Tradicija oglašavanja ramazanskih topova, čiji su pucnji od davnina javljali iftarsko vrijeme, uveliko se vraća u mnoga bosanskohercegovačka mjesta. Takvi su topovi u Krajini utihnuli toliko davno da su nove generacije naučile na ramazanske iftare bez očekivanja njihovog pucnja. Priče o njima mlađim pokoljenjima zvuče nevjerovatne koliko i priče o ljudima s bubnjevima u rukama kojima su oni, šetajući selom ili gradom, budili ljude na sehur.

Nakon Drugog svjetskog rata, od kada se ne čuju ramazanski topovi u Krajini, akšamski ezani i upaljeni kandilji s minareta jedina su najava kraja dnevnog posta. Ponukan primjerima drugih sredina koje su već devedesetih u svoje čaršije vratile tradiciju ramazanskih topova, jedan stari krajiški kovač odlučio je napraviti nove topove i vratiti zaboravljenu tradiciju u krajiške gradove. Nekoliko njih puca u vrijeme iftara, a svi su njegovih majstorskih ruku djelo.

DUGA PORODIČNA TRADICIJA

Kovača u Krajini nema mnogo, kolara još manje. Jedan od najpoznatijih među njima jeste Dursum Halilović, rođen 1954. godine u Bosanskoj Otoci, u kojoj je proveo cijeli radni vijek. Kovačkim i kolarskim zanimanjem počeo se baviti kada je u kovačku radnju oca Ahmeta ušao kao dječak i u njoj ostao cijeli život. Od oca je dobro naučio zanat i nije se mnogo opirao životu koji mu je bio predodređen. Kovački je posao, kaže, nešto što se naslijeđem dobije u porodici Halilović. Otac Ahmet, djed Ale i pradjed Okan bili su kovači. Je li Okan bio prvi ili je i on posao dobio u naslijeđe, Dursum ne može sa sigurnošću tvrditi.

Očeva radnja bila je na istom mjestu na kojem je i njegova, tu, u centru Otoke, nadomak mosta, uz samu obalu Une. Od djetinjstva pamti da se u porodici od ovakvog posla živjelo vrlo skromno. “Nema tu bogatstva. To je uslužna djelatnost. Radilo se uvijek sa seljacima, kojima je bilo najteže doći do para. Svega su imali više nego para. Zbog toga su najčešće naše usluge plaćali u naturi”, prisjeća se Dursum.

Dnevne poslove koje je obavljao, ističe, diktiralo je najviše vrijeme. U svom fizički veoma teškom i napornom poslu pravio je sjekire, motike, plugove, mlinove, konjska kola… “Nekada su konji bili jako prisutni u mnogim krajiškim domaćinstvima. Teško bi mogao reći koliko sam konjskih kola napravio. Danas skoro da više i nema konja, tako da sada najčešće pravim kola koja ljudima služe kao ukras”, govori Dursum, pokazujući izrađene dijelove za takva koja trenutno pravi. Čim ih završi, šalje ih u Zadar, odakle je njihov naručilac.

U posljednjem ratu Dursumova radnju bila je uništena, a on se s porodicom našao u izbjeglištvu. “Kao izbjeglica sam živio na Konjodoru kod Bužima, u kući dr. Fuada Pajalića. I tad sam se bavio ovim poslom. Imao sam posebnu radnju pri vojsci u Jezerskom, u kojoj sam im pravio i popravljao alat za kopanje rovova”, objašnjava.

Poslijeratno vrijeme, kaže, nije naklonjeno poslovima poput njegovog. “Veliki su troškovi koje moramo davati ako registriramo svoju djelatnost. Da bih oprao svoje garavo lice nakon kovanja, ja moram platiti po istoj cijeni vodu kao i onaj u velikoj fabrici”, napominje Dursum, konstatirajući da se vlast, nažalost, malo stara da zaštiti ovakve poslove.

