Dana 31.03.2017.godine , policijski Komesar , glavni inspektor Koričić Mujo sa svojim saradnicima i Ministar MUP-a USK Ramić Anel, primili su u radnu posjetu delegaciju IPA projekta, eksperte iz MUP-a R Hrvatske, gđa Sandra Postek i gdin Dražen Mayka.

Kao što je poznato , Bosna i Hercegovina je aktivno uključena u proces stabilizacije i pridruživanja Evropskoj Uniji, s tim u vezi joj se pruža podrška kako bi činila održive i sa EU kompatibilne reforme a sve u cilju povećanja stabilnosti institucija i približavanja EU.

U okviru implementacije aktivnosti koje se odnose na međunarodnu policijsku saradnju, IPA projekt 2012 „ Jačanje provedbe zakona“ , u Upravi policije održan je sastanak na temu borbe protiv korupcije kao i pravne stečevine EU a koja se odnosi na unutarnje poslove.

Na navedenom sastanku razmatrane su trenutne aktivnosti MUP USK , upoznavanje sa Primskim odlukama , uloga forenzičkih službi i službi za međunarodnu saradnju a koje očekuju Bosnu i Hercegovinu u predstojećem procesu implementacije Primskih odluka.

S ciljem podrške mladima grada Bihaća, Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća potpisao je zajedno sa Kenanom Kečanovićem, predsjednikom Mreže vijeća učenika Unsko – sanskog kantona, Memorandum o saradnji za poboljšanje položaja srednjoškolaca, promocije aktivizma mladih i razmjeni informacija.

Kako je istaknuto na današnjem potpisivanju, Memorandumom se uspostavljaju okviri mehanizma saradnje između Gradske uprave i Vijeća učenika, posebno u oblasti poboljšanja položaja srednjoškolaca i mobilnosti, te informiranosti mladih koji će imati konkretan uticaj na poboljšanje kvaliteta njihovog života, te podsticanje njihove odgovornosti unutar lokalne zajednice.

Povodom obilježavanja 25. godina od formiranja Odreda za specijalna dejstva 5.korpusa Armije R BiH , Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća ugostio je danas bivše pripadnike Odreda na čelu sa prvim komadantom Senadom Šarganovićem. Kako je na prijemu istaknuto, Odred za specijalna dejstva u prvim danima agresije na tadašnji Bihaćki okrug, pružio je otpor daleko organizovanijem agresoru, postignuvši tokom rata brojne historijske pobjede i podvige u odbrani tadašnjeg Bihaćkog okruga.

“Borci Odreda za specijalna dejstva pokazali su u prvim danima agresije veliku hrabrost i odvažnost i stali na branik našeg grada. Ovi ljudi zaslužuju veliki respekt i poštovanje i dobro je da se okupljamo i prisjećamo herojske i časne borbe pripadnika 5.korpusa Armije R BiH “ –kazao je gradonačelnik Šuhret Fazlić.

Odred za specijalna dejstva formiran je 7. aprila 1992. godine, a rasformiran 15.marta 1994.godine. Kroz Odred je prošlo više od 1.000 boraca, od kojih je 46 dalo živote za državu BiH , njih 130 je lakše ili teže ranjeno, dok se 2 borca vode kao nestali.

“Mi smo u ratu pokazali kako smo spremni se boriti za ovaj grad i našu državu Bosnu i Hercegovinu i danas smo gradonačelniku prenijeli našu spremnost da i u miru pomognemo razvoj našeg grada. Tu smo i uvijek spremni da budemo konstruktivni faktor u našem gradu “- istakao je Senad Šarganović, ratni komadant Odreda.

Poslije prijema položeno je cvijeće i odana počast poginulim pripadnicima Odreda na mezarju Humci i katoličkom groblju Žegar.

Uposlenici Unsko-sanskih šuma zajedno sa JKP Komrad Bihać proteklih dana organizirali su akciju čišćenja diviljih deponija na lokalitetu Dreneovo Tijesno-Grabež.

Očišćeno je nekoliko lokaliteta na kojima su nesavjesni građani odlagali otpad i smeće.

