Home Blog Page 1316

Međunarodna saradnja Univerziteta u Bihaću: Neprocjenjiva iskustva naših studenata i osoblja

Nastavljamo sa serijalom Ureda za međunarodnu saradnju Univerziteta u Bihaću o iskustvima studenata na razmjeni sa pričom studenta Biotehničkog fakulteta, Emraha Kazaza, koji je zimski semestar akademske 2016/17. godine proveo na Lewis-Clark State Colledge, Lewistone, SAD, u sklopu Global Undergraduate Exchange programa (UGRAD) kojeg financira Vlada Sjedinjenih Američkih Država.

Ovo je priča Emraha:

Iskustvo tokom vremena kojeg sam proveo u Americi ne može da se opiše u jednom članku , ali pokušat ću da vam dočaram. Ostvario sam svoj san. San o kojim mnogi ljudi maštaju. Želja za putovanjem, upoznavanjem novih kultura, novih prijatelja i upoznavanje perspektiva umova koji dolaze iz cijelog svijeta su neki od razloga koji su me naveli na ovu avanturu. Izaći iz svoje komfort zone i po prvi put provesti četiri mjeseca daleko od kuće nije lako. Upustio sam se u ovo putovanje bez posebnih razmišljanja. Takođe, htio sam da upoznam sistem obrazovanja u Americi i studentski život kako bih to iskustvo i znanje donio u BiH. Zahvaljujući velikoj želji, upornosti i znanju uspio sam da osvojim stipedniju od strane vlade SAD i provedem jedan semestar na „Lewis Clark State College“ .

To mi je bio prvi put da letim avionom. Moram priznati da je strah postojao, ali nisam dao da me išta spriječi. Nakon prvog leta strah koji sam imao je ispario, a rodila se želja za daljim avanturama. Kada sam stigao u Lewiston, prelijepi mali gradić, počele su avanture. Morao sam da se uklopim u novu kulturu, to može da bude nekad dug i težak proces. Međutim, divni ljudi su mi pomogli tokom mog boravka. U početku sam nekad bio isfrustriran dok se nisam uklopio. Ljudi su stvarno ljubazni. Sam odnos sa profesorima i drugim osobljem na kampusu je opušten. Mnogo mi se dopalo to što je sve u jednom krugu, te za minut možete otići u teretanu, kafeteriju  ili predavanje, naravno ako živite na kampusu.

Jedan od razloga zašto sam se prijavio na ovaj program je da upoznam sistem obrazovanja i da pozitivne stvari donesem nazad u BiH. Sistem je potpuno drugačiji. Smatram da je puno lakši nego na mom univerzitetu i mogao bih da vas u to uvjerim sa dosta argumenata. U sklopu ovog programa morao sam da izaberem predmete koje ću polagati kao i svaki student na tom univerzitetu. Neki profesori imaju dozu razumijevanja za međunarodne studente, te mogu olakšati nekim postupcima s ciljem da vam prenesu znanje.

 Zanimljiva stvar je da sam četiri mjeseca proveo bez ijednog poznanika, prijatelja i sl. Nisam imao s kim da pričam na bosanskom jeziku. Mnogi su me u mom gradu pitali kako ćeš uspjeti, kako si mogao biti bez ikog ili da ne pričaš bosanski. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji veoma lako možete da komunicirate nebitno gdje ste. Naravno nije isto, ali mi to nije predstavljalo problem. Još bolja strana ovog je da sam veoma poboljšao znanje i sposobnosti komuniciranja na engleskom jeziku.

Najljepše od svega je što sam upoznao divne prijatelje. Prijatelji rasuti po cijelom svijetu su zaista ljepota koja povezuje naš mali planet. Otići negdje sam i živjeti je izazov, ali su oni tu bili uz mene u teškim trenutcima. Uvijek ću ih nositi u srcima i nastojat ćemo da se opet vidimo. Uvijek ću se sjećati kada su mi priredili simpatično iznenađenje za rođendan i koliko smo se zabavljali.