Iako njegovu porodičnu tradiciju neće naslijediti nijedan od njegove četverice sinova, nije zbog toga pretjerano nesretan. Sebe smatra dovoljno bogatim čovjekom. Posebno je ponosan na činjenicu da je putem svog zanimanja uspio podići i pružiti svojim sinovima bolje uvjete za život. Izrazito ponosan na uspjehe svoje djece, u radnji među raznim alatima Dursum čuva i veliki broj primjeraka dnevnih novina. Na stranicama novina pokazuje svoje sinove. Dvojica su doktori nauka. Ajdin je, kaže, svojevremeno bio najbolji matematičar i, kao takav, dobio je stipendiju i doktorirao u Beču. Danas je profesor matematike na Univerzitetu Lumina u Bukureštu. Adnan, drugi sin, doktor je geodezije i radi u Beču. Adis radi u Njemačkoj, dok je Almir, četvrti sin, tu, kod kuće, i radi kao ekonomista u banci. “Sinovi su mi nudili da mi opreme radnju modernijim alatom i mašinama. Ovdje je već odavno sve staro, ali nema potrebe za novim. Ionako se niko neće nastaviti baviti ovim zanatima, a i uvjeti za takvo što izuzetno su teški”, priča Dursum.

ZA TOPOVE IMA KUPACA

Prvi top Dursuma Halilovića postavljen je u Bihaću pretprošle godine i koristi se u ramazanskim danima. Iako u Bihaću top puca i sa Sokolačkog starog grada, napominje da on nije njegov majstor i da na Sokocu nije riječ o pravom topu, već samo o cijevi od topa iz koje se ispaljuje. Dursumov je onaj veći i u drvetu lijepo ukrašen i opremljen top koji od prošle godine puca u gradu, nedaleko od mosta i gradskog trga. Dursum je posebno sretan što je to njegovih ruku djelo postalo prava mala turistička atrakcija

Po uzoru na bihaćki top, počeo je i drugi, koji je jedan imućniji čovjek imao želju uvakufiti džematu Ostrožac kod Cazina. Danas i on oglašava iftarsko vrijeme u haremu džamije, nadomak poznatog dvorca u Ostrošcu.

Sve svoje topove radi od kvalitetno osušenog jasenovog drveta s kovanim gvozdenim dodacima. Cijela je konstrukcija Dursumovo autorsko djelo i svaki detalj s topa radi sam ručno. Cijena je, ističe, svima vrlo pristupačna. Jedan ručno izrađen top košta oko 1.200 konvertibilnih maraka, koliko su mu do sada plaćali njegovi kupci.

Posebno je sretan zbog toga što je njegov top počeo pucati i s platoa unutar zidina Starog grada u Cazinu u blizini poznate cazinske gradske džamije.

Vraćanjem topova na krajiške gradove, koji su nedvojbeno više od puke turističke atrakcije, napokon će i u ovim krajevima izreka “top puče, Bajram prođe” imati više smisla i neće biti do kraja strana mlađim pokoljenjima.

RAMAZANSKI TOPOVI U BIHAĆU POČETKOM 20. STOLJEĆA

“Posebno raduje činjenica da su u Bihaću tokom mubarek‑ramazana, bajrama, mevluda, ali i drugim prigodama, pucali topovi. Naime, 1913. godine osigurana su sredstva za pucanje iz topova tokom ovog mubarek‑mjeseca i bajrama u iznosu od 92 krune. Iz tog je novca plaćen tobdžija Redžep-čauš Midžić u iznosu od 50 kruna, a ostatak je utrošen za kupovinu 40 kilograma baruta kupljenog u Okružnoj oblasti Bihać. Tobdžija Midžić je izvršavao naredbe i uputstva Selima ef. Mahmutovića, imama Fethije džamije u Bihaću. Akcija je vođena i za Kurban-bajram, kada su za tu namjenu prikupljene 32 krune i 20 helera. Od tog novca kupljeno je 20 kg baruta, dok je tobdžiji isplaćeno 14 kruna. Također je i 1914. godine za Ramazanski bajram u iste svrhe prikupljeno 93 krune i 42 helera.

