM 20. STOLJEĆA

“Posebno raduje činjenica da su u Bihaću tokom mubarek‑ramazana, bajrama, mevluda, ali i drugim prigodama, pucali topovi. Naime, 1913. godine osigurana su sredstva za pucanje iz topova tokom ovog mubarek‑mjeseca i bajrama u iznosu od 92 krune. Iz tog je novca plaćen tobdžija Redžep-čauš Midžić u iznosu od 50 kruna, a ostatak je utrošen za kupovinu 40 kilograma baruta kupljenog u Okružnoj oblasti Bihać. Tobdžija Midžić je izvršavao naredbe i uputstva Selima ef. Mahmutovića, imama Fethije džamije u Bihaću. Akcija je vođena i za Kurban-bajram, kada su za tu namjenu prikupljene 32 krune i 20 helera. Od tog novca kupljeno je 20 kg baruta, dok je tobdžiji isplaćeno 14 kruna. Također je i 1914. godine za Ramazanski bajram u iste svrhe prikupljeno 93 krune i 42 helera.

Dobrovoljni prilozi prikupljani su od ehalije, građana Bihaća. Na spisku se nalazi 71 osoba, a na prvom mjestu je Muhamed-beg Ibrahimpašić, veleposjednik iz Bihaća, sa prilogom od 5 kruna. Potom slijede: Derviš ef. Mulić 2K, Suljaga Galić 2K, Mujaga Galić 2K, Mustafa Hodžić 1 krunu te mnogi drugi. Pronađen je i dokument koji svjedoči da su topovi pucali za četiri dana Kurban-bajrama 1917. godine, i to od dana Arefata, 25. septembra (srijeda iza ikindije namaza), do 29. septembra navedene godine. Tada je kupljeno ukupno 15 kg baruta. Iste godine su topovi pucali i za 12. rebiul-evvel, mevlud Muhameda, a.s. Mevludska svečanost upriličena je 26. decembra 1917. godine i u svrhu pucanja iz topa je utrošeno 3 kg baruta.

Podaci o tome do kada su tačno ramazanski topovi pucali u Bihaću nisu poznati. Međutim, pouzdano se zna da su bili u upotrebi do Drugog svjetskog rata.”