Kako ovaj program okuplja lidere iz čitavog svijeta, tačnije preko 150 država, na kraju programa smo učestvovali na radionicama održanim u Washingtonu. Radionice su bile vezane za public speaking, social enterpreneurship i team work. Velika mi je čast i zadovoljstvo bilo predstavljati našu lijepu državu s obzirom da sam prvi učesnik koji je dobio stipendiju preko ovog programa. Naime, 252 studenta dolaze iz čitavog svijeta na univerzitete u Americi. Jedni u ljetnom, a drugi u zimskom semestru. Imao sam priliku da provedem četiri dana u Washingtonu zajedno sa studentima koji su bili na ljetnom semestru. Provesti četiri dana zajedno sa mladim i uspješnim ljudima iz cijelog svijeta je neprocjenjivo iskustvo.

Zahvalan sam svima koji su mi pomogli, podržavali i omogućili da učestvujem na ovom programu. Ured za međunarodnu saradnju Univerziteta u Bihaću mi je bio od velike pomoći i podrške, i uvijek ću im biti zahvalan. 

Ured za međunarodnu saradnju Univerziteta u Bihaću već nekoliko godina nastoji da u skromnim uvjetima i sa ograničenim resursima osigura mladim ljudima sa našeg univerziteta priliku da dio svog studija provedu izvan Bosne i Hercegovine na evropskim, turskim, pa čak i američkim univerzitetima. Nastojimo da im na jednom mjestu pružimo priliku da pronađu stipendiju, završe proceduru apliciranja, imaju podršku u toku boravka na drugom univerzitetu, te završe proceduru priznavanja po povratku. I onog momenta kad se naši studenti vrate sa razmjene, kad svojim ocjenama i priznanjima sa svjetskih univerziteta pokažu da su tamo bili ne samo studenti nego ambasadori svoje zemlje i univerziteta, postaje jasno da mi ovdje i sada, u našoj Bosni i Hercegovini, možemo više i možemo bolje.

– Želimo ovom prilikom da se javno zahvalimo našem Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke na ukazanom povjerenju i podršci kroz projekat „Razmjena studenata i nastavnika za realizaciju projekta mobilnosti u okviru međuuniverzitetskih ugovora o saradnji, Erasmus Mundus i Mevlana programa razmjene“, voditelja projekta Ureda za međunarodnu saradnju UNBI. Pomoću odobrenih sredstava bili smo u mogućnosti da pokrijemo putne troškove, kao i troškove osiguranja, troškove studentske vize za naše studente kojima to programom razmjene nije bilo pokriveno. Iskreno se  nadamo da njihova podrška neće izostati u budućnosti i da će i dalje podržavati Univerzitet u Bihaću na njegovom sigurnom putu ka Evropskom prostoru visokog obrazovanja, kazali su iz Ureda za međunarodnu saradnju Univerziteta u Bihaću..

S ciljem da javnosti predstavimo pozitivne priče naših studenata koji su učestvovali u programima razmjene na našem Univerzitetu poput Erasmus Munuds SIGMA Agile programa, CEEPUS i UNET programa, te Erasmus+ i Mevlana programa, u narednom periodu objavljivaćemo članke i fotografije koje naši studenti dijele s nama. S obzirom da u ovim aktivnostima Ureda za međunarodnu saradnju učestvuju i naši nastavnici i ostalo osoblje Univerziteta, i njihove priče dio su neprocjenjivog iskustva međunarodne saradnje Univerziteta u Bihaću.

BiH napustilo 100.000 ljudi za tri godine

Iako nema zvaničnih podataka, prema nekim istraživanjima nevladinog sektora, BiH je u posljednje tri godine napustilo najmanje 100.000 ljudi. Nezadovoljni mnogo čime, i Unsko-sanski kanton napuštaju mladi, ali odlaze i cijele porodice.