Prevare na sve strane, pa i u stanogradnji. Priča prva: U Kaknju žive neimari novog doba. Hadžija prevario kupce. Ljudi platili stan, pa umjesto stana dobili tuđu hipoteku.

Bihać – priča druga: Imao je 16 godina, stao na branik domovine i ta ista mu nakon rata stvorila samo uslove za puno pustih obećanja za borce i kiriju, ili dom na ulici.

https://www.facebook.com/federalna/videos/1709886182360176/

Devet godina i peti kredit za spas porodice – za opomenu.

Jedan od najtrofejnijih i najstarijih sportskih kolektiva u našoj zemlji, Karate klub Bihać, ove godine proslavlja 45. rođendan. Tim povodom, u bihaćkoj sportskoj dvorani Luke na zajedničkom treningu okupili su se bivši i sadašnji treneri, članovi kluba svih uzrasta.

Šefket Nakić davne je 1972. godine iz Zagreba u Bihać doveo karate. Nakić je tada počeo raditi sa tek 10-ak zainteresiranih mladića u klubu „Tempo“, koji je kasnije prerastao u KK Bihać. Poseban pečat dao je razvoju ovoga sada i olimpijskog sporta, za šta je Nakiću uručeno posebno priznanje.

“Prve stvari koje sam tamo naučio sam povremeno imputirao jednoj grupici do 15-ak vježbača. Tako je sve počelo”, prisjeća se Šefket.

Mnogi njegovi učenici danas su uspješani treneri. Jedan od njih je i Emin Redžić, koji ovoj drevnoj borilačkoj vještini podučava naraštaje Karate kluba „Regeneracija“ iz Velike Kladuše.

“Srce mi je veće od sve i jedne sportske dvorane kad vidim ovu djecu u kimonima, pogotove one koje sam ja izveo. Mislim da svi oni stanu u moje srce”, priča Emin.

https://www.facebook.com/federalna/videos/1708677012481093/

“Ono što razlikuje KK Bihać od svih ostalih USK-u jeste to što smo već dugi niz godina najuspješniji i najtrofejniji sportski kolektiv, odnosno, što već dugi niz godina imamo svoje predstavnike kroz reprezentaciju na balkanskim, evropskim i svjetskim prvenstvima”, naglašava Samir Cazinkić, predsjednik KK Bihać.

Da ovaj klub ostavlja poseban trag na bh. sportskoj sceni svjedoče brojni trofeji koje kako u klupskim tako i reprezentativnim takmičenjima njegovi članovi donose u grad na Uni.

Više generacija Karate kluba Bihać priprema se za Državno prvenstvo, koje ih uvodi u reprezentativne dresove, evropska i svjetska prvenstva, a vjeruju u dobar rezultat i medalje sa Olimpijade u Tokiju 2020. godine.

Četiri puta uzastopni gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović danas će doći u Bihać i sastaće se sa gradonačelnikom Šuhretom Fazlićem.

U najavi događaja nisu navedeni povod posjete niti predmet razgovora, ali je sasvim sigurno da gradonačelnik Imamović istovremeno promovira svoju inicijativu za Ukidanje srednjih nivoa Vlasti, odnosno kantonalne Skupštine i Vlade.

Kako je to moguće bez problema učiniti i koje bi sve koristi ovi građani desetak kantona napokon imali, čitajte u tekstu inicijative gradonačelnika Imamovića.

Kako se može promijeniti Ustav Federacije BiH

Građani BiH postali su taocima armije poslanika i ministara, koji postoje zahvaljujući paradoksalnom pravnom sistemu, koji se mora mijenjati: ovo je prijedlog gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića koji je kao autorski tekst objavljen u jučerašnjem izdanju Oslobođenja.

