Poruka Fikretu Abdiću: I Agrokomerc podijelio Kladušane
Skriveni optimizam i nada s jedne i s druge strane šutnja uokviruju ovoproljetnu svakodnevicu Velike Kladuše, najzapadnije bh. općine, nakon prodaje dijela Agrokomercovih proizvodnih kapaciteta, do proteklog rata jednog od najvećih prehrambenih kombinata u regiji.
I posebno najava Kompanije AC Food, odnosno AS grupacije, koja je otkupila pomenute proizvodne pogone, da će pokrenuti proizvodnju u Tvornici za preradu voća i povrća, zatim nakon procesa obnavljanja poprilično oštećenih pogona i modernizacije opreme i u Tvornici stočne hrane i time dati zamaha obnovi i razvoju cijeloga kraja.
Smail Korajlić iz AS grupacije s optimizmom najavljuje: “Potencijal Tvornice stočne hrane je 20.000 tona mjesečno, Tvornice za preradu voća i povrća hiljadu tona i brzo bi se trebali staviti u funkciju. Potencijali za obje tvornice su u ovom kraju, cijeloj Krajini – Velikoj Kladuši, Cazinu, Bužimu, Bihaću, Bosanskoj Krupi i šansa je u kooperativnoj proizvodnji, koja ovdje ima tradiciju.”
Vraća to nadu, istina za sada stidljivo, radnicima Agrokomerca, koji vjeruju da bi uskoro prepoznatljivi proizvodi poput začina “Vegedor”, kafe “Emina” mogli ponovo postati brend Cazinske krajine. Ali, i najave ove grupacije da će otkupiti i ostale dijelove proizvodnog lanca, čim Sud proglasi prodaju.
Međutim, s druge strane šutnja. Veliki broj radnika bojažljivo ili nikako o tome ne želi javno govoriti. Razlog je, kažu, “raskol između državne i federalne sa lokalnom vlasti, te neizvjesnost – i ko će više upravljati našim sudbinama.”
A Fikret Abdić, presuđeni ratni zločinac, nekadašnji prvi čovjek Agrokomerca, u proteklim godinama i predsjednik Udruženja za zaštitu nezaposlenih dioničara te kompanije i sadašnji općinski načelnik, o ovome ne govori. Barem, ne javno.
Vlasnik otkupljuje sudske presude
Radnici kazuju samo – upravo zbog stanja u kojem se Agrokomerc nalazi već dvije decenije veliki broj njih je tužio kompaniju za neisplaćene plaće. Mnogi su dobili presude i stavljali hipoteku na imovinu, koje su kasnije otkupljivali pojedini advokati, pojedinci, čak i neke privatne kompanije.
“Presude od nekoliko hiljada maraka prodavane su za nekoliko stotina maraka”, kaže Mumin Pehlić iz Sindikalne organizacije Agrokomerca, “jer to su radnici morali činiti samo za preživljavanje.”
Hipoteku na imovinu u Tvornicama stočne hrane i preradu voća i povrća stavilo je 75 radnika, na osnovu dobijenih sudskih presuda za neisplaćene plaće. Jedan od njih pojašnjava da je novi vlasnik AC Food, odnosno AS grupacija ponudila tim radnicima otkup presuda: “Već je njih 68 prihvatilo i postiglo sporazumom o otkupu, a vjerovatno će to učiniti i ostali.”
Šutnju Fikreta Abdića, kako za sebe voli kazati tvorca Agrokomerca, o Agrokomercu, ali i najnovijim dešavanjima za vrijeme načelnikovanja, osim samo na promociji svoje knjige, prekinulo je Općinsko vijeće Velike Kladuše.
Na zahtjev, kako je pojašnjeno javnosti, Abdićeve Laburističke stranke, na svojoj tematskoj, aprilskoj, sjednici posvećenoj upravo Agrokomercu, Općinsko vijeće je zatražilo od Vlade entiteta Federacija BiH i Agencije za privatizaciju FBiH hitnu reviziju privatizacije u Agrokomercu, te posebno reviziju vlasničke strukture kapitala.
Traži se još i revizija provedene tzv. male privatizacije, revizija do sada prodanih objekata, poslovnih prostora i ostale imovine. I najvažnije – zaustavljanje svih promjena na imovini Agrokomerca, te zaustavljanje svih pravnih radnji do okončanja revizije. Sve ovo, kako stoji u zaključku Vijeća je u “interesu lokalne zajednice”.
Procjena Agrokomerca
Pojašnjavajući to na Vijeću, Abdić je još jednom ustvrdio: “Naš tim radi na procjeni Agrokomerca i on je najstručniji u regiji. Tvrdnje da je Agrokomerc državna firma su politički uticaji i politika. Međutim, ovdje se konačno moraju izmijeniti činjenice.”
Općinsko vijeće je zadužilo načelnika Abdića da pokrene inicijativu ustavnosti zakona u kojima je povrijeđeno pravo dioničara i ranika Agrokomerca i lokalne samouprave.
Mirvet Beganović, zamjenik predsjednika LS BIH i član Izvršnog odbora Udruženja za zaštitu nezaposlenih dioničara Agrokomerca, kaže: “Cilj nam je da na ovakav način nastavimo iskrenu borbu za radnike koji su privatizacijom, ne samo Agrokomerca, već i Saniteksa, Grupeksa, Kladušnice ostali bez posla i ikakvih prava, zatim cilj je pokretanje cjelovitog procesa revizije kako privatizacije, tako i promjene strukture vlasništva.”
Međutim, sjenu na sjednicu i stavove Općinskog vijeća, ali i Beganovićevu tvrdnju, baca činjenica da se raspravljalo samo o Agrokomercu, iako se javnosti pokušalo predstaviti drugačije, čak i u usvojenim zaključcima.
Ekskluzivno pravo
Dato je ekskluzivno pravo vijećnicima iz Abdićeve Laburističke stranke da raspravu usmjeravaju samo za Agrokomerc. Zanemarene su kompanije Saniteks, Grupeks, pa HUTRO Kladušnica. Sve to ilustruje činjenica da vijećnici nisu znali da upravo u Kladušnici, kao prvom kolektivu, završava revizija privatizacije, a zatražili su to u svojim zaključcima.
Ne govori li upravo ovo o nečem drugom – javno su upitali bivši radnici i dioničari iz pomenutih kolektiva.
U svojoj pisanoj poruci Abdiću i Općinskom vijeću kazali su: “Zbog nejednakosti, neravnopravnosti i diskriminacije članovi Udruženja dioničara neće više učestvovati u novim podjelama u Velikoj Kladuši. Smatramo da je ovdje podjela previše.”
Dovoljna ilustracija ovoproljetne šutnje građana Velike Kladuše.