U posljednjem ratu i ofanzivi na Bihaćki okrug i pripadnike V korpusa Armije BiHsnage srpskog agresora uz pomoć paravojnih formacija tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna Fikreta Abdića, pokrenule su sve raspoložive vojne efektive kako bi slomile otpor branitelja. Neprijateljska novembarska ofanziva 1994 poznata kao „Jutro“ imala je za cilj konačno uništenje V korpusa Armije R BiH i uništenje muslimanske populacije na prostoru Bosanske Krajine.

U toj operaciji učestvovali su pripadnici tzv. Vojske srpske Krajine i Vojske republike Srpske potpomognuti izdajničkim snagama Narodne odbrane tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna pod komandom ratnog zločinca Fikreta Abdića. Srpske snage rukovođene su od strane političkih i vojnih struktura tzv republika Srpske Krajine i republike Srpske, na čelu sa ratnim zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, te Milanom Martićem i Manojlom Milovanovićem. U planu uništenja V korpusa, bilo je zauzimanje slobodnih gradova sa Bihaćem, te gnusna likvidacija svog vojno sposobnog stanovništva starijeg od 16 godina.

Cilj operacije je spajanje tzv. srpskih zemalja zapadno od Drine i konačno stvaranje VELIKE SRBIJE.

Zauzimajući prigradska naselja Bihaća, u planu konačne likvidacije snaga odbrane, agresor je u Željezno polje dovukao inžinjerijske jedinice svih srpskih korpusa. U najkraćem roku moćna građevinska mehanizacija bivše JNA sada u rukama zločinačkih srbočetničkih hordi izvela je pripremne radove za izvršenje najmorbidnijeg zločina u povijesti. Moćnim bagerima iskopali su tranšeje za masovnu likvidaciju branitelja Bihaća i Bihaćkog okruga.

Bespilotne letjelice Nato saveza letjele su iznad područja Ripča i snimale vojne aktivnosti srpskih snaga, ortofoto snimke ovog poduhvata stoje u arhivama. Očekivao se pad slobodarskog Bihaća i Bihaćkog okruga i zločin masovnog uništenja muslimanskog naroda Bosanske Krajine sa razmjerama genocida.

Pripadnici V korpusa vodili su odsudnu bitku na prigradskim naseljima Bihaća, spremni i za najgoru situaciju uličnih borbi.

Po sličnom receptu događaja u Srebrenici pripadnici UNPROFOR-a pravili su se da ne vide otvorenu agresiju srpskih snaga iz susjedne Hrvatske. Neprijateljski raspoloženi komadant Unprofora Majkl Rouzlažno je krivio pripadnike V korpusa za nastalu situaciju, predlažući razoružanje V korpusa i demilitarizaciju, što je energično odbijeno od strane vojnih i političkih struktura na čelu sa komandantom Atifom Dudakovićem.

Ovo je priča iz usta srpskih demobilisanih vojnika, koji otvoreno progovaraju o zlu na koje su bili navođeni.

Srbočetnička mašinerija smrti planirala je da u roku 48 sati likvidira sve vojno sposobno stanovništvo. Specijalne jedinice za masovne likvidacije i odredi smrti čekali su plijen.

Autobusi i kamioni čekali su da prevezu zarobljeno stanovništvo do mjesta masovnih pogubljenja. Bageri i buldožeri, i druge inižnjerijske mašine bile su spremne da duboko u zemlju zakopaju svoje žrtve i poravnaju tragove zločina. Šumovita Plješevica trebala je biti mjesto najvećeg masovnog zločina i najveća masovna grobnica.

Planirana je likvidacija oko 30.000 vojno sposobnih muškaraca i dječaka starijih od 16 godina. Svjedočeći u Hagu američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt svjedočio je u prilogu navedenih događaja. Uz pomoć jedinica Hrvatskog vijeća odbrane na Livanjskom ratištu, koje su napale srpske linije odbrane prema Bosanskom Grahovu i Kninu, snage Petog korpusa su razbile smrtonosni obruč i vratile agresora na početne položaje.