Piše: Jasmin Imamović

Niti jedna država na planeti nema toliki broj poslanika, premijera i ministara, pa se to mora mijenjati. Građani, dakle, žele promjenu, a nacionalističke političke elite žele zadržavanje postojećeg stanja radi zadržavanja svog položaja. U nedostatku političke snage koja će pokazati izlaz i ka tom izlazu povesti građane, nacionalisti, dosljedni svom karakteru, situaciju zaoštravaju i ovih dana, više nego prije, veoma drsko potenciraju različitosti, uz rušenje jedinstva, tako da smo dopuštanjem takve politike, dovedeni u veliku političku krizu. Ljudi, ponovo, ne govore o svom boljem životu, nego strahuju od rata.

Nacionalisti, evo, više od dvije decenije nakon rata, nastavljaju sa svojim maksimalističkim ciljevima, koji prijete da unište budućnost ove države i svih njenih građana. Njihova moć i neprikosnovenost zasnivaju se na činjenici da svojoj stranačkoj vojsci nude veliki broj političkih funkcija, što je omogućeno izuzetno složenim pravnim sistemom ove zemlje. Umjesto nekadašnje jedne državne vlasti, danas imamo čak trinaest državnih i paradržavnih nivoa vlasti, sa armijom poslanika, ministara, doministara, direktora, upravnih i nadzornih odbora, agencija… Tvoja stranka pobijedi i ti imaš uhljebljenje.

Republika Srpska je određena karakterom njenoga predsjednika. Prava diktatura. U Federaciji se otišlo u još veću krajnost, jer su građani Federacije postali žrtvama deset lokalnih diktatura, u vidu deset kantona. U kantonima se donose ustavi i zakoni, kojima je dopušteno sve, pa čak i to da se ukidaju autonomije univerziteta, pošto te državice imaju i pravosuđe i policiju, ljudima se pakuju krivični progoni, među građanima je zavladao strah. Nekadašnja moć jedne partije pretvorila se u nedopustivo veliku moć desetak stranaka i njihovih lidera.

Kako oni vladaju?

Globalni model na kojem grade principe svoga rada, vladajuće, nacionalističke stranke zasnovale su na nepovjerenju, mržnji, obmanama, pa čak i prisilama, decenijama tako radeći, nacionalisti su stvorili atmosferu u kojoj je čovjek čovjeku vuk. Krajnje je vrijeme da mijenjamo paradigmu, da građanima pokažemo put na kojem čovjek čovjeku neće biti vuk, nego brat. Krajnje je vrijeme da ujedinimo građane BiH na ideji bratstva i povjerenja među ljudima. Treba nam, dakle, zajednički cilj i zajednički put ka ostvarenju tog cilja.

Građanima, dakle, trebamo ponuditi izmjenu Ustava, a budući Ustav treba biti jednaka sreća za sve njih zajedno. Jeste, ako budemo iskreni, svi građani, svih bh. nacionalnosti, uključujući i manjine, mogu naći zadovoljštinu u novom, humanijem pravnom sistemu.

Izgubljeno je previše vremena u nastojanju da se postigne potpuni konsenzus o izmjeni Dejtonskog ustava BiH. Po nama je, pošto je Ustav Federacije BiH sastavni dio ustavnog sistema BiH, trebalo od početka ići hronološki i to korak po korak. Prvo je trebalo mijenjati Ustav nastao iz Vašingtonskog sporazuma 1994. godine, pa tek onda razmišljati i o Ustavu nastalom iz Dejtonskog mirovnog ugovora 1995. Pošto Ustav Federacije BiH, predstavlja VIŠE od 50% ustavnog sistema BiH, izmjenom Ustava FBiH, promijenili bismo VIŠE od 50% ustavnog sistema BiH. Ako bi ovaj korak bio uspješan, i ako bi tim korakom nepovjerenje i mržnja bili zamijenjeni povjerenjem i bratstvom, odledili bi se odnosi u cijeloj BiH, možda čak i u cijeloj regiji. Osim toga, vjerujemo da bi radikalna izmjena Ustava FBiH snažno otkočila proces ustavnih promjena, koje pojedini politički lideri više ne bi mogli zaustaviti. Pošto bi adekvatna izmjena Ustava FBiH, uz ukidanje kantona, bitno ojačala Federaciju BiH, njena snaga, razvijenost i efikasnost ojačale bi integrirajuće faktore u BiH.