Dobrovoljni prilozi prikupljani su od ehalije, građana Bihaća. Na spisku se nalazi 71 osoba, a na prvom mjestu je Muhamed-beg Ibrahimpašić, veleposjednik iz Bihaća, sa prilogom od 5 kruna. Potom slijede: Derviš ef. Mulić 2K, Suljaga Galić 2K, Mujaga Galić 2K, Mustafa Hodžić 1 krunu te mnogi drugi. Pronađen je i dokument koji svjedoči da su topovi pucali za četiri dana Kurban-bajrama 1917. godine, i to od dana Arefata, 25. septembra (srijeda iza ikindije namaza), do 29. septembra navedene godine. Tada je kupljeno ukupno 15 kg baruta. Iste godine su topovi pucali i za 12. rebiul-evvel, mevlud Muhameda, a.s. Mevludska svečanost upriličena je 26. decembra 1917. godine i u svrhu pucanja iz topa je utrošeno 3 kg baruta.

Podaci o tome do kada su tačno ramazanski topovi pucali u Bihaću nisu poznati. Međutim, pouzdano se zna da su bili u upotrebi do Drugog svjetskog rata.”

Košarkaši Cedevite su u petoj utakmici finalne serije play-offa Hrvatske savladali Cibonu rezultatom 78:75 i tako odbranili titulu prvaka.

Košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovne Džanan Musa učestvovao je sa devet poena u pobjedi svog tima, a uz to je upisao tri skoka i jednu asistenciju.

Ryan Jamar Boatright bio je prvo ime Cedevite i ujedno najefikasniji igrač susreta sa 22 poena, dok je u redovima poražene Cibone najbolji bio Luka Žorić sa 17 koševa.

Četvrtu titulu prvaka Hrvatske Džanan Musa proslavio je sa zastavom Bosne i Hercegovine koju je nosio svezanu oko pojasa tokom ceremonije dodjele šampionskih medalja i pehara.

Ovogodišnji budžet obrazovanja biće premašen za 2 miliona KM. Kako bi se utvrdio razlog povećanja budžetski inspektor obišao je nekoliko škola USK i utvrdio niz nepravilnosti finansijske prirode, odnosno povećanje broja uposlenih u obrazovanju. Kako bi se utvrdio razlog evidentnog nesrazmjera održan je sastanak premijera, ministara obrazovanja i finansija u Vladi Kantona sa direktorima vrtića, osnovnih i srednjih škola u USK.

Sve je manje djece u školama, a sve više uposlenih u obrazovanju. Budžetski inspektori  utvrdili su za sada u  šest  škola u Kantonu finansijske nepravilnosti  koje su nastale zbog povećanja plaća  za mart i april ove godine. Ukoliko se nastavi ovakvim načinom i u narednoj školskoj godini  Vlada, ističe premijer Rošić, neće moći izvršiti  planske aktivnosti.

Iako neočekivano jučer održana “redovna” sjednica Gradskog vijeća je bila poprilično burna.

Podsjetimo da je rukovodstvo Gradskog vijeća i gradonačelnik imalo u planu da jučer održi i tematsku sjednicu o stanju sporta u gradu na Uni, ali im to nije pošlo za rukom. Vladajuća koalicija nije bila usaglašena oko određenih detalja kada je bila u pitanju organizacija same tematske sjednice, saznaje portal Usn.

Najavljena tematska sjednica će biti održana u utorak, što bi moglo biti dovoljno vremena za usaglašavanje određenih stavova. Međutim, iako poprilično dugo zasjedanje, ne bi bilo upamćeno po kvalitetnim Odlukama, da Klub SDA nije napustio sjednicu izrevoltiran odnosom predsjedavajućeg Gradskog vijeća Davora Župe koji se počeo pridržavati Poslovnika o radu Gradskog vijeća.

Naime, predsjedavajući nije da pojedinim vijećnicima da učestvuju u raspravi, tvrdeći da je prije toga zaključio raspravu, te da se isti nisu prijavili. Čudno je ovo striktno poštivanje poslovničkih odredbi predsjedavajućeg s obzirom da skoro nikad ne ispoštuje rokove zakazivanja sjednica (7 dana prije održavanja) i još niza drugih kršenja odredbi.

Sa početkom u 9:00 sati u gradskoj vijećnici počela je 10. sjednica Gradskog vijeća Bihać. Vijećnik Irman Alijagić (SDA) tražio je da se današnji Dnevni red dopuni i Tematskom sjednicom, na kojoj bi se raspravljalo o stanju u JP RTV Bihać čiji radnici su trenutno u štrajku upozorenja.