Majstori masovnih likvidacija ovog puta su panično bježali da zaustave prodor hrvatstkih snaga. Zemlja ni jednu tajnu nije sakrila, o tome svjedoči masovna grobnica Tomašica, u kojoj su na sličan način sakriveni ostaci nevino ubijenih Prijedorskih muslimana.

Nedugo poslije, srbočetnički agresor izabrao je drugu žrtvu. (Ne)zaštićena enklava Srebrenica bila je lak plijen.

Genocid se ponovio, 8372 nevino ubijena muslimana, govore i opominju.

Ne ponovila se, nikom i nikad Srebrenica. Na sreću, rijeka Una još uvijek teče u svojoj ljepoti, sestra Drina postala je krvavi sinonim stradanja Bosanskih muslimana i genocida.

Članovi Komisije za polaganje vozačkih ispita na području Unskosanskog kantona dali su rok od pet dana Vladi USK da im počne isplaćivati dugujuće naknade za njihov rad, dok će u protivnom obustaviti sve aktivnosti u vezi s polaganjem vozačkih ispita. Prema riječima Ermina Goretića, jednog od članova Komisije, duguju im 21 naknada u ukupnom iznosu od 400.000 maraka. “Nažalost, nakon svih upozorenja i molbi prisiljeni smo na ovakav korak jer ne vidimo drugi način kako da dođemo do zarađenih naknada. Svojim radom smo omogućili značajna sredstva koja se za polaganje vozačkih ispita uplaćuju u kantonalni budžet”, istakao je Goretić, dodavši kako je u vezi s ovim pitanjem jedinstveno svih šezdeset članova pomenute komisije.

Premijer USK Husein Rošić istakao je kako su već sačinili plan isplate dugovanja, a članovima pomenute komisije zamjerio je na nedostatku komunikacije. “Žalosno je što o njihovim koracima saznajemo putem medija, umjesto da se čitava stvar riješi razgovorom. Sigurni smo da ćemo uskoro pronaći zadovoljavajuće rješenje za sve”, istakao je Rošić podsjećajući kako je Vlada kojoj je na čelu naslijedila 75 miliona maraka dugovanja po raznim osnovama.

Jedan od najpoznatijih lađara iz Bosanske Krupe Himzo Bužimkić pravi unske lađe više od 30 godina. Njegove lađe poznate su širom svijeta, a ovaj sada već stari majstor kaže da je zavolio ovaj zanat zbog Une i njenih ljepota.

Pomoć sinova

– Mi ih, vjerovatno zbog naše ljubavi prema Uni, zovemo lađama, ali, u principu, to je drveni čamac. Ovo mi je hobi, lijepo je što od toga mogu i zaraditi, pa spajam ugodno s korisnim – rekao je Bužimkić.

Ovaj poznati majstor napravio je stotine lađa koje plove širom svijeta. Mnogi će za njega reći da je najbolji lađar, ali on nam je skromno rekao da se ne voli hvaliti, ali da su neke njegove lađe stigle do Londona, Ženeve, Ljubljane, Makedonije, Hrvatske, a da ne zna ni sam koliko ih plovi rijekama BiH.

– Stalno mi se javljaju ljudi sa svih strana svijeta koji žele baš moju lađu. Vjerovatno se prepoznaje ta ljubav koju unesem u njihovu izradu, pa su prepoznatljive – kazao nam je Bužimkić.

Za pravljenje lađe potrebno mu je pet do sedam dana, ali pripremanje drveta traje i po pola godine. Bužimkić ističe da koristi domaće drvo petrovačku smrču, koju siječe u decembru. Izreže je u februaru i suši je do juna, kada se može početi upotrebljavati.

Dar od Boga

Svoju ljubav i znanje prenio je na dvojicu sinova, koji, zbog svojih primarnih poslova, ne mogu svaki dan provoditi u radionici, ali, kako nam je rekao, uvijek pronađu vremena da dođu u radionicu i pomognu ocu.

– Osim sinova, sa mnom rade svakodnevno dvojica momaka. Ko god dođe u radionicu, poželi da ostane, jer ovo je pravi merak, raditi pored prelijepe Une u finoj atmosferi, to je baš dar od Boga – rekao je Bužimkić.