Dakle, izmjena Ustava Federacije BiH i korištenje ove izmjene za ukidanje kantona, kao država u državi, neophodno je potrebno za jačanje Bosne i Hercegovine, za bolji život svih građana u gradovima i općinama Federacije BiH, za funkcionalniju državu, koja bi omogućila efikasnije ostvarivanje cilja ekonomski održivog razvoja i kvalitetnijeg života građana. Federacija ima 142 ministra, 142 sekretara ministarstava, više od 300 pomoćnika ministara, oko 300 savjetnika, čak 11 premijera i nekoliko stotina poslanika.

Federacija ima 35 vanbuždetskih fondova (1 penzioni, 11 fondova zapošljavanja, 11 zdravstvenih fondova, 11 fondova za ceste i jedan Fond za autoceste). Postojanje kantona dovelo je do toga da gradovi i općine FBiH iz PDV-a imaju najmanji prihod u Evropi (u FBiH je to 8,5%, u RS-u 18,5%, a evropski prosjek je od 20 do 35%). Želimo da budžet FBiH bude duplo veći, da umjesto 35 vanbudžetskih fondova imamo pet takvih fondova, čime bi uštede u oblasti za koje su fondovi osnovani bile višemilionske. Želimo da građani u općinama iz PDV-a dobijaju duplo više sredstava, što bi omogućilo brži razvoj općina i gradova. Ovdje bismo dugo mogli nabrajati nesreće prouzrokovane postojanjem kantona kao država i koristi koje bi svi imali za slučaj ukidanja kantona kao država u državi BiH.

U svakoj raspravi poput ove, pred nas se ispriječi skepticizam i odustajanje od ove ideje, mnogo prije nego što dođemo u priliku da dokažemo svoje stavove. Svi načelnici općina, bez obzira na njihovu nacionalnu ili partijsku pripadnost, kao i svi građani koje oni zastupaju, jednoglasni su u želji za ukidanjem kantona kao država. Bez obzira na toliki nivo konsenzusa među načelnicima, u svakom pokušaju otvaranja dijaloga na ovu temu, javlja se skepticizam. Ko to i kako ignoriše volju građana svih ili skoro svih općina i gradova FBiH? Svaka ozbiljnija analiza pokazaće da su Ustavom Federacije BiH i na njemu zasnovanom pravnom sistemu diskriminirani Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali. Ako predložimo izmjene Ustava Federacije BiH u kojem se ukida diskriminacija svih, ko to može zaustaviti?

Najviše je onih koji kažu da to neće dopustiti Hrvati. To nije logično. Jasno je da već godinama svi načelnici u FBiH žele ukidanje kantona. Prvi su o tome počeli govoriti načelnici iz Hercegovine. Građani svih gradova i općina dugo izražavaju volju za ukidanjem kantona. Dosadašnje ankete pokazuju da bi skoro 90% građana BiH, za slučaj referenduma, bilo za ukidanje kantona. Ako saberemo sve kantonalne budžete, doći ćemo do fakta da svi oni zajedno potroše dvije milijarde KM godišnje. Oko 1,5 milijardi troše Sarajevski, Tuzlanski i Ze-do kanton, u kojima su u većini Bošnjaci. Preostalih oko 500 miliona dijeli sedam kantona, od kojih su Hrvati u većini u ukupno 4 kantona, među kojima je npr. Posavski, čiji je budžet oko 20 miliona KM. Pošto kanton osim prava ima i obaveze, ovaj kanton svojim građanima ne može obezbijediti niti najminimalniju zdravstvenu zaštitu. A njihovi ljudi se nemaju pravo liječiti u drugim kantonima.

Situacija je slična sa vanbudžetskim fondovima. Kantonalni vanbudžetski fondovi su autonomni, ali su u kantonima sa malim brojem stanovnika toliko mali, da ne mogu izvršiti ni minimum funkcije prema građanima, radi čega su osnovani. Dakle, svima, pa i Hrvatima, “isplatila” bi se centralizacija sredstava (budžeta i vanbudžetskih fondova) na nivou FBiH, pod uslovom da dovoljan broj predstavnika Hrvata učestvuje u odlučivanju o tim sredstvima, kao i pod uslovom da sjedišta tih fondova, po primjeru Njemačke, budu u različitim gradovima i općinama FBiH. Osim toga, kada bi u budžetu svake općine bilo duplo više sredstava i daleko više nadležnosti nego do sada, bilo bi duplo bolje građanima svake općine, pa i građanima u općina u kojima su u većini Hrvati.