Prilikom izlaganja  Alijagić je optužio većinu u Gradskom vijeću okupljenu oko GS-a, SDP-a, DF-a i A-SDA, da zajedno sa bihaćkim portalima vrše pritisak na gradonačelnika Šuhreta Fazlića kako bi ugasili Radio Bihać.

Nasuprot takvom nastupu, vijećnik Armin Amidžić podnio je Inicijativu za održavanje Tematske sjednice o stanju u svim javnim preduzećima i ustanovama koje se finansiraju iz budžeta Grada Bihaća.

Inicijativu pročitajte u nastavku:

– S obzirom da se proteklih nekoliko sjednica JP Radio Bihać konstantno provlači kao tema, zbog teške finansijske situacije, koja zaista jeste takva, ali kao što je i situacija u svim drugim preduzećima, pitam se koliko se zaista nekome želi pomoći, a koliko u beskraj voditi destruktivnu politiku zbog koje danas i jesmo tamo gdje smo.

Uposlenici u JP Radio Bihać su prije svega moji prijatelji, s većinom njih sam nemali broj puta surađivao, pravio priče, razmjenjivao informacije i fotografije. Onako, prijateljski, što radim i danas!

Međutim, realno gledajući svi smo svjsni kakava je situacija u našem gradu i da u svim preduzećima stanje je i više nego teško. Plate kasne, prihodi su mali, a sa stručnog aspekta se vrlo malo priča o tome.

Svjesni smo mi svi da je tokom posljednjih godina generiran višak uposlenih u svim javnim preduzećima i ustanovama, da se većina prihoda iz Budžeta vrlo  malo kreira vlastitim anagažmanom. Svjesni smo ida plate kasne iz razloga što u Budžetu jednostavno nema novca kako bi se podmirile sve potrebe. Zato smo se zaduživali, a ko nas je doveo u ovu situaciju nije potrebno obrazlagati.

Kreiranja javnog mijenja kako neko nekome ne želi isplatiti nešto u krajnju mjeru je neodmjereno. O svim ovim temama potrebno je razgovarati ljudski i pronaći rješenja. Siguran sam da što više politiziranja bude, manje će biti rješenja.

Mišljenja sam da bi bilo nekorektno prema drugim javnim ustanovama koje se finansiraju iz budžeta, a koje se nalaze u istoj ili čak goroj situaciji, izdvojiti nekoga i održati tematsku sjednicu o samo jednom preduzeću.

Iz ovog razloga, sukladno poslovniku Gradskog vijeća, pokrećem inicijativu za održavanje Tematske sjednice u svim javnim preduzećima i ustanovama koji se finansiraju iz Budžeta Grada Bihaća, kako bi naši građani stekli stvarnu finansijsku sliku svih preduzeća i njihovog stanja, stoji u inicijativi vijećnika Amidžića (GS).

Danas je putem Inicijative istog vijećnika upućen i apel Kantonalnim vlastima da se pristupi završetku rekonstrukcije Muzeja ”Pounja” koji se nalazi u Kapetanovoj kuli, a koji već 8 godina stoji prazan i nezavršen.

Bura oko gradonačelnika Bihaća se ne stišava. Neki će kazati da je toliko pogrešnih poteza napravio u prvih šest mjeseci da se od njega nije to očekivala niti u cijelom mandatu, ostao mu je još jedan adut “neće ukrast’”, što mu može a i ne mora biti dovoljan pred građanima.

Prije nekoliko dana redakcija portala USN.ba je završila analizu rada (grado)načelnika, a u ocjeni rada “prvog” u Gradu Bihaću, najvažnija konstatacija je bila da je novi gradonačelnik Bihaća ispod svih očekivanja građana.

Svakodnevno isplivavaju pogrešni potezi, a kako redakcija portala ne bi bila jedina koja ukazuje na pogrešne korake gradonačelnika Fazlića, u posjedu smo dokumenta upravnog inspektora, koji jasno i nedvosmisleno kaže da je novi pravilnik o sistematizaciji uprave nezakonit.

U istom aktu kantonalni upravni inspektor je naredio gradonačelniku da poduzme odgovarajuće upravne mjere po ovom pitanju. Podsjećamo, sporna sistematizacija je gradonačelnik je napravio kako bi na određene pozicije mogao rasporediti sebi bliske saradnike.