Asija Kurtović, sa završenom visokom zdravstvenom školom, nakon 13 godina provedenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, odlučila je sreću potražiti u inostranstvu. I uspjela.

„Tamo sam uspjela naći posao i adaptirati se. Po pitanju nekih stvari ne mogu se porediti Bosna i Hercegovina i Njemačka. Ovo je moja zemlja, i ja bih ostala ovdje da sam imala perspektivu i normalan život. Ja sam bila na Birou trinaest godina, sa završenom višom medicinskom školom i obećanjima da ćemo biti visoki inženjeri. Da li želim da se vratim u Bosnu? Ne želim jer se ne vidim ovdje i jednostavno, tamo gradim sebi bolji život i bolju budućnost za svoju bebu“, rekla nam je.

Među onima koji odlaze najbrojniji su ljekari i medicinski tehničari, kaže dr. Ermin Goretić.

„Sam podatak da je 80 ljekara otišlo sa Unsko-sanskog kantona koji ima oko 300.000 stanovnika je zabrinjavajući, u najmanju ruku. Ne samo da ljekari, više i visoko obrazovano medicinsko osoblje odlaze u potragu za poslom, već i oni koji imaju posao, koji rade određeno vrijeme, imaju iskustvo, također odlaze. Motiv je u prvom redu novac. Da budemo iskreni, veoma niska primanja i ljekara i medicinskog kadra motivišu ljude da odu u potragu za nekim boljim primanjima, za nekim boljim životom“, kaže Goretić.

Ali ne odlazi samo medicinsko osoblje. Nermin Sefić je 30-godišnji pravnik iz Cazina. Godinama čeka posao u Bosni i Hercegovini i zato je odlučio sa suprugom napustiti je.

„Smatram, pošto sam oženjen, da će i supruga gore lakše pronaći posao i da ću imati neki bolji prosperitet, bolju budućnost. Mislim da su za sve ovo krivi naši političari, rukovodioci države. Ovo je jako, jako loše stanje za našu zemlju“.

Zavod za zapošljavanje: Pravnik Nermin Sefić iz Cazina, godinama je čekao na posao

U općinama i gradovima USK sve su popularnije i agencije koje se bave posredovanjem pri zapošljavanju za rad u Njemačkoj. Nude i mogućnost dodatnog školovanja. Emina Pelez voditeljica je jedne od posredničkih agencija iz Bihaća. Kaže da svaki dan imaju sve više prijava.

„Prosjek je šezdeset do sedamdeset kandidata. Imamo kandidate svih profila. Medicinski tehničari moraju imati završenu medicinsku školu, pripravnički stručni kao i certifikat o jeziku, a za samo školovanje imamo različite profile“, kaže.

Iako su rijetki, ipak još uvijek ima i onih koji misle da mogu uspjeti u svom gradu i svojoj zemlji.

„I ja sam poželio otići, ali eto, odlučio sam da nešto probam u svojoj državi, da pokušam nešto, jednostavno, da ne idem u drugu državu. Ljepše je kod svoje kuće“, rekao nam je Sanel Okanović.

Uvijek su stanovnici ovog dijela Bosne i Hercegovine u potrazi za boljim životom odlazili u inostranstvo, ali je to nekada bilo samo za privremeno. Oni koji danas odlaze, idu bez doviđenja i sa namjerom da se nikada ne vrate. Razlozi su što su političke elite stvorile ambijent u kojem je korpucija u svim porama društva, upozorio je nedavno u Bihaću profesor Vehid Šehić iz Foruma građana Tuzle.

„Ljudi iz ljubavi prema svojoj djeci, da bi im stvorili kakvu-takvu egzistenciju, dižu kredite da bi nekom dali novac da bi dobili posao“.

Profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, Miodrag Živanović, među brojnim razlozima odlaska mladih navodi i onaj o kojem se malo govori. „Po meni je glavni razlog upravo odsustvo nade“, upozorava.

