Iseljavanje (ni)je problem: Odlaze i radnici sa dobrim primanjima, poslodavci u problemima
Ne ulazeći u procjenu šta je veći problem za državu, iseljavanje ili natalitet, teško je ne primijetiti da ljudi masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine.
Odlaze zaposleni građani sa pristojnim primanjima
U posljednje vrijeme, jednosmjernu kartu za Evropsku uniju kupuju i oni građani BiH koji su zaposleni, pa čak i oni koji imaju i primanja na kojima bi im mnogi Bosanci i Hercegovci pozavidjeli.
Kompaniju ZAH iz Bosanske Krupe, koja upošljava preko 100 radnika, prošle godine napustilo je nekoliko radnika, što je vlasnicima zadalo ozbiljne probleme.
“U zadnjem periodu osjeti se da radnici odlaze u mnogo većem obimu nego prije, pogotovo mladi momci. U kratkom periodu napustila nas je grupa momaka koja je kod nas radila nepunu godinu dana. No, otišli su nam i neki dugogodišnji radnici”, kaže za Klix.ba Azra Huzeirović, personalni šef u kompaniji ZAH Bosanska Krupa.
Kompanija ZAH je poznata firma iz Krajine koja skoro sve proizvode izvozi na tržište Njemačke, Francuske, Španije, Engleske, a bave se proizvodnjom vrhova lemilica, različitih metalnih sklopova, te ukrasnih dijelova auspuha. Njihovi proizvodi zastupljeni su u elektro i automobilskoj industriji širom Evrope.
“Plate u našoj firmi su čak i iznad prosjeka u BiH, plaćamo sve obaveze po zakonu, radnici redovno imaju regrese, godišnje odmore, tako da, bar što se tiče naše firme, financije vjerovatno nisu jedini razlog zašto radnici odlaze”, ističe Huzeirović.
Iz renomirane bihaćke kompanije Č.J., koja se, između ostalog, bavi proizvodnjom i montažom hidrocentrala, dijelova za brodske dizalice i naftne platforme, a posluje, primjerice, u Južnoj Koreji, Indoneziji, Turskoj, Šri Lanki, Kolumbiji, Francuskoj, Italiji, također odlaze radnici.
“Imamo potpuno iste probleme. U zadnje vrijeme je veliki broj ljudi iz firme otišao van granica države”, rekao nam je Dino Čavkić, izvršni direktor kompanije.
Poslodavci uduplali plate, radnici i dalje odlaze
Kompanije ZAH i Č.J. nisu izolovani slučajevi, tvrde iz Privredne komore Unsko-sanskog kantona.
“Da, to je apsolutno jedan negativan trend u posljednje vrijeme. Na svim skupovima gdje se susretnemo sa poslodavcima to nam ističu kao glavni problem, pogotovo u metaloprerađivačkoj industriji. Vlasnik jedne firme iz USK koja upošljava preko 100 ljudi rekao mi je nedavno da je samo u posljednjih godinu dana morao zamijeniti oko 30 ljudi, upravo zbog odlaska radnika”, kazao nam je Nihad Šušnjar, generalni sekretar Privredne komore USK.
Šušnjar ističe da su poslodavci u zadnje dvije godine, pogotovo u metaloprerađivačkoj industriji, uduplali prosječni neto dohodak svojih radnika, zbog čega i on smatra da nije problem samo u novčanim primanjima.
Na pitanje o broju radnika koji su napustili kanton u prošloj godini, Šušnjar kaže da takvi podaci ne postoje i da je do njih teško doći.
“Treba prvo postaviti kriterije šta znači odlazak, da li je to odlazak zauvijek, ili povremeni odlazak, rad na crno, itd. S druge strane, ljudi jednostavno idu zato što su tamo bolje plaćeni i na to imaju potpuno pravo. Svako ima slobodu da radi šta želi”, dodaje.
Dodatan problem: Nedostatak kvalifikovane radne snage
Inače, poslodavcima metaloprerađivačke industrije, osim što odlaze radnici, već duže vrijeme predstavlja i problem to što veoma teško dolaze do kvalifikovane radne snage.
“Nije problem uposliti, međutim, radi se o tome da upošljavate ljude koji ne znaju raditi taj posao, pa ga morate obučiti i osposobiti za rad. I taman kad ga obučite, on ode raditi van države. I to je postalo skoro pravilo”, kaže Čavkić.
I Huzeirović ističe da za izgubljena radna mjesta nemaju adekvatnog kadra.
“Nama najviše fali CNC programera, hemijskih tehničara i laboranata, sa iskustvom i znanjem njemačkog ili engleskog jezika, s tim da jezike moraju znati tečno pričati, čitati i pisati. A vi sad zamislite, koliko to naših srednjoškolaca izađe da zna bar na tom nivou strani jezik. Za ostalo da i ne pričam”, govori naša sagovornica.
Fali konobara, kuhara, turističkih vodiča
Ona tvrdi da omladina koja izlazi iz škola nema dovoljno prakse.
“Sistem pet dana škole teorije, ali bez prakse, kakav je kod nas slučaj, ne polučuje nikakve rezultate. U Bosanskoj Krupi ima dovoljno firmi gdje djeca mogu ići na praksu da nešto konkretno nauče, primjerice mašinsku školu za CNC programere. Iz razloga što to nije slučaj, mi smo primorani da zaposlimo nekog ko je 1996. ili 1997. godište, a prije toga ga moramo obučavati za taj posao. I onda na kraju on ode”, objašnjava Huzeirović.
Iz Privredne komore USK ističu da će, u cilju pronalaska rješenja, u narednom periodu u srednjim strukovnim školama pokušati osposobiti kadar, koji bi, odmah poslije 18-te godine, mogao raditi u određenoj industriji.
“Imamo sada jedan projekat kroz koji ćemo pokušati da mladi već u srednjim školama odlaze raditi u pojedinim firmama, kako bi poslodavci sebi mogli odmah filtrirati kadar koji zadovoljava njihove kriterije. Dakle, projekat bi omogućio spajanje djece iz škola sa firmama, kako bi odmah od druge godine srednje škole mogli ići na praksu i da odmah poslije srednje strukovne škole imaju zagarantovan posao. To je tzv. švicarski dualni model obrazovanja”, pojašnjava Šušnjar.
Za kraj, naš sagovornik ističe da na tržištu rada itekako postoje deficitarne struke, te da najviše fali radnika na mašinama i tehničara sa srednjom stručnom spremom.
“Kada je u pitanju naš kanton, najviše fali tehničara i operatera koji rade u metalopreradi. Međutim, nedostaje i ljudi za rad u turizmu skoro svih profila: od recepcionera, konobara, kuhara, turističkih vodiča, itd. Znači, u pitanju je totalna potražnja. Već se hoteli užasno žale da nemaju adekvatan kadar, već da se ‘krpe’ kako znaju i umiju. Uglavnom, fali kadar koji nije visokoobrazovan i koji odlazi u ogromnom broju iz naše države”, završava Šušnjar.