Eventualnom centralizacijom vanbudžetskih fondova (da ih umjesto 35 bude samo 5), uz poštovanje ravnopravne nacionalne i regionalne zastupljenosti u organima odlučivanja u ovim fondovima, ravnopravnog rasporeda sjedišta tih fondova u FBiH, postigle bi se višemilionske uštede, a fondovi bi mogli zadovoljiti i izjednačiti daleko više prava građana svih nacionalnosti, pa i Hrvata, nego do sada. Kada su u pitanju Hrvati, treba imati u vidu da se radi o najmalobrojnijem konstitutivnom narodu u BiH, koji opravdano strahuje od preglasavanja od Bošnjaka i Srba, kojih je daleko više. Zato mislimo da je pravi trenutak da se Hrvatima, kao konstitutivnom narodu, u novom Ustavu Federacije BiH ponudi više garancija za ravnopravnu nacionalnu i regionalnu zastupljenost u federalnim organima, pod uslovom da pristanu na ukidanje kantona kao država, što je jedini put za realizaciju cilja u interesu svih nas.

Skoro sve što sam rekao za Hrvate, mislim i u vezi sa Srbima u FBiH, kojima je položaj još gori nego položaj Hrvata. Srbi su konstitutivni narod u FBiH, a to ne pokazuju strukture vlada i parlamenata u 11 “država” u FBiH. Krajnje je vrijeme da se i taj problem riješi na odgovarajući način, kao što bi trebao da se riješi i problem prava svih onih koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jedne od tri konstitutivne nacije. Pa ko bi se onda mogao opirati ovom prijedlogu? Oni koji od ovakvog uređenja, koje finansira armiju stranačkih funkcionera, imaju najviše koristi.

Stabilni budžeti

U mnoštvu vlada, parlamenata i fondova u FBiH, najviše je Bošnjaka, a unutar Bošnjaka, najviše onih iz SDA. Oni promjenom Ustava FBiH gube pozicije, njihovi budžetski korisnici gube prihode i zato je realno očekivati da će najveći otpor ovakvoj promjeni biti pružen od SDA. Otpor bi mogli pružati i uposlenici u kantonalnim administracijama. Treba im kazati da bi uposlenici u oblasti pravosuđa, zdravstva, obrazovanja i policije primali plate iz Federacije, odnosno grada ili općine (osnovno školstvo, neke inspekcije), umjesto iz budžeta kantona. Svi oni zajedno bili bi u povoljnijem položaju nego sada, zato što bi se “naslonili” na stabilnije budžete od sadašnjih kantonalnih. Osim toga, ako je neko u vladu TK-a došao iz Čelića, on će se, sa poslovima npr. osnovnog obrazovanja, vratiti u Čelić. Pri tome će se, naravno, jedan broj uposlenih pokazati viškom, ali vrijeme je da se i smanjenjem broja zaposlenih u administraciji da doprinos rasterećenju privrede.

Prijedlog je jednostavan:

1. Zadržati kantone kao ustavnu kategoriju i kao teritorije. Time bi se izbjegle rasprave o granicama, teritorijama i sl.

2. Ukinuti zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast u kantonima i skoro sve dosadašnje nadležnosti kantona rasporediti između federalnog i lokalnog nivoa vlasti. Sudska vlast, policija, visoko obrazovanje itd. išli bi na nivo Federacije, osnovno obrazovanje, odgovarajuće inspekcije i sl. na nivo općine itd.

3. Trideset i pet vanbudžetskih fondova treba svesti na pet federalnih vanbudžetskih fondova i umjesto 35 upravnih odbora, prema tome, imati pet upravnih odbora, u kojima bi Ustavom bila zagarantovana ravnopravna nacionalna i regionalna zastupljenost svih članova upravljačke strukture tih fondova. Dakle, svaki od 10 kantona morao bi imate svoje predstavnike i sjedišta svih fondova bila bi raspoređena u različite gradove FBiH.