Toromanović Dženis, učenik Medicinske škole, kaže da ni mladi ne vide budućnost u zemlji.

„Prvo se ja tu ne pronalazim, a tako i ostale kolege. Konkretno, problem je vlast“.

A da je stanje više nego alarmantno govori i podatak daje samo u Unsko-sanskom kantonu posljednjih nekoliko godina broj upisanih prvačića smanjen sa 30 na 23 hiljade. Činjenice su ovo koje jasno ukazuju na veličinu problema, zahtijevajući angažman šire društvene zajednice, a prije svega onih koji vode ovu zemlju. Ukoliko se ne dese neke ozbiljne promjene, Bosna i Hercegovina će polako postati država staraca.

Pomozimo maloj Hanni iz Bihaća da ozdravi: Lijevi bubreg “propao”, funkcija desnog smanjena

Djevojčici Hanni Hadžić iz Klise, općina Bihać je prošlog mjeseca uspostavljena dijagnoza bubrežna insuficijencija.

Hanna je nakon nekoliko mjeseci liječenja u Bihaću, 28. marta hitno prebačena na Pedijatriju Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu. Ubrzo nakon hitne intervencije, nalazi su pokazali alarmantno stanje funkcije bubrega. Lijevi bubreg je skoro “propao” narodnim jezikom rečeno, a i funkcija desnog je u znatnoj mjeri smanjena jer je i taj bubreg oštećen.Ljekari u Sarajevu su stavili Hannu na listu za operaciju za mjesec maj kod tima ljekara iz Švedske. U međuvremenu Hanna treba da uradi još nekoliko dodatnih nalaza. Neke u Bihaću , a neke u Zenici ili u Mostaru.

Svjesni ove dijagnoze i njenih posljedica, bio je to šok za porodicu Hadžić jer je Hani tek jedanaesta godina.

Pored bolesti familija Hadžić se našla pred velikim životnim izazovom, kako pomoći svojoj kćerki. Kako pomoći svojoj kćerki kad ni jedno od roditelja ne radi, a pored Hanne koja je najstarije dijete, imaju još četvero djece. Ova osmeročlana familija već par godina živi od nanine penzije koja iznosi samo 157 eura. Sa tom finansijskom podrškom teško je za ovu brojnu familiju obezbjediti uslove za osnovnu životnu egzistenciju.

Ako se uzme u obzir i geografska udaljenost Klise, od Bihaća 45 kilometara i od Sarajeva 300 kilometara troškovi su znatno veći. Hannino stanje zahtjeva pratioca i auto prijevoz gdje god da krene.

Molimo vas pomozite Hanni što prije da bi na vrijeme uradile nalaze, oporavila se i u boljem zdravstvenom stanju bila spremna za operaciju.

Podaci za uplatu su sljedeći:

SWIFT CODE: ABSBBA 22
Sparkasse Bank DD BiH
Zmaja od Bosne 7, 71000 Sarajevo

Adila Hadžić
BA39 1990450060978032
BIHAĆ, 77 000
Klisa bb , Bosna i Hercegovina

Bihać: Kamion sletio u provaliju

U Bihaću se desila saobraćajna nesreća u kojoj je kamion prevozeći pijesak sletio u provaliju u Žegarskoj strani na putu Zavalje-Žegar.

Prema izjavi policije sa lica mjesta, nije bilo teže povrijeđenih.

Podrška aktivnostima vjerskih zajednica

Premijer Unsko-sanskog kantona Husein Rošić i njegov savjetnik Salih Dedić razgovarali su danas, u Bihaću, sa predstavnicima medžlisa IZ Bužim i Bihać.

Predstavnici Medžlisa Islamske zajednice Bužim informisali su o aktivnostima izgradnje Islamskog centra u ovoj općini. Prostorije ovog centra bit će namijenjene i za obrazovne aktivnosti, pa planiraju i dio prostora namijeniti i za najmlađe stanovnike Bužima kako bi se organizovale aktivnosti prigodne za taj uzrast, kazali su predstavnici IZ Bužim.