Ne cijenimo naše resurse

– Mi, Bosanci, čudan smo narod, često volimo više tuđe nego naše. Mnogi hvale indijski orah ili nešto slično, a imamo petrovačku smrču, koja je vrhunsko drvo za izradu riječnih plovila. Mnogi ne znaju da kod nas raste jedna vrsta javora koja se koristila za izradu Stradivarijevih violina, koje su najbolje i najskuplje na svijetu – rekao je Bužimkić.

Udruženje Život i vlasnik spomen-sobe 5. korpusa Mehrudin Dedić postavili su danas na Gradskom trgu u Bihaću drveni pano s natpisom ”Srebrenica 8372”. Natpis je urađen od praznih čahura, tačnije 8.372 čahure različitog kalibra koje su postavljene ispred panoa na ratnom šatorskom ceradnom krilu.

“Jedna čahura simbolizira jednu nevinu srebreničku žrtvu. Ove čahure sakupljene su kada je agresor pucao na Bihać tokom rata. Hvala Bogu, ta zrna nisu završila u našim tijelima, ali jesu u našem gradu. Bihać je već poslao bicikliste, maratonce, motoriste, pa je možda ostao pust na današnji dan. Tako da smo mi imali cilj da izložimo ovu postavku kako bi građani imali priliku vidjeti nešto što će ih asocirati na današnji datum”, rekao je za Klix.ba inicijator Mehrudin Dedić.

On je rekao da je mnogo toga kazano o Srebrenici, no da se, zbog masivnosti zločina i samog genocida, ima još puno toga ispričati.

Podršku Dediću dalo je Udruženje Život iz Bihaća koje svake godine organizira slične projekte i aktivnosti s ciljem podsjećanja na srebrenički genocid.

“Najbolji način za odavanje počasti žrtvama je put u Srebrenicu ili odlazak na dženazu. S obzirom na to da danas svi građani Bihaća neće biti u mogućnosti da odu u Srebrenicu, željeli smo i njima skrenuti pažnju na današnji dan i osvijestiti ih u tom pogledu. Smatrali smo da je najbolji način izložiti neku ratnu postavku te smo pružili podršku autoru i vlasniku spomen-sobe”, kazao je Omer Pajalić iz Udruženja Život.

Kako su istakli organizatori, reakcija građana daje nadu da je postavka uspjela te da je potrebno više ovakvih projekata.

“Građani prilaze, gledaju, komentarišu, a mnogi i šute. A šutnja, ponekad, najviše govori”, istakao je za kraj Dedić.

U Bihaću je danas u organizaciji Gradske uprave održana komemorativna sjednica povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U prisustvu predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti grada Bihaća, prigodnim obraćanjima čelni ljudi grada Bihaća, gradonačelnik Šuhret Fazlić i predsjedavajući GV Bihać Davor Župa, te prof.dr. Suad Mahmutović, prisjetili su se dešavanja iz jula 1995.godine kada je sistematski i planiran genocid kojeg su nakon 11.jula 1995.godine nad Bošnjacima Srebrenice proveli pripadnici Vojske RS-a, MUP RS-a, i Vojske Jugoslavije.

https://www.facebook.com/GRADBIHACBiH/videos/796450003813647/

U sklopu obilježavanja 22. godišnjice genocida u Srebrenici, u džematu Brekovica je upriličen prigodan program tim povodom. Nakon ikindije namaza, imami dva brekovačka džemata Bajrići i Brekovica Grad Abdo-ef. Rekić i Nazif-ef. Horozović su zajedno sa svršenicima i učenicima medrese proučili Jasin i dovu pred duše srebreničkih šehida.

Mreža mladih džemata Brekovica je na vidikovcu pored džamije pripremila izuzetno kvalitetan program sastavljen od citata svjedoka genocida, poezije napisane o Srebrenici i interpretacije Srebreničkog inferna, ilahija o šehidima i drugim izuzetno dirljivim i emotivnim tačkama.