4. Vladu FBiH treba proširiti za najmanje deset ministara za svaki od deset kantona, kao i za onoliki broj ministara koji je potreban da bi se obezbijedila ustavna i zakonska garancija ravnopravne nacionalne i regionalne zastupljenosti unutar vlade.

Krajnji rezultat bio bi u ekonomičnijem i funkcionalnijem uređenju. Budžet Federacije BiH bio bi duplo veći, budžeti gradova i općina duplo veći, a sredstva vanbudžetskih fondova daleko, neuporedivo veća nego danas. Sve to bi oslobodilo dovoljnu količinu sredstava za bolji život građana. Ovakva promjena Ustava Federacije BiH bila bi u funkciji zadovoljavanja svih građana Federacije BiH, bez obzira na to koje su nacionalnosti i bez obzira na to u kojem gradu ili općini žive. Ovakav cilj mogao bi promijeniti paradigmu, mogao bi nas dovesti do neophodnog potrebnog bratstva, umjesto sadašnjeg neprijateljstva, do međusobnog povjerenja, umjesto sadašnjeg nepovjerenja.

Bišćanka Leana Mašinović profesorica je engleskog jezika i književnost, ali nije uspjela naći posao. No, u posljednje četiri godine usavršila je izradu nakita.

Razne tehnike

Majčini geni, koja je tkala prekrasne bosanske ćilime, i očevi, koji se bavio obradom drveta, u Leani su se sjedinili u originalni zanat izrade nakita, koji je prepoznatljiv kao njen autentični.

– Kao živahno dijete znala sam redizajnirati pidžamu i majčine torbe, prijateljicama u školi sam izrađivala ogrlice i narukvice… Nakon fakulteta svoju maštu sam materijalizirala kroz brojne radove koje sam predstavila i šire, putem Facebook stranice „Krearta” – priča Leana.

Neki od Leaninih radova

Isprobavajući razne tehnike i materijale, mlada Bišćanka se opredijelila za izradu nakita i torbi. Nakit od prirodne kože, poludragog kamenja i staklenih perlica prišiva na eko-kožu, pri čemu sve duplo šiva, a pri tome ne koristi ljepila. Izrađuje i neobične torbice od kutija za videokasete.

– Prošle godine slučajno sam saznala za konkurs za sve kreativce BiH. Uvjet za učestvovanje je bio rad tradicionalnim motivima u savremenoj primjeni pa sam se odlučila prijaviti s torbom ručno šivanom od prirodne glatke kože i gramofonskih ploča koju su ukrašavali motivi bosanskog ćilima, odnosno žabice. Kao posljednja od prijavljenih prošla sam u prvih pet kreativaca BiH, o čijim radovima je sniman promotivni film koji je prikazan na finalnoj večeri “Dukatfesta” na Trgu Krajine u Banjoj Luci, kao i mnogim turističkim agencijama – dodaje Leana.

Za četiri godine broj urađenih kreacija premašio je 500. Ponosnom je čini to što nijedna od njih nije ista.

Unikatan rad

– Jednostavno, želim da moj nakit bude unikatan, kao što su i djevojke koje ga nose – objašnjava Leana.

Pitamo je za koju bi javnu osobu, umjetnika, naprimjer, voljela da nosi njen nakit, a, nakon kraćeg razmišljanja, kaže da je to svakako neponovljiva i fascinantna muzička diva Josipa Lisac.

Čekaju i po dva mjeseca

Mašinović kaže da su njeni klijenti voljni čekati i mjesec-dva da dobiju unikatan proizvod. Neki se voze kilometrima jer su čuli za nju i vidjeli njene radove. Leana dosljedno brani svoje kreacije, ne dozvoljava da ih porede s kineskom bižuterijom ili jeftinim nakitom s eBaya. I vjeruje u sebe, što je, ustvari, i njena najveća motivacija.