I u Medžlisu IZ Bihać izražavaju potrebe za adekvatnijim prostorom kako bi mogli organizovati edukativne aktivnosti.

Podrška Vlade Unsko-sanskog kantona Sportskom savezu USK

U zgradi Vlade Unsko-sanskog kantona danas je održan sastanak sa čelnim ljudima Sportskog saveza USK.

Premijer Kantona Husein Rošić, sa savjetnikom Salihom Dedićem razgovarao je sa sportskim radnicima o aktivnostima koje treba da vode unaprijeđenju sporta na ovom području.

– Sportski savez, koji kroz grant dobija sredstva za sport, je krovna organizacija koja mora, na najbolji način, zastupati interese sportaša i razvijati sport i u tom podrška Vlade Kantona neće izostati, kazao je premijer Rošić.

Edukacija učenika o prevenciji vršnjačkog nasilja i zloupotrebi opojnih droga

U utorak 18. aprila 2017. godine u Kulturnom centru u Bihaću održana je edukacija za učenike Mješovite srednje škole iz Bihaća na temu prevencije vršnjačkog nasilja i edukacija o zloupotrebi opojnih droga. Edukaciju je na zahtjev škole održalo Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona u suradnji sa Tužilaštvom Unsko-sanskog kantona.

Edukacija je organizirana s ciljem prevencije i suzbijanja vršnjačkog nasilja te maloljetničke delikvencije.

Organizatorice aktivnosti ispred Mješovite srednje škole Elvisa Šumar i Tamara Malkoč, izjavile su da je jedan od prioriteta prevencija svih oblika nasilja, te su naglasile da škola provodi različite aktivnosti vezane za ovu temu, a da je naglasak upravo na vršnjačkom nasilju.

Učenici su istakli značaj ove edukacije i vrlo im je važno da su se upoznali sa svojim pravima, obavezama i odgovornostima vezanim za ove dvije značajne teme.

Mješovita srednja škola iz Bihaća cijelu školsku godinu bavi se ovom vrlo interesantnom, aktuelnom i vrlo korisnom temom. Današnjom edukacijom učenika zaokružili su planirane aktivnosti, a kako ističu iz škole već se dogovaraju nove zanimljive i korisne teme za početak nove školske godine.

Obilježena 25. godišnjica formiranja čete TO Sokolac

U prisustvu predstavnika gradske uprave Bihaća, Ministarstva za boračka pitanja USK-a i nekadašnjih pripadnika 5.korpusa Armije R BiH u bihaćkoj mjesnoj zajednici Sokolac postrojavanjem preživjelih pripadnika čete TO Sokolac, obilježena je 25.godišnjica formiranja ove jedinice.

Kako je istakao Ibrahim Žerić, nekadašnji komandir voda u TO Sokolac i dobitnik najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan, ova jedinica u odbrambeno-oslobodilačkom ratu imala je 32 poginulog pripadnika, te 90 ranjenih, a za nesebičnu hrabrost u odbrani države tri člana čete dobila su priznanje i najveće ratno odlikovanje, značku Zlatni ljiljan.

„Kada smo se postrojili prije 25. godina ovdje u centru naselja imali smo 120 pripadnika koji su dali zakletvu da će braniti svoj grad i svoju državu BiH. Mi smo svoju dužnost ispunili i ponosni smo što smo iz ovako malog naselja tokom rata dali preko 230 pripadnika u raznim jedinicama 5. korpusa Armije R BiH „- kazao je Žerić, istaknuvši posebno doprinos Sokočana u oslobađanju podplješevičkih sela ratne 1995.godine.