“Svaki put su jake emocije kad dođemo u Potočare. Prenosimo poruku narodima Srebrenice i Podrinja da smo uz njih. Zahvaljujem svima koji nas podržavaju i koji su nam pomogli na ovom putu. Posebno želim pohvaliti tri dame Medihu Mutabdžić, Zumretu Kozlicu i Almu Kartal koje su izdržale put do Srebrenice”, izjavio je predsjednik kluba “Limit” Ermin Lipović.

Lipović je naglasio kako su svi učesnici ponosni što po 13. put dolaze u Potočare.

Put od oko 500 kilometara prevalili su kako bi pružili podršku žrtvama genocida u Srebrenici i onima koji su izgubili njihove najbliže u gradu na istoku BiH koji je pretrpio najgnusnije zločine 90-tih godina.

“Put je prošao odlično. Na sreću, nije bilo većih poteškoća ili povreda. Dolazim već peti put ispred biciklističkog kluba Tešanj odati počast žrtvama genocida. Rado se vraćam u Potočare”, rekao nam je Muris Krđalić.

“Da se nikad ne ponovi i ne zaboravi” poruka je koju šalju biciklisti i atletičari iz Bihaća koji već 13 godina, u organizaciji bihaćkog Kluba ekstremnih sportova “Limit”, dolaze na obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici.

Članovima udruženja biciklističkih klubova iz BiH te samostalnim biciklistima i maratoncima ove godine pridružili su se i biciklisti iz Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Slovenije, Austrije, Švicarske, Njemačke i Mađarske. Također, članovi biciklističkog kluba “Tuzla” stigli su s njima do Potočara nakon što su im se, treću godinu zaredom, pridružili u Kladnju.

S biciklistima iz Bihaća i Tuzle, stigli su i biciklisti iz grada na Neretvi čime su održali svoje prošlogodišnje obećanja, kada je organiziran prvi biciklistički maraton, kako će se vratiti i ove godine u Srebrenicu i odati počast stradalim žrtvama genocida.

Na put od oko 280 kilometara prema Srebrenici, u organizaciji biciklističkog kluba MAS, iskusni biciklisti krenuli su s jasnim transparentom: “Da se nikada ne zaboravi, da se nikome ne ponovi”.

Kako su kazali po dolasku u Potočare, dat će sve od sebe da njihov dolazak na godišnjicu genocida u Srebrenici i maraton pod nazivom “Tiha vožnja za žrtve Srebrenice i Žepe” postanu tradicija.

Ovaj juli i ljeto u Krajini obilježit će nekoliko zanimljivih događaja.

Među njima je sigurno i Tuning Day Brekovica, čiji datum održavanja nam se sve više približava.

Iako detalji događaja još nisu poznati, njegova kratka video najava je toliko fantastična da je privukla veliku pažnju. Razlog tome je i što se u par minuta uspjelo prikazati nekoliko odličnih kadrova koji su pored najave događaja i odlična promocija ljepota ovog dijela Krajine.

Pogledajte fantastičnu najavu Tuning Day Brekovica i uvjerite se zašto morate biti dio ovoga 23. jula!

https://www.youtube.com/watch?v=frkSPI28B10

Na društevnim kruži informacija kako je policajac Almedin Baraković iz Bihaća spasio mladića od sigurnog utapanja u rijeci Uni, objavu facebook stranice “Naš Bihać” prenosimo u cijelosti:

Almedin Barakovac uposlenik MUP USK-a koji je u subotu brzom intervencijom spasio život skokom u Unu gdje je na površinu “Betona – gradskog kupalista” izvukao momka koji je predhodno napadnut od osobe koja ga je udarcem onesposobila, a pri čemu je došlo do gubljenja svijesti i padom u vodu, da nije bilo brze intervencije Almedina koji je prvi pružio pomoć, sigurno bi završilo tragično, nakon što je izvukao i pružio prvu pomoc, pozvao je kolege iz MUP-a koji su brzom intervencijom priveli osumnjičenog. Tražimo od resornog ministra da momka nagradi, postoje mnogi svjedoci koji su bili tu.