Ističući da su mještani Sokoca u najtežim trenutcima u odbrani grada Bihaća, organizirali se u jedinice tadašnje TO BiH i herojskom borbom zaustavili daleko nadmoćnijeg agresora, Ismet Fazlić, predsjednik MZ Sokolac kazao je da i današnjim okupljanjem mještani Sokoca šalju poruku da su i u miru uvijek spremni za odbranu države.

„April je mjesec kada se obilježavaju datumi formiranja jedinica koje su kasnije postale nukleus Armije R BiH i takva jedinica je bila i četa TO Sokolac. Ovi ljudi su svojom borbom i žrtvom ostavili svima nama u amanet da ih nikada ne zaboravimo i evo danas smo okupljajući se u velikom broju potvrdili da njihova herojstva nikada nećemo zaboraviti „- kazao je Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća.

O značaju formiranja čete TO Sokolac prisutnima je govorio i Dževad Malkoč, ministar za boračka pitanjau Vladi USK-a, kazavši da ovaj i sve ostale datume iz odbrambeno-oslobodilačkog rata treba obilježavati zbog mladih narašataja.

„Sretan sam što danas imamo naše osnovce iz područne škole koji su došli da čuju kako su njihovi roditelji, rođaci i komšije časno branili svoju domovinu“- naglasio je ministar Malkoč.

Potpisan ugovor za asfaltiranje ulica u okviru KFW projekta – prve na redu Ulice Ceravačka brda i Bužimska

Današnjim potpisivanjem ugovora sa izvođačem o asfaltiranju ulica u kojima je završen Projekat odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda stvorene su pretpostavke da se u narednim danima krene sa asfaltiranjem ulica u užem dijelu grada Bihaća. Ugovor su danas u prisustvu bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića potpisali Edina Osmanović, direktorica Zavoda za prostorno uređenje Bihać i Renata Behić, ispred izvođača firme Sanny Boy Bihać.

“Nakon provedene procedure koja je pokrenuta još u septembru prošle godine mi smo evo danas potpisali ugovor i izvođeč će već sutra biti uveden u posao i početi ćemo sa pripremom za asfaltiranje Ceravačkih brda i Bužimske ulice, a potom slijede ostale ulice koje će izvođač predati Zavodu nakon završetka postavljanja kanalizacione mreže “- istakla je direktorica Osmanović.

Zadovoljstvo današnjim potpisivanjem iskazao je i Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća, kazavši da je Projekat odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda za Bihać najvažniji infrastrukturni projekat u posljednje dvije decenije. On je posebno istakao zadovoljstvo činjenicom da je izvođač radova maksimalno osigurao poštivanje zakona u oblasti radnih odnosa i zaštite na radu svojih radnika , čime se šalje poruka odgovornosti i ozbiljnosti svih učesnika u ovom, za grad Bihać, generacijskom projektu.

Vrijednost danas potpisanog ugovora iznosi skoro 1,5 miliona KM, a predviđeno je asfaltiranje skoro 12 kilometara lokalnih saobraćajnica na kojima su se izvodili radovi u okviru Projekta odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda.

IN Memoriam – Admir Lješćanin 1968-2017

U Bihaću je 18.aprila 2017.godine preminuo Admir Lješčanin, osnivač i direktor Centra za nezbrinutu djecu Duga u Kulen Vakufu.

Admir Lješčanin rođen je 14. decembra 1968. godine u Brčkom. Završio je Srednju građevinsku školu u Sarajevu 1986. godine. Od maja 1992. godine aktivno je uključen u odbranu BiH na području grada Brčko. Nakon pogibije dva brata oslobođen je daljeg služenja u Armiji BiH. U periodu od 1993. – 1998. godine boravi u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, u periodu od 1995. – 1998. godine zajedno sa prijateljima iz Bosne i Hercegovine i Njemačke pokrenuo je i organizovao prikupljanje i transport humanitarne pomoći iz Njemačke za BiH.

Od 1998. godine sa porodicom nastanjuje se u Bihaću. 2010. godine diplomirao je na Pravnom fakultetu, Univerziteta u Bihaću, a 2016. magistrirao je Menadžment i organizaciju na Ekonomskom fakultetu, Univerziteta u Sarajevu. Admir Lješčanin aktivno je govorio njemački jezik. Bio je oženjen i otac dvoje djece.

Admir Lješčanin sa grupom entuzijasta okupljenih u humanitarnoj organizaciji Schutzengel Gesucht iz Njemačke osnovao je i izgradio Centar za djecu bez roditeljskog staranja “Duga“, a prva djeca primljena su u novembru 1999. godine, kada je Centar Duga zvanično počeo sa svojim humanim radom.

U Centru Duga u proteklih 17 godina boravilo je 281 dijete, uglavnom sa područja Unsko-sanskog kantona. Najveći broj djece je po rješenju Centra za socijalni rad prešlo na druge oblike zbrinjavanja kao što su povratak u biološku porodicu, usvajanje i smještaj u druge ustanove porodičnog tipa nakon što napune 6 godina starosti. Danas u Centru Duga boravi 22 djece. U Centru Duga radi i 20 zaposlenika uglavnom lokanih stanovnika Kulen Vakufa.

Samo zahvaljujući nesebičnom zalaganju i transparentnom radu upravo Admira Lješčanina, Centar Duga je opstao, jer se u kontinuitetu borio sa prije svega financijskom održivošću. Iako je njemačka humanitarna organizacija nastavila financirati Centar Duga, svoj doprinos dali su i lokani i kantonalni nivo vlasti, ali kako se radi o štićenicima za koje u svakom momentu moraju biti obezbjeđeni ne samo njega i briga njegovateljica i odgajateljica, već i hrana, higijenske potrepštine i medicinska skrb prvenstveno pedijatra, financijskih sredstava nikad nije bilo dovoljno. Kako bi osigurao donekle kontinuiran rad, pored navedenog, Centar Duga se financira i sredstvima prikupljenim na raznim humanitarnim akcijama koje se organiziraju u Njemačkoj i Bosni i Hercegovini, zatim postavljenim kasicama u poslovnim objektima i štampanjem kalendara i prazničnih čestitki.
Kao posebnu aktivnost, ističemo osmišljenu Likovnu koloniju „Za djecu centra Duga“ Kulen Vakuf, koja je vremenom postala jedan od značajnijih kulturnih događaja ovoga tipa ne samo u Bihaću već i u Bosni i Hercegovini.

Specifičnost i prepoznatljivost ove kolonije, koja se održava već 15 godina zaredom i koja je poprimila međunarodni karakter, je u tome da umjetnici pored druženja i zajedničkog rada čine i značajnu humanitarnu gestu, jer poklanjajući svoje radove Centru Duga direktno pomažu nesmetan rad, lakše i sretnije djetinjstvo štićenika. Naime, prikupljeni radovi se prvo izlažu u galerijama, a zatim se nude u prodaji na nekoliko aukcija. Sav prikupljeni novac uplaćuje se na račun Centra Duga.

Zahvaljujući istrajnom radu Admira Lješčanina, koji je od prvog dana obavljao nesebičnu dužnost direktora Centra Duga, iako se posljednjih 5 godina borio sa opakom bolešću, Centar Duga je izrastao u najsuvremeniju ustanovu ovakvog tipa u ovom dijelu Europe, koji pruža odgovarajuće životne uvjete i osigurava udobno i zdravo okruženje neophodno za normalan psiho-motorni razvoj djeteta.

Komemorativna sjednica povodom smrti Admira Lješčanina održati će se u petak 21.aprila 2017.godine u 11:00 sati u sali Kulturnog centra u Bihaću. Posljednji ispraćaj rahmetli Admira Lješčanina biti će ispred Kantonalne bolnice isti dan u 14:15 sati, dok će se dženaza i ukop obaviti u 14:30 sati na mezarju